Lektire.me - sastavi je internet stranica koja sadrži primere sastava, pismenih zadataka i eseja za osnovnu i srednju školu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da što bolje i kvalitetnije napišu sastav na određenu temu.


Dani mog detinjstva

Dani mog detinjstva

Dani mog detinjstva

 

Dani detinjstva brzo prolaze i nikada ne staju i svaki trenutak koji izgubiš gledajući u plafon i razmišljajući o nesreći, tugi, finasijskim problemima su izgubljeni dani detinjstva. Često u današnje vreme možete čuti razne priče o deci koja više nisu deca koja rade stvari koje su nesvojstvene deci nego odraslima, pa čak bi se moglo reći nemoralnim odraslima.


Međutim dani mog detinjstva i dalje traju i dalje se osećam dečak koji treba još ljubavi i pažnje,  još igara i slatkiša i koji treba još vremena da ostane dete jer se tako dobro oseća. Ne žuri mi se, niti vidim išta zanimljivo u svetu odraslih. Brige, malverzacije, problemi, bolesti, posao, ili još gore ako nemate posao i još hiljadu stvari koje opterećuju odrasle. Hoću i dalje da izbegnem to da se molim da puste još jedan crtać i da vičem u sebi biće crtko biće crtko..


Ne treba mi skupština, ne interesuje me Vučić niti Tadić, ne interesuje me ni Irak ni Iran ni Sirija, hoću da se uvaljam u blato, da se penjem na drvo da izgrebem noge hodajući kroz šiblje, hoću da osvojim još klikera malaca, hoću da detinjstvo traje i traje.

_________________________________

 

Dani mog detinjstva  

 

Iako su dani detinjstva već uveliko iza nas, oni čine najlepši deo mog života i nezaboravne uspomene. Sa početkom školskih dana, detinjstvo je počelo polako da zalazi i da se završava. Što smo stariji i veći, veće su i naše brige i problemi, a detinjstvo označava upravo onaj deo života kada ne postoje nikakve muke, nikakve poteškoće i problemi. Kada je moguće dodirnuti zvezde, leteti do Sunca i Meseca i nazad, obleteti čitava dva kruga oko svemira i sanjati i sanjati i nikada ne prestajati verovati u svoje snove.

 

Dani mog detinjstva danas su moja krila i snaga da ništa nije nemoguće, da smo nekada bili veoma hrabri, nezaustavljivi, da se nismo ničega plašili, da je moguće sve ostvariti sa hrabrim i čistim detinjim srcem. Kad god me sećanja vrate u dane mog detinjstva, prvo se setim drvenih sanki koje bi tokom godine skupljale prašinu u podrumu, dok ne stigne njihovih pet minuta, a onda, kad napada sneg oreko kolena i staze se dobro utabaju, sva deca iz komšiluka, skupi se i trči na obližnje brdašce gde se sankamo cele dane, a rado i noći, ali nas uvek neko od starijih opomene da je vreme za kuću. Letnje smo dane provodili još bezbrižnije i lakše. Dani bi trajali duže, a našoj igri ne bi bilo kraja, skupljali bismo da beremo dud, trešnje, šljive dženarike i punih trbuha sedeli bismo ispred zgrade i puštali da nam sunčevi zraci prže kožu, a vetar bi duvao i mrsio nam kosu. Mi bismo pričali o životu, maštali šta ćemo biti kad odrastemo, da li lekari, da li piloti, da li mašinovođe, da li učitelji. Osluškivali bismo razgovore koji nas se ne tiču, pa jedni drugima prepričavali šta bismo krišom čuli od svojih roditelja.

 

Petkom bismo u dvorištu jednog drugara pravili igranke, imali smo neku svoju muziku, koju danas zovemo dečjom, limunade i grickalice, skupili bismo se i zabavljali. Igrali smo žmurke, igru istine i izazova. Kad padne noć, legli bismo na ćebe i gledali u nebo, pokušavali smo da prebrojimo zvezde, čekali na zvezdu padalicu da zamislimo želju. I želja nam je svima bila ista – da nikada ne odrastemo, da se uvek družimo i držimo zajedno. Nismo uspeli da ugledamo padalicu, a i da jesmo, pitanje je da li bi nam se želja ostvarili, jer svako od nas ponaosob mora da prođe kroz sve životne etape bez izuzetka.

 

Rođendanima i praznicima smo se daleko više radovali. To je značilo gomilu slatkiša, bombona, poklona. Vikende bih provodio kod bake i deke na selu. Voleo sam da zalivam voćnjak s dekom, da beremo majske trešnje i jagode i onda se takmičimo ko će više nabrati i pojesti. Kasnije bi baka pravila slatko od tih trešanja i uvek bismo poneli po koju teglu sa sobom kući, ona bi me uvek setila na dekine šale ispod drveta trešnje.

 

Kada bih imao priliku da ponovo proživim neki dan svog života, izabrao bih da to bude bilo koji dan mog detinjstva, jer radost i sreća koja se dožive u detijstvu, ne može se izmeriti i uporediti ni sa čim.

loading...
2 glasova
Koristio vam je ovaj sastav? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovaj sastav na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Dani mog detinjstva

Najpopularniji sastavi

Moja draga osoba

Moja draga osoba   Postoji mnogo ljudi koji ispunjavaju moj život, koje volim i kojima se divim. To su moji roditelji, moja baka, ujaci, ali i moja… >

Moja škola

Moja škola   Škola, to je ustanova čiji je osnovni zadatak prenositi znanje na mlade ljude. To su zgrade u čijim se prostorijama odvija nastava.… >

Moji snovi

Moji snovi   Ne postoji čovjek koji ne sanjari ili barem mašta. Snovi mogu biti različiti; počev od snova o uspjehu, preko ljubavnih snova pa do… >

Moja soba

Moja soba   Razmišljajući o svojoj sobi, ne želim ju opisati kakva je ona materijalno jer se bitno i ne razlikuje od soba mojih vršnjaka. Svaka soba… >

Iskreno o sebi

Iskreno o sebi   Iskreno o sebi. Ne znam što ne mogu da napišem par rečenica o sebi, a uvek brzo donosim zaključke o drugima. Ostavljam olovku,… >

Sastavi na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u