Vinko Brešić - Budi svoj

Biti svoj, i kao pojedinac i kao narod, biti prepoznatljiv i ravnopravan znači biti slobodan... Šenoinski naslov ove zbirke najbolje ilustrira ne samo karakter njezinoga sadržaja već i smisao jedinstvene poruke hrvatskoga pjesništva 19. stoljeća.

Kratki sadržaj - Ova zbirka pjesama govori o hrvatskom narodnom preporodu. Priređivač Vinko Brešić je od mnogobrojnih pjesnika 19. stoljeća izabrao one tekstove koji najviše nadahnjuju i bude nadu. Ti pisci, pjesnici su bili nositelji hrvatskog narodnog preporoda. Njihovi tekstovi nadahnjuju hrvatski narod da se bore za svoju nacionalnost, domovinu i jezik.

Devetnaesto je stoljeće jedno od bremenitijih u hrvatskoj povijesti. Ispunjavaju ga mnogi značajni događaji koji su bili presudni za nacionalni opstanak i mnogi značajni ljudi koji su u njima sudjelovali. Središnje mjesto pripada razdoblju tridesetih i četrdesetih godina poznatome pod imenom ilirski pokret; ilirski je pokret bio samo središnji, aktivni dio jednoga znatno širega i dugotrajnijeg procesa nazvanoga hrvatskim narodnim preporodom.

Vrsta djela - pjesma iz istoimene zbirke pjesama Augusta Šenoe

Vrsta pjesme - lirske misaone pjesma
- strofa osmerostih, oktava
- stih vezani
- korijenski pravopis

Pjesma Budi svoj pjesma je od sedam strofa. Pisana je osmerostihom, strofom od osam stihova, koja se još naziva i oktava. Stih je vezani, a pisana je tzv. korijenskim pravopisom. Osnovna je poruka ove pjesme da uvijek treba vjerovati u sebe, biti zadovoljan onime što imamo, te u konačnici biti zadovoljan onime što smo postigli. Ne smijemo odustajati i nikad pokleknuti pred teškim i zahtjevnim trenucima, već imati nade i krenuti dalje, koliko god teško bilo.

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!

Treba poštivati ostale, biti vjrean moralnim vrijednostima, biti razuman i pravedan.Treba živjeti po Božjim pravilima i biti vjeran Bogu, ali i samom sebi.

Al' Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

_________________________________

Vinko Brešić - Budi svoj

Vrsta djela - pjesma iz istoimene zbirke pjesama Augusta Šenoe

Vrsta pjesme - lirska misaona pjesma (korijenski pravopis, vezani stih i strofa osmerostih – oktava)

Budi svoj je pjesma koja pripada istoimenoj zbirci pjesama. Izvorno, ona je ustvari pjesma Augusta Šenoe, ali za izdanje se pobrinuo autor Vinko Brešić. Ovaj književnik bio je posebno inspiriran stvaralaštvom Augusta Šenoe.

Pjesma Budi svoj sastoji se od sedam strofa, a pisana je strofom od osam stihova, odnosno – osmerostihom. Osmerostih se još naziva i oktava. Autor je koristio vezani stih i cijela je napisana korijenskim pravopisom.

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!

Autor nam govori da iako treba biti svoj i imati svoj karakter i svoje vrijednosti, treba i poštivati ostale. Uz to, biti vjeran moralnim vrijednostima, živjeti pravedno i razumno. Treba vjerovati u Boga i živjeti po njegovim pravilima. Uz vjeru u Boga, treba imati i vjere u samog sebe.

Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek' ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj! 

Budi svoj je zbirka pjesama koje govore i opisuje stanje za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Vinko Brešić, književnik koji je priredio izdanje zbirke, od velikog broja pjesnika 20. stoljeća, izabrao je upravo one koji najviše nadahnjuju hrvatski narod i u njima bude nadu. Sve to bili su autori koji su se mogli okarakterizirati kao nositelji hrvatskog narodnog preporoda. To su tekstovi koji će kod hrvatskog naroda podići svijest da se on bori za svoju domovinu, svoj jezik i nacionalnost.

19. stoljeće inače je jedno od plodnijih u hrvatskoj povijesti. To je razdoblje prepuno događaja koji su bili od ključnog značaja za nacionalni opstanak, a i u tom razdoblju živjeli su ljudi bitni za spomenute događaje. Okosnica je zasigurno ilirski preporod, odnosno razdoblje tridesetih i četrdesetih godina. Ilirski preporod bio je samo glavni dio znatno dugotrajnijeg i šireg procesa koji se zvao Hrvatski narodni preporod. Autor pjesme upotrebljava kroz pjesmu različita lica i koristi sva tri vremena kako bi mogao što lakše izraziti svevremenost i prenijeti nam svoju poruku.

Glavna poruka pjesnika je da čovjek na kraju svog života, na kraju jednog puta, mora biti zadovoljan svojim životom i onim što je postigao. Iz tog razloga za vrijeme života mora djelovati u skladu sa savjesti i moralno, mora realno i razumno prosuđivati, poštivati ostale i ne biti licemjeran.

_________________________________

Vinko Brešić - Budi svoj

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,
U grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje čelo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s čela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvine se nada,
Al' svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi.
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebični te zovuć svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu čeka:
Ti budi svoj!

Oj, budi svoj! Taj svijet ti nije pakô,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, lijevo da se nijesi mako,
Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom:
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi: Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Ta božji ti je zamet,
A Bog sve mrzi, što je laž i varka;
I neka ti je vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša čista, žarka;
Nek' ravno um i srce tvoje važu,
Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj budi svoj! Al' brat ti budi braći,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena tekar lica teče pošten znoj,
I nisi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj, budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!
Pa diži čelo kao sunce čisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom kô za Bogom gledi
Tek mićenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj!

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,
Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije,
Kad čovjek račun završiti mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije;
Jer tvoje srce šapnuti će tijo:
Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!
Poštenjak, čovjek na zemlji si bio:
Ta bio svoj!

_______________________________

Vinko Brešić je rođen 1952. godine u okolici Livna, u Bosnoj i Hercegovini. Osnovnu i srednju školu završio je u Slavonskom Brodu. Književnost i filozofiju završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je doktorirao i magistrirao. On je danas redoviti profesor hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a voditelj je i Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija kroatistike. Autor je mnogih književnopovijesnih studija i eseja, članaka,  kritika i nekoliko knjiga.

Također je i priredio izdanja djela dvadesetak hrvatskih pisaca 19. i 20. stoljeća, a sastavio je i više antologija i zbornika, čak je i pokrenuo časopis za poeziju Zrcalo i časopis za hrvatsku književnost Nova Croatica. Član je Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva, Društva hrvatskih književnika i hrvatskog centra PEN - a. Osim članaka i eseja, redovito objavljuje i kritike. Istražuje, opisuje i tumači hrvatske časopise i novine. 2007. godine primio je Nagradu za znanost, a 2009. nagradu Lulije Benešić.