Sue Townsend - Tajni dnevnik Adriana Molea lektira

Sue Townsend - Tajni dnevnik Adriana Molea

Sue Townsend - Tajni dnevnik Adriana Molea

 

Adrian iskreno bilježi sve svoje dnevne brige, od dana do dana, sa smionošću koja nije pozanata u prozi ovog žanra. Saznajemo sve o njegovom čvrstom vjerovanju u svoj književni talent, o njegovoj velikoj ljubavi prema Pandori, o "nesebičnom" pomaganju starcu Bertu Baxteru, o alkoholičarskim i seksualnim neprilikama njegovih roditelja...

 

Adrian Mole je trinaestogodišnjak koji jednoga dana iz nepoznatih razloga počinje voditi dnevnik. Nakon što je odgledao jednu TV-emisiju književnika Malcolma Muggeridgea u kojoj je razumio skoro svaku riječ shvaća da je intelektualac i počinje slati svoje nevjeste pjesme na BBC. Prvo pismo od BBC-ja, u kojem mu John Tvdeman ljubazno i u gotovo prisnom dijaloškom obliku priopćuje da mu pjesme nisu za objavljivanje, ali neka bude ustrajan i nepokolebljiv jer će takvih odbijanja sigurno biti više, u njegovoj je obitelji izazvalo ushićenje. Adrian zapisuje u svoj dnevnik: Pismo se snažno dojmilo staroga i stare. Više puta sam ga u školi vadio i čitao. Nadao sam se da će koji profa zatražiti da mu ga pokažem, ali nije.

 

Prijavio se u udrugu Dobri Samaritanac koja mu dodjeljuje na brigu osamdesetdevetogodišnjeg svojeglavog Berta Baxtera, bivšeg konjušara i simpatizera komunista. To Adrianu daje pravo da ponedjeljkom izostaje sa sata matematike. Adrian se zaljubljuje u novu učenicu u razredu Pandoru Brithwaite. Pandora živi u otmjenoj ulici, ima vlastitog konja, a roditelji su joj intelektualci. Na žalost Pandora se zabavlja s njegovim prijateljem Nigelom. Njegova majka se zapošljava i nekako u isto vrijeme započinje vezu sa susjedom Lucasom. Adrijanovi roditelji se rastaju (iako su angažirali advokate, Adrian ne spominje da je službena rastava braka stvarno i provedena), a majka i susjed Lucas odlaze živjeti u Sheffield.

 

Adrian nalazi posao raznosača novina, ali je polovicu skromne zarade prisiljen davati Barrvju Kentu, nasilniku iz razreda. Otac ga pokušava zaštititi i razgovara s Barrvjem, ali nakon tog neuspjelog pokušaja Barry još jednom dobro namlati Adriana. Što nije uspio otac, uspijeva na neobjašnjiv način Adrianova energična baka. Barry vraća Adrianu sav novac koji je od njega iznudio i više ga ne uznemirava.

 

Nakon što ga je žena napustila, Adrianov otac ušao je u intimnu vezu s Doreen Slater zvanom Trlica, kolegicom s posla. Adrianov otac poštom dobiva otkaz na poslu. Prijeti im bijeda. Da bi tješila Adrianova oca, Doreen se sa svojim sinom doseljava k njima. Koji dan kasnije Adrian je bio buntovnički raspoložen pa je spremajući se za školu nazuo crvene čarape. To je inače strogo zabranjeno kao znak nonkonformizma. Ravnatelj ga stoga šalje kući da nazuje propisane crne čarape. Pandora organizira protest protiv obaveznog nošenja crnih čarapa. Posjećuje Adriana i iskazuje mu divljenje zbog njegova stava. Uskoro su njih dvoje "prohodali".

 

Na ljeto Pandora otputuje s roditeljima na odmor u Tunis, a Adrianu isključuju telefon jer je zovući je napravio 300 funti troškova. Bert Baxter vrlo ozbiljno obolijeva i odlazi u bolnicu, jedva je preživio i preslab je da bi se za sebe brinuo. Živi kod Adriana, Pandorinih, indijskih doseljenika, obitelji Singh, a zatim je prebačen u starački dom mada se tome uvijek protivio. Adrian posjećuje majku u Sheffieldu i ide s njom i g. Lucasom na ljetovanje u Škotsku. Uglavnom se grozno dosađuje, a mamin ljubavnik, gospodin Lucas, ide mu beskrajno na živce. U Škotskoj upoznaje Hamisha Mancinija, pomalo otkačenog Amerikanca svojih godina.

 

Adrian mora u bolnicu na operaciju (odstranjivanja) krajnika. Otac mu kaže da je na listi čekanja od svoje pete godine. U bolnici ostaje tjedan dana. Pandora je predložila da osnuju književni časopis. Časopis su nazvali Glas mladih, a Adrian za prvi broj piše osvetnički članak "Istina o Barrvju Kentu". Časopis doživljava financijski debakl, jedini prodani primjerak kupio je Barry Kent. Krajem studenog Adrianova mama vratila se kući bez najave. Njezina je veza sa susjedom Lucasom doživjela slom. Adrianov otac je u sedmom nebu. Na božićnoj priredbi Adrian i Pandora glume u smjeloj i pomalo avangardnoj verziji igrokaza na temu Isusova rođenja. Adrian je glumio Josipa, a Pandora Mariju. (Igrao sam Josipa kao Marlon Brando u Tramvaju zvan Čežnja, a Pandora je igrala Mariju pomalo kao Blanche Dubois.). Poslije priredbe Adrianov otac se pitao čija je to bila ideja da se igrokaz pretvori u lakrdiju.

 

Za Novu godinu Adrian ponovno zapisuje svoje odluke - ovoga puta njih deset. Bert se oženio sa Queeinie, jednom štićenicom staračkog doma. Adrian i dalje šalje pjesme BBC-ju. Nekoliko dana prije 15 rođendana Adrian mjeri nagib svojih ušiju: katastrofalnih 90 stupnjeva u odnosu na glavu. Na sastanak Ružičastih brigada - njihovog debatnog kluba - došla je atraktivna Barbara Boyer koja se u pogledu politike naoružavanja NATO-a suprotstavila Pandorinim stavovima. Adrian ima kratku avanturu s Barbarom, ali ona naprasno prekida njihovu vezu ne želeći ražalostiti Pandoru. Adrian se povjerio Nigelu, uvjeren da će ovaj šutjeti kao grob, no Nigel je rastrubio tajnu po cijeloj školi. Pandora zato ignorira Adrianov rođendan. Sutradan je Velika Britanija započela rat s Argentinom, a Adrian završio u bolnici jer mu se nos zalijepio za plastični model aviona koji je sastavljao. Naime, ne razmišljajući mnogo prislonio je nos na stajni trap kako bi udahnuo malo ljepila da vidi kako je to. Liječnik mu je u ambulanti zapisao u karton: Fiksa se ljepilom.

 

Nazvao je Pandoru (koja mu izgleda ipak oprašta nevjeru) i očekujući njezin posjet zaključuje: Ljubav mi je još jedini spas da totalno ne poludim...

 

Vrsta djela - Tajni dnevnik Adriana Molea roman je pisan u formi dnevnika; a kako je pisan na zabavan i humorističan način, možemo reći daje to humoristični, realistični ispovjedno - dnevnički roman.

 

Kompozicija - Autorica pušta da Adrian Mole u formi dnevnika (a dnevnički zapisi bilježe se gotovo svakodnevno) iznosi svoje osobne misli i prosuđuje postupke drugih likova. Adrian je središnja figura romana i sve što saznajemo, saznajemo kroz njegovu perspektivu, s njegove točke gledanja, tako da nasuprot sveznajućem pripovjedaču u trećem licu ovdje imamo vlastitom perspektivom ograničenog pripovjedača u 1. licu. Oblik dnevnika ostavlja čitatelju dojam da, kao u nekoj ispovijedi, iz prve ruke prima nečije osobne doživljaje i razmišljanja. Čitajući o Adrianovim planovima, željama i nadanjima čitatelj više saznaje o samom pripovjedaču nego o često beznačajnim vanjskim zbivanjima. Osim toga oblik dnevnika prirodno vodi k snažnoj identifikaciji čitatelja s piscem dnevnika.

 

Mjesto i vrijeme - Ne spominje se izravno u kojem se engleskom gradu radnja odvija. Sigurno je jedino da to nije London jer su u London putovali autobusom na školski izlet. Radi se vjerojatno o nekom manjem gradu u Engleskoj.


Zapisi u Adrianovu dnevniku nose dan i datum, dapače on marno, vjerojatno se služeći kakvim kalendarom, bilježi državne i vjerske blagdane, čak i Mjesečeve mijene, ali ne navodi godinu, pa nam preostaje da je odredimo na temelju nekih za Veliku Britaniju važnih događaja koji se u dnevniku spominju (vjenčanje princa Charlesa i Lady Di, objava rata Velike Britanije Argentini zbog Falklandskih otoka).


Adrian započinje s pisanjem dnevnika u četvrtak 1. siječnja 1981, a završava ih 3. travnja iduće godine, dan nakon svojega petnaestog rođendana i na dan kada Velika Britanije objavljuje rat Argentini. Dakle, Adrianov dnevnik obuhvaća razdoblje od 15 mjeseci.

 

Tema i ideja - Glavna tema ovoga romana veliki su i mali pubertetski problemi mladoga čovjeka na prelasku iz dječaštva u momaštvo, na prelasku iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih. Početak je to stvaranja vlastitog identiteta, vrijeme novih i nepoznatih osjećaja, velikih ideja, zanosa i razočaranja. Svoju veliku popularnost ova knjiga zahvaljuje liku mladog Adriana koji predstavlja idealnu figuru za identifikaciju svojim vršnjacima. Mladi čitatelji prepoznat će u dnevniku probleme koji i njih same muče, naići na pitanja koja si i sami postavljaju. Ovo prepoznavanje vlastitih problema i poteškoća, međutim, neće ni za koga biti bolno jer je Moleov dnevnik zahvaljujući humorističnom slikanju karaktera vrlo duhovito i zabavno štivo. Čitatelj može pratiti kako Adrian čini prve, još nesigurne, korake na prelasku iz dječaštva u momaštvo. U krugu obitelji to su prvi pokušaji da se osamostali od roditelja i potraži svoj vlastiti put. U međuljudskim odnosima Adrian doživljava prvu ljubav, u školi to je faza razračunavanja s autoritetima, pomiješana često s pukom željom za provokacijom starije generacije, za izazivanjem strukture moći. Mole je lucidan i iskren promatrač, a njegova pozicija naivno-ironičnog filozofa neiscrpno je vrelo humora. Iz njegova dnevnika saznat ćemo sve o njegovim ljubavnim patnjama, ali i o bračnim i alkoholičarskim nevoljama roditelja.

 

Adrianov dnevnik daje i zanimljiv pogled na život jedne obitelji iz nižeg srednjeg sloja u Engleskoj 80-tih godina. Posebno je naglašen problem nezaposlenosti i ekonomske nesigurnosti, ali dotaknuto je još mnoštvo tema: od klasnih razlika, integracije useljenika do raspadanja obitelji i brige za stare osobe.

 

Jezik i stil - Jezik romana je jednostavan, Moleove rečenice su kratke, a uporaba žargonizama (Sugavo je kad ti stara šljaka.) sasvim približava jezik Adrianova dnevnika razgovornom jeziku mladih. Posebna vrijednost romana leži u humoru s kojim nam autorica predstavlja Moleove probleme. Iako u Adrianovoj obitelji ima više potresa nego idiličnih trenutaka oni ne opterećuju čitatelja, već upravo suprotno, tjeraju na smijeh jer su prikazani iz Adrianove naivne perspektive. Gotovo je apsurdna situacija u kojoj mi čitatelji primjećujemo ozbiljnost približavanja gospodina Lucasa - susjeda kojeg je upravo ostavila žena - Adrianovoj majci, dok Adrian koji nas o tome obavještava čini se ništa ne shvaća:

 

- Stari je telefonski javio iz Matlocka da je izgubio kreditnu karticu i da se ne može večeras vratiti kući, pa su g. Lucas i stara svu noć popravljali bojler. Oko deset sati sišao sam dolje da vidim treba li im moja pomoć, ali su kuhinjska vrata bila zgrađena. G. Lucas mi je rekao da ih trenutno ne može otvoriti jer je rad na bojleru u kritičnoj fazi, a stara mu pomaže i ima pune ruke posla.

 

Još jedan izvor humora je komičan nesklad između Adrianovih želja i ambicija i stvarnosti očit kada on, na primjer, iščitava knjige koje ne razumije ili kada nehotice piše komične pjesme poput one o pipi, za koju vjeruje da zapravo nije riječ o pipi nego o nečem mnogo dubljem, o životu i sličnim stvarima.

 

- Pipa curi, spavati mi ne da. Bit će to jezerce prvog reda. Strunut će nam sag sa prvog kata, Za novi, naznojit će se tata. Montirat gumicu čas je posla, Daj, tata, ne izigravaj osla!

 

Likovi - Adrian, Pandora, Bert Bexter, Adrianovi roditelji, baka, gospodin Lucas...

 

Adrian je simpatičan, naivan, iskren i pomalo zbunjen momak opterećen pubertetskim problemima. U svom dnevniku zaokupljen je svime i svačime: bogom, moralom, etikom, svjetskim problemima, ali prije svega samim sobom. Ništa ga ne može tako onespokojiti kao bubuljice na njegovu licu, a tu je još i nerazvijen prsni koš i uši koje tvore kut s glavom od 90 stupnjeva. Obiteljske prilike u kući Moleovih daleko su od harmoničnih i Adrian prema svojim roditeljima ima kritičan i distanciran stav i ne štedi ih od kritika:

 

- Starci nedjeljom samo čitaju novine. Druge obitelji odlaze u safari parkove i slična mjesta, a mi ne idemo nikamo. Kad ja budem otac, ja ću svoje klince stimulirati na raznovrsne aktivnosti preko vikenda, (nedjelja, 7. veljače).

 

S negodovanjem promatra on njihovo često budalasto ponašanje koje pripisuje pretjeranoj sklonosti alkoholu: Danas sam se šugavo osjećao. Tome je najviše kriva stara koja je u dva sata u noći zatulila neki šlager s vrha stepenica. I baš ja moram imati takvu majku! Nije isključeno da su mi roditelji alkoholičari. Dogodine bih se još mogao naći u domu za nezbrinutu djecu, (petak, 2. siječnja).

 

Adrian čvrto odlučuje da kada odraste neće slijediti njihov negativan primjer, stoga jedna od njegovih odluka na početku nove godine glasi: Nakon što sam sinoć čuo onu odurnu galamu iz prizemlja, zarekao sam se da nikada neću piti alkohol. A 7. veljače iduće godine zapisuje: Kad ja budem otac, ja ću svoje klince stimulirati na raznovrsne aktivnosti preko vikenda.

 

Ključni događaj u Adrianovoj obitelji bit će privremeno razdvajanje njegovih roditelja. Adrian to stoički podnosi, čak nam se čini da na sve to gleda kao na još jednu roditeljsku budalaštinu i da se ne uzbuđuje previše. Kad ga otac upita fali li mu mama, Adrian mu odgovara: Dakako da mi fali, ali život teče dalje. Adrian je pubertetski egoistično okrenut samome sebi i ponekad ga to što se događa oko njega čak i zabavlja, kao, na primjer, obračun između oca i susjeda Lucasa:

 

- Drugi "kulturni razgovor" započeo je oko 7 sati, ali kad je stara izjavila da odlazi sa g. Lucasom u Sheffield, stari je sasvim nekulturno napao g. Lucasa. G. Lucas je zbrisao u vrt, ali ga je stari ragbijevskim zahvatom srušio pokraj lovorovog žbuna i šora se nastavila. Bilo je zapravo jako napeto. Ja sam sve lijepo gledao s prozora moje sobe. Gđa O'Learj je rekla: Meni je samo djeteta žao. Tada su svi pogledali gore i vidjeli mene, a ja sam napravio jako žalosnu facu. Bojim se da ću negdje u budućnosti imati traumu zbog svega ovoga. Zasad mi još nije ništa, ali tko zna?

 

Ipak, unatoč svemu Adrian je zapravo brižan sin. Kad se nakon razlaza roditelja pobojao da njegov otac pomišlja na samoubojstvo, uklonio je iz kupaonice sve oštre predmete. Tim je veće bilo njegovo razočaranje kad mu je otac, samo nekoliko dana poslije, objavio da ima novu vezu: Rekao mi je da se sprijateljio s jednom ženskom na poslu, s nekom Doreen Slater, i da bi volio da se jednog dana upoznam s njom. Eto ti ga na! I to je onaj isti utučeni, napušteni muž koji je pomišljao na samoubojstvo! Svojevrsno odsustvo poduzetnosti koje primjećujemo kod Adriana vidljivo je i u njegovom odnosu s Pandorom. U njihovom odnosu ona je ta koja daje ton, a Adrian se svjesno podređuje njezinim zamislima i željama. Prvi korak u njihovoj vezi bio je Pandorin, ona mu je prva izjavila ljubav impresionirana njegovom bezazlenom pobunom s crvenim čarapama.

 

Osjetivši u sebi buđenje prve intelektualne znatiželje, Adrian je umislio da postaje intelektualac jer ga, eto, zanima poezija i voli gledati komplicirane emisije na televiziji. Uvjerenje, dapače, kako učitelji u školi ne prepoznaju njegove intelektualne sklonosti: Nitko od nastavnika u školi nije još prokužio da sam ja intelektualac. Kako će žaliti zbog toga jednoga dana kad postanem slavan. Ta slika o sebi kao o intelektualcu jedna je od Adrianovih komičnih crta, jer će bez ikakva znanja, ali s nadobudnom ambicijom iz knjižnice početi posuđivati knjige koje daleko nadmašuju njegovu dob, od Darwinova Podrijetla vrsta, Becketova U očekivanju Godota do knjige s "teškim" naslovom Progres, koegzistencija i intelektualna sloboda.

 

Usprkos njegovim intelektualnim ambicijama pjesme koje šalje BBC-ju više su nego komične. Pišući o svojim problemima u školi, najednom će mjestu iskreno priznati: Ja jesam intelektualac, ali istodobno nisam baš previše bistar. Pa ipak Adrian uporno radi na sebi: Čitam knjigu Iris Murdoch "Crni princ". Razumijem tek svaku desetu riječ. Cilj mi je da jednom stvarno uživam u nekoj njezinoj knjizi. Onda ću znati da sam se zbilja uzdigao iznad mase. Iako u pubertetskim godinama Adrian nije buntovnik, njegovi su nazori manje-više tradicionalni. Prije bi se moglo reći da Adrian pokušava uvesti više reda u kaotična zbivanja oko sebe.

 

Pandora je djevojka koja dolazi u Adrianov razred petnaestak dana nakon što je počeo pisati dnevnik. Adrian je odmah osjetio da bi se u nju mogao zaljubiti: U razred je došla jedna nova mačka. Na satu zemljopisa sjedila je sa mnom u klupi. Nije loša. Zove se Pandora, ali više voli da je zovu "Kutija", bog te pitaj zašto. Mogao bih se još i zaljubiti u nju.

 

Pandorini roditelji su bogati, imaju kuću u, kako Adrian kaže, strašno otmjenoj ulici Elm Tree Avenue, a Pandora ima vlastita konja i praznike provodi u inozemstvu. Pandora je vrlo samosvjesna djevojka i po mnogo čemu sušta suprotnost Adrianu. Njezini su društveni stavovi pomalo radikalni i ona gori od želje za akcijom i rušenjem ustaljenih društvenih normi, iako, s obzirom na njezino porijeklo, taj njezin aktivizam djeluje katkada kao puko snobovsko prenemaganje.

 

Adrianova majka - je frustrirana supruga koja se želi osloboditi uloge domaćice i emancipirati se. Znakovito je da ona čak i čita jednu od biblija feminizma, knjigu Drugi spol francuske književnice Simone de Beauvoir, za koju Adrian pogrešno misli da je nekakva knjiga o seksu. Međutim, izgleda daje taj pokušaj emancipacije potpuno prilagodila svome karakteru (za koji Adrianova baka misli da je pomalo raskalašen) pa je samo jednu zavisnost zamijenila drugom, tj. svoga muža zamijenila je još gorim muškarcem, koji se prema ženama ophodi kao kakav turski paša. Shvativši svoju pogrešku, skrušeno se vraća svome mužu.

 

Gospodin Lucas - ljubavnik Adrianove majke, koja ga od milja zove Bimbo. Adrian ga zove onaj dripac Lucas.

 

Bert Baxter - 89-godišnji penzioner kojemu Adrian pomaže u kućanskim poslovima, pomalo je uvrnut i neprilagođen starac koji se ne želi prilagoditi nikakvom redu. Svojeglav i pomalo razmetljiva ponašanja, on je dušom i tijelom autsajder kojeg ostali drže pomalo ludim. Svoje prve dojmove o Baxteru Adrian je zapisao: Bert Baxter je ležao u nečistom krevetu i pušio cigaretu. U sobi je nešto grozno zaudaralo, mislim da je to bio sam Bert Baxter. Plahte su izgledale kao da su natopljene krvlju, ali mi je Bert rekao da je to od sendviča sa ciklom koje uvijek jede u krevetu prije spavanja. To je najodurnija soba koju sam u životu vidio (iako mi nečistoća nije nepoznata stvar). Bert Baxter dao mi je deset penija da mu u prodavaonici novina kupim "Morning Star". Znači da je, uza sve ostalo, još i komunist!

 

Ipak, s vremenom Adrian mu postaje iskreno privržen. I dobro skrbi o njemu. To neobično prijateljstvo, koje si ni sam ne zna pravo objasniti, Adrian je izrazio u jednoj od svojih pjesama:

 

Berte, star si ko Biblija.
Voliš Sabru, ciklu i duhan.
Mi nemamo ničeg zajedničkog,
Meni je četrnaest i pol,
Tebi osamdeset i devet.
Ti smrdiš, a ja ne.
Zašto smo ipak prijatelji,
To mi nikako ne ide u glavu.

 

Baka - 76-godišnja majka Adrianovog oca, odlučna, praktična i izravna žena. Kada se tata i Adrian previše opuste, ona se pojavljuje da uvede više reda u njihove živote. Baka nepokolebljivo vjeruje u tradicionalne vrijednosti, red i čistoću. Na neobjašnjiv način natjerala je huligana Barrvja Kenta da Adrianu vrati 27 funti i 28 penija koje mu je bio oteo. U patriotskom zanosu rasplakala se prateći vjenčanje princa Charlesa i Lady Diane.

 

Dojam o knjizi - Ugledavši ovu knjgu, pomislio sam: - Još mi je samo ovo trebalo. I tako je bilo sve dok nisam počeo čitati. Polako ulazeći u svijet Sue Townsend i Adriana Molea, shvatio sam kako je ovo djelo veoma zanimljivo i interesantno. Ono što tu knjigu čini još zanimljivijom jest da u tom romanu mogu prepoznati i neke svoje probleme. Knjiga govori o mom vršnjaku koji proživljava doba sazrijevanja i u tom razdoblju pronalazi bezbroj razloga za nezadovoljstvo, ali je poučno i pomalo iznenađujuće da to uspijeva nadvladati svojim prirođenim smislom za humor. Ima dobre prijatelje i to je očito jedna od najvažnijih stvari u životu. Kad sam pročitao knjigu, mogao sam samo reći: - Bravo, Adriane!

 

Na kraju bih izdvojio neke humoristične odlomke:


- Našao sam u riječniku riječ koja potpuno odgovara mome starom - simulant. Još je u krevetu, i dalje se kljuka vitaminom C. Pas je zatvoren u drvarnicu.
Bogojavljenje je nešto u vezi s tri mudraca. Velika mudrost!

- Otišao sam u posjet psu. Operiran je. Veterinar mi je pokazao plastičnu vrečici punu svakakvih jezivih stvarčica. Bio je tu komad ugljena, pa malo božićno drvce s torte, pa figurice gusara s modela broda. Jedan je od gusara držao u zamahnutoj ruci bodež, taj je sigurno zadao psu gadne muke. Pas sad izgleda puno bolje. Za dva dana moći će se vratiti kući, nažalost!

 

Kupio sam dvije kantice vinilske crne boje i gustu četku. Čim sam se vratio kući iz kluba "Uradi sam", prihvatio sam se posla. Kroz crnu boju neprestano se probija lakrdijaš Noddy... Premazao sam zidove dva puta crnom bojom, ali Noddy se ne da... Treći premaz. Malo je bolje, ali još proviruje Noddyjeva kapa dvorske budale... Ostatkom crne boje i finom četkicom premazao sam Noddyjevu kapu, ali se oni prokleti zvončići i dalje vide... Premazao sam večeras crnim flomasterom 69 zvončića na kapi. Ostalo ih je još 124... U 11 sati i 25 minuta premazao sam i posljednji zvončić. Sad znam kako se Rembrandt osjećao nakon što je oslikao Sikstinsku kapelu u Veneciji. 2 sata u noći. Boja se osušila, ali mora da je loše kvalitete jer posvuda ima pruga, a tu i tamo probijaju Pinokijeve prugaste hlače i njegov crveni nos. Zvončići se, hvala Bogu, više ne vide! Stari je maloprije došao da me potjera u krevet. Rekao je da ga moja soba podsjeća na jednu sliku Salvadora Dalija, da je to pravi nadrealistički košmar, ali ja mislim da to nešto iz njega govori zato što su u njegovoj sobi na zidovima same ružice.

________________________________

 

U četrnaestoj godini Susan Lillian Townsend napušta školu, a u osamnaestoj se udaje. Majka je četvero djece. Prije uspjeha s Adrianom Moleom radila je kao prodavačica u trgovini odje­ćom i činovnica na općini.

 

Početak njezine karijere bio je obilježen problemima i nerazumijevanjem, naime nekoliko je izdavača odbilo objaviti Tajni dnevnik s obrazloženjem da je u pitanju sasvim prosječna priča! Vjerojatno su zbog toga požalili kad je 1982. roman potukao sve rekorde prodaje, ne samo u Velikoj Brita­niji, već i diljem svijeta. Vrlo brzo snimljena je i TV - serija, a tekst je adaptiran i izvođen kao kazališni mjuzikl. 

 

Susan Lillian Townsend (1946) engleska je spisateljica i dramaturginja, koja se proslavila serijalom o Adrianu Moelu koji čini ukupno devet romana, od kojih su na hrvatski prevedeni: Tajni dnevnik Adriana Molea 13 ¾ godina (1982), Novi jadi Adriana Molea (1984), Istine ispovijesti Adriana Alberta Molea, Margaret Hilde Roberts i Susan Lillian Townsend (1989), Adrian Mole: Godine divljine (1993), Adrian Mole: Godine kapučina (1999), Adrian Mole i nemoćne godine (2009).

loading...
16 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Sue Townsend - Tajni dnevnik Adriana Molea

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u