Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom lektira

Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom

Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom

 

Tema - domovina kao nedodirljiva i sveta

Ritam - Umjeren

Rima - Unakrsna

Jezik - Starohrvatski (19. st.)

 

O djelu - Ovo je lirska domoljubna pjesma. Pjesma govori o poistovjećivanju pjesnika i domovine, o domoljubnim osjećajima, o prošlosti i povijesti, o krajoliku, o hrvatskim velikanima, o snu, o slobodi... Pjesnik domovinu doživljava kao raj, božanstvo, cvijet, vijenac snova, kao prošlost i sadašnjost, kao stan zvijezda. Domovinu nosi u srcu i sanja o njenoj slobodi. Raspon osjećaja u ovoj pjesmi kreće se od zanosa, čežnje, divljenja, ushićenosti, do sjete i bola. Smjenjuju se motivi koji su vezani za krajolik, prošlost, narod, jezik, narodne velikane, slobodu i pravdu. Pjesnik izražava ljubav prema domovini, narodu, zemlji, te svoje osobne osjećaje i misli svoga naroda. Pjesma je osobna ispovijed pisca, izražava patnju i bol, i u osnovi ima nehimničan ton iako ima veći estetski potencijal od naše himne. Riječ «dom» u pjesmi ima više značenja tj. može izraziti puno različitih misli i osjećaja. U pjesmi se javljaju doslovna i prenesena značenja te arhaizmi.

 

Motivi - Ljubav, domovina, ljepota krajolika, osjećaji, nostalgija, ponos, nada, vjera, nadahnutost, patnja, zanos, strah, povijest, domoljubni osjećaji...

 

Pjesničke slike
- metafore: "... ja domovinu imam; tek u srcu je nosim", "... i sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše"
- personifikacije: "I gutam svoju bol, i ljubim njenu sjen"
- poredbe
- hiperbole
- epiteti
- preneseno značenje

__________________________________

 

Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom

 

Najznačajnija Kranjčevićeva rodoljubna pjesma je zasigurno pjesma "Moj Dom" koja se ujedno smatra jednom od najboljih Kranjčevićevih pjesama uopće. Već je prije pjesnik u nekim svojim pjesmama, poput Utjehe i Plaće pravde, najavio motive koje je kasnije vješto unio u pjesmu "Moj Dom". Pjesnik ovom pjesmom iskazuje svoju ljubav prema domovini, ljubav koja ga boli i koju sakriva u srcu:

 

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

 

On je nosi u svom srcu i ponosan je na nju:

 

O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

 

Prije Kranjčevića pisane su također rodoljubne pjesme, naročito u kniževnosti ilirizma. Najpoznatija pjesma tog razdoblja je "Hrvatska domovina" Antuna Mihanovića. Mihanović prošlost svoje domovine slavi stihovima:

 

Oj junačka zemljo mila
Stare slave djedovino.

 

Za razliku od Mihanovića Kranjčević hrvatsku povijest prikazuje ovako:

 

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren – đulistane
I morske vile dah

 

Daljnim uspoređivanjem Mihanovićeve Hrvatske domovine i Kranjčevićeva Doma pronalazimo razlike u opisivanju krajolika. Dok Mihanović slavi hrvatske ravnice, planine i nebo:

 

Mila, kuda si nam ravna
Mila, kuda si planina
Vedro nebo, vedro čelo

 

Kranjčević opisuje jedro koje nad šumom strmi pjenu i cvjetno kopno i veliko more koje mu posvećuje grud:

 

I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud...

 

Svi ovi stihovi dokazuju Kranjčevićevu ljubav prema domovini i snagu stihova i snagu stihova kroz koje je on tu svoju ljubav izrekao.

 

Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom

 

Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,
I... gutam svoju bol!

 

I sve što po njoj gazi, po mojem srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi što uzeše,
I ne vraćaju dug.

 

Ja nosim boštvo ovo - ko zapis čudotvorni,
Ko žića zadnji dah;
I da mi ono pane pod nokat sverazorni,
Ja past ću utoma.

 

Ah, ništa više nemam; to sve je što sam spaso,
A spasoh u tom sve,
U čemu vijek mi negda vas srećan sve je glaso
Kroz čarne, mlade sne!

 

Kroz požar, koji suklja da oprži mi krila,
Ja obraz pronijeh njen;
Na svojem srcu grijem već klonula joj bila
I ljubim njenu sjen.

 

I kralje iznijeh njene i velike joj bane,
Svih pradjedova prah,
Nepogažene gore i šaren-đulistane
I morske vile dah.

 

... Ja domovinu imam; tek u grud sam je skrio
I bježat moram svijet;
U vijencu mojih sanja već sve je pogazio,
Al' ovaj nije cvijet.

 

On vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mûkom
Na javi i u snu,
I preplašen se trzam i skrbno pipam rukom:
O, je li jošte tu?!

 

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,
Ah, ponajljepši san;
I moja žedna duša tim sankom joj se klanja
I pozdravlja joj dan.

 

U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu
I krunidbeni pir,
I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu
U pola mora šir!

 

Sve cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posvećuje mi grud;
Ko zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,
I... lutam kojekud.

 

Te kad mi jednom s dušom po svemiru se krene,
Zaorit ću ko grom:
O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,
To moj je, moj je dom!

 

Verzija - 1

Verzija - 2

___________________________________

 

Jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskoga realizma i pravaš Silvije Strahimir Kranjčević rođen je 17. veljače 1865. godine u Senju. U rodnome je gradu započeo školovanje, a kako je htio postati svećenik, 1883. odlazi na teološki studij u Rim, od kojega brzo odustaje te napušta Italiju. Smatra se kako je boravak u Rimu na njega ostavio poseban dojam koji je poslije pokušao prenijeti kroz pjesme. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe te odlazi službovati u Bosnu i Hercegovinu jer se nije mogao zaposliti u Khuenovoj Hrvatskoj. Mostar, Livno, Bijeljina, Sarajevo: to su njegove životne postaje, gradovi u kojima nije samo ostvarivao svoju egzistenciju nego i pjesnički sazrijevao. Prvu pjesmu objavio je i on u Hrvatskoj vili (1883.), mjesec - dva prije odlaska u Rim. U uredništvu, koje tada već vodi Eugen Kumičić, borbeni stihovi mladoga, posve nepoznatoga pjesnika dočekani su oduševljeno i proročanski: Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik! Iz Rima šalje još dvije pjesme šušačkoj Slobodi, a vrativši se iz Rima objavljuje u Viencu značajnu pjesmu Noć na Foru i u Senju, odmah zatim, prvu zbirku Bugarkinje (1884). Bugarkinje su bile dočekane s naglašenim priznanjima; Milivoj Šrepel napisao je o njima prvu kritiku, s puno izričitih pohvala.

 

Do sljedeće njegove zbirke (Izabrane pjesme, 1898.) proći će više od deset godina, od nje do sljedeće (Trzaji, 1902.) još četiri, a onda još šest do posljednje (Pjesme, 1908.). Sve one potvrđuju, da su godine provedene u Bijeljini (1888. – 1892.) i drugi put u Livnu (1892. – 1893.) bile njegovo najplodnije razdoblje pune pjesničke zrelosti. Kranjčević je počeo kao domoljubni pjesnik, a predstavio se i kao socijalno - satirički pjesnik. Progovorio je o bijedi malih ljudi, radnicima (Radniku), hrvatskim iseljenicima, o beskičmenjacima (Gospodskom Kastoru). Kao pjesnik amisaonih pjesam (Mojsije, Zadnji Adam i dr.) zaokupljen je motivima slobode, ropstva, vjere u ideale, traženjem smisla života, čovjekovim položajem u svijetu, biblijskim motivima, motivom Krista (Eli! Eli! Lama azavtani?!)... Kranjčević je i pjesnik intimnoga nadahnuća te pjesnik krajolika (Iza spuštenih trepavica). Ako je osamdesetih godina 19. stoljeća hrvatskom književnošću dominirala proza, devedesetih godina prvenstvo pripada Kranjčevićevu pjesništvu. U Sarajevu punih osam godina (1895. – 1903.) uređuje književni časopis Nadu, koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Baš je tada uživao veliku slobodu kao književnik i stekao veliki ugled.


Stvorio je novi pjesnički govor u hrvatskoj književnosti i uzdigao hrvatsko pjesništvo na europsku razinu.

 

Silvije Strahimir Kranjčević, pjesnik i istinska hrvatska domoljubna veličina, umro je u Sarajevu 29. listopada 1908. godine nakon teške bolesti, ne navršivši četrdeset četvrtu godinu života.

 

Silvije Strahimir Kranjčević - Misao svijeta

Silvije Strahimir Kranjčević - Mojsije 

Silvije Strahimir Kranjčević - Poezija

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Silvije Strahimir Kranjčević - Moj dom

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u