Zoran M. Jovanović - Bulke pored pruge

Kratak sadržaj - Šestogodišnji dječak, čiji otac je bio željezničar, zajedno sa svojim roditeljima doselio je u jednu malu željezničku stanicu. U njoj je dječak dobio svoj novi dom. Za dječaka je sve na stanici bilo novo i neobično: telegraf, crvene željezničarske kape, pruga, kuće, selo pored stanice. Dječaka je posebno zainteresirao skretničar na stanici. On je skretničaru otkrio svoju tajnu, najviše je volio crvene bulke koje rastu pored pruge jer su ga one podsjećale na kape od željezničara. Dječak se jako obradovao kad im je u goste došao stric, on je dječaku donio igračku voz i prugu. U malo mjesto ponekad je dolazio i brijač iz grada i stanovao je u kućici na kraju sela. On je noću pecao ribu na rijeci i ulovio je ogromnog soma. On je dječaku obećao da će ga ošišati kad idući put dođe u selo. Značajan događaj u životu dječaka je bio prvi dan u školi, gdje je upoznao nove prijatelje. U školi je dječak upoznao djevojčicu Mariju sa kojom je šetao po šinama držeći se za ruke. Potom je dječakova porodica odselila udrugu željezničku stanicu. Dječak je bio jako tužan, ali je ubrzo pronašao nove prijatelje. Sa jednim od njih pravio je kule od pijeska koje im je preko noći neko stalno rušio. Onda je došao rat i žene i djeca su morali izbjeći u manastir na brdu. Skrivajući se u manastirskom podrumu, dječak je često sanjao crvene bulke pored pruge.- U manastiru je upoznao dječaka koji se gegao u obliku slova G . Dječaci su nmoću gledali kako se pali zeleni fenjer (lampa) kao znak za prolaz ratnih vozova. Vozovi su bili puni njemačkih vojnika, ali su se djeca i dalje igrala svojih dječijih igara. Svi su očekivali kraj rata, i on jedošao sa vozom okićenim crvenim zastavama sa petokrakama. Na kraju, dječakovi roditelji odselili su se u grad da bi dječak mogao pohađati gimnaziju. Dječak je žalio za stanicama koje su činile njegovo djetinjstvo. Tako i završava roman, dječak je rekao zbogom stanici, razočaran izgledom stanice u gradu: - Stanica u gradu imala je dugačke i od dima crne perone. Svuda je okolo bila popločana betonskim pločama. Na tim peronima nikada pored pruge nisu mogle da izrastu bulke.

Vrsta djela - roman za djecu
Vrijeme radnje - za vrijeme drugog svjetskog rata
Mjesto radnje - U jednoj maloj željezničkoj stanici, i mjestima uz prugu
Tema - Doživljaji i odrastanje jednog dječaka koji živi u mjestu pored pruge
Ideja - Djetinjstvo je zlatno doba u životu svakog dječaka, svaki rat je veliko zlo

Likovi

Dječak – dječak je imao samo šest godina kada je s ocem i majkom stigao na željezničku stanicu. Njegov otac je u tom mjesto počeo raditi kao željezničar. Živjeli su na gornjem spratu, iznad željezničke stanice- Živjeli su u skromnim uvjetima.

Dječak je bio veoma radoznao i inteligentan. Postavljao je mnogo pitanja, jer ga je puno toga zanimalo. Njegova pitanja bila su dokaz njegove zrelosti. Kada je trebao krenuti u školu, nije bio naročito oduševljen idejom jer je smatrao da će mu škola oduzeti neku vrstu bezbrižnosti. On je još i prije polaska u školu naučio pisati, pa je to bio dodatni razlog da mu se nije išlo u školu.

Prvi dan škole majka ga je tamo odvela. Osjećao je strah i osjećao se usamljeno. Kako su dani prolazili, samo je potvrđivao svoje sumnje da škola nikome nije potrebna i da je dosadna. Kada su mu roditelji objavili da se opet trebaju seliti, teško je to prihvatio. Ipak, uklopio se u novu sredinu. U toj sredini je obožavao ležati u travi, gledati vozove kako dolaze i odlaze, brati bulke i praviti kule od pijeska ispod mosta.

Dječakovi roditelji – bili su siromašni, ali ipak su vrijedno radili. Otac mu je bio željezničar, a majka domaćica i vodila brigu o svojoj obitelji. Iako su se mnogo selili, roditelji su svom sinu davali mnogo podrške i poticali ga da se uklopi u nove sredine. Kada je počeo rat, njegova majka je brinula da se spase i ostanu živi.

Zoran M. Jovanović - Bulke pored pruge - verzija 2

Zoran M. Jovanović - Bulke pored pruge - verzija 2 pdf

_________________________________

Zoran M. Jovanović (1933-1976), rođen je u Skoplju gdje je završio srednju školu i Filozofski fakultet. Prve knjige napisao je na makedonskom jeziku i objavio u Skoplju: Sutoni ništa ne govore (1956), Ptica u vetru (1960), Mačka u dvorištu ispod balkona (1960), Noć uoči dana (1961), Priče iz moje Me (1963), Tačno vreme na sunčevom satu (1973). U isto vrijeme piše poeziju i na srpskohrvatskom jeziku (Praznične šetnje, Pod znakom Zorijane, Vrt i more, Kavez slobode i dr.). Pored pomenutih zbirki poezije, objavljenih u Sarajevu, napisao je i veći broj djela za djecu. Autor je i radio-dramskih tekstova, jedne televizijske drame i drame Jeste li napisali moj roman (izvedene u Sarajevu 1971).

Radio je kao novinar u Skoplju, Beogradu, a od 1964. kao samostalni urednik u Radio-televiziji Sarajevo. Jovanovićevi tekstovi su prevođeni na engleski, francuski, ruski, njemački, španski, talijanski, mađarski, poljski, slovački, albanski i slovenački jezik. Dobitnik je godišnje nagrade "Svjetlosti" (1974) za knjigu Velika kolona od mrava do slona, plakete "Vesele sveske" (1972) i posthumne nagrade "Mlado pokolenje" (1979).

U književnoj zaostavštini Zorana M. Jovanovića nalazi se više neobjavljenih pjesničkih, proznih i dramskih rukopisa. Za kolekciju dječije književnosti posebno je zanimljiva zbirka pjesama Stanari mojih džepova. Njegova najpšoznatija djela su roman Bulke pored pruge, i zbirka pjesama Prsten od neba, te Vesela kolona od mrava do slona.