Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.
Moja zemlja Srbija
Moja zemlja Srbija je mesto kao ni jedno drugo na svetu. To je jedinstvena zemlja jedinstvenih ljudi, negde na granici Istoka i Zapada, u šarenoj i pitomoj prirodi umerene i lepe klime. Kad je gledaš sa visina nebeskih, kad je gledaš sa oblaka, ona je tako ljupka i šarmantna, šarena i sva u malim nitima tkanja sitnih njiva različite boje i lepote. Brežuljkasta i pitoma, od ravne Vojvodine do bregovite Šumadije, ona odiše jednom umerenošću i lepom prirodom koju bi svako poželeo.
Moja zemlja Srbija nosi lepu prirodu na sebi i ima lepe ljude u sebi. To je moja otadžbina, zemlja koju su mi ostavili oci i njihovi očevi u nasledstvo. Ostavili su i nas da vodimo zemlju i živimo na njoj. Ostavili su nam i komšije i rođake, i druge ljude. A ljudi su ovde lepi i zgodni, ali neumereni. Strasni i željini svega gube svoju fizičku lepotu u stalnoj potrazi za srećom u zabavi i brzini življenja. Moja zemlja Srbija ima lepe ljude koji žive napeto i stresno u lepoj prirodi oko sebe. Zbog tog nemira koji ih progoni oni ne vide lepotu prirode oko sebe.
Moja zemlja Srbija ima male gradove pune ljudi i velika prazna sela. Do juče smo svi živeli na selu a danas u gradu. To je ipak i dalje seljačka zemlja ljudi sa sela koji žive haotično po neuređenim gradovima u potrazi za ličnom srećom dok im je duša ostala na selu, uz potok nad kojim se nagnuo hrast koji čuva pesmu slavuja. Dok moj zemljak sluša popularnu muziku u gradskim kafanama i splavovima njegova duša čezne za pojem slavuja. I presijavanjem ribe u potoku. I za izležavanjem po mirisnom senu. I pogledom na žito koje je rodilo i ovce po pašnjacima. Oči ne vide ali duša i geni pamte. Tako kaže moja baka.
Moja zemlja Srbija spolja izgleda mirno ali u sebi živi nemirno. U njoj sve vri i kuva od ljudi i njihovih ćudi. Ona nosi ljude snažne volje i jakih strasti koji iznad svega cene svoju nezavisnost. Ona je zemlja slobodarske tradicije i ljubavi za slobodom u kojoj većina živi pod stegom vlasti i okoline. Zato je moja zemlja Srbija tako napeta i nestabilna zemlja. Ipak to je moja domovina, drugu domovinu nemam, osim ako se ne iselim.
Ali moja zemlja Srbija čuva jednu veliku tajnu. I blagoslov. To je skriveno u onim malim nevidljivim ljudima blage naravi i pravednog života, to je skriveno u našoj tradiciji i našim žrtvama koje smo dali kroz istoriju, u Kosovskom zavetu krvi koji smo položili za veru. Zato nas i nešto Veliko čuva kroz vekove i održava naspram jačih i većih naroda. Ta velika tajna je zapisana u našim manstirima i bogomoljama, u molitvi, na grobovima krajputašima, u kamenu međašu, u ručnim radovima, na slikama i u narodnoj muzici. To je tajna koju mi otkrivamo po rečima moga dede kada ostarimo i kada shvatimo da naši mali životi nisu ništa naspram velikog života jedne nacije.
To je tajna koju ne razumeju novi narodi i stranci iz zemalja bez istorije. Narodi koji imaju zemlju ali nemaju istoriju. To je ono što nas drži kroz vekove istorije, što nas vodi i kroz tamu i kroz svetlost, to je ona duboka i trajna vera, to je naše rodoljublje, to je moja zemlja Srbija kojojm se ponosim i kojoj pripadam.
Moja draga osoba Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >
Moja škola Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >
Moji snovi Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >
Moja soba Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >
Iskreno o sebi Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >