Moja simpatija

Svi imamo neke simpatije. Neki to pokazuju, neki ne. Često se ljudi srame reći da su zaljubljeni i da imaju simpatiju. Misle da će im se drugi rugati i smijati. No, to je jedna jako lijepa stvar koje se ne smijemo sramiti i držati u tajnosti. Jer, bez prve školske ljubavi djetinjstvo je nekim dijelom prazno.

Ljubav donosi predivne pustolovine i prijateljstva. U mom slučaju nema nikakvih tajni, sve se već zna. A kako se i ne bi znalo? Ovo je već peta godina mojih osjećaja. U početku svi su mi se rugali i smijali, no s vremenom je toga sve manje i manje. Više me nije briga... Uopće me ne zanima njihovo ruganje i smijanje. No vratimo se na mene. Ovo Valentinovo je prošlo i darovi su se razmijenili. Ja sam svojoj simpatiji kupila Nutellu, a on meni čokoladu. On inače obožava Nutellu. Bio je toliko sretan da je odmah počeo jesti. A i ja sam bila sretna jer je on sretan. Svaki put kad sam blizu njega obrazi mi se crvene, ali nisam jedina. Njemu se ne crvene samo obrazi, njemu se cijelo lice zacrveni te se počne glupirati i smješkati. U njegovoj blizini osjećam se veselije i sretnije.

Karmen Rudelj 5.b