Walt Whitman - Vlati trave

Ono što će kasnije postati poznata zbirka „Vlati trave", nastajalo je od 1850. godine. Ovu zbirku izdaje 1855, a menjaće je i usavršavati do svoje smrti. Koristio je slobodan stih i kadencu baziranu na Bibliji. Sam je finansirao izdavanje ove knjige, koja je odštampana u lokalnoj štampariji u pauzama kada radnici nisu imali posla. Nije bilo imena autora, samo gravirani portret Vitmena, delo Semjuela Holiera. Na autora upućuju samo neki stihovi.

Hvaljena od strane Ralfa Emersona, knjiga je nadalje naširoko distribuirana i pokrenula je veliko interesovanje zahvaljujući ovoj pozitivnoj kritici. Ipak, ovo nije sprečilo negativan ugao posmatranja – zbirka je kritikovana zbog opscene prirode. Nadalje se kritika usmerava ka potencijalno uvredljivom sadržaju knjige, seksulanom u poeziji. Njegov rad ruši granice poetske forme, ima čak i prozni oblik. Pisao je otvoreno o seksualnosti, smrti, prostituciji, koristio je neobične slike i simbole. Verovao je da postoji jaka veza između pesnika i društva. To se naročito vidi u pesmi "Song of Myself". Bio je deista, religiozni skeptik, koji iako prihvata sve crkve, ne veruje ni u jednu. Smatrao je da je duša besmrtna i da se stalno na neki način razvija.

Često se postavlja pitanje njegovog seksualnog opredeljenja, pa se pretpostavlja da je bio homosekusalac ili biseksualac. Neki biografi navode pisma i dnevničke zapise kao dokaze da je imao ljubavnike, dok drugi to isto koriste da bi dokazali suprotno. Navode se i neke njegove veze sa ženama, kao i njegova izjava da ima sedmoro dece. Nijedna od tvrdnji ne može biti do kraja potkrepljena.

Uticaj Volta Vitmena je nesumnjiv. Meri Smit je kazala da bez njega ne možemo da razumemo Ameriku i njen narod.

Zaista, ova zbirka je nešto nesvakidašnje čak i iz današnje perspektive kada malo šta može na književnom polju da nas iznenadi, jer se čini da su svi tabui već isprobani. Tu je prisutan duh američkog naroda, talasast, živ, pulisirajući, topao od sunca, uhvaćen u svakodnevnim momentima. Vitmen opisuje trenutke koje smo svi makar u nekom obliku osetili i prepoznajemo ih uprkos vremenskoj distanci. Donekle je to i filozofska poezija jer se promatra i promišlja smrt, život, večnost, Bog.

Peva o vozaču kola iz kamenoloma, o mornarima, o kovačima, čuje zvuk violončela, vidi gašenje požara, opisuje svoja tumaranja kroz šumu, govori da je zaljubljen u sve što raste napolju. Pesnik je, kako govori, i muškaraca i žena, i pesnik tela i duše. Od majke čovekove, pesma govori, nema ništa uzvišenije.

Poezija koju nam je dao sama po sebi govori dovoljno. Ona je tu da nas podseti na nešto daleko u nama što nam je ostavljeno u nasleđe, taj dodir s prirodom, radost svitanja, sunčeve svetlosti, bliskosti sa svim živim bićima. U njegovim pesmama svakodnevni poslovi teku sami od sebe, lako i prirodno, i svaki pokret i glas, svaki dan je magija.

Možda ona danas rastužuje jer nas podseća da smo nešto veliko izgubili u trci sa vremenom koje nam stalno izmiče. Stihovi koje piše žubore, oni su blagi kao voda i nikud ne žure, kao ni on, čuvaju odmerene korake, čisto rublje koje se suši, travu koja raste, decu koja se rađaju, leševe vojnika. Kada ga čitamo vraćamo se nekuda gde znamo da smo nekada bili, ili bi barem trebalo da budemo, makar jedan deo života. Odlazimo natrag, izvornom ljudskom u nama koje nije izgubilo nit sa nebom i zemljom, travom i toplim očima životinja.

Dok smo deo ove knjige, ležimo u travi, gledamo u oblake i osluškujemo sopstveno disanje.

Walt Whitman - Vlati trave - verzija 2

Walt Whitman - Vlati trave - verzija 2 pdf

___________________________________

Walt Whitman - Pjesma o meni

Ja svetkujem samoga sebe i pjevam samoga sebe,
a što ja sebi dopuštam, morate i vi sebi dopustiti,
jer svaki atom koji pripada meni, pripada također i tebi.
Ja plandujem i pozivam svoju dušu u goste.
Ja ležim i lagodno traćim vrijeme promatrajući vlat ljetne trave.
Moj jezik, svaki atom moje krvi, stvoren je od ovoga
tla, ovoga zraka,
rođen sam ovdje od roditelja rođenih ovdje od
roditelja
isto tako, a i njihovi roditelji isto tako;
ja sada, u mladosti od trideset i sedam godina, u
potpunome zdravlju počinjem u nadi, da neću
prestati do smrti.
Vjeroispovjesti i škole još neodlučne povuku se učas,
ocijenjene na svoju pravu cijenu, al se nikada ne zaboravljaju.
Primam u goste i dobro i zlo; ja dopuštam da govori uz
ma kakvu pogibelj priroda bez smetnje s
izvornom, iskonskom energijom.

Walt Whitman - Pjesma o meni II

Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo
i rekao sam da tijelo nije ništa drugo nego duša,
i da ništa, pa ni bog, nije za čovjeka veće nego on sam
i tko god hoda osminu milje bez sućuti
ide za vlastitim sprovodom odjeven u mrtvački plašt,
a ja ili ti možemo bez desetice u džepu kupiti ljepotu svijeta
ili pogledati svojim okom ili pokazati da bob u mahuni

smućuje učenost svih vremena,
a nema namještenja ili poziva, a da mladić, koji ga prihvati,
ne bi mogao postati junak,
te nema predmeta tako mekana, a da ne bi postao
glavnina svemirskog kotača,
i ja kazem svakom čovjeku ili ženi: neka vasa duša stoji
hladna i spokojna pred milijun svemira.

I ja kažem čovječanstvu: ne budi radoznalo o bogu,
jer ja, koji sam radoznao za sve, nisam radoznao o bogu,
/nikakav izbor blistavih izraza ne moze ispričati
kako sam miran u pogledu boga i smrti /.

Ja čujem i opažam boga u svakom predmetu,
ali boga ni najmanje ne razumijem,
niti razumijem tko moze biti čudesniji nego ja sam.
Zasto bih želio da vidim boga bolje nego danas?
Nešto od boga vidim svaki sat od dvadeset četiri sata,
a u satu svakog trenutka,
u licima ljudi i žena vidim boga, i u vlastitom licu
u ogledalu,
nalazim pisma od boga bačena na ulicu, a svako
potpisano božjim imenom,
a ja ih ostavljam da tu leže, jer ja znam
kamo god da odem,
druga će točno nadolaziti za vijeke vjekova.

__________________________________

Walt Whitman jedan je od najpoznatijih američkih pjesnika. Bio je veliki humanist i pacifist koji se svojom poezijom zalagao za sve vrijednosti današnjeg modernog društva - prava žena, slobodu govora, jednakost i slobode svih ljudi te ostalih ideala koje vežemo uz pojam američke demokracije i slobode.

Whitman je rođen 1819. godine na Long Islandu. Bio je drugo od devetero djece. Obitelj mu je bila relativno siromašna, a zbog raznih dugova morali su se često seliti. Zato je Whitman često o svom djetinjstvu govorio kao o nesretnom. Već s jedanaest godina, Whitman je prekinuo formalno obrazovanje. Morao je raditi kako bi pridonosio u obitelji. Najprije je bio pomoćnik u uredu dvaju odvjetnika, a ona ispomoć kod izdavača jednog tjednika. Tako je Whitman naučio sve o tiskanju novina. Radio je kod nekoliko tiskara i izdavača sve dok nije dobio posao u knjižnici. Tada se Whitman uključio i u kulturni život grada, dolazeći u kazališta i na debate. S vremenom je počeo objavljivati svoju najraniju poeziju.

Sa 16 godina preselio se u New York i tamo radeći u tiskarama. Ali tada mu je sve teže bilo pronaći posao zbog ekonomske krize. Zato se 1836. vratio obitelji na Long Island, gdje je počeo raditi kao učitelj. Nije bio zadovoljan tim poslom, pa se vratio u državu New York i tamo pokrenuo vlastite novine Long Islander. Ubrzo je prodao tu publikaciju i opet počeo raditi po tiskarama i kao učitelj u nekoliko gradova.

Usput je pisao fikciju i poeziju. U poeziji je eksperimentirao s raznim stilovima pisanja. '50-ih godina 19. stoljeća, počeo je pisati poeziju koja će se kasnije naći u njegovoj najpoznatijoj zbirci "Vlati trave". Tu zbirku će tijekom života stalno prepravljati i nadopunjavati, sve do smrti. Prvo izdanje ove zbirke platio je sam Whiteman, a tiskao ih je u pauzama na poslu. Tom zbirkom izazvao je jednako hvalospjeve i pokude, ali djelo je svejedno ostalo jedno od najpoznatijih zbirki pjesama američke književnosti.

Ostala djela su mu roman Franklin Evans, izdan 1842 godine, zbirka poezije Drum-Tamps i zbornik filozofskih radova Demokratski pogledi.

Whitman je umro 1892. godine.