Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Moj Raskoljnikov

Moj Raskoljnikov

Moj Raskoljnikov

 

Sonja za Raskoljnikova predstavlja osobu koja ga razume, bez obzira na sve. Raskoljnikov je ubica, grešnik, najgori, ona odbačena od svih. Ono što spaja njega i Sonju je upravo taj najniži nivo, poslednja lestvica u društvu.

 

I ja sam imala Raskoljnikova, i ja sam bila Sonja. On je takođe bio grešnik nad grešnicima, i imao je svoj lični pakao. Pakao koji su činili alkohol, droga, pljačke i dilovanje. I ja. Taj njegov pakao je tada meni bio raj, jer je predstavljao beg od mog pakla i mojih problema. Trajao je nekoliko godina, u toku kojih smo prošli i videli sve. Kao Sonja za Raskoljnikova, i ja sam uvek bila tu i mogla sam sve da razumem. Mogla sam jer sam jedina osoba koja ga je stvarno poznavala, koja je znala uzrok i posledice svega što radi. Samo je meni pokazao svoju drugu stranu i naučio me da niko od nas nije dobar ili loš, svi imamo i jedno i drugo u sebi. Ja sam volela njegove obe strane. I on je voleo obe moje strane, i moj pakao i moje grehove, kojih je bilo i biće. Naučili smo da je razumevanje za tuđe mane nešto što je u svakom odnosu najbitnije. Međutim, kao i za Raskoljnikova, ni za njega to stanje nije trajalo večno. Sve stigne na naplatu kad-tad. On je toga bio svestan od početka i bio je spreman na to, za razliku od mene. Ja nisam, na sve sam bila spremna, osim da ga nemam. A morao je da ode. Vaspitno-popravni dom u Kruševcu, poznatiji kao "Kruška" ili "Sivi dom" čekao je njega, kao Sibir Raskoljnikova. Ja nisam mogla sa njim, kao Sonja, ali trudila sam se da oseća barem moje psihičko prisustvo. Svaki dozvoljeni poziv, poruka, izlazak na vikend bio je posvećen meni. I tako dve godine, a da za to osim moje majke nije znao niko. Odatle niko ne izađe onakav kakav je ušao, kao što su i mene te dve godine promenile.

 

Sada, kada se sve to završilo i kada smo se nakon svega ponovo videli ništa, više nije bilo isto, osim osećanja. Kada nešto toliko dugo traje i prevaziđe sve što smo mi prevazišli, ne može se nazvati greškom, koliko god grešna ta osoba bila.

 

Anja Komnjenić, IV 1, dec. 2016.

________________________________

 

Moj Raskoljnikov

 

Nadvijaš se nada mnom poput mračnog oblaka. Tvoj pogled je tmuran k'o englesko vreme i dubina u tvojim očima otkriva tvoju tužnu realnost koja te drži vezanim za dno na kojem si se našao. Poput aveti trag smrada alkohola širi se po sobi prateći svaki tvoj korak. Mračna senka zaklonila je moju svetlost koja me je osvetljavala sve dosad, stojiš ispred mene i poput orla koji vreba plen gledaš u mene, sa istom količinom bola, patnje i straha, očekujući i moleći me za pomoć. Da čovek zna gde će pasti, seo bi. Ali zar ti nisi znao ishod alkohola? On te uništi i ubije sve ljudsko u tebi. Zaboraviš da se okupaš i središ, zaboraviš na drage ljude oko sebe, zaboraviš da postojiš.

 

Bitna je samo količina pića koju ćeš uneti u sebe i koja će te ubiti do sledećeg jutra, a onda... sve ispočetka. Zar nije dovoljno što si ti zaboravio na mene pa sad i ja moram da zapostavim sebe da bih spasila ono malo čovečnosti što je ostalo u tebi? Zar dno ne ostaje dno ma kako mi čašu okrenuli? Rešena sam da pokušam opet. Sudeći po pogledu kojim si mi prostrelio srce i omekšao ga poput anestezije, uspavljujići sav bes i bol, shvatila sam da ti je pomoć sada zaista potrebna. Ostao je bar žar od one naše vatre koja može spasiti tebe i vratiti te natrag meni. Onakvog. Starog tebe. Svakoga dana tvoja odlučnost je bivala jača. Kao što sam ja tebi svakog trenutka ulivala novu nadu, tako si i ti počeo da je ulivaš meni. Izenađena time da uopšte imaš stav, odlučila sam da isteramo ovo zajedno do kraja. Iz dana u dan bivao si sve jači, nisj više mlitava krpa koja se vuče po stanu, bivaš vedriji, iskra koju sada vidim u tvojim očima sigurno je dugo bila šćućurena negde u senci zenica. Konačno se gubi ona avet koju si nekada vukao sa sobom. Konačno počinješ da ličiš na sebe. Na starog sebe. Dodir ti nije grub i nasilnički kao nekad kada si imao krize, kad nije bilo alkohola. Najzad imam osećaj da sam ponovo žena koja brine o sebi i o kojoj neko ponovo brine. Dah ti je blag, oseća se na čisto bez primesa mirisa pića. Sada je osmeh na tvom licu blag i iskren, telo ti je živo i vidim ponovo čoveka u tebi.

 

Jovana Petrović, IV 1 (dec.2016)

loading...
1 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Moj Raskoljnikov

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u