Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Jesen u mom kraju

Jesen u mom kraju

Jesen u mom kraju

 

Nestašna jesen došla je moj kraj. Odjenula je svoj raskošni, maleni plašt i ušuljala se u mnoge bašte i dvorišta moga kraja. Donijela je obilje voća i povrća, pregršt okusa i mirisa. Sa sobom je ponijela kistove i boje da oboji detalje krajolika. Marljivo je zasukala rukave i uhvatila se posla.

 

Bojala je moje dvorište i dvorišta druga izuzetnom strpljivošću i pažnjom. Drveće se svake godine naljuti na nju, jer im oduzme njihov najljepši ukras, lišće. Ali, ipak to lišće poprimi različit umjetnički izgled, pun boja koje se prelijevaju i upotpunjuju dojam. Sva raznobojnost prekrasnih boja lišća postiže vrhunac jeseni u mom kraju. Jesen ne ukrasi samo lišće, nego se potrudi i oko drugih detalja. Zrak ispuni čarima mirisa dozrelog voća i povrća. Ti mirisi pomiješani daju odličan doživljaj i potiču mještane da se pokrenu i uvesele jedni druge toplim osmijehom. Sva djeca vole jesen jer donosi ukusne poslastice. U mom kraju ima puno jela, pa se jesen ne usudi dirnuti njihove svadljive iglice. Ipak, jesen je mirna i ne želi ratovati, zato ih radije pusti na miru i ne dira njihove, iglicama istaknute kapute. Zvonki glas ptica nestaje, jer ih većina odlazi na jug. One koje ostaju, samo ponekad izlaze u potrazi za granom. Sav onaj cvrkut životinja jesen zamijeni tugom i vjetrovima.

 

Mnoge životinje pakiraju svoje kovčege i putuju s obitelji, a neke pripremaju krevet za zimski san, dok se druge povlače u svoje ugrijane domove. Nebo postaje tmurno i mrtvo. Jeden je raznolika, puna boja, a opet tako tužna i tmurna. Prekrasna jesen donese obilje i ljepotu, a odnese pjesme ptica. I ove godine kao i svake druge održalo se natjecanje za miss godišnjeg doba. Ove godine pobjedu je odnijela jesen jer je na neobičan način upotpunila i umjetnički prikazala tugu sa žarom i tonovima vatre. Pokazala je kako je umjetnost jedna od njenih vrlina i njena strast kojom prožimlje lišće koje njoj predstavlja nebrušene dijamante. Jesen upotpunjuje moj kraj i nadam se da će nas i dalje posjećivati.

 

Marijana Kovačević IX.a

________________________________

 

Jesen u mom kraju


Ove godine ljeto je prebrzo završilo. Ljeto je prošlo kao trčeći, a jesen nam se polako prikrada. Počela je i nova školska godina, a lišće je počelo padati. Stabla pomalo ostaju bez svojih krošanja. Postalo je hladnije i dani su sve kraći, a noći sve duže. Počela je prava jesen. Sve miriše po kestenima, kruškama, jabukama... Kada pogledam kroz prozor, svugdje vidim jesen. U opalom lišću kraj stabala, u dvorištima u kojima je sve bilo zeleno sada vidim mnoštvo prekrasnih boja. I u zraku, i u magli. Svugdje vidim jesen, ali ponajviše u ljudima. Ovo ljeto sve je bilo živo, puno djece koja galame, odraslih ljudi, ali sada jedva da ikoga vidiš. Ako nekoga i vidiš, ili žuri ili nosi kišobran. Cijelog ljeta čuo se smijeh, a sada je sve tiho. Čuje se samo lišće koje šuška i opada sa stabala. Ljudi su se povukli u kuće i griju se. Bježe od hladnoće poput biljaka. Zaista, jesen se osjeti gdje god da ideš. Donosi svoje priče pune vatrenih boja.

 

Ivana Kovačević IX.a

________________________________

 

Jesen u mom kraju 


Jesen... Jesen je za mene ujedno najljepše i najtužnije godišnje doba. Dvije suprotnosti rana i kasna jesen. Najljepša zbog boja, samo lišće može biti crveno, narančasto, zeleno, smeđe, žuto... Kad tome pridodamo ljubičasto grožđe, plavo nebo, sive oblake, šarene duge nakon kiša dobijemo pravo šarenilo boja. Svaki dan je borba između sunca, oblaka i vjetra. Pri toj borbi stvaraju prekrasne prizore, zar nije prelijepo kad vidite kako se sunce probija kroz oblake. Oblaci ga prekrivaju, ali ono se opet nekako probije, a tek oni zalasci sunca iza naših planina. Kasnije kad sunca više ne bude, kiše i vjetrovi kidaju grane. Drveće plače za svojim lišćem i granama. Sve polako umire, ptice selice odlaze, više nema onog prekrasnog pjeva ptica. Tek se pokoja ptičica odvaži u potragu za hranom pa je vjetar bije, valja i slama, a ona se opire. To je taj tužni dio. Ali svaki put, iznova, znamo da će opet doći to crveno lišće, te bitke sunca i oblaka, ti prekrasni zalasci, i to nas čini sretnima.

 

Pere Šumanović VII.c

loading...
2 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Jesen u mom kraju

Najbolji citati

Najpopularniji sastavi

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sloboda

Sloboda   O lijepa, o draga , o slatka slobodo... rekao je davno naš poznati pjesnik Ivan Gundulić. Zaista, sloboda jeste lijepa, draga i slatka no… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u