Voltaire - Candide lektira

Voltaire - Candide

Voltaire - Candide

 

Vrsta djela - filozofski roman
Mjesto radnje - širok spektar raznih zemalja i gradova, neodređeno
Vrijeme radnje - neodređeno
Tema djela - pustolovine lakovjernog Candidea
Ideja djela - Filozofiranje bez rada samo donosi nesreću i neispunjenost

 

Filozofska pripovijest Candide, rođena iz zabave i za zabavu, isprva se pojavljuje anonimno, 1759. godine u Ženevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijeće ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova života), ali i napadana. Na optužbe Voltaire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao.

 

Voltaireova pripovijest je jetka satira na račun ideje njemačkog filozofa Leibinza, po kojoj je svijet u kojem živimo baš onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on najbolji od svih mogućih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava direktno, već Voltaire svom junaku "podaruje" toliko patnje i bola da fraza kako je ovo "najbolji od svih mogućih svjetova" zvuči jednostavno groteskno.

 

Osim metafizičkog optimizma, na udaru Voltaireove kritike našli su se i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogrešno zaključiti da je Voltaire propovijedao pesimizam. On drži da se čovjek, ako već ne živi u najboljem od svih mogućih svjetova, treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio.

 

Voltaireova rečenica kako bi svatko trebao 'obrađivati svoj vrt' postala je poslovična i navodi se u svim prikazima Voltaireove filozofije kao izraz krajnje životne mudrosti.

 

Voltaireovi aforizmi


Sve nevolje dolaze na krilima, a odlaze vukući noge.
Tko ograničava svoje želje, uvijek je veoma bogat.
Ljude hvalimo kad ih smatramo oholima, a molimo kad ih smatramo slabima.
Najbolja vladavina je ona u kojoj se čovjek mora pokoravati samo zakonima.

 

Anegdota o Voltaireu


Kada su 1734. godine tiskana Voltaireova Filozofska pisma, u kojima hvali vjersku i političku toleranciju i engleski način života, francuska ih je javnost oduševljeno primila, ali službeno je mišljenje djelo smatralo heretičkim, knjiga je spaljena, a Voltaire je morao napustiti Pariz. Gledajući kako mu spaljuju knjige na lomači, Voltaire je prokomentirao: - Moje su knjige kao kesteni. Što ih više peku, više se prodaju.

 

Filozofski roman


Filozofski roman je teška književna vrsta, zato što je hibridan. On je esej ili pamflet, jer u njemu pisac hoće da izloži ili napadne izvjesne ideje. On je i roman, jer opisuje izmišljene događaje. Ali ne može biti ni tako ozbiljan kao esej, ni teko vjerojatan kao roman. Uostalom on ne teži toj vjerojatnosti i rado naglašuje karakter intelektualne igre koji mu je svojstven. Pisci stvarajući takva djela ne misle ni jednog trenutka da će čitalac uzeti te fikcije za stvanost. Naprotiv, čini im se poželjnim da se filozofski roman pokaže kao neko fantastičko pripovijedanje. Pa onda, zašto je autor pribjego toj čudnovatoj i uvjetnoj filozofiji? Zato da bi s više slobode izrazio ideje koje bi se u jednom eseju pokazale kao prevratničke i vrijeđale ili ozlojedile čitaoce. Što se čitalac više osjeti prenesen u neki svijet, u kojem vlada čista ludost, to će biti umireniji i lakše će prihvatiti istine koje iznenađuju. Zato će filozofski roman i filozofska priča cvjetati u vrijeme kada se ideje razvijaju brže od ustanova i običaja. Tada književnici, gonjeni potrebom da kažu što misle, ali smetani strogošću policija, cenzura ili inkvizicija, pokušavaju da pobjegnu u apsurdnost i da se učine nepovredivim čineći se nevjerojatnim.

 

Candide


Filozofski roman francuskog književnika Voltaira. Voltaire je ovaj roman objavio 1759. godine u Ženevi. Mjesec dana kasnije gradsko vijeće ga zabranjuje, no ubrzo se primjerci romana pojavljuju u Parizu i drugim europskim gradovima. Knjiga postaje vrlo popularna (40 izdanja za Voltaireova života), ali i napadana. Na optužbe Voltaire jednostavno odgovara da on tu djetinjariju nije napisao.

 

Promotrimo li strukturu Candida, uočavamo da Voltaire nije previše pozornosti posvetio ni čvršćoj povezanosti fabule ni produbljenijoj karakterizaciji likova. To nije nikakav nedostatak i ne treba čuditi, jer kad bismo Voltaireove likove prihvatili kao "realne" ljude, tada bi nam njihove nesretne sudbine bile užasne, a ne smiješne, a pogotovo bi bio neumjesan šaljivi ton koji se provlači kroz cijelu knjigu. Šaljivost ugođaja Voltaire postiže različitim sredstvima: povezivanjem nespojivih ideja i pojava, uporabom filozofskih pojmova u neadekvatnom kontekst (jedan od likova seksualni odnos naziva vježbom iz eksperimentalne fizike), neobičnim paradoksima te povrh svega ironičnim ponavljanjem kako, unatoč svim nevoljama u kojima se nalazi, Candide živi "u najboljem od svih mogućih svjetova".

 

Voltaireov roman je jetka satira na račun ideje njemačkog filozofa Leibinza, po kojoj je svijet u kojem živimo baš onakav kakav je morao i mogao biti, to jest da je on najbolji od svih mogućih svjetova. U romanu se Leibnizova teorija ne osporava direktno, već Voltaire svom junaku "podaruje" toliko patnje i bola da fraza kako je ovo "najbolji od svih mogućih svjetova" zvuči jednostavno groteskno. Osim metafizičkog optimizma, na udaru Voltaireove kritike našli su se i rat, vjerska netolerancija, nasilje, ljudska glupost i dr. Bilo bi pogrešno zaključiti da je Voltaire propovijedao pesimizam. On drži da se čovjek, ako već ne živi u najboljem od svih mogućih svjetova, treba osloboditi teorija i posvetiti koncentriranom radu kako bi taj svijet unaprijedio. To bi mogao biti smisao Candidovih riječi upućenih Panglossu kako svatko treba uzgajati svoj vrt.

 

Voltaire je svoje remek - djelo Candida, napisao 1759. u svojoj šezdeset petoj godini. Paul Morand je iz toga zaključio, da u Francuskoj pisci nisu nikad mlađi, nikad toliko slobodni od svakog pritiska kao poslije šezdeset godine. Oni su oslobođeni od mladenačkih tjeskoba, od jurnjave za položajima, koja im, u jednoj zemlji u kojoj literatura ima socijalnu ulogu, u zrelim godinama oduzima prevelik dio njihovih snaga.

- Jednog dana sve će biti dobro, to je naša nada; Sve je dobro danas, to je iluzija. Već se u ovoj pjesmi vidi nacrt doktrine progresa i filozofije, koju će Voltaire razraditi u Candidu.

 

Pisci našeg vremena otkrili su, da je svijet besmislen; ali je Voltaire u Candidu napisao sve, što se o tome može reći; rekao je on to duhovito, što je bolje nego se ljutiti, i što ostavlja nešto hrabrosti za budući rad.

 

Bilješke tijekom čitanja


Poglavlje prvo
Candide - od latinski candidus što znači čist. U francuskom dolazi u značenju naivan, nevin.

 

U zamku gospodina baruna Thunder - ten - tronckha, u Vestfaliji, živio je jedan mali dječak, kome je priroda bila dala najblaža navike. Duša mu se na licu ogledala. Rasuđivao je prilično zdravo i vrlo jednostavno; zato su ga, mislim, i zvali Candide. Stare su kućne sluge naslućivale, da je sin sestre gospodina baruna i nekog dobrog i poštenog vlastelina iz susjedstva, za koga se ta djevojka nije nikada htjela udati, jer je mogao nabrojiti samo sedamdeset i jedno koljeno; ostatak njegova genealoškog stabla uništio je zub vremena.

 

Barun, barunica i obitelj


Gospodin barun bio je jedan od najmoćnijih plemića Vestfalije, jer je njegov zamak imao prozore i vrata. Čak je i njegova velika dvorana bila ukrašena jednim velikim sagom. Od svih pasa iz svojih dvorišta po potrebi je sastavljao svoj lovački čopor; konjušari su bili vodiči pasa, a seoski kapelan vrhovni ispovjednik. Svi su ga zvali monseigneur i smijali se, kad je nešto propovijedao.


Gospođa barunica, koja je težila oko tri stotine i pedeset funta, bila je zbog toga vrlo poštovana. Dočekivala je goste s dostojanstvom, koje ju je činilo još uglednijom. Njezina kći Cunegonda, koja je imala sedamnaest godina, bješe rumena, svježa, debela, poželjna. Barunov sin u svemu je izgledao dostojan svoga oca.

 

Pangloss - Odgajatelj Pangloss bio je kućni prorok, i mali je Candide slušao njegova predavanja sa dobrobušnošću svoje dobi i svoga karaktera. Pangloss je poučavao metafiziko - teologo - kosmolonigologiju. Divno je dokazivao, da nema poslijedice bez uzroka i da je u ovom, najboljem od svih mogućih svijetova, zamak gospodina baruna najljepši od svih zamaka, a gospođa barunuca najbolja od svih mogućih barunica.
- Dokazano je - govoraše on - da stvari ne mogu biti drugačije, jer pošto je sve stvoreno za neku svrhu, sve je nužno za najbolju svrhu.

 

Upozoravam, da su nosevi stvoreni, da nose naočari, i mi imamo naočari. Noge su očito stvorene, da budu obuvene, i mi imamo obuću. Kamenje je stvoreno, da se kleše i da se od njega prave zamci, zato gospodin ima vrlo lijep zamak; najveći barun pokrajine mora najbolje stanovati; a kako su svinje stvorene, da budu pojedene, mi jedemo svinjetinu čitave godine. Prema tome, oni, koji tvrde da je sve dobro, govore gluposti; treba reći, da je sve najbolje.

 

Ljubac Candida i Cunegonde


Ona ga bezazleno uhvati za ruku, mladić bezazleno poljubi djevojci ruku s mnogo žara, osjećaja i naročitog milja; njihova se usta sretoše, oči zažariše, koljena zadrhtaše, ruke zabludiše. Gospodin barun Thunder - ten - tkonckh prođe pored paravana, i, videći taj uzrok i tu posljedicu, najuri Candida iz zamka snažnim udarcem noge u stražnjicu.

 

Poglavlje drugo


Aforizam
Ljudi su stvoreni samo zato da pomažu jedni drugima.

 

Bugari su ga oteli i uvježbavali ga za rat
Tjerali su ga, da se okreće nadesno, nalijevo, da izvadi iz puške šipku, da je opet uvuče, da nišani, da gađa, da stupa ubrzanim korakom, i udarili su mu trideset batina puščanom šipkom. Sutradan vježbao je malo bolje, tako da je dobio samo dvadeset udaraca; prekosutradan dobio je samo deset, a drugovi su ga gledali kao neko čudo.

 

Poglavlje šesto
Narod živi u strahu od inkvizicije


Poslije zemljotresa, koji je porušio tri četvrtine Lisabona, mudraci te zemlje nisu bili našli uspješnijeg sredstva da spriječe potpuno uništenje, već da pripreme narodu jedan lijep autodafe.

 

Candide sumnja da je ovo najbolji svijet
Ako je ovo najbolji od mogućih svijetova, kakvi su tek ostali? Hajde, još neka da su me samo išibali, to mi se dogodilo kod Bugara. Ali, vi, dragi Panglosse, najveći među filozofima, zar sam morao vidjeti, kako su vas objesili, a da ne znam zašto! O, dragi moj anabaptiste, najbolji među ljudima, zar ste se morali utopiti u toj luci? O, gospođice Cunegondo, biseru među djevojkama, zar je trebalo da vam raspore trbuh?

 

Kompozicija - Candide je napisan u obliku avanturističkog romana, popularnog naročito posle Defoovog Robinzona Krusoa, i ima sve njegove odlike: plovidbe, gusare, brodolome, galije, hareme, otmice, potere, robove, daleke krajeve, ljudoždere, upornu trku po svetu za ljubljenom Kunigundom. Volter samo koristi i prilagođava oblik avanturističkog romana za potrebe analitičkog načina mišljenja i zaključivanja tipičnog za francuske prosvetitelje. Avanture Kandida i njegovi jadi na putešestvijima, raspoređene u 30 poglavlja trebalo bi da pruže čitaocu sliku sveta i čoveka.

 

Candide – "Duša mu se na licu ogledala. Rasuđivao je prilično zdravo i vrlo jednostavno." Odrastao je uz bogatu barunovu djecu, hranjen znanjem učenjaka i filozofa kome se u potpunosti priklanja i svim srcem slijedi njegova učenja. Iskren je i neiskvaren te u svakoj situaciji nastoji izvući najbolje. Zaljubljen je u Conagondu od najranijeg djetinjstva te zbog zabranjene ljubavi biva protjeran iz dvorca te kreće lutati svijetom. Drži se načela da sve što mu život pruža je upravo ono najbolje što mu se moglo dogoditi.

 

Lutajući svijetom doživljava mnoge zgode i nezgode zbog kojih s vremenom odustaje od svojih idealističkih načela. Bolno sazrijevanje dovodi ga do zaključka da se za boljitak života mora sam boriti, a ne sve prepuštati slučajnosti. Proputovao je pola svijeta da dođe do svoje voljene koja je na kraju puta postala stara i oronula žena što zbog rada, što zbog brojnih ljubavnika. Sve boli i nedostatke zasjenila je njegova ljubav i poštenje zbog datog obećanja da će je oženiti što je na kraju i učinio.

 

Teški život naučio ga je snalaziti se u nemogućim situacijama. Svojim bogatim iskustvom već je naučio prepoznavati tipove ljudi, ali i običaje s kojima dolazi u doticaj, što je postalo od velike važnosti za njega, čovjeka koji je dugo godina bio i previše naivan.

 

Cunegonda – ona je lijepa barunova kći koju Candide obožava. Imala je 17 godina, bješe rumena, svježa, debela, poželjna. Kao dijete bogatih roditelja i dubokog podrijetla, naviknuta je na lagodan život. Po prirodi je znatiželjna, vjeruje učenju svog učitelja. Suočavanje sa stvarnim životom ne pada joj lako te ostavlja duboke psihofizičke tragove. Zbog naočite ljepote postaje prisilnom ljubavnicom mnogih vlastodržaca, ali u srcu voli bezazlenog i naivnog momka s očeva dvora.

 

Do ranog djevojaštva bila je mažena i pažena kći kojoj je sudbina dodijelila bogate pretke pa se pretpostavlja da bi joj i budućnost trebala biti svjetla. Međutim sva očekivanja koje je imala o svojoj sudbini su je iznevjerila. Nije pokazivala nikakvu snagu volje da se suprotstavi nedaćama koje je život prosuo pred nju, već ih je prihvaćala bez obzira na ishod.

 

Pangloss – kućni prorok, filozof i odgojitelj barunove djece i Candida. Vjeruje u svoju teoriju da negdje mora postojati savršeno mjesto te da sve ima uzročno posljedične veze. Njegov idealizam ne napušta ga ni pod prijetnjama smrti. Sve situacije prihvaća kao neminovan slijed koji dolazi s nepredvidljivim životom, a kasnije, analizira i razjašnjava okolnosti, secirajući i analizirajući ama baš sve, ali bez neke svrhe i pouke za budućnost.

 

Don Isakar – on je Židov koji voli žene. Otkupio je Cunegondu od bugarskog kapetana za sebe. On je dvorski bankar i vrlo utjecajan čovjek.

 

Starica – vjerna je Cunegondina sluškinja. Za mlađih dana bila je talijanska plemkinja i kći pape koju su životni putevi doveli do siromaštva i ružnoće: "Ja sam kći pape Urbana X i kneginja Palestrine...". Sama prošavši težak životni put, ne odustaje od mlade djevojke te joj postaje potpora i desna ruka u životu. Bogato iskustvo i mudrost pomaže joj da lakše prebrode teške dane koje im je život servirao.

 

Cacambo – Azijat i vjerni sluga Candidov. Odan je i voli Candida te mu svojom spretnošću, domišljatošću pomaže u izuzetno teškim situacijama. Racionalan je i čista suprotnost romantičnom Candidu.

 

Komandant ParagvajacBio je to vrlo lijep mladić puna lica, prilično bijela, rumena, nakostriješenih obrva, živa oka, crvena uha, rumenih usana, ponosna izgleda, ali njegov ponos nije bio ni španjolski ni jezuitski...

 

Mladi barun – Cunegondin brat. On je vrlo osjetljiv na svoj položaj i titulu, pogotovo kad je u društvu. Upravo to mu je glavna prepreka što ne može prihvatiti običnog čovjeka za sestrina muža. Spletom okolnosti postaje jezuitski pukovnik, što mu svakako imponira. Put od pukovnika pa sve do roba na galiji ne slama njegov ponos ni odgoj koji mu je u djetinjstvu usađen. On je jedna od glavnih prepreka na putu sestrine sreće te završava kao kamen spoticanja. Do kraja romana jednostavno nestaje.

 

Stil - sažetost rečenice, ali joj Volter dodaje svoje obrte, paradoksalne zaključke, ironiju, kontraste, aluzije, senzualizam, a najličnija oznaka Volterove proze je ritam: rečenice se nižu brzim tempom bez zastoja. Odbacuje opširne opise, duga objašnjenja, unutrašnje monologe, jer ima sposobnost da brzo uoči i izdvoji ono što je značajno u ljudima i događajima i da to prenese u sažetom obliku. Sažetost rečenica, njihov ritam, tempo stalno drže budnom pažnju čitaoca, čemu doprinosi i kompozicija poglavlja: ona se završavaju u trenutku kad junak zapadne u neku iznenadnu, dramatičnu situaciju ili kad nagoveštava priču o svojim doživljajima.

 

Postupak pripovedanja i karakterizacije - Događaji u romanu se dešavaju iz trenutka u trenutak, i nemaju motivaciju kakvu ima realistički roman 19. veka, ali pisac to nije ni hteo. Voltaire je prisutan u celom romanu kao pripovedač. I lica i radnju čitalac upoznaje uglavnom posredstvom autorovih opisa i objašnjenja, nema introspekcije u predstavljanju junaka, a junaci, i kada govore o sebi, ne analiziraju svoja duševna stanja i namere. U središtu njihove priče su doživljaji i sopstveno ponašanje. Volter ne daje ni mnogo pojedinosti o njihovoj spoljašnjosti. Epizodna lica, ali odlučujuća za opis Kandida, kao što su baronica i baron Tunder-ten-tronk portretisani su isključivo sa jako naglašenim crtama, u skladu sa njihovom nasilnom prirodom: tako se ponašaju prema Kandidu i Kunigundi. Epizodna lica su nepromenljiva, svedena na nekoliko tipičnih crta, dok su glavna data u evoluciji.

________________________________

 

Voltaire (1694. – 1776.), francuski književnik, povjesničar i filozof; najznačajniji književnik iz razdoblja prosvjetiteljstva. Voltaire, pravim imenom Francois Marie Arouet, rođen je 21. studenog 1694. u Parizu, u obitelji siromašnog plemića. Pohađao je isusovačku gimnaziju, potom studirao pravo, ali je studij ubrzo napustio i posvetio se književnoj karijeri. Ušavši u pariške mondene krugove, iskazuje se kao talentirani pisac epigrama i duhovit satiričar. Zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog, zatvoren je 1717. u tvrđavu Bastilju, gdje ostaje zatočen godinu dana. U zatvoru je napisao tragediju Edip, koja će mu donijeti veliku popularnost, i Henrijadu, jedan od rijetkih epova 18 stoljeća. U razdoblju od 1717. do 1726. slavljen je kao prvi francuski pjesnik, no nakon svađe s vitezom Rohanom, koje je svojim slugama naredio da ga javno izbatinaju, Voltaire opet dospijeva u Bastilju. Godine 1726. odlazi u Englesku, gdje će ostati tri godine. Rečeno je "da je Voltaire napustio Francusku kao pjesnik, a vratio se kao filozof". Boravak u Londonu predstavlja prekretnicu u njegovu životu: naučio je novi jezik, upoznao novu literaturu, mogao je slobodno govoriti, bez opasnosti da bude uhićen. Uz to Voltaire sklapa prijateljstva sa najznamenitijim engleskim književnicima, među kojima su Swift i Pope. Ne manje značajno bilo je njegovo upoznavanje političkog sustava parlamentarne monarhije te filozofskih djela Newtona, Lockea i Shaftesburyja. Rezultat toga neposrednog dodira s Engleskom predstavljaju njegova Filozofska pisma ili engleska pisma.

 

Kada se djelo pojavilo u Francuskoj (1734.), pariški parlament ga je proglasio "skandaloznim" i javno spalio. Voltaire, da bi izbjegao uhićenje, odlazi u Cirey na imanje svoje prijateljice, duhovite i obrazovane markize de Chatelet. Deset godina provedenih u Cireyu predstavlja najsretnije i najplodnije razdoblje njegova života. Godine 1744. vraća se u Pariz, gdje je imenovan dvorskim pjesnikom i historikom Luja XV. ali zbog šale na račun kraljeve ljubavnice markize de Pompadour, mora ponovno napustiti Pariz. Nakon kraćeg lutanja odlazi u Berlin, odnosno Potsdam na poziv pruskog kralja Friedricha II. S vremenom su se Voltaireovi odnosi s carem pogoršali, pa ga nakon trogodišnjeg boravka napušta. Voltaire se konačno smirio na imanju Ferney, što ga je radi osobne sigurnosti kupio na švicarsko - francuskoj granici. Tu provodi ostatak života u vrlo živoj aktivnosti. Godine 1778. vraća se trijumfalno u Pariz, gdje ubrzo umire.

 

Voltaire - Proroci

loading...
7 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Voltaire - Candide

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u