Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Medina Osmanović - Vječnost

Medina Osmanović - Vječnost

Medina Osmanović - Vječnost

 

Pitaju me šta je vječnost? Pitaju po tko zna koji put, a ja ne znam šta da im odgovorim.. Borim se sama sa sobom i bojim se, brinem kako da im objasnim sve to. Kako da im objasnim vječnost, tu jednu jedinu sekundu sto mi život znači? Kako da im tebe objasnim?

 

Vječnost je kada ti dolaziš, svraćaš po tko zna koju noć, u to dobro poznato mjesto, tamo gdje te svi poznaju, pozdravljaju i zaustavljaju, a da ništa o tebi i ne znaju. Tamo gdje te svi željno iščekuju, tamo gdje ti se svi dive dok koračaš tako sigurno i polako. Nečujnim koracima prolaziš među svim tim ljudima, a oni te gledaju, prate svaki tvoj korak, pa i pokret nikome ne može da promakne.

 

Dive ti se svi ti nepoznati ljudi, tiho izgovaraju sve te riječi koje tebe ne zanimaju, niti želiš da ih čuješ, pa im se omakne po koji uzdah što se pamti i dugo ostaje u vazduhu, sve dok se ne pomiješa s gorkim okusom cigarete, što baš uvijek dolazi iz pravca tvog, što su baš uvijek svi samo za tvojim stolom.

 

Među svim tim ljudima, mene nikad ni primijetio nisi, jer znam, ne treba ti odavno niti će ikad zatrebati neko poput mene, neko tko živi, a u isto vrijeme umire samo zbog tebe, neko koga vjetar nosi kao zaboravljeno pismo ispred starih vrata, neko čije srce baš poput ruže uvene pred jesen.

 

Znam, ne trebam ti. Iako se ja još uvijek sjećam. Sjećam se tebe, tog mjesta i tmurnog, kišovitog vremena koje sam uvijek mrzila, a poslije tebe i te noći zauvijek zavoljela. Sjećam s tvog prkosnog, veličanstvenog hoda, uspravne i čvrsto podignute glave, sjećam se tvojih teških koraka i tih najskupljih cipela što ti savršeno pristaju uz crno, svečano odijelo, što je kao samo za tebe napravljeno.

 

Sjećam se kako si koračao prema meni, dok se u tim trenutcima svako moje svjetlo gasi, muzika se utiša i prestaje, prestaju da igraju svi ti sretni ljudi, prestaje čak i ono nevrijeme napolju, prestaje život, prestaje svijet, prestaje sve u toj sekundi kada si prvi put pogledao me. Prestaje i zaustavlja se moja vječnost.

 

Dok te nasmiješena čekam s druge strane, a ti se okrećeš, odlaziš od mene, vraćajući se na neke nepostojeće staze. Ostavljajući mene da proživljavam svoju vječnost, u djeliću te sekunde, u djeliću tog krupnog crnog oka što me samo jednom tako pogledalo i na mom srcu pečat zauvijek ostavilo.

_________________________________

 

Medina Osmanović rođena je 22.01.1999. godine u gradu Tuzli u Bosni i Hercegovini, a tamo živi i danas. Nakon završene osnovne škole upisala je gimnaziju Ismet Mujezinović. Trenutno pohađa završnu, četvrtu godinu srednje škole, nakon koje planira nastaviti svoje školovanje na nekom od fakulteta. Vjerojatno će to biti Medicinski fakultet, odsjek medicinsko-laboratorijske dijagnostike.

 

Još od ranog djetinjstva, pa i u tijeku osnovne škole, jako je voljela pisanu riječ, koja je u to vrijeme još tinjala. Rasplamsala se u srednjoj školi, koja je autorici pomogla da pronađe svoj književni pravac, ostvari želje i sudjeluje na književnim projektima, natječajima, promocijama knjiga i slično. U tijeku srednje škole njeno pisanje je dosta napredovalo. Kroz pisanje velikog broja djela raznih žanrova i tema, odlučila je izdati svoju prvu knjigu, točnije, zbirku poezije i proze, za koju se nada da će ugledati svjetlo dana krajem ove ili početkom sljedeće godine.

 

Autorica je oduvijek voljela misterije, horor priče i romane koji nakon čitanja za sobom ostavljaju pitanja koja bude maštu, tjeraju na razmišljanje i pružaju drugačiji pogled na svijet. Iz tog razloga njen cilj vezan za književno stvaralaštvo je napisati i izdati prvi roman, ako ne sada, barem u budućnosti.

 

Pored književnosti, Medina je oduvijek voljela i ostale vidove umjetnosti, uključujući i slikanje, fotografiju, kao i uređivanje raznih prostora, izrađivanje predmeta od običnih, pa i neupotrebljivih dijelova.

 

Pored toga, veliki značaj pridavala je vlastitim osjećanjima, pozitivnoj energiji i nasmijanom licu koje je i pored teških perioda u životu pokušala zadržati i poklanjati ljudima koji to zaista zaslužuju. Svu negativnost, tugovanje i ogorčenost ostavljala je na listu papira, ispisane tragovima crne tinte, nastale u tišini, pomiješane s riječima njen duše koja će ostvariti životne ciljeve običnog putnika u vlastitom životu.

loading...
1 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Medina Osmanović - Vječnost

Najbolji citati

Najpopularniji sastavi

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sloboda

Sloboda   O lijepa, o draga , o slatka slobodo... rekao je davno naš poznati pjesnik Ivan Gundulić. Zaista, sloboda jeste lijepa, draga i slatka no… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u