Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Doživljaj koji ću pamtiti

Doživljaj koji ću pamtiti

Doživljaj koji ću pamtiti

 

Uvek postoji nešto što na vas ostavi jak utisak, toliko jak da je neizbrisiv. Ne mora biti obavezno ružan, nego lep.

 

Možda je istina da iz tuge i ružnih događaja isplivavaju najlepša umetnička dela, ali zato lepe stvrai i događaji ostaju zauvek urezani u našem sećanju bez ikakvih izgleda da ćemo ih ikad zaboraviti. Ne mogu reći da je to nešto posebno, pogotovo ne za druge, ali na mene je ostavilo upečatljiv utisak. Bila je to proslava pedeset godina braka mojih bake i deke. Svi smo se okupili i napravili slavlje. Bili smo svi zajedno, samo najuži krug, deca, zetovi i snahe i naravno unuci. Slavlje kao slavlje je uvek isto, krasi ga dobra hrana, piće i muzika, ali postoji nešto što je uveličalo simboliku tog slavlja, a to je ono što smo samo mi znali. Počeci mojih bake i deke bili su teški i često smo kao malkice odrasli, slušali bakine priče kako je život bio težak i kako nisu imali ništa svoje.

 

Često je pričala, kako su počeli život u samačkoj sobici, sa dva tanjira, viljuške, kašike i noža, sa samo jednim koferom umesto stola. A za života su napravili tri kuće, troje dece i sedmoro unučadi, zato je valjda govorila uvek da je ova zadnja kuća kao škola velika. Posmatrajući ih kako se smeju i vesele, znala sam da njihov težak put nosi nagradu i da oni sada zanju ono što su svojim trudom posejali.


Vidite, nekome je doživljaj poklon ili zabava, a ja sam ovaj doživljaj upamtila kao trenutak neizrečive sreće mojih najmilijih.

________________________________

 

Doživljaj koji ću pamtiti


Od svih lepih doživljaja koje pamtim, jedan od najlepših je venčanje mojih bliskih rodjaka Sonje i Darka.

 

Bilo je leto. Jednog popodneva Darko i Sonja su svratili i pozvali nas na venčanje. Ukratko su nam rekli da će venčanje da se održi na Dunavu. Mi smo bili malo zbunjeni, jer smo očekivali da je to venčanje kao i sva ostala. Ali, ovo je bilo drugačije. Mladenci su na venčanje pozvali najbližu rodbinu i najdraže prijatelje. Svi pozvani gosti okupili su se u Negotinu i u koloni krenuli ka Dunavu. Većina nas nije znala put do vikendice gde su bili mladenci. Kad smo stigli do vikendice, koja se nalazila na obali Dunava, dočekala nas je prelepa Francuskinja Sonja i njen mladoženja Darko. Ona je bila božanstvena, najlepša mlada koju sam do tada videla. Obučena u belu venčanicu koja se presijavala na suncu, ona se svima smešila. Goste je najpre mladoženja pozdravio na srpskom, a zatim ona na francuskom. Zatim su pozvali kumove i matičara da sa njima krenu prema obali. Svi su bili zbunjeni, ali su poslušali mladence. Pored obale je stajao manji brodić u koji su se smestili. Dok je muzika lagano svirala mi smo svi stajali na obali i posmatrali brodić u kome su se Sonja i Darko zakleli na večnu ljubav. Brodić se brzo vratio i mladenci su bili srećni i dugo su plesali na obali Dunava. Posle ručka mladence je čekao gliser. Pošto sam ja bila najmanja devojčica pozvali su me da se provozam s njima. Ja sam rado pristala. Tog trenutka sam bila najsrećnija.

 

Baš zbog toga što ovo nije bilo klasično venčanje, zbog radosti i uzbudjenja koje sam doživela, dok sam se sa mladencima vozila Dunavom pamtiću ga dugo, dugo.

________________________________

 

Doživljaj koji ću pamtiti 

 

Predvečerje, pre možda dve ili tri godine, ne mogu tačno da se setim. Iza nas je bio lep i vreo dan. Tata se spremao kao da će na neki dug put, gde nema hrane niti vode. Mirno je punio ranac, a ja sam ga gledala sa velikom znatiželjom i neumorno zapitkivala kuda će odjednom, sa kim ide, koliko ostaje i tako redom. Umesto odgovora na sva ta pitanja, jednostavno mi je samo ponudio da krenem s njim. Sva srećna i uzbuđena ja sam prihvatila. Moja mama, međutim, nije bila toliko oduševljena tom idejom, ali je na moje insistiranje popustila. Tati je rekla da me dobro pazi, a meni da slušam tatu. Uskoro nam se pridružio i naš komšija koji je imao još veći teret na leđima od tate i lovačku pušku. Taj detalj mi se nije svideo, ali nisam htela da odustanem od zagonetnog putovanja.

 

Išli smo putem koji vodi ka njivama i šumi, a iza nas je ostajalo selo, kuće i ljudi. Ponekad bih se okrenula iza sebe, nesigurna u svoju želju da nastavim putovanje, ali nisam želela to da izgovorim. Pratila sam tatu i komšiju. Pričali su neke lovačke priče, koje ja ne volim da slušam, jer ne volim lov i ne razumem zašto ljudi imaju potrebu da ubijaju životinje. Zapravo bih zabranila lov, da samo mogu.


Noge su mi postajale sve tromije kada su moji pratioci konačno objavili da smo stigli. Sa dve strane nas je potpuno zaklanjala šuma, gusta i prilično strašna. Ispred nas prostiralo se polje kukuruza sa mladim klipovima od kojih mi je polazila voda na usta. Pozadi vinograd koji počinje da zri. Mešali su se mirisi trave, grožđa, šume... Slušala sam ptice koje nikad ne ćute, uživala u povetarcu i posmatrala crvenkasto nebo i ogromno sunce na zalasku. Za to vreme tata i njegov pomoćnik su podigli šator, a ja sam želela još koji trenutak da uživam u onome što sam mogla da čujem, vidim i osetim.

 

Mom ugođaju je doprinela i večera u prirodi. Meso sa roštilja mi nikada nije bilo ukusnije, kao ni pečeni kukuruz. A tek grožđe... Dobro je da sam pošla...

 

Predstojeća noć u šatoru je, doduše, malčice pokvarila popodnevno oduševljenje. Činilo mi se da će se svakog časa pojaviti nešto strašno i opasno, pa sam se privijala uz tatu kao beba, pitajući se kada će oni morati izaći zbog tog glupog lova i kako ću ja ostati sama u šatoru, možda pre svitanja. Tek tada mi je bilo jasno zašto mama nije bila baš oduševljena mojim polaskom. Svaki šum mi je bio strašan, jedva sam nekako zaspala.

 

Ipak, jutro je popravilo sve. Sunce, ptice i zrikavci su oterali onaj strah, opet sam osetila radost i uživanje u vidicima i raskoši netaknute prirode. Ponovo sam bila srećna što sam pošla i zato čuvam u sećanju to neobično iskustvo.

loading...
18 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Doživljaj koji ću pamtiti

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u