Tin Ujević - Nepoznati Ujević

Zemaljski svoj vijek proveo je pjesnik Tin Ujević u mnogim nevoljama i nedaćama, no istodobno i "u zanosima i ekstazama". Stoga se i moglo dogoditi da zametne i zagubi cijele dijelove opusa, da nehajno prijeđe preko uspjelih i cjelovitih pjesama, a da one - mnogo desetljeća nakon njihova nastanka - i dalje emaniraju snagu, ljepotu, uvjerljivost.

Četiti do sad neobjavljene pjesme Tina Ujevića Magija stvarnosti, Halje, Kako putuju mrtvaci i Kaliži medenoj gozbi koje pripadaju zreloj fazi možda neće promijeniti ustaljenu sliku o velikom autoru, ali ne možemo poreći zadovoljstvo susreta s njima i nitko neće moći zanijekati kako nose otisak moćne vizije i snažne ruke, prave »lavlje šape« princa među hrvatskim pjesnicima. Riječ je o pjesmama odužega daha, a ne baš poemama ili epskim konstrukcijama, ali o pjesmama sustavno razvijana motiva i jasno provedena tematskog toka, svakako neograničena na jednu jedinu lirsku sliku.

Nepoznati Ujević je poetsko - slikovna mapa u kojoj se nalaze četiri do tada neobjavljene Ujevićeve pjesme. Te pjesme su Magija stvarnosti, Halje, Kako putuju mrtvaci i Kaliži medenoj gozbi. Pjesme je pronašao Tomislav Sabljak, a čuvao ih je Petar Bakula, pjesnikov poznanik. Odlika Ujevićeva stvaralaštva je želja za apsolutnim, težnja da stvori nešto jedinstveno i neponovljivo, zbog čega je često robovao formama i rimama. Druga odlika je ta da je neprestano tragao za nekakvim idealom za koji je i sam bio svjestan da je nedostižan. Zanimalo ga je pitanje čovjekove biti i značenja te značenja i granice života.

A suprotno tome, s obzirom na to da je bio racionalist, zanimalo ga je i pitanje postojanja Boga. Ova tema se može uočiti u svim pjesmama u ovoj zbirci, od samog pitanja o značenju života, preko pitanja o religiji do pomirenja i zahvalnosti na postojanju. Možemo zaključiti da je svaka pjesma jedan događaj ili epizoda značajna za pjesnikovu potragu za odgovorima te da one zajedno tvore skladnu cjelinu, a karakterizira ih paradoks vanjske slobode i unutrašnje zatvorenosti. Prema izgledu pjesama možemo uočiti da nema stroge pjesničke forme, soneta, koja je prisutna u zbirkama Lelek srebra i Kolajna, ali da ostaje vjeran vezanom stihu i rimi.

MAGIJA STVARNOSTI - podijeljena je u dva dijela. Prvi dio sastoji se od tri strofe po četiri stiha, a drugi dio od četiri strofe po četiri stiha. Stih je vezani, a rima je unakrsna u cijeloj pjesmi, što znači da se vezuje (rimuje) svaki drugi stih te da je shema rime abab (vezu - hipotezu, ima - snima). Prema naslovu pjesme, Magija stvarnosti može se zaključiti tema pjesme; pjesnik otkriva ljepotu stvarnosti i prirode i svega što ona pruža. Pjesma je misaona i religiozna jer sadrži elemente duhovnog.

U prvom dijelu pjesme jasno je izražen lirski subjekt, koji je sam pjesnik. On za sebe govori kako ne obraća pažnju na ono što se događa oko njega, ljudi žive i umiru u patnjama, a on se tek budi iz zaborava vođen nečim nadnaravnim. On tu silu naziva i bogom i čarobnjakom i vračem (on me po alelujama dana za ruku provodi, liže kmelje i mrenu s oka pred vidom što se plavi). Tu se vidi njegova nesigurnost i sumnja u postojanje Boga kojemu daje različite nazive, ali i nada u njegovo postojanje i nada da će pronaći odgovore koje traži. U Ujevićevim pjesama uobičajene su snažne metafore pa on tako stvarnost uspoređuje s najljepšom bajkom i vijencom priča, u kojoj on traga sa svojom dušom i snima.

U drugom dijelu pjesme, on opisuje sve što do tada nije primjećivao, oblake, stabla, ptičice, pčele. Kaže da postoje razni ljudi, usamljeni, mislioci, a ovim drugima i on sam pripada.Nalazi se negdje iznad stvarnost kojoj daje mističan ton, uspoređujući je s magijom. Na taj način uspijeva pomiriti dva potpuno suprotna pojma, stvarnost i magiju, stapajući ih u jedno (magija stvarnosti).

Noć, magla, nimbus, ptičice, duša, šuma; sve su to motivi u pjesmi koji su samo dio glavnog motiva stvarnosti. Primjećujemo da prevladavaju motivi iz prirode i apstraktni motivi poput duše i svijesti, od kojih Ujević uspijeva stvoriti skladnu cjelinu i predstavljajući upravo ono što je najavljeno u naslovu, magiju stvarnosti. Pjesma je puna mističnih slika, metafora i simbola te na taj način skriva svoje pravo značenje, ali vjerno prikazuje pjesnikov unutrašnji nemir i čežnju za nečim nedostižnim. Poanta pjesme je da prenese upravo one misli koje su Ujevića najviše mučile; pitanja o egzistencijalizmu, o tome što je zapravo čovjek i koje su njegove granice, a kao racionalistu zanimala su ga i pitanja o Bogu.

HALJE - u pjesmi Halje primjećuje se blaga ironija prema onome što predstavlja tema pjesme. Poznato je da je Ujević bio u potrazi za značenjem života i sudbine te isto tako i u potrazi za odgovorima o Bogu. Tema pjesme je primanje sakramenta Svete Potvrde ili krizme i krštenja. Pjesnik opisuje taj događaj kroz brojne motive: ruho, halje, anđeli, krštenje, krizma. Opisuje kako svake godine nedjeljom, djeca oblače posebne halje namijenjene toj prigodi.

Ironija je primjetna u stihu Kuku tom što para haljinu jer svoje oči sramoti. Pjesma se sastoji od 5 strofa različite dužine pa tako prva kitica ima šest stihova, druga osam, treća i četvrta po četiri stiha i posljednja strofa pet stihova. Primjećuje se odmak od poštivanja forme koja je česta u Ujevićevim pjesmama, ali ostaje vjeran vezanom stihu i rimi koja je različita u svim strofama. Prva ima formu rime ababcc, druga strofa abab cdcd, treća i četvrta imaju abab, a posljednja strofa ima rimu ababa. Iako možda koristi lakši jezik nego u Magiji stvarnosti te je naizgled lako shvatljiva pjesma, ona i dalje ostavlja dovoljno prostora za razmišljanje o tome što stvarno predstavlja. Poznavajući Ujevićev stav prema religiji i njegovu stalnu potragu za nedostižnim idealima te sumnju i nesigurnost koje su ga obuzimale u toj potrazi, teško je ne shvatiti ovu pjesmu samo kao epizodu u toj potrazi na koju on gleda s blagom ironijom.

KAKO PUTUJU MRTVACI - u pjesmi izražena su pjesnikova razmišljanja o životu nakon smrti te potraga za odgovorima na pitanje koje su čovjekove granice. Ritam pjesme je usporen, a ugođaj mračan, što odgovara temi pjesme koja je vidljiva iz naslova. Pjesnik se odlučio pozabaviti pitanjem postoji li vječni život. Pjesma se sastoji od 9 strofa, a sve strofe imaju po četiri stiha. Stihovi su vezani i u svakom je rima, ali je u prve tri strofe obgrljena rima (abba), a u ostalim strofama unakrsna (abab). Primjeri rime su nepoznati - pati, plaše - jaše; dugo - rugo, spava - brava. Ustaljenost rime također pridonosi ujednačenom sporom ritmu pjesme. Motivi koji prevladavaju u pjesmi su mrtvaci, djeca, san, java, mašta, nada. Iz ovih primjera vidimo da je i u ovoj pjesmi pjesnik pokušao pomiriti naizgled suprotne pojmove. U jednu ruku govori o konačnosti života koju predstavljaju mrtvaci ("nema za mrtve smilovanja dijete") te pokazati da nakon smrti nema ničega, a s druge strane koristi motive poput mašte, djece i nade, po čemu se vidi da se nije pomirio s činjenicom da je život konačan, da nije pronašao odgovore na svoja pitanja o značenju života i postojanju Boga, ali nije od njih još ni odustao te se još uvijek nečemu nada.

KALIŽI MEDENOJ GOZBI - posljednja pjesma u zbirci ujedno je i najduža od sve četiri pjesme. Sastoji se od deset katrena pisanih vezanim stihom, a rima je stalna u svim strofama, ukrštena (abab). Primjer rime je luge - duge, srele - pčele. Ovo je jedina pjesma u zbirci u kojoj je prevladava ugodno raspoloženje i ugodan ton, a tome pridonose motivi iz prirode. Tema pjesme je pjesnikovo prisjećanje na događaj iz djetinjstva, period kad je bio prehlađen (ta primi taj miris zgušćeni na jezik svoj prehlađeni). Pjesma je pisana tako da se pčele obraćaju pjesniku, podsjećajući ga na taj događaj. Osim što koristi motive iz prirode i motive veselog tona poput pčela, cvijeća i djetinjstva, pjesnik koristi i onomatopeju (zujanje pčela), čime još više pridonosi veselom i pozitivnom ugođaju u pjesmi.

Ako ove četiri pjesme u zbirci shvatimo kao cjelinu, u kojoj je svaka pjesma neka epizoda ili iz pjesnikovog života ili odraz njegovog raspoloženja na putu prema odgovorima o egzistencijalizmu i religiji, onda možemo zaključiti da je pjesnik ili pronašao odgovore na ta pitanja ili prihvatio život kakav je, konačan i mističan. To možemo zaključiti po tome što se u prijašnjim pjesmama neizravno postavljaju upravo pitanja o smislu i značenju života, ali ton koji prevladava u pjesmama je pesimističan i mračan, dok je posljednja pjesma potpuna suprotnost što znači da se pjesnik pomirio s činjenicom da su mu ideali koje je želio postići nedostižni te je prihvatio i izrazio zahvalnost prema životu.

__________________________________

Augustin Tin Ujević rodio se 5. srpnja 1891. u Vrgorcu kao Augustin Josip Ujević i to po starom običaju župe imotskih Poljica, gdje su svoj pokrštenoj djeci davana dva imena. Otac Tina bio je učitelj porijeklom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz malog mjesta Milne. Smatra se kako je književni talent naslijedio s očeve strane.

Svoje je školovanje započeo u Imotskom kada se seli u Makarsku gdje završava osnovnoškolsko obrazovanje. Godine 1902. odlazi u Split gdje upisuje klasičnu gimnaziju i počinje živjeti u nadbiskupijskom sjemeništu. Nakon što je maturirao u Splitu, upisuje studij hrvatskog jezika i književnosti, klasične filologije, filozofije i estetike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Umro je 12. studenog 1955. u Zagrebu.

Jedan od velikih umjetnika koji je nekad živio, zasigurno je Tin Ujević koji se smatra velikim hrvatskim pjesnikom, čije je djelovanje pripadalo hrvatskoj avangardi.

Poznato je kako je u počecima svog rada bio iznimno vjeran Matoši, a javno se odrekao Rabbia s kojim je često znao imati neugodne polemike koje je Matoš htio izbjeći. Od Matoša je došao do Baudelairea kojeg je isto tako prihvatio kao osnivača modernog pjesništva. Svoje prve dvije zbirke pjesama Lelek srebra i Kolajna, poznate kao dva neopetrarkistička ljubavna brevijara, napisao je tijekom rata u Parizu kao jedinstvenu zbirku. Iako su bile napisane na hrvatskom jeziku, samovoljom nakladnika razdvojene su i tiskane u Beogradu na ćirilici i ekavici.

Osim umjetničkog djelovanja, Ujević se svojim pjesmama dotakao malo i politike, a to se moglo vidjeti kad se pjesnički oglasio 1909. u pravaškoj "Mladoj Hrvatskoj" u društvu onih koji su tvorili Matošev krug.

Ujević je u svojim pjesmama ostvario snažne akcente osobne tragike, izrazio je duboke tajne spiritualne, netjelesne ljubavi, ispjevao himničke psalmodije radu i ljudskom bratstvu. Ujević je kao nedostižni čarobnjak riječi ostao dosljedno izvan svih književnih škola i struja, blizak svima, a opet istodobno različit od drugih. Možemo reći kako je bio poseban.

Za života su mu izašla dela - Lelek sebra (1920), Kolajna (1926), Dva glavna bogumila (1931), Nedjelja maloljetnih (1931), Auto na korzu (1931), Ojađeno zvono (1936), Ljudi za vratima gostionice (1938), Skalpel kaosa (1938) i Žedan kamen na studencu (1954).

Pesme - Svakidašnja jadikovka, Kolajna, Misao na nju, Visoki jablani, Odlazak, Oproštaj, Hrvatskim mučenicima...

Tin Ujević - Hrvatskim mučenicima  

Tin Ujević - Jesenje neveselje

Tin Ujević - Kolajna 

Tin Ujević - Svakidašnja jadikovka