Kurva sudbina

Sjedio je na klupi i pušio cigaru. Bože, on je mrzio cigare, nisam poznavala osobu kojoj je dim smetao više. Laktovima naslonjen na koljena razmišljao je o nečemu. U rukama je nervozno vrtio kutiju od cigara. Kada sam prišla već dovoljno blizu, dočekao me nekim nepoznatim umjetnim osmijehom, kojeg je vremenom uvježbao. I nakon što su se izredala dobro poznata uvodna pitanja "Kako si", "Šta ima novo" itd, slijedila je tišina. Trajala je tačno onoliko koliko nam je bilo potrebno da se sjetimo nas. Nisam mogla izdržati pa sam ga pitala da li je našao nekoga koga smatra životnim saputnikom. Odgovorio je samo da ih je poslije mene imao nekoliko, ali da ni prema jednoj nije osjećao ništa. Srce mi se ispunilo toplinom i zadovoljstvom, ali se zaledilo istog trena kad sam se sjetila da sam ja ta koja još uvijek ima nekoga. Znala sam i to da će me pitati isto što i ja njega, rekao je: "Zašto sama ne odgovoriš, ne treba ti pitanje. Reci mi ono što već odavno znam, ti mi reci u lice." Nekoliko trenutaka sam šutjela, i već sam bila blizu da zaplačem kada sam napokon počela pričati. Da, imam nekoga. 4 mjeseca sam u vezi sa tom osobom. On je duhovit i lijepo izgleda, radi u očevoj firmi i pred njim je karijera. Tada sam stala sa pričom, prekinuta shvatanjem da pored mene ne sjedi jedna od prijateljica, nego osoba koju boli i ovo malo što sam na brzinu uspjela progovoriti. "Oprosti..." jedva sam izgovorila. Iznenađeno me pogledao "Zašto, baš si lijepo počela, pričaj mi. Pričaj o njemu, kako si ga upoznala, imate li neko vaše mjesto, jeste li išli na more i gdje ako jeste, šta vozi i kakav mu je stan... kakvih još ima kvaliteta čovjek sa kojim si?"

Suze su same krenule niz obraze, zagrlio me. "Nije mi cilj bio da te rasplačem, nego da te razveselim, stvarno sam htio da mi pričaš o njemu, ne želim te podsjećati na moje greške i neugodnosti lj...", nije izgovorio ljubavi, samo me zagrlio jače. A mene su te njegove riječi toliko rastužile da sam slinila na njegovoj maici pokušavajući da napravim što manju buku. Mogla sam pričati o njemu koliko god je htio, ali nisam mogla podnijeti da nakon toliko vremena još uvijek svu krivicu čuva za sebe. Znam da bi ga boljelo da sam nastavila pričati, i znam da bi tu bol podnio kako samo on to zna samo da bih ja ostala nasmijana.