Zvonko Todorovski - Mirakul od mora

Mirakul od mora duhovit je i zabavan roman o dječaku Andreu koji ljeta provodi u Starom gradu na Hvaru. Ovoga je puta ljetovanje bilo ispunjeno neobičnom avanturom spašavanja lijepe uvale, plivačkim maratonom i doživljajem prve ljubavi. Družeći se sa dječacima iz mjesta i djevojčicom Magdom, dobro se zabavlja te upoznaje mentalitet i način života ljudi male primorske sredine.

Uskoro će djevojčica Magda osvojiti srce mladoga junaka a on će postati jednim od glavnih sudionika u spašavanju morskoga dna od opasne alge Caulerpa Taxifoliae. Vedrina, optimizam, dječačka sklonost avanturi, jednostavnost stila i bujna maštovitost, odlika su ovog romana namijenjenog mladim čitateljima.

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - Stari Grad na otoku Hvaru, Zagreb

Vrijeme radnje - ljeto 2000. godine

Mirakul od mora je roman u kojem je glavni lik dječak po imenu Andrej. On provodi ljeto s mamom kod bake i djeda u Starom Gradu na Hvaru, gdje mu se događaju razne avanture. Neke od njih sadrže nadnaravne elemente i pojavu mitoloških bića, pa se kroz romanu isprepliće fantastični svijet s dječjom svakodnevicom koja obiluje igrom, zabavnom i naravno, ljetnim morskim radostima. Djelo je podijeljeno na više atipičnih poglavlja. U početku romana ne saznajemo imena likova, već se oni predstavljaju u intervalima kako priča napreduje prema kraju. Uz mnoštvo likova, koji svojim brojem i različitim karakterima mogu pomalo zbuniti čitatelja, događaju se i razne vremenski paralelne radnje. Andreju se svakakve dogodovštine događaju u ovoj priči, pa tako on doživljava svoj prvi susret s bogom mora, Posejdonom, ali i svoju prvu ljubav.

Tako po prvi put saznaje kakav je to osjećaj biti zaljubljen, dok je istovremeno dobar prijatelj sa svojom simpatijom. On je zaljubljen u Magdu, djevojčicu koju upoznaje upravo na otoku, pa je i ona dio avanture koju proživljavaju, a to je spašavanje morskog dan i prekrasne starogradske uvale od opasne morske alge. Andrej dolazi iz velike i složne obitelj u kojoj se, kao i svakoj drugoj, događaju nesuglasice koje kulminiraju svađom. Glavna prepreka harmoničnoj slozi je drugačiji mentalitet i način života njegovih djeda i bake, koje Andrej mora najprije upoznati i prihvatiti, da bi ih kasnije mogao naučiti cijeniti. Iako si u romanu Andrej razbija glavu s mnoštvom pitanja koje ga muče: od onih vezanih za Svemir, preko svjetske književnosti i intelektualnih pitanja, pa sve do ljubavnih problema, on ipak ne pronalazi odgovore na sve njih.

Andrej se trudi zadovoljiti svoju znatiželju, ali također posluša nonov savjet da sve dolazi u svoje vrijeme, pa tako i spoznaje o životu i ljubavi.

Knjiga počinje Andrejevim problemom pri pisanju priče. Jučer je završila škola i počinju ljetni praznici, pa se Andrej nada da će imati više vremena za dovršavanje priče. Njegovu mamu stalno netko zove na telefon, najčešće izdavači, zbog čega je ona uvijek živčana. Ona se bavi ilustriranjem dječjih knjiga, animiranim filmovima i crtanjem stripova. Njih dvoje se spremaju na put, na more. U šest sati krenuli su vlakom za Split. Andrej prije važnih putovanja ne može baš spavati, pa se ujutro probudio bez problema. Na željezničku stanicu su došli taksijem, što on smatra rasipničkim činom. Njihov je odjeljak u vagonu bio čist, a mama je mogla pušiti u hodniku. U zadnji su tren odlučili putovat vlakom. Na more su trebali ići tatinim džipom, ali se on nije stigao vratiti iz Češke. Andrej kaže kako je mamin posao rijedak, ali je tatin zato čisti mrak.

Tata snima TV spotove. Kako prošle godine nisu mogli kod maminih u Stari Grad, tata ga je poveo sa sobom u Češku i Mađarsku. Tamo je snimao spot za mineralnu vodu. Napokon su došli u Stari Grad. Mjesto je toliko malo da im je sve nadohvat ruke. Pred busom ih je dočekao nono i preuzeo teške torbe. Nonova kamena kuća izvana nije bila nešto posebno ali je iznutra bila ludilo. Imala je tri terase i toliko prostorije da se kao klinac znao u njima izgubiti. Nona i nono su izljubili mamu i Andreja. Nona je pripremila finu ribu za ručak. Mama i nona su pričale dok su prale suđe. kao i svi koji se dugo ne vide, a Andrej je otišao do svoje ekipe koju nije vidio dvije godine. To su bili Nikša, Jerko, Josip, Jakov, Đorđi i Magda s kojom tradicionalno svaki put igra nogomet. Cijela ekipa zafrkavala je Andreja kako je Jarun zagrebačko more, a on se branio kako se na Jarunu i bazenima uopće ne kupa. Sve vrijeme Magda je pokušavala braniti Andreja, ali bezuspješno, pa je Andrej otišao doma. Cijela soba mu mirisala mu je po lavandi, kao i sve kod njegove none.

Andrej se divio svome noni koji je bio i ribar i zidar, pa se budio u zoru kako bi bacio mrežu. Prije spavanja razmišljao je kako želi biti kao nono te ubrzo zaspao. Probudilo ga je zvono, zvono kampanela Sv. Stipana koji je blizu njihove kuće. Dan bi trebao početi pozitivnim mislima, što Andreju kao beznadnom slučaju baš i ne uspijeva. Muče ga prištevi koji bujaju na plodnom tlu njegova lica. Muče ga filozofska pitanja kako postati pisac i intelektualac, a na ta pitanja je odgovorio njegov prazan želudac pa je pojurio u kuhinju. Tamo započinje razgovor s nonom koji mu donosi tri srdele za jelo. Nona mu je pokazala kako se čisti slana srdela. Rezala mu je fete kruha sve dok nije i zadnji komadić ribe pojeo. Na terasi je popio litru soka, ali je i dalje bio žedan. Razmišlja o Svemiru i postavlja pitanja na koje ni sam ne zna odgovore. Iz dubine razmišljanja izvukla ga je Magda. Magda misli da je Andrej čudan, ali na dobar način. Govori mu da, iako ne zna dobro igrat nogomet, zna puno drugih stvari. Andreju je malo neugodno pred Magdom. Jedno su cure iz razreda, a drugo je ona. Magda ga poziva na kupanje u četiri sata u Žukovu. U četiri i "kvarat" bio je spreman, a Magda je već sjedila sa strane ulice gdje je "peškarija činila hladovinu".

Kupio je dva korneta i zaobišao zgradu s druge strane u nadi da će iznenaditi Magdu, a uspio ju je samo uplašiti. Kada se skupila cijela ekipa krenuli su strmom cestom prema 'vali. Tamo su se natjecali tko će prvi doći do "nosate stine" do koje je Andrej došao zadnji. Na stijeni je zamišljao kako s Magdom plovi od 'vale do 'vale i kako ih nitko ne može zaustaviti. Kada se vratio doma jeo je i išao ranije leć' jer ujutro ide s nonom u ribolov. Probudili su ga koraci s terase. Nono je već bio u "điru" sto na sat. Podgrijao mu je mlijeko i nestao. Prije nego su on i nono krenuli, uzeli su svaki po tri "kašete" iz konobe. Kada su krenuli, obuzeo ga je nestvaran osjećaj, kao da je u nekom drugom vremenu. Na putu mu je nono pokazao kako se drži timun na brodu, a motor broda je bio tako glasan da su morali vikati razgovarajući. Kada su stali Andreju je nešto bljesnulo iza leđa, iz mora je izlazilo nešto kao Sunce. Ne zna što je to bilo ali je imao osjećaj kao da ga proučava. Izgledao je kao Posejdon, bog mora. Ukočeno ga je gledao. Bog je stajao u moru do pasa, ogroman kako bogovi i jesu. Nije imao svoj trozub, ali je imao krunu na glavi. Nono je odvezivao sinjole od mreže okrenut leđima, tako da ništa nije vidio. Sve je trajalo nekih dvadesetak sekundi. Nono je bio dobro raspoložen zbog velikog ulova.

Tek nakon što je došao doma je mogao razmišljati o nevjerojatnom događaju koji se zbio i postavljati si pitanje – zašto baš on? Andrej je otišao u šetnju razmišljajući o Strom Gradu i njegovim uličicama. Kada se vratio, ugledao je tatin tamnozeleni džip. Tata je sjedio na terasi i pričao s nonom. Andrej mu je prišao s leđa. Tata i sin su se ispričali kao da se nisu vidjeli sto godina. Tata je podijelio poklone. Nona je dobila komplet za vino od češkog kristala, iz kojeg nitko neće piti vino, jer će se čuvati u "vitrini". Nono je dobio udice za parangal i komplet okastih ključeva u specijalnom aluminijskom koferu, a mama malo bogatstvo u najskupljim kistovima koji se mogu kupiti, u kutiji od ružinog drveta. Andrej je pak dobio CD-walkman, ali bez CD-a, tako da ga je mogao samo gledati. Mama i tata otišli su na kupanje u Zavalu, a dečki su danas imali natjecanje u ronjenju. Cilj je bio zadnji izaći na površinu, što je Andreju i uspjelo, ali uz pomoć Posejdona. Posejdonova zelena lelujajuća traka davala je Andreju kisik te ga povukla skroz do Posejdonovo utvrde na dnu mora. Tamo su se Andrej i Posejdon prvi put sreli. Bog mora objasnio mu je kako je u njegovoj obiteljskoj tradiciji da se brinu o moru. Ona ide s djeda na unuka. Ovaj put Andrej je morao biti glasnik ljudima na površini i obavijestiti ih da je morsko dno zauzela Caulerpa Taxifolia – alga koja nije iz našeg mora ali ju je netko doveo brodom ili čamcem.

Ona uništava morsko dno, a sve što joj treba je sunčeva svjetlost! Dobio je školjku bačvaša koju treba samo staviti na uho i preko toga može komunicirati s Posejdonom. Nakon što je Andrej izronio iz svoje prve morske avanture, svi su ga uplašeno gledali jer je bio oko četiri minute ispod površine. Bojali su se da mu se nešto nije dogodilo. Iako je Andrej od Posejdona dobio zapovijed da nikome ne smije reći o njihovom susretu, Andrej je ipak sve ispričao nonu ,koji se odmah zabrinuo za more. Nonu je objasnio gdje se otprilike nalazi alga, te je nono odmah organizirao pomoć. U međuvremenu mu je ispričao priču o tome kako je upoznao njegovu nonu, kako je odmah znao da je ona ta. Nakon priče nono je otišao do starog Jerka koji će im sa svojim sinom Vinkom, roniocem, pomoć u borbi s algom. Potom je obavijestio i Antu iz Instituta za maritimna istraživanja u Splitu te gradonačelnika Franu. Andreja su i dalje mučila ljubavna pitanja vezana za Magdu: ljuti li se ona još na njega, kako će joj reći da je voli? Sutradan Andrej se jedva probudio.

Ante je došao prvim brodom, pa su otišli na mjesto koje im je Andrej opisao. Vinko je tamo pretražio morsko dno. Bio je u pravu, alga se tamo nalazila, a Ante je odmah potvrdio da se radi o Caulerpi taxifoliji. Daljnji plan bio je skupiti još ljudi i pregledati ostala mjesta da je iskorijene do kraja. Na svu sreću nigdje je drugdje više nije bilo. Bila je nedjelja, dan za akciju u borbi protiv strašne alge. Svatko je imao svoj zadatak i bilo je važno odraditi ga. Dok se još jednom pregledavalo dno, Andrej i Jerko su u razgovoru otkrili kako dijele iste literarne sklonosti. Oboje se voljeli fantastiku. Jerko je imao sve brojeve "Siriusa", osim prvog, a Andrej sve osim zadnjeg. Nabrajajući autore i dijela sve su se više slagali oko odabira i počeli se povezivati. Na kraju razgovora Jerko kaže kako misli da je Magda zaljubljena u Andreja. On je mislio kako ga samo zafrkava, no ispalo je da je vrlo ozbiljan. Jerko će pomoći Andreju oko Magde jer ju on zna odmalena. U jednom trenutku začuju viku s mora. Kada su se ronioci vratili otkrili su da su našli staru grčku amforu. Oko nje su se Vinko i Ante odmah posvađali. Ante, koji ju je izvadio, tvrdio je da je njegova, dok je Vinko htio da se amfora odnese u Starogradski muzej. Kada ne zna što bi radio, Andrej ode u maminu sobu na katu i prekopava joj po stvarima.

Ovog puta našao je mamine stare bilježnice i crteže. Našao je i knjigu za koju nikad nije čuo, pa ju je odlučio pročitati. Zaprepastio se kako je knjiga napisana, bila je to dobra znanstvena fantastika. Saznao je da je autor knjige, Karel Čapek, doslovno izmislio riječ "robot". Za to vrijeme, na rivu je donesena ogromna bala crne folije. Ronioci su se počeli okupljati kako bi napokon mogli završiti borbu s algom. Kako je svatko imao svoju ulogu, tako je Andreja i ostale dječake zadesio posao rastjeravanja ljudi s plaže, kako bi mornari i ronioci mogli obaviti posao. Nikša je provjerio kazetofon, a Đordi je nosio vrećicu s tri zelene vinske boce u koje je Nikša nalio kolu. Pobacali su svoje "šugamane" pa upalili kazetofon na kojem je bila pažljivo odabrana glazba. Tjeranje posjetitelja moglo je početi. Glumili su kako se opijaju. Bili su glasni, smijali se i divljali. Svi su s zgražanjem gledali prema njima. Odjednom je Andrej iščupao suncobran iz gumene podloge i počeo trčati plažom, vukući ga poput padobrana. Nije gledao kuda trči, a nije ga bilo ni briga. U njemu se odjednom pojavio neobjašnjivi bijes, postao je agresivan. Raspalio je Jerka u glavu, a Jakova sustigao, podmetnuo mu nogu te ga opalio nogom u želudac.

Andreju pozli, imao je osjećaj kao da netko gasi i pali svjetla pred njegovim očima. Završio je u bolnici. U posjet su mu došle mama i Magda koje su mu objasnile da je netko u one vinske boce s kolama ipak natočio i alkohola, te da je uz sve to dobio sunčanicu i slomio nožni prst. Magda mu je rekla da su algu pokrili folijom i da sada čekaju rezultate. Andre je tati napisao pismo. Pisao mu je o Jerku, koji mu je postao najbolji prijatelj jer imaju puno zajedničkih interesa. Objašnjava zašto mu nikad nije pisao i zašto ljudi općenito više ne šalju pisma. Opisuje kako im teku dani u Starom Gradu. Mama je stalno zauzeta poslom, a uskoro će i fešta sv. Roka te bi volio da dođe na nju. Pokloni koje im je dao i dalje stoje netaknuti, a nona i dalje odlično kuha. Zbog toga bi se mogao udebljati, ali pošto stalno pliva, opet je na nuli. Andrej je stalno razmišljao o Magdi. Izmišlja glupe izgovore samo kako bi se pojavio tamo gdje Magda živi.

Njemu je to najljepši broj i najljepša adresa, jer mu je sve vezano uz nju najljepše. Kada se pojavio kod Magde, ona je za stolom listala novine. Po tome se ona razlikovala od svih ostalih cura. S njom mu je uvijek bilo zanimljivo pričati jer zna gdje se što u svijetu trenutno događa. Andre ju je pozvao da ide s njim letjeti avionom. Jakša ga je pozvao da se vozi s njim u Cessni i rekao da može povesti nekoga. Morali su iz zraka pobacati letke za feštu, kako bi se okupilo što više ljudi. Kada su ušli u avion, Magda je bila ukočena, no kasnije se smirila i počela smješkati. U jednom trenutku primila je Andreja za ruku, a on se od uzbuđenje i ukočenosti nije mogao ni pomaknuti. Bojao se da će maknuti ruku. Srce mu je tuklo kao ludo! Kada su sletjeli i dalje su se držali za ruke. Dogovorili su se da će Andrej doći do Magde, pa će ići zajedno na feštu. Bio je nervozan i nije znao što da radi cijeli dan. Odlučio se na kupanje, iako najvećem suncu nema nikoga, ali njemu je to predstavljalo umirujuću tišinu i olakšanje.

Zamišljao je Zagreb i kako je tamo sve drugačije nego ovdje. Sve je ubrzano, nervozno i loše. Ovdje čak i tišina ima različite mirise i boje. Mokar je krenuo doma kako bi se spremio za feštu. Kada je došao kod Magde, jedva ju je prepoznao. Bila je ljepša nego ikad. Na fešti je bila ogromna gužva, pa su Magda i Andrej odlučili prošetati do svjetionika koji je bio poprilično udaljen. Šetajući su pričali i zezali se, a na samom kraju puta, Magda ja stala i poljubila ga. Nije mogao vjerovati. Srce mu je lupalo sto na sat. Nakon toga on je nju privinuo k sebi i opet je poljubio. Shvatio je kako je ovo najljepši osjećaj na svijetu i kako bez poljubaca više ne želi živjeti. Sjedili bi tako kod lanterne cijelu noć da Magda nije bila umorna, pa je predložila da krenu kući. Na povratku mu je rekla da je nazove nazove u podne. Sutradan je nona probudila Andreja u devet i rekla mu da ga zove Magda na telefon. Andreja je mučilo bezbroj pitanja: kako će se vratiti u Zagreb i kako će preživjeti bez Magde? Jedna polovica njega zauvijek će ostati ovdje.

Rekao joj je kako u Zagrebu neće imati curu i kako će čekati cijelu godinu da joj se vrati. Isto je i ona njemu rekla. Pisat će joj pisma i razgovarati će noću. Tata ih je iz Zagreba zvao svaki dan. Iskoristio je vrijeme dok ih nije bilo da sredi cijeli stan. U međuvremenu je Andrej otišao još par puta s nonom i Antišom bivše polje algi. Bližio se dan maratona na kojem je Andre silno htio pobijediti kako bi medalju mogao pokloniti Magdi. Izvadio je školjku bačvaša u nadi da će mu se Posejdon javiti i pomoći mu u naumu da pobjedi. Posejdon mu je rekao kako će njegova molba biti uslišana, a Andre se toliko radovao da to nije mogao dočekati. Borio se da nikome ne prizna kako na prevaru misli pobijediti. Na dan maratona, Andre se probudio u znoju. U glavi je ponavljao kako će pobijediti pa će Magda biti ponosna na njega. Izašli su i za par minuta došli do zgrade općine ispred koje je bilo startno mjesto. S druge strane vale bio je hotel Arkada i trebalo je preplivati do njega i natrag. Od Magde je dobio poljubac u obraz za sreću. Maraton je počeo, Andre je plivao ujednačeno kako mu je nono savjetovao. Bližio se kraj prvoj etapi, Arkada je bila blizu.

Plivao je s čudnovatom lakoćom. Izgubio je pojam o vremenu, ali je počeo polagano osjećati umor. Dugo se borio za dah sve dok nije rukama lupio o kamen i stao. Bio je prvi. Magda i mama su ga izljubile, čak se i slikao za "Slobodnu Dalmaciju". Pozvao je Magdu na stranu i poklonio joj medalju. Ona je bila zbunjena, ali je odmah rekla kako će je zauvijek čuvati. Andrej je otišao doma jer mu nije bilo dobro i tamo je sreo nona koji ga je pogledao i rekao da nazove Posejdona. Bog mora mu je priznao kako mu ipak nije pomogao, te da je sam ostvario pobjedu. Andrej je bio sretan kao nikad. Tata se pojavio poput elementarne nepogode – nije nikome rekao da dolazi. Andre mu je pričao o maratonu iako mu je mama već sve bila ispričala, ali je i dalje slušao s pažnjom. Mama i tata otišli su na kupanje ispred Arkade, a Andre je s Magdom šetao rivom. Bilo je ugodno jer su ljetne vrućine popustile. Obećao joj je kako za Božić sigurno dolazi, te kako će se oprostiti večeras da ne moraju ujutro. Oboje mrze rastanke pa su se složili u tome. Andrej je loše spavao, kao pred svako putovanje. Nona ga je probudila pjevušenjem i pitala ga da li je jeo. Spremala mu je sendviče od pršuta i sira za put. Kada su krenuli, ispred kuće ih je dočekala cijela ekipa. Bila je tu i Magda, unatoč jučerašnjem dogovoru. Bilo mu je teško. U Splitu je bilo već lakše, a u Karlovcu je mislio kako je sve bio samo san. Kada su došli doma, Andre je nazvao nona. Saslušao je što mu unuka ima za reći pa odvratio: "A jo ti sad gren malo vanka!"

Likovi - Andrej, teta Tonka, tata, nono Toni, nona Andrica, Magda, Nikša, Jerko, Josip, Jakov, Đorđ, teta Petronila, barba Jerko...

Andrej – ima 14 godina i zaljubljen je u Magdu. Želi napisati priču koju nikako da dovrši. Andre mu je nadimak koji je dobio od nona, a Andronik Hrabri od Posejdona. Najbolji prijatelj mu je Jerko.

Mama – zovu je u teta Tonka. Ilustrira dječje knjige, radi animirane filmove i crta stripove. Ima dugu crnu kosu i humoristična je. Stalno je nervozna jer joj posao ne ostavlja nimalo vremena za opuštanje. Razbila je već dva tri telefona i voli piti kavu sa šećerom uz cigarete.

Tata – snima TV spotove (reklame). Voli pričati i stalno je na putu, zbog čega se često svađa s Tonkom. Uz sva izbivanja, silno voli Tonku i Andreja. On pije kavu s mlijekom, za razliku od Tonke koja je pije samo sa šećerom. Stalno je pio travaricu i pušio cigarete. Voli kada su stvari kvalitetne makar ih platio bogatstvo. Voli kupovati poklone.

Nono – zovu ga Antuonij po hvarski. Ima dva metra, zidar je i ribar. Ne priča puno. Inteligentan je i Andrej mu se jako divi, čak i želi biti popu njega. U mladosti je bio Posejdonov glasnik, pa sada Andreju daje savjete koji su mu od velike pomoći...

Nona Andrica – kuhanje joj je najvažniji posao u životu. Silno voli Andreja. Iz Dubrovnika je i voli slušati radio emisiju "Pomorske večeri".

Magda – Andrejeva najveća ljubav. Pametna je i načitana. Svi sportovi joj idu jako dobro, iako je jedina cura u ekipi. Hrabra je što se vidi po tome što uvijek radi prvi korak, pa tako i s Andrejem. Lijepa je i uvijek je svoja.

_________________________________

Zvonko Todorovski rođen 1960. godine u Prizrenu. Osnovnu i srednju školu pohađa u Varaždinu i Koprivnici, a nezavršeni studij filo­zo­fije u Zagrebu. Crta stripove i ilustracije, izrađuje gra­fike. Stripove objavljuje u Poletu, ST-u, Siriusu, Kapitalu i Patku, a uz to se profesionalno bavi grafičkim oblikovanjem. Izlagao je na desetak samostalnih izložbi, od kojih je prva, u Galeriji studentskog centra, pod nazivom Novi kvadrat nekad i danas...

1984. godine, a posljednja u galeriji Dora Art u Varaždinu 1997. godi­ne. Od 1991. pa do 1997. u Varaždinu uređuje i vodi galeriju Forum mladih, koja predstavlja nadarene mlade likovne početnike iz cijele Hrvatske. U Zagreb dolazi 1999., kad se počinje profesionalno baviti pisanjem. Član je Društva hrvatskih književnika te Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu i Starom Gradu na otoku Hvaru. Roman za mladež Mirakul od mora objavio je 2002. a za roman Prozor zelenog bljeska, objavljen 2003. na­građen je nagradom Grigor Vitez te nagradom Sfera za najbolji znanstvenofantastični roman za djecu, koju dodjeljuje Udru­že­nje za znanstvenu fantastiku. Taj je roman iste godine nominiran za međunarodnu nagradu Mali Princ u Tuzli.

Za svoj treći roman Mrlja dobio je nagradu Mato Lo­vrak za najbolji roman za mladež objavljen 2004. godine. Kra­jem 2005. objavljen je Mandrač, roman o Petru Hektoroviću, a 2007. Plavi trubač, roman za djecu, i Vjetrovi Lampeduze, pomorski pustolovni roman za mladež. Piše scenarije za animirane filmove i stripove koje crta Magda Dulčić, te dječje radioigre. 2003. izvede­na je radio­igra Mrlja, a 2007. izvedena je u Pano­pti­ku­mu i radioko­medija More pravog kapetana u dva dijela te je na trećem programu dramatiziran roman Man­drač.

U Starom Gradu na Hvaru profesionalna kaza­lišna skupina Uhlod pod vodstvom Tahira Mujičića izvela je 2007. dramolet Ko­me­dija od Petra ili noć čudesnih krijesnica u čast godine Petra Hektorovića. Zvonko Todorovski iznenada je preminuo u rujnu 2010. godine.

Autor: L. M.