Selma Lagerloef - Legende o Kristu lektira

Selma Lagerloef - Legende o Kristu

Selma Lagerloef - Legende o Kristu

 

U ovome je djelu spisateljica poznate biblijske zgode iz života Isusa Krista ispričala na nov način, maštovito i privlačno, s jedinom namjerom da nam lik Isusa Krista približi kao ljudsko biće koje je svoje božanske osobine nehotično iskazivalo braneći druge ili sebe od zla i pogibelji. 

 

Legende o Kristu zbirka je pripovjedaka koja se sastoji od jedanaest legendi - Sveta noc, Carevo vienje, Zdenac mudraca, Betlehemsko djetešce, Bijeg iz Egipta, U Nazaretu, U Hramu, Rubac svete Veronike, Crvendać, Gospod Bog i sveti Petar i Sveti plamen.

 

Autorica ih je nazvala legendama jer se često u legendama pripovijeda o stvarnoj ili izmišljenoj osobi koja je izuzetno važna zbog svojih djela i svoga načina života, po kojima je uzor drugima. U ovome je slučaju to Isus Krist, u kojega se i dandanas mnogi nastoje ugledati. Osim toga, u legendama se isprepliću stvarnost i fantazija, a Isusov je život bio ispunjen čudima: oživio je ptice od ilovače, promijenio izgled trojici mudraca, s nekoliko kapljica vode okrijepio iznemoglog vojnika, palma se sagnula na njegovu zapovijed, provukao se kroz Vrata pravednosti da bi spasio siromašnu ženu, puhnuo je u rog zvan Glas vladara, što nitko nije mogao. Tako se i u pričama o Kristovu životu, kao i u drugim legendama, miješaju obicni i nadnaravni događaji.

 

Zbirka Legende o Kristu počinje pripovijetkom Sveta noć, jedinom pripovijetkom u zbirci koja ima realističan okvir. Pripovijedanje započinje u prvom licu sjećanjem na baku koja je umrla kad je autorici bilo pet godina. Baka je običavala svojoj unuci svakoga dana pričati priče i jedna od tih divnih priča posebno joj se urezala u sjećanje. Nakon četrdeset godina autoricu podilazi želja daje ponovno ispriča.

 

Bakina priča govori o čovjeku koji je u mrkloj noći tražio ognja kako bi zagrijao ženu i djetešce koje je žena upravo rodila. Išao je od kuće do kuće, no bila je kasna noć, svi su ljudi spavali i nitko mu nije otvorio vrata. Napokon na polju ugleda odsjaj vatre. Pođe u tom smjeru i naiđe na pastira gdje čuva svoje stado ovaca. Pastir je bio leki mrzovoljan i otresit čovjek tvrd prema svim ljudima.

 

Čovjeka toj i je tražio ognja najprije napadnu pastirovi psi, ali on ne osjeti loli od njihovih ugriza, zatim se pastir na njega hitne štapom, ali se štap uzmakne na stranu. Pastiru sve to bje pomalo čudno, pa se ne usudi odbiti čovjekovu molbu, ali vatra je već bila dogorjela i od nje je ostala tek hrpa žara. Nato čovjek koji je tražio ognja zagrabi žara golim rukama i strpa ga u svoju kabanicu. Sada se pastir zamisli i zapita se kakva je to noć u kojoj psi ne grizu, štap ne ubija, vatra ne prži. Odluči poći sa strancem. Kad su došli tamo gdje je čovjek stanovao, pastir vidje daje to tek špilja golih, hladnih stijena u kojoj su ležali žena i djetešce. Pastiru se djetešce smili pa čovjeku dade bijelo ovčje runo da na nj položi dijete. U isti čas kad je pokazao da može biti milosrdan, otvore mu se oči i on vidje mnoštvo anđela kako slave Spasitelja koji će izbaviti svijet od grijeha. Pastir se tako radovao što su mu se otvorile oči da je pao na koljena i stao hvaliti Boga.

 

Druga pripovijetka Carevo viđenje temelji se na priči o počecima kršćanstva u vrijeme cara Augusta u Rimu. Senatori su željeli podignuti imperatoru hram na Svetom rimskom brdu, a August želi da se ta želja potvrdi žrtvovanjem žrtve. No, kada dođu na brdo ukaže im se proročica Sibila koja je zaokupljena vizijom rođenja Isusa Krista u Betlehemu. August shvaća da je rođen Bog kojemu će se klanjati na kapitolijskom brdu te odustaje od gradnje svoga hrama i sagradi svetište božanskom djetetu i nazove ga Nebeskim oltarom - Ara Coeli.

 

U trećoj pripovijetki Zdenac mudraca personificirana Sušu luta po Judeji. Dolazi do zdenca mudraca i želi ga presušiti. Trojici jahača Suša priča povijest zdenca. U Gabesu u Medeji prije mnogo godina živjela su tri siromašna i nesretna mudraca koji su u svetoj noći ugledali čudesnu zvijezdu i zaključili da se toga časa rađa na zemlji najmoćniji kralj. Mudraci su se nadali daje novorođenčetov otac bogat i da će ih nagraditi kada mu donesu dobru vijest. Sjajna zvijezda ih je vodila, no, kad ih je dovela do djetešca rođenog u goloj špilji, okrenuli su se i pobjegli od djeteta ne odavši svoju prisutnost. Pokušali su tražiti dalje, ali zvijezde vodilje više nije bilo. Uskoro su shvatili da su griješili prema Bogu i poželjeli ponovno pronaći put do Isusa, ali su bez zvijezde samo nasumice lutali. Tek kad su stigli do zdenca, u njegovoj dubini primijetili su odraz zvijezde koja ih je dovela s Istoka. Zvijezda se ponovno pojavila na nebu i odvela ih do špilje betlehemske. Bog ih je nagradio: stari prosjak postao je mlad, gubavac zdrav, a crnac lijep čovjek i svaki je u svojoj državi postao kralj. Kad je putnici zapitaju nisu li se mudraci nekako odužili zdencu, Suša prepozna da su njezini sugovornici zapravo tri mudraca i pobjegne da ne gleda kako dozivaju sluge i deve natovarene mješinama s vodom i pune umirući zdenac vodom što su je donijeli iz raja.

 

Četvrta pripovijetka Betlehemsko djetešce govori o Isusovu dječaštvu. On je već kao malo dijete nesvjesno činio čuda: hvatao je pčele i vraćao ih u košnicu, štitio nježne cvjetove ljiljane od pljuska. Vojnik, koji čuva stražu u blizini, primjećuje neobičnoga dječaka i sjeti se proročanstva židovskog vrača da će nastupiti tisućugodišnje razdoblje mira. Naravno, ratniku je najmrskija pomisao na mir u kojem će on postati suvišan. Sto je više gledao mališana, sve je češće ratnik pomišljao na mrsko mu carstvo tisućugodišnjeg mira. Jednoga dana sunce je tako pripeklo da se ratnik osjećao kao da se živ peče pod oklopom i da mu se mozak pod kacigom rastapa. Vidjevši to, dječačić mu pristupi i pruži mu u dlanu tek nekoliko kapi vode, koje ratnika čudesno osvježiše. No tvrdi ratnik ne osjeća zahvalnosti.

 

U međuvremenu kralj Herod planira pobiti svu mušku djecu u Betlehemu kako se ne bi ostvarilo proročanstvo da će novi kralj osnovati kraljevstvo mira i svetosti. Namamivši majke i djecu u dvore, Herod pusti svoje vojnike da ih sve pobiju. Marija se noseći malog Isusa ipak uspije spasiti probivši se upravo pokraj nezahvalnog ratnika. Ne bi ih on poštedio, ali u odsudnom času ubola ga je pčela u oko.

 

Ali, ratnik ih nastavlja progoniti nadajući se višem položaju u vojsci. Međutim, čim bi se približio bjeguncima, oni bi nestali. Jednom ih je ipak uspio iznenaditi na spavanju u nekoj špilji. Baš kad je htio probosti usnulo dijete, doletjela je jedna pčela i stala mu oblijetati oko glave. Sine mu da je upravo pčela pomogla djetetu da umakne njegovu maču na Herodovoj gozbi. Sjetio se i kako gaje djetešce spasilo od silne jare, i ratnik se poče boriti sam sa sobom. Na koncu klekne pred djetetom, poljubi mu noge i obraćen tiho iziđe iz špilje.

 

Peta pripovijetka Bijeg u Egipat pripovijeda o palmi, visokoj i jako staroj, koju je nekad davno posadila kraljica od Sabe i zavjetovala da raste i živi sve dok se u Judeji na pojavi kralj veći i od mudrog Salomona. Palma je rasla u svojoj samoći i gledala kroz pustinju. Jednoga dana vidi palma muškarca i ženu s djetetom kako se s teškom mukom probijaju kroz pustinju. Palma osjeća dolazak smrti i misli da će to umrijeti nesretni ljudi, no kada mališan želeći dohvatiti sočne datulje kako bi nahranio svoje roditelje naredi palmi: Palmo, sagni se! palma mu ne može odoljeti. Tada palma shvaća da je došao trenutak njezine smrti jer je vidjela kralja koji je veći od Salomona.

 

Šesta pripovijetka U Hramu vrlo slobodno obrađuje novozavjetni motiv o dolasku dvanaestogodišnjeg Isusa u Hram. Isus je prvi put u Hramu. Marija i Josip boje se da će zaželjeti ostati tamo, kako je predskazano. Isus je zaboravio svoja čuda koja je počinio kao malo dijete i od pete godine života živi kao sva ostala djeca. No, Hram Isusa nije oduševio. Zainteresirao se tek za trubu nazvanu »Glas vladara svjetova« iz koje će zvuk izmamiti onaj koji pod svoju vlast okupi sve ljude, zatim za već zahrđalu ocalnu oštricu napetu preko provalije zvanu »Rajski most« kojim će onaj tko ga pregazi doći u raj, te za dva priljubljena stupa nazvana »Vrata pravednosti« kroz koja može proći samo pravednik.

 

Sutradan prije povratka u Nazaret Isus još jednom dođe u Hram. Ne namjeravajući dokazati svoju moć (koje zapravo i nije svjestan), već želeći pomoći nesretnicima koji u Hramu traže pomoć, Isus uspije izmamiti zvuk iz trube, prijeći preko mosta i provući se između stupova.

 

Dotle ga Marija i Josip uplašeni posvuda traže i konačno nalaze u Hramu među mudrim ljudima koji ga ispituju. Marija plače svjesna daje on za nju sada izgubljen jer će odsad njegov život biti usmjeren ka pravednosti, ljubavi prema siromašnima i čežnji ka raju. Ovaj događaj označava kraj Isusova djetinjstva.

 

Deveta pripovijetka Crvendać - Bilo je to u vrijeme kad je Gospodin stvarao svijet. U raju je upravo bojio ptice. Ponestalo mu je boje. Magarac je dobio duge uši jer je stalno zaboravljao svoje ime. Bog je izgubio strpljenje pa ga je uhvatio za uha i dugo mu ponavljao ime. Time mu je izvukao uši. Kaznio je i pčelu jer je bila sebična. Ubola bi svakoga tko bi htio probati med. Bog joj je zato rekao da će morati umrijeti čim nekoga ubode. Stvorio je i malu, sivu ptičicu i nazvao ju crvendać. Pitala se zašto se tako zove kad je sva siva, ali Bog joj je rekao da mora zaslužiti crveno perje. Crvendać je već dobio i mladunčad, no crvenoj boji nije bilo ni traga. Jednoga je dana ugledao kako trojicu razapinju na križ, a jednome su čak stavili na čelo i krunu od oštra trnja. Skupio je hrabrosti iako je bio malen i izvadio mu je jedan trn, a kap krvi s raspetoga pala je na crvendaćeva prsa te mu je obojila sicušno perje. Raspeti je na to rekao pticici: - Svojom milosrdnošću sad si postigla ono čemu je tvoj rod težio od vremena stvaranja svijeta. I tako su crvendaći dobili crvenu boju po prsima i na vratu.

 

Vrsta djela - Autorica je ove svoje pripovijetke nazvala legendama. Za legendu se obično kaže daje to pripovijetka u kojoj se neki povijesni ili biografski podatak (na primjer Isusovo rođenje) isprepliće s natprirodnim, fantastičnim pojedinostima (čudesa). Ako je tema legende opis ponašanja nekog pojedinca, onda to ponašanje služi kao uzor za stanoviti način života što znači da legenda želi biti poučna.

 

Nešto o podrijetlu motiva i inspiracije za svoje legende autorica je rekla u uvodnom okviru prve pripovijetke: Ali još i danas (...) dok tako sjedim i sabirem priče o Kristu koje sam čula tamo na Istoku...

 

Kada spominje Istok, onda autorica misli na Kristovu domovinu Palestinu koju je i sama proputovala.

 

Kompozicija - Zbirka Legende o Kristu u hrvatskom prijevodu donosi izbor od sedam pripovijetki od kojih prva ima autobiografski okvir i donekle objašnjava nastanak ostalih.

 

Kompozicijska okosnica u svim je pripovijetkama ista: nehotična Isusova čuda ili neki čudesni znak obrću dotadašnji tijek radnje, stvaraju preokret i ljudi shvaćaju da je pred njima Sin Božji.

 

Završetak svake pripovijetke je poučan: jednom se to očituje kroz nečije obraćenje (Betlehemsko djetešce, Sveta noć, Carevo viđenje, U Hramu), drugi put kroz nagli obrat u radnji (Zdenac
mudraca, Bijeg u Egipat, U Nazaretu). U nekim je pripovijetkama uočljiva višeepizodnost (ponavljanje Isusovih čuda u pripovijetki U Hramu).

 

Tematsko - idejni sloj - Selma Lagerlof nastojala je u ovim legendama umjetnički preoblikovati, obogatiti i približiti djeci neke pojedinosti iz Isusova života poznate iz novozavjetnih evanđelja. Tako ćemo u ovim legendama prepoznati dobro znane motive Isusova rođenja, poklonstva pastira, poklonstva mudraca, bijega u Egipat, Herodova pokolja nevine dječice, Isusova boravka u jeruzalemskom hramu kad je imao dvanaest godina i druge. Uzimajući određeni biografski podatak iz Isusova djetinjstva tek kao polazište (evanđelja se ionako ne bave oslikavanjem Isusova dječačkog lika) Selma Lagerlof ga slobodno proširuje i obogaćuje fantastičnim (čudesnim) pojedinostima i stvara originalne i iznimno lijepe bajkovite priče u kojima kroz lik dječaka Isusa nastoji istaknuti temeljnu kršćansku ideju - ideju ljubavi.

 

Prostor i vrijeme - U pripovijetkama je obuhvaćen vremenski okvir od Isusova rođenja do njegove dvanaeste godine. Radnja se uglavnom odvija u Judeji, u gradovima Jeruzalemu, Betlehemu, Nazaretu, a jedna se priča zbiva u Rimu.

 

Likovi - Likovima autorica daje širu dimenziju, produbljuje njihove psihološke i etičke značajke (npr.
dvojbe ratnika koji proganja Isusa, Judina ljubomora). Čak su i Marija i Josip "ljudskiji" likovi sa sasvim ljudskim željama - u pripovijetki U Hramu potajno priželjkuju da ne izgube svoga dječaka:

 

- Ničega se nisam toliko bojala kao onoga trena kad stupi u jeruzalemski hram. Mislila sam da će, kad ugleda ovu kuću Božju, htjeti u njoj ostati za sva vremena.

- I ja sam se plašio - reče muž. - U vrijeme kad se rodio pojavili su se mnogi znakovi koji su pokazivali da će postati velik. Ali što bi mu kraljevsko dostojanstvo donijelo osim briga i pogibli. Uvijek sam govorio da bi najbolje i za njega i za nas bilo kad ne bi nikad bio ništa drugo doli tesar u Nazaretu.

- Od njegove pete godine - reče majka zamišljeno - nije se dogodilo nikakvo čudo. On se sam ništa ne sjeća onoga što se dogodilo za njegova najranijeg djetinjstva, nego je u svemu upravo kao i svako drugo dijete. Neka se vrši prije svega volja Božja, ali ja sam se počela gotovo nadati da će Gospodin u svojoj milosti izabrati drugoga za velike stvari, a meni ostaviti moga sina.

 

Nasuprot ljudskim likovima stoji lik Isusa. On je uzrok i izvor čudesnog i već se izgledom razlikuje od ostale djece:

 

(Ratnik) vidio je kako je došao na livadu da se igra sićušni dječačić kojemu su mogle biti otprilike tri godine. Bijaše to siromašno dijete, obučeno u malemo ovčje runo, i sasvim se samo igralo. Vojnik je stajao i promatrao malenoga došljaka a da to gotovo ni sam nije zapazio. Prvo što mu je udarilo u oči bijaše to što je mali tako lagano trčao preko polja te se činilo da lebdi na vršcima travnih vlati. Ali kad je zatim počeo pratiti njegovu igru, još se više začudio. "Tako mi mojega mača", reče on napokon, "to se dijete ne igra kao ostala djeca! Sto bi moglo biti to čime se on zabavlja?"

 

U pripovijetkama kojima je tema Isusovo rođenje, Isus nije djelatan lik, već je samo njegovo rođenje uzrok mnogih čudesnih obraćenja (Sveta noć, Carevo viđenje, Zdenac mudraca). U ostalim pripovijetkama Isus je dijete od tri, odnosno dvanaest godina i tada je djelatan lik. Njegovo božansko podrijetlo dokazuje se mnogim čudima (okrepljuje s nekoliko kapi vode, oživljava glinene ptice, svija palmu riječima, čini čuda u hramu) i čudesnim utjecajem na ljude (preobraćenje ratnika koji ga progoni, svojim čudima pomaže ljudima u hramu). Pa ipak Selma Lagerlof uspjela je u Isusovu liku sačuvati i mnogo od dječje prostodušnosti i zaigranosti učinivši tako njegov lik zanimljivim mladim čitateljima.

 

Jezik i stil - Selma Lagerlof piše iznimno jednostavno s mnogo dijaloga i monologa. Posebno su monolozi pogodni za iskazivanje unutrašnjih dvojbi likova. U nekim će legendama važni likovi biti personificirane prirodne sile (suša) ih čudesne biljke (palma). Opisi krajolika imaju vrlo bitnu ulogu: njihova slikovitost i poetičnost svjedoče o svetosti događaja, osobito se to odnosi na opise neba i zvijezda. Zvijezda je važan simbol Isusova rođenja i uopće kršćanstva, ona je personificirana voditeljica (npr. trojice mudraca do Isusove špilje).

 

Čitajući djelo obrati pozornost na
- ljudsko i božansko u Isusovu liku
- preobrazbu okrutnog vojnika u legendi Betlehemsko djetešce
- kršćansku ideju ljubavi i dobra
- odnos stvarnog i nestvarnog
- ulogu opisa prirode

________________________________

 

Selma Lagerloefdobitnica je Nobelove nagrade za književnost 1909. godine čime postaje prva žena koja je dobila ovo priznanje za svoj literarni rad. Godine 1914. postaje prva članica Švedske akademije, tijela koje dodjeljuje spomenutu nagradu. Središnji motivi i likovi njezinih djela su iz zavičajne Švedske, osobito rodna pokrajina Värmland, a inspirirao ju je i život južne Italije, Palestina, modernisocijalizam, stare sjevernjačke legende. Svijet događaja i likova vrti se oko okosnice ljubav - smrt, zlo - dobro. Nastojala je sjediniti kršćanstvo i socijalizam. Njezin stil je liričan, jednostavan i ispovijedan.

 

Prvo je djelo Gösta Berling (Gösta Berlings saga) objavila 1891. te je to njeno, na našem prostoru, najpoznatije djelo. U njemu, uz obilje fantastičnih elemenata, prikazuje život u pokrajini Värmland u 19. st. Roman Antikristova čuda (Antikrists mirakler) iz 1897. u kojem pokušava pomiriti kršćanstvo i socijalizam donio joj je konačno priznanje. Slijedi putovanje u Palestinu koje ju inspirira za stvaranje velikog romana Jerusalem I, II (1901 - 02). U njemu opisuje vjersku sektu iz švedske pokrajine Dalarna koja putuje u Jeruzalem da bi osnovala naseobinu.

 

Kršćanstvo tematizira i u pričicama za djecu Legende o Kristu. U domovini je i danas poznata prvenstveno kao autorica knjige za djecu Čudesno putovanje Nilsa Holgersona kroz Švedsku, I, II (Nils Holgersons underbara resa genom Sverige, 1906 - 07). Djelo je napisano po narudžbi s ciljem unapređenja nastave zemljopisa u osnovnoj školi. Generacije Šveđana su stjecala prve spoznaje o svojoj domovini kroz pustolovine dječaka Nilsa koji je proputovao zemlju leteći na guski.

 

Izvan Švedske je manje poznata njena angažiranost po pitanju ravnopravnosti spolova; osobito se zalagala za pravo glasa žena. Početkom 2. svjetskog rata, kada je Sovjetski Savez pretendirao na Finsku koja je povijesno bila daleko usmjerenija Švedskoj nego Rusiji, Finskoj je vladi poslala svoju Nobelovu medalju kako bi im financijski pomogla. Dirnuti ovom gestom, članovi Vlade su potreban novac sakupili na drugi način, a medalju su, uz zahvale, vratili njezinoj vlasnici. Preminula je nedugo potom, u ožujku 1940. na svome imanju Marbacka, u pokrajini Varmland. Pedesetak godina poslije, 1991. Švedska izdaje novčanicu od 20 kruna s njezinim likom.

loading...
60 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Selma Lagerloef - Legende o Kristu

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u