Waldemar Bonsels - Pčelica Maja

Tema - pustolovine male pčele po imenu Maja.
Pouka - bez znatiželje  otvorenosti i hrabrosti ništa nećemo naučiti o životu.

Kratak sadržaj - Uz pomoć stare pčele Kasandre pčelinje novorođence Maja izvlači se iz svoje posteljice - čelijice saća u velikoj košnici. Prima prve Kasandrine poduke i pouke. Sutradan polijeće u društvu iskusnije pčele - medarice na svoj prvi let.

Zaslijepljena opojnošću slobode letenja, bojama i mirisima, zaključuje da je tisuću puta ljepše vani, u širokom svijetu negoli u mračnom pčelinjem gradu, te da se nikad neće vratiti onamo da nosi med ili spravlja vosak. Hoću vidjeti i upoznati ovaj divni svijet; ja nisam kao ostale pčele, moje je srce stvoreno za radost i iznenađenja, za doživljaje i pustolovine. Neću se bojati nikakvih opasnosti; ta zar nemam snagu i hrabrost, a i oštar žalac, rekne sama sebi, srkne medni sok i ubrzo zaspi. Iznenadi je noć, no snalažljivo se skrije pod velik list u krošnji visoka stabla i tu prenoći. U zoru poleti prema crvenoj svjetlosti. Približivši se, osjeti sladak i omamljujuć miris. Zacuđena i katkad prestrašena, počinje upoznavati čuda - čuda za djecu, a obične pojave za odrasle - poput kapi rose, prozirne kugle koja se prelijeva u duginim bojama i kotrlja niz laticu, ili kapi rose na vlatima trave koje sjaje kao dijamanti. Dobrodošlicu u crvenoj čaški zaželi joj Joško iz porodice zlatnih mara, koji sa ženom već četiri dana živi u ovomu ružinom cvijetu i počasti je grudicama ružina meda. Maja uspoređuje ovaj prekrasan stan, miran, tih, mirisan i prostran, s prenatrpanim i zagusljivim stanovima pčela u košnici. Nemirna pčelica zahvali mu i odzuji u blistav proljetni dan. Najprije sleti na lopočev list, s kojega je želi otjerati neka mala sivomodra zujara Kristina. No Maja si odrjesitim i glasnim odgovorom pribavlja poštovanje, kako ju je bila poucila Kasandra, pa se muha odmah povlači i primiruje. Dok njih dvije razglabaju o opasnosti sto im prijeti od žabe, pogibelj se obrusi s druge strane: neki vilin konjic zgrabi Kristinu i poždere je unatoč Majinim prosvjedima. Kasnije se predstavi Maji.

Bila je to Zvjezdana iz porodice mrežokrilaca i iz roda vilinih konjica. Ispriča Maji o ljudskoj sklonosti okrutnostima i mučenjima. Pčelica isprva ne vjeruje, jer to jako odstupa od prvih Kasandrinih opisa čovjeka, kao najboljeg prijatelja, najvišeg i najsavršenijeg bića u prirodi. Sutrašnje buđenje u čaški plavog zvončića donosi neprilike: kiši i hladno je. Pčele po kiši ne mogu letjeti. Maja počinje žaliti za sigurnošću košnice i prvi put osjeti koliko u životu lutalice i skitnice znači sunce. Kad ne bi bilo sunca, nitko ne bi bio lakomislen, pomisli ona. Tješi se zatomljujući svoju tugu razmišljanjem o bogatstvu doživljaja u tako kratkom vremenu lutanja: Drugi ne saznaju toliko toga u cijelom svom životu, i vrijedno je zbog njega podnijeti i koju tegobu. Susreće Grgu, balegara koji se predstavlja kao Zlatna Mara, spašava mu život kad se ovaj prevrnuo na leđa i nemoćno ostao tako lamatajući nogama. Upoznaje i začudnu sposobnost preživljavanje raspolovljene kišne gliste: svaki dio nastavlja živjeti, kretati se, razvijati se i obnavljati. U maloj pukotini drveta Maja pravi nešto poput zametka košnice, s malom zalihom meda za kišne dane, a ulaz obzida voskom.

Prestravi se kad se pojavi djetlić i stane kuckati po kori. Poslije susreće začudnoga skakavca koji nenadano doskakuje niotkuda da bi nakon malo zborenja odskočio ne - zna - se - kamo. Od njega čuje kojekakve nove zanimljivosti. Jedna od poticajnih jest gledište po kojem još uopće nije dokazano da ljudi imaju svoj govor. Oni, doduše, katkada ispustaju neke glasove, ali su ti glasovi tako strahovito neskladni da nema riječi koje bi to mogle opisati. Ponad nekog čovječjeg ljetnoga gospodarstva namjeri se Maja na kućnu muhu. Ta je zujavo lijetala takvim brzim trzajima te se činilo kao da skače, a potom bi se unepomičila kao da je skamenjena. Ona svakoga dana sjedi na čovjeku pa zna sve o njemu. Maja je natjera da joj sve to isprica. Iz toga pripovijedanja nauči svašta: da su neki stvorovi pametniji nego što ispočetka vjerujemo pa nikoga ne valja podcjenjivati, da ljudi obično govore svakoga dana isto, da je zrcalo neka beskorisna ljudska igračka. Maja je ponešto nevesela i zbunjena Vragolankinim opisom čovjeka, jer novi podaci narušavaju sliku koju je stvorila na temelju Kasandrinih opisa: Ljudi su dobri i mudri - bila joj je ona rekla. - Oni su vrlo snažni i mocni, ali ne zlorabe svoju snagu, nego svuda kamo stupe donose red i blagostanje. Zujeći naokolo, u kupinovu grmu uleti u nevidljivu paučinu. Njeni zujavi trzaji ne bi li se oslobodila samo je još više sljepljuju za tanke niti paukove mreže. Kad se već bila pomirila s mišlju da ce život skončati kao paukov objed, naiđe Grga, raspetlja je iz paučine i spasi joj život. Putujući dalje, susretne Maja flegmatičnog kukca koji ignorira njezine pokušaje da se upoznaju, dapače ispusti na list malu smeđu mrlju neopisiva smrada koji Maju gotovo onesvijesti. Od idućeg poznanika, bijela leptira, sazna da je to bio Smrdljivi Martin.

Što ne znači da su svi Martini smrdljivi. Potkornjak Fridolin sljedeći je Majin poznanik. On i njegova brojna obitelj nemilice buše hodnike u boru, a žive u strahu od djetlića. Pridružuje se i Hanibal, iz roda pauka, koji ima jednu nogu manje negoli mu je priroda dala. Majinu želju da može pjevati kao djetlić, on popraća riječima: Vi ste neko čudno stvorenje. Kad bi sve životinje poželjele raditi nešto drugo nego što umiju, svijet bi se uskoro okrenuo naglavce. Čežnja da upozna čovjeka Maji je vodilja. Probudi se jedne noći, što pčele inače ne rade, i ugleda blistav mjesec i zvijezde. Noćni zrikavac - glazbenik gudač i guslać - novo je Majino poznanstvo. Namjeri se potom i na cvjetnog Vilenjaka. Sva je očarana tim minijaturnim krilatim stvorom ljudskoga obličja. On ima čudesnu moć - ispuniti najmiliju želju biću koje prvo susretne. Maja poželi upoznati ljude u trenutku kad su najljepši. Vilenjak povede Maju do sjenice u kojoj su sjedili zaljubljeni mladić i djevojka. Uz pomoć jedne krijesnice koja im je posvijetlila ovaj prizor, Maja ugleda blažena lica dvoje zagrljenih zaljubljenika i shvati da su ljudi najljepši kad ljube jedni druge. Još uvijek sva ushićena i ustreptala od doživljaja prethodne noći u društvu Vilenjaka Maja izlijeće u sunčano prijepodne, očekujući da su i svi ostali u jednakom stanju usćita. Pufff! - taj se balon raspline; sve je bilo kao i svakoga dana, svatko je radio svoj posao niti primječujući niti sudjelujući u Majinu uzbuđenju. Maja shvati da na svijetu nema nikoga tko bi s njom dijelio sreću ili žalost. U šumi susretne Slavka sa sedam točkica na oklopu iz porodice bubamara, pomalo umišljena samoživa pjesnika. U istoj šumi Maja naiđe i na Jeronima iz porodice stonoga koji nema obitelji, nema društva, a sve što radi jest samo da se prehranjuje i sumnja. On je upozori na grad stršljena, odmah u nedalekoj vrbi.

No iznenada je zgrabi jedan stršljen, doletjevši takoreći niotkuda. Ona ga pokuša ubosti, no žalac joj se svine, odbijajuci se od razbojnikova oklopa. Stršljen ju odnosi svojoj kraljici. Zatočena u njihovoj tvrđavi, Maja sazna da se sutradan spremaju napasti njezinu košnicu. Premda je na smrt prestrašena, nadvladava svoj strah, svoj očaj pretvori u čvrstu odlučnost da učini sve što je u njenoj moći kako bi upozorila i spasila svoj narod. Proruje otvor u zidu čelije, s mladim stršljenom - zatvorskim stražarom koji nije zao, a zaljubljen je u vilinog konjica Zvjezdanu - nagodi se: otkrije mu Zvjezdaninu adresu, a on joj zauzvrat omogući bijeg. Munjevitim letom u praskozorje kroz pogibeljnu hladnoću, koja je prijetila da joj ukoči krilca, uspije pronaći svoju košnicu pa izvijesti kraljicu o opasnosti koja im dolazi sa stršljenima. Kad je stršljenska vojska napala kosnicu, zametnu se pravi taktički rat jačih napadača stršljena protiv brojnijih branitelja - pčela. Uz goleme žrtve, mnoge i mnoge mrtve te ranjene, i protiv jačeg neprijatelja pčele uspiju obraniti svoje kraljevstvo. U međuvremenu Maja je opet pokazala suosjećajnu i plemenitu stranu svoga značaja: jednomu mladom stršljenu koji je umirao prinijela je u samrtnom času malo vode i meda. Istodobno je shvatila da je i neprijatelj biće kao i ona sama, koje voli život a u smrtnom trenu je samo. Kraljica učini Maju svojom pomoćnicom u vođenju državničkih poslova, kazavši joj: Ti nisi zaboravila svoju domovinu i svoj narod, i u srcu si im ostala vjerna. Zato ćemo i mi tebi biti vjerni. Vjerujem da će tvoja iskustva i sve što si naučila na taj način najbolje poslužiti zajednici i dobru države. I tako bi.

Likovi
Pčelica Maja - iskreno i neiskusno stvorenje samouvjerena i teško se uklapa u ustaljeni rad, radoznala.

Kasandra - odgojitejica i učiteljica u velikoj košnici, postarija pčela pomal umorna i živčana i neprestano zabrinuta.

Joško - je iz porodice zlatnih mara kukac smeđih krila i crnim oklopom nešto je manji od Maje i stanar je u ružinom domu.

Zvjezdana - je vilin konjic, maja se u pčetku boji Zvjezdane radi velikih i ozbiljnjih očiju i njenih strašnih hvataljki.

Grga - obični baegar koji se lažno predstavlja kao pripadnik zlatnih mara, ipak dobra se duša krije u njemu, jer spašava Maju iz paukove mreže.

Skakavac - mršav zeleno čudovište kako ga maja zamjećuje, koje može visoko skakati.

Vragolanka - kućna muha, stalno leti i sjedi na čovjeku pa ga poznaje ko svj đžep.

Pauk Strahimir - pauk križar, ni sama smrt nebi mogla izgledati strašnije od dlakave smeđe nemanis opakim zubima i visokim nogama.

Smrdljivi Martin - flegmatičan tip, čudna životinja koja ostavlja iz asebe malu smeđu kapljicu koja nepodnošljivo smrdi.

Leptir Zoran - najprije bio gusjenica a zatim je posta leptir.

Hanibal - iz roda pauka, zovu ga još kosac, krojač postolar činilo se da lebdi u zraku jer mu je malo tijelo stršalo na visokim i tankim nogama.

Cvijetni vilenjak - mali stvor na čovječju sliku i priliku, samo još ima i krila, a toliko je sitan da može stati na ružinu laticu.

Noćni leptir - ljubazan riječju, sam o sebi misli da je siv i ružan.

Slavko - je bubamara, po zanimanju pjesnik, a ljudi ga zvu božja ovčica , slavko je pomalo umišljen i samoživ i isključiv stvor.

Jeronim - stonoga, pravi sumnjičavac.

Mladi stršljen - uzničar nesretno zaljubljen u vilina konjica Zvjezdanu.

Pčelinja kraljica - dobrohotna , mudra širokih pogleda, spremna opraštzati i nagrađivati, ai isto tako i kažnjavati,

Stršljenska kraljica - krvoločna, bezobzirna, hrani se živim pčelama.

__________________________________

Autor Pčelice Maje, njemački pisac Waldemar Bonsels, rođen je davne 1881. godine i danas je mnogo manje poznat od svoje pustolovne junakinje Maje. Za života je puno putovao prošavši i opisavši u brojnim putopisima gradove Europe, Indije, prostranstva Egipta te Sjeverne i Južne Amerike. Kako je uzbudljivo živio tako je i pisao, pa je u svoje vrijeme slovio kao zanimljiv i rado čitan pisac. Osim putopisa objavljivao je za života mnoga i raznovrsna djela: romane, igrokaze, bajke i pjesme. Pa ipak, danas ga svi pamtimo po maloj pčelici Maji koja je stvorena i prvi put objavljena 1912. godine. Waldemar Bonsels umro je 1952. u sedamdeset i drugoj godini, ne docekavsi prvo pojavljivanje Maje u crtanim filmovima kojima je ova pcelica stekla svjetsku slavu.