Smrt Marka Kraljevića - Analiza pesme lektira

Smrt Marka Kraljevića - Analiza pesme

Smrt Marka Kraljevića - Analiza pesme

 

Ispitivanje odnosa predanja, istorije i usmenog stvaralaštva u oblikovanju lika Marka Kraljevića. Rad ispituje odnos između onoga što, kroz istoriju, znamo o konkretnoj ličnosti Kraljevića Marka i onoga što narodni pevač pripisuje ovom junaku. Cilj rada je da se, prevashodno, utvrdi u kolikoj meri je mitska predstava o junaku kao nadljudskom biću uticala na poetski životopis Marka Kraljevića, kao i koliko su istorijski događaji transponovani kroz lik epskog Kraljevića. Za ispitivanje odnosa između mitskopoetskog i istorijskog lika Kraljevića Marka koristili smo uporedno - istorijsku analizu. Ovom analizom ukazali smo na različite slojeve značenja, kao i reflekse različitih istorijskih zbivanja, ali i verovanja, koji se javljaju u pesmi. Strukturalnim prilazom koristili smo se za ispitivanje teksta kao poetske celine. Glavni akcenat u radu stavljen je na smrt ovog junaka. I dok istorija beleži pogibiju Marka Kraljevića u bici na Rovinama, usmena poezija to opisuje kao smrt nadljudskog junaka koji posle tristo leta umire od Boga, starog krvnika. Lokalizacija istorijskog događaja u usmenom stvaralaštvu zamenjena je mitskom slikom graničnog prostora (datom u obliku vode i gore). Ispitivanjem odnosa predanja, narodnog stvaralaštva i istorije ovaj rad ukazuje na specifičnost i kompleksnost lika Kraljevića Marka.

 

Vuk je pesmu zabeležio sa 166 stihova, slusajući Filipa Višnjića slepog guslara. Pesma Smrt Marka Kraljevića pripada tematskoj grupi kalendarskih pesama u kojima je opisana smrt glavnog junaka. Početak pesme,


Poranio Kraljeviću Marko,
U nedelju prije jarkog sunca,  


predstavlja narodni praznik Đurđevdan, odnosno đurđevdanski uranak. Marko jaše konja Šarca pored mora, kako se inače Sveti Đurđe u ikonografiji redovno i predstavlja.


Petim stihom pesme,
Poče njemu Šarac posrtati, 

 

... označen je narodni praznik Savine verige (10. maj / 27. april), odnosno Spaljivanje moštiju Svetog save na Vračaru. Turci su verovatno odabrali ovaj dan zbog toga što je od ranije predstavljao važan datum u srpskom narodnom kalendaru. Narodni naziv ovog praznika Savine verige, dao je osnovu za stvaranje motiva konja koji posrće, odnosno koji je sapet, vezan verigama, bukagijama.

 

U desetom stihu Marko pita Šarca zašto posrće kada su zajedno
Evo ima sto i šeset leta.  


Sto šezdeset dana pre Đurđevdana je Sveti Jovan Zlatousti, odnosno Božićne poklade, čime započinje priprema božićnog ciklusa običaja. Postoji mogućnost da je broj 160 u pesmi prepravljeni da je prvobitno bio 120, koliko ima dana od Božića do Đurđevdana. narodnom pevaču se moguće broj od 120 godina učinio mali za život junaka kakav je bio Marko Kraljević, te ga je po svom nahođenju uvećao.

 

Četrnaestim stihom se kaže da je Šarac počeo
Posrtati i suze roniti,  


... čime je direktno označen kišni period tokom maja, koji je najvažniji za rast useva.

 

Da Marko Kraljević u ovoj pesmi predstavlja Sunce vidi se u 28 - 29. stihu:
Kad sam prošo zemlju i gradove,
I obišo istok do zapada,  


... čime je direktno opisano dnevno kretanje Sunca sa istoka na zapad. Marko Kraljević je najveći, najbolji, nepobediv:
Tebe niko Šarca otet neće,
Nit΄ ti možeš umrijeti Marko,
Od junaka ni od oštre sablje,
Od topuza ni od bojna koplja.  

 

Marku vila predskazuje skorašnje događaje i smrt. On odlazi "visu na planinu". To je vreme letnjeg solsticija kada se Sunce nalazi na najvišoj tačci na nebu. Tu se nalaze
... dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom začinile.  

 

Osim religijske simbolike, zelene jele ukazuju na zelenu vegetaciju tokom ovog perioda. Između jela se nalazi bunar. Slika jela i bunara religijski predstavlja osu sveta, catenu mundi. Jela kao solarno drvo simboliše drvo života i vezu zemlja - nebo, a bunar pored njih ulaz u donji svet i vezu zemlja - voda.


Pedeset četvrtim stihom
Pa ćeš viđet kad ćeš umrijeti  


... direktno je označen narodni praznik Vidovdan, koji je 54. dana posle Đurđevdana.

 

Marko dolazi do bunara, nadnosi lice na njega i 64. stih kaže:
Nad vodom je lice ogledao.  


Sunce u bunaru može da se ogleda, odnosno da obasja njegovo dno, samo kada je u zenitu u vreme letnjeg solsticija. Eratosten je upravo po ovom prirodnom zakonu izmerio obim Zemlje. Na osnovu toga, kao i rednog broja stiha, sigurno je njime obeleženo vreme letnjeg solsticihja, odnosno Ivanjdan, jer od Đurđevdana do Ivanjdana ima tačno 64 dana.


Stihovima 61 i 62:
Onđe Marko okrenuo Šarca,
S njega sjao za jelu ga svezo


... je simbolično prikazano gubljenje snage Sunca posle letnjeg solsticija, koji je u svim kalendarskim pesmama dat motivom vezivanja. Od tog vremena Sunce gubi snagu, okreće konja nazad, silazi sa njega na zemlju, veže ga za jelu.

 

U daljem toku pesme važni kalendarski momenti su sačuvani u pojedinim stihovima, ali je njihov matematički kontinuitet izgubljen. Sedamdeset prvim stihom
Zeman dođe da svijetom promenim  


... označen je narodni praznik Preobraženje.


Sedamdeset petim stihom
Sabljom Šarcu odsiječe glavu  


... označen je narodni praznik Usekovanje.

 

Važan segment pesme predstavlja Markova priprema za smrt, data od 71. do 96. stiha:


Zeman dođe da svijetom promenim.
Pa povadi sablju od pojasa,
I on dođe do konja Šarina,
Sabljom Šarcu osiječe glavu,
Da mu šarac Turkom ne dopadne,
Da Turcima ne čini izmeta,
Da ne nosi vode ni đuguma;

A kad Marko posiječe Šarca,
Šarca konja svoga ukopao,
Bolje šarca neg brata Andriju;
Britku sablju prebi na četvoro,
Da mu sablja Turkom ne dopadne,
Da se Turci njome ne ponose,
Što je njima ostalo od Marka,
Da rišćanluk Marka ne prokune;
A kad Marko britku prebi sablju,
Bojno koplje slomi na sedmoro,
Pa ga baci u jelove grane;
Uze Marko perna buzdovana,
Uze njega u desnicu ruku,
Pa ga baci s urvine planine,
A u sinje u debelo more,
Pa topuzu Marko besjedio:
- Kad moj topuz iz mora izašo,
Onda vako đetić postanuo.

 

Ovih dvadeset pet stihova skoro potpuno odgovaraju opisima antičkih pisaca, koji opisujući keltske običaje kažu da Kelti sa pokojnikom često sahranjuju konja, da oružje koje stavljaju u grob namerno lome i da došavši do velike vode u nju bacaju oružje. Ovaj zadnji običaj antički pisci nisu uspeli da razumeju i objasne. Arheološkim istraživanjima brojnih keltskih nekropola kod nas i u Evropi, ovi običaji i podaci iz istorijskih izvora su materijalno potvrđeni.

 

Veoma slične, mada maksimalno redukovane motive, imamo na početku pesme "Marko Kraljević i soko":
Razbole se Kraljeviću Marko,
Pokraj puta druma junačkoga,
Više glave koplje udario,
A za koplje Šarca privezao.  

 

Arhetipski ovim stihovima odgovara deo pesme "Smrt majke Jugovića":
Mrtvih nađe devet Jugovića,
I desetog star Juga Bogdana,
I više njih devet bojnih koplja,
Na kopljima devet sokolova,
Oko koplja devet dobri konja,
I pored nji devet ljuti lava.  

 

Potpuno isti motiv imamo i u pesmi "Smrt vojvode Kajice":
Saraniše vojvodu Kajicu,
Čelo glave koplje udariše,
Za koplje mu konja privezaše,
Na koplje mu sokola metnuše.  

 

Sve navedene pesme pripadaju krugu kalendarskih pesama, a sam motiv sahrane pripada krugu jesenjih običaja koje simboliše.


U sledećem delu pesme od 105. do 112. stiha, Marko ostavlja poruku, zavet, šta da se čini sa njegovim blagom:
Kod Marka su tri ćemera blaga,
Kakva blaga? Sve žuta dukata,
Jedan ću mu ćemer halaliti,
Što će moje telo ukopati,
Drugi ćemer nek se crkve krase,
Treći ćemer kljastu i slijepu,
Nek slijepi po svijetu hode,
Nek pjevaju i pominju Marka.  

 

Markovo blago, "sve žuti dukati" predstavlja godišnji rod, letinu, odnosno pšenicu, koja se još uvek od Srba zove "suvo zlato". Marko zavetuje, i to je njegova jedina poruka na samrti, da se blago podeli na tri dela. Prvi deo, koji on poklanja onome ko ga sahrani, predstavlja najvažniji deo letine koji mora da se odvoji za seme, odnosno za narednu setvu, "ukopavanje", što je u pesmi direktno naglašeno. Drugi deo je namenjen crkvama i on predstavlja žrtveni deo koji se koristi u godišnjem ciklusu običaja: božićna česnica, posipanje badnjaka žitom, slavski kolač, panaija, koljivo za mrtve itd. Treći deo je namenjen svim članovima zajednice, "kljastu i slijepu" i služi za ishranu.

 

Sledeći vremenski period opisan u ovoj pesmi, dat je od 117. do 121. stiha:
Skide Marko zelenu dolamu,
Prostrije je pod jelom po travi,
Prekrsti se sjede na dolamu,
Samur kalpak nad oči namače,
Dolje leže, gore ne ustade.  

 

On simbolično predstavlja jesen. Skidanje zelene dolame predstavlja jesenje opadanje lišća, a njeno prostiranje ispod jele, padanje ispod drveća. Namicanje kalpaka na oči predstavlja kasno jesenje Sunce. Stihom,
Dolje leže, gore ne ustade,  

 

... označena je Markova smrt, odnosno početak vremena od kojeg Sunce boravi u donjem svetu pod zemljom. Ovim stihom označen je, kao i u svim drugim kalendarskim pesmama Mitrovdan, kojim se završava letnje polugođe.

 

Marko leži mrtav nedelju dana, ali
Svatko misli da tu Marko spava.


Tek posle toga nailaze dva kaluđera koji ga nose u Hilandar i tamo sahranjuju. Ovde je očigledan primer hrišćanske interpolacije, jer se po narodnom verovanju za Markov grob ne zna. To se u poslednja četiri stiha eksplicitno i kaže:
Onđe starac ukopao Marka,
Biljege mu nikakve ne vrže,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu dušmani ne svete.  

 

Na ovakav način analizirana, pesma Smrt Marka Kraljevića predstavlja kalendarski opisano letnje polugođe, od Đurđevdana do Mitrovdana, sa čitavim nizom obeleženih narodnih praznika i opisanim stanjem u vasioni i prirodi.

 

Za smrt Marka Kraljevića različno se pripovjeda: jedni vele da ga negdje u selu Rovinama ubio nekakav karavlaški vojvoda Mirčeta zlatnom strijelom u usta, kad su se Turci bili s Karavlasima; drugi kazuju da mu se u takvom boju zaglibio Šarac u nekakoj bari kod Dunava i da su ondje obojica propali; u krajini Negotinskoj pripovjeda se da je to bilo u jednoj bari blizu Negotina ispod izvora Caričine: ondje ima i sad bara i zidine od stare crkve, za koju govore da je bila načinjena na grobu Markovu. Treći kažu da je u takvome boju toliko ljudi izginulo da sup o krvi poplivali konji i ljudi, pa Marko ona pružio ruke k nebu i rekao: - Bože, što ću ja sad? Na to se bog smilovao i nekakijem čudnijem načinom prenio i njega i Šarca u nekaku pećinu, u kojoj i sad obojica žive: on, zabodavši svoju sablju pod gredu ili je udarivši u kamen, legao te zaspao, pa jednako spava, pred Šarcem stoji malo mahovine od koje pomalo jede, a sablja sve pomalo izlazi ispod grede ili kamena, pa kad Šarac mahovinu pojede i sablja ispod grede ili kamena ispadne, onda će se i on probuditi i opet na svijet izaći. Jedni govore da je on u tu pećinu pobjegao kad je prvi put video pušku i pošavši da je ogleda (...) probio iz nje sam sebi dlan, pa onda rekao: - Sad ne pomaže junaštvo, jer najgora rđa može ubiti najboljeg junaka.

____________________

 

Smrt Marka Kraljevića

 

Poranio Kraljeviću Marko
U nedjelju prije jarkog sunca
Pokraj mora Urvinom planinom.
Kada Marko bio uz Urvinu,
Poče njemu Šarac posrtati,
Posrtati i suze roniti.
To je Marku vrlo mučno bilo,
Pa je Marko Šarcu govorio:
"Davor', Šaro, davor' dobro moje!
Evo ima sto i šeset ljeta
Kako sam se s tobom sastanuo,
Još mi nigda posrnuo nisi,
A danas mi poče posrtati,
Posrtati i suze roniti:
Neka Bog zna, dobro biti ne će,
Hoće jednom biti prema glavi,
Jali mojoj, jali prema tvojoj."


Kliče vila s Urvine planine,
Te doziva Kraljevića Marka:
"Pobratime, Kraljeviću Marko!
Znadeš, brate, što ti konj posrće?
Žali Šarac tebe gospodara,
Jer ćete se brzo rastanuti."


Ali Marko vili progovara:
"B'jela vilo, grlo te boljelo!
Kako bih se sa Šarcem rastao,
Kad sam proš'o zemlju i gradove,
I obiš'o Istok do Zapada,
Ta od Šarca boljeg konja nema,
Nit' nada mnom boljega junaka?
Ne mislim se sa Šarcem rastati
Dok je moje na ramenu glave."


Al' mu b'jela odgovara vila:
"Pobratime, Kraljeviću Marko!
Tebe nitko Šarca otet' ne će,
Nit' ti možeš umrijeti, Marko,
Od junaka ni od oštre sablje,
Od topuza ni od bojna koplja,
Ti s' ne bojiš na zemlji junaka;
Već ćeš, bolan, umrijeti, Marko,
Ja od Boga od starog krvnika.
Ako l' mi se vjerovati ne ćes,
Kada budeš visu na planinu,
Pogledaćeš s desna na lijevo,
Opazićeš dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom začinile,
Među njima bunar voda ima,
Onđe hoćeš Šarca okrenuti,
S konja sjaši, za jelu ga sveži,
Nadnesi se nad bunar nad vodu,
Te ćeš svoje ogledati lice,
Pa ćeš viđet, kad ćeš umrijeti."


To je Marko poslušao vile,
Kad je bio visu na planinu,
Pogledao s desna na lijevo,
Opazio dvije tanke jele,
Svu su goru vrhom nadvisile,
Zelenijem listom začinile;
Onđe Marko okrenuo Šarca,
S njega sjao, za jelu ga svezo,
Nadnese se nad bunar na vodu,
Nad vodom je lice ogledao;
A kad Marko lice ogledao,
Viđe Marko kad će umrijeti,
Suze proli, pa je govorio:
"Laživ sv'jete, moj lijepi cv'jete,
Ljep ti bješe, ja za malo hodah!
Ta za malo, tri stotin' godina!
Zeman dođe, da sv'jetom prom'jenim."


Pa povadi Kraljeviću Marko,
Pa povadi sablju od pojasa,
I on dođe do konja Šarina,
Saboljom Šarcu osiječe glavu,
Da mu šarac Turkom ne dopadne,
Da Turcima ne čini izmeta,
Da ne nosi vode ni đuguma;
A kad Marko posiječe Šarca,
Šarac konja svoga ukopao,
Bolje Šarca, neg' brata Andriju,
Britku sablju prebi na četvero,
Da mu sablja Turkom ne dopadne,
Da se Turci njome ne ponose,
Što je njima ostalo od Marka,
Da rišćanluk Marka ne prokune,
A kad Marko birtku prebi sablju,
bojno koplje slomi na sedmero,
Pa ga baci u jelove grane;
Uze Marko perna buzdovana,
Uze njega u desnicu ruku,
Pa ga baci s Urvine planine
A u sinje u debelo more,
Pa topuzu Marko besjedio:
"Kad moj topuz iz mora iziš'o,
Onda 'vaki đetić postanuo!"


Kada Marko saktisa oružje,
Onda trže divit od pojasa,
A iz džepa knjige bez jazije,
Knjigu piše Kraljeviću Marko:
"Kogođ dođe Urvinom planinom
Među jele studenu bunaru,
Te zateče onđe deli-Marka,
Neka znade da je mrtav Marko;
Kod Marka su tri ćemera blaga,
Kakva blaga? Sve žuta dukata,
Jedan ću mu ćemer halaliti,
Što će moje t'jelo ukopati,
Drugi ćemer nek se crkve krase,
Treći ćemer kljastu i slijepu,
Nek slijepi po svijetu hode,
Nek pjevaju i spominju Marka."


Kada Marko knjigu nakitio,
Knjigu vrže na jelovu granu
Otkuda je s puta na pogledu;
Zlatan divit u bunar bacio;
Skide Marko zelenu dolamu,
Prostrije je pod jelom po travi,
Prekrsti se, sjede na dolamu,
Samur-kalpak nad oči namače,
Dolje leže, gore ne ustade.
Mrtav Marko kraj bunara bio
Od dan' do dan' nedjeljicu dana,
Kogođ prođe drugom širokijem,
Te opazi Kraljevića Marka,
Svako misli, da tu spava Marko,
Oko njega daleko oblazi,
Jer se boji, da ga ne probudi.


Đe je sreća, tu je i nesreća,
Đe nesreća, tu i sreće ima:
A sva dobra sreća iznijela
Igumana Svetogorca Vasa
Od bijele crkve Vilindara
Sa svojijem đakom Isajiom;
Kad iguman opazio Marka,
Na đakona desnom rukom maše:
"Lakše, sinko, da ga ne probudiš,
Jer je Mako iza sna zlovoljan,
Pa nas može oba pogubiti."


Gledeć' kale kako Marko spava
Više Marka knjigu opazio,
Prema sebe knjigu proučio,
Knjiga kaže, da je mrtav Marko.
Onda kale konja odsjednuo,
Pa privati za deliju Marka,
Al' se Marko davno prestavio.
Proli suze proiguman Vaso,
Jer je njemu vrlo žao Marka;
Otpasa mu tri ćemera blaga,
Otpasuje, sebe pripasuje.


Misli misli proiguman Vaso,
Đe bi mrtva saranio Marka,
Misli misli, sve na jedno smisli:
Mrtva Marka na svog konja vrže,
Pa ga snese moru na jaliju,
S mrtvim Markom sjede na galiju,
Odveze ga pravo Svetoj gori,
Izveze ga pod Vilindar crkvu,
Unese ga u Vilindar crkvu,
Čata Marku, što samrtnu treba,
Na zemlji mu t'jelo opojao,
Nasred b'jele crkve Vilindara
Onđe starac ukopao Marka,
Biljege mu nikakve ne vrže,
Da se Marku za grob ne raznade,
Da se njemu dušmani ne svete.

 

Narodne pesme o Marku Kraljeviću

Marko pije uz ramazan vino - Analiza pesme

Marko Kraljević ukida svadbarinu - Analiza pesme

Marko Kraljević i orao - Analiza pesme

Marko Kraljević i vila - Analiza pesme

loading...
28 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Smrt Marka Kraljevića - Analiza pesme

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u