Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Kroz naše živote

Kroz naše živote

Kroz naše živote

 

Kroz naše živote prolaziće mnogi ljudi, mi ćemo odlaziti u druga mesta, ali uvek ćemo se vraćati u ono u kome smo napravili prve korake, naučili prve reči. Još kao detetu moja želja bila je odlazak u fabriku. Ta želja bila je prevelika, a ujedno i nedostižna. Deca tamo nisu ulazila.

 

Svakim danom sam se pitala: "Kuda odlaze ti ljudi? Gde radi moj otac? Šta se u stvari nalazi iza te ograde?" Danas, posle toliko godina, stojim na kapiji hemijske industrije "Milan Blagojević – Namenska". Želja se napokon ostvarila. Prolazeći hodnicima fabrike, vidim mnoga radna mesta, ali meni najdragocenije je mesto mog oca Branka. Nedostižno mesto iz detinjstva je predamnom. Glasovi istorije čuju se u zidovima koji čuvaju tragove svih onih ljudi koji su ih podigli. I upravo ti ljudi, obični ljudi pogleda uperenog u budućnost, krenuli su da stvaraju nešto što je tada možda ličilo na bajku. Mnogima od njih nije bilo jasno kakav će biti plod njihovog rada, ali su koračali smelo ka svojim idealima, ka životu bogatom dobrim ljudima, ljudima punim poverenja i sigurnosti. Samo mali broj njih, pravih vizionara, znao je da se tih dana i godina njihovim rukama ispisuje istorija jedne lepe i pitome varoši, varoši koja tada nije ni postojala.


Danas ti isti ljudi i njihovi naslednici otvaraju nam vrata u sopstvenu bajku. Kao odlična učenica primam stipendiju fabrike, koja mojim drugarima i meni mnogo znači. Fabrika se stopila sa gradićem koji je zbog nje izgrađen, a gradić diše zajedno sa fabrikom jer zna da mu je ona majka. Suština mog mesta je u tome što u njemu nema otuđenosti. Na ulicama srećemo prijatelje, rođake, komšije i drugare. Vremenom se ljudi doseljavaju i odlaze, ali se većina vraća sa željom da još jednom prošeta ulicama i oseti čari domovine.


Polako se bliži i moj odlazak iz Lučana zbog daljeg školovanja. Taj rastanak će mi biti jedan od najtežih. Ali znam, i u to čvrsto verujem – uvek ću se vraćati u svoj rodni grad. Gde god me put nanosio, Lučani će za mene uvek biti mesto mira i uspomena.


Teodora Karić II-4

loading...
3 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Kroz naše živote

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u