Vilim Korajac - Šijaci

Vrsta djela - šaljiva pripovijetka

Tema djela - život slavonskog seljaka i njegovi običaji krajem 19. st

Vrijeme radnje - kraj 19. stoljeća

Veliki slavonski smijač bio je Vilim Korajac. Njegova pojava u hrvatskoj književnosti došla je kao osvježenje jer je tadašnja čitalačka publika bila umorna od sladunjavih ljubavnih priča te priča s turskom i hajdučkom tematikom.

Taj majstor humorističke i satiričke proze koji se koristio simpatičnim pseudonimom "Iljuška" također je korijene smijeha potražio u narodnom humoru, i to prije svega u narodnim šalama, posebno onima čiji je sastavni dio britka ironija.

U pripovijetci Šijaci Korajac odustaje od čvrste kompozicije te se koristi nizom epizoda, anegdota, smiješnih sličica iz svakodnevnog života povezanih osnovnom šijačkom potkom. Smijeh koji izvire iz Šijaka nadovezuje se na tradiciju folklornog smijeha. Na početku gotovo svake sličice Korajac poseže u blago narodne mudrosti te i na taj način objašnjava dvosmislen odnos prema događajima kojima je uvijek u pozadini smijeh, bilo da je dobroćudan, bilo da je rugalački:

Nekomu i pluto tone, a nekomu i olovo pluta.
Šijaku i pluto i olovo tone.

Podsmješljiv ton Korajac zadržava nižući šijačke osobine (promjenjivu ćud, pokornost, gostoljubivost, marljivost). Oštar humor najbolje se osjeća u opisu šijačkog trgovačkog talenta.

Sijaci vrve tipičnim likovima koje Korajčevo satiričko pero ne štedi te nam daje svojevrsnu paradu ljudskih naravi, mana i slabosti (škrtost, ziheraštvo, glupost, lijenost itd.) te običaja. Tu je seoski knez, kojega cijene zbog njegovih purana i gusaka, ali Korajac kroz njegov lik ističe čuvenu seljačku mudrost i prefriganost. Zanimljiv je lik i Bara, tipična okrugla Slavonka zmijskog jezika, Mišin kum Marko Kulinić, koji voli zaviriti u čašicu, te šepavi Grga, u čijem opisu naziremo prigušen i rugalački humor.

Korajac poseže u riznicu usmene narodne književnosti i kada želi što plastičnije prikazati odnose među likovima, npr. veliko prijateljstvo djeda Miše i njegova susjeda Joze Bogovića: oni se dva paze kao nokat i meso.

Korajac posprdno govori o Šijaku trgovcu:

Jest, vjerujte mi, Šijak vam je veliki trgovac - samo me ovdje, oprosti dragi čitatelju! napala kijavica! Bog zna, što je to, ali kolikogod se puta gdje povede riječ o šijačkom trgovačkom talentu, pa ja to moram na svoje uši slušati, uvijek me spopadne nekakva zijavica ili kijavica ili štucavica! Je li to kakva simpatična u naravi tajna ili možda mimični izraz moje čudne hiperkritične naravi - ja ne znam, ali će zato saznati čitatelj.

U središtu je Korajčeva rugalačkog humora šijačka tvrdoglavost i glupost prikazana kroz njihovo umijeće trgovanja:

Dragi kneže, ja već vidim, da neću moći dobiti posebna kola za sebe u Osijek. Nego kad već ti svakako moraš s jabukama u Osijek, ti bi mogao i mene usput povesti? - To bih, i to ću drage volje učiniti. - A pošto ćeš me usput povesti? - A za to je lako; platit ćete koju holbu vina na putu - Pa znaš što, kneže? Ne trebam ti ništa platiti; nego ja ću kad dođem u Osijek kupiti od tebe sve tvoje jabuke uz onakvu cijenu, kakva bude u Osijeku. - E pa dobro, to je još bolje; bar imadem sigurna kupca? A sad vi, dragi gospodine i prijatelju, pođite u ovu malu sobicu, pa ćemo malo večerati; moja će nam baba skuhati malo tarane na mlijeku; imade i suha mesa, a najt će se koja čaša vina; pa kad se okrijepimo, onda morate ovdje prenoćiti, pa ćemo sutra uraniti i zajedno se k Osijeku otisnuti. Baš mi je drago! Sam vas je bog k meni nanio!... Sutradan Šijaci s trgovcem Osječaninom uraniše - pred podne i odjuriše u Osijek. S djedom Mišom vozio se i njegov kupac, koji je 1. sebe iz velike neprilike iskopao; 2. Šijake pošteno nasamario; 3. badava se kući dovezao; 4. kod kuće ne samo od djeda Miše, nego i od svih Golobrdaca, sve dovezene jabuke kupio po osam forinti, jer to je bila onaj dan cijena na pijacu; a tri dana kašnje sve je opet rasprodao piljaricama u manje obroke, a dakako uz mnogo višu cijenu. Tako mu je suvišni put u Šijačku bar trostruko naknađen bio; jer je i proučio Šijake kao trgovce prodavaoce, a to nije ni rutina ni putina za pametna kupca.

Pisac komentira događaj s trgovcem jabukama ironičnom opaskom:

Ej Šijače, teško šuši s vukom ratujući! Zaludu ti začina kad nije načina.

Kroz cijelu pripovijetku proteže se Korajčev humor kojim on dotiče svoje susjede, smije se njihovim slabostima, manama i shvaćanju života. Vrlo uspješno, a sve kako bi se pojačao dojam smiješnoga, Korajac ubacuje u tekst narodne mudrosti, a sam se pisac javlja digresijama na duhovit i pomalo ironičan način.

Vilim Korajac - Šijaci - verzija 2

Vilim Korajac - Šijaci - verzija 2 pdf

____________________________________

Vilim Korajac rođen je 27. 05. 1839. godine u Kaptolu, blizu Požege. Na njegov odgoj puno utječe majka koja mu je pričala mnogo pripovijetki i začinjavala život narodnim poslovicama.

Osnovnu školu pohađa u rodnom mjestu, gimnaziju u Požegi, a više razrede u Zagrebu. 1856 stupa u sjemenište u Đakovu. Obnaša profesorsku službu iz matematike, fizike i hrvatskog jezika. S 23 godine piše svoj prvi rad, pripovijetku Dvije čudne promenade. Dalje slijede: Lov na sjedečke, Šijaci, Auverganski senatori, Posljednji Varaždinac koji mu je i ujedno zadnji uradak. Piše i feljtone pod nazivom Razgovori među četiri zida, a potpisivao se sa pseudonimom Iljuška.

Najznačajnije djelo mu je Filozofija Hrvatsko-Srpskih narodnih poslovica. Piše pedagoško - didaktičke članke te je proglašen počasnim članom Društva hrvatsko slavonskih učitelja. Bavi se i prevodilačkim radom koji nije objavljen.

Umire kao župnik 19. rujna 1899. godine.