Prežihov Voranc - Đurđevak

Na kraju polja bila je mračna uvala koju su nazivali Paklom. Pakao je bio tako pust neprijatan da se čovijeku koji bi slučajno ušao stezalo srce od straha. Trava u uvali nije bila bog zna kako bujna, ali je bilanaročito sočna a stoka bi u njoj rado pasla. Dječak otkako je znao za sebe, bojao se tog mjesta. Sama pomisao na to ime ga užasavalo. Jednog dana otac je dječaku zapovjedio da odvede stoku na ispašu u Pakao. To mu biješe strašan zadatak s obzirom da je imao ni punih šest godina te poče da plače. VIdjevši to otac se, obrecnu na njega i otjera ga rekavši: - Pa u tom paklu nema vragova. Hajde na pašu.

Majka se sažali na njega te ga poče tješiti: - Vidi, pa on se boji pakla - rekla je ocu. Sa velikom zebnjom čučao je na dnu Pakla i nije se smio pomjerati. Kada nije mogao izdržati plačući poče bježati iz uvale. Došao je na mjesto gdje su otac i majka orali. - Šta ti se dogodilo? - začudio se otac. - Izgubio sam stoku, svu stoku...

Otac je potrcao prema Paklu, sa dna uvale ugleda stoku. Svativši uzrok njgove laži, razljutio se uhvatio ga za kosu gurnuo preko ruba a ovaj se skotrlja niz strmninu. Dugo se tresao i nije mogao da se smiri. Jadan i očajan čekao je kraj paše. Više ga nisu primoravali da vodi stoku u uvalu koja ga je ispunjavala užasom i strahom. Jedne subotnje večeri majka je poželjela odnijeti đurđevak u crkvu ali ga više nije bilo, možda je poneki ostao u Paklu. Dječak dugo te večeri nije mogao da zaspi. Narednog jutra se probudio i veoma tiho na prstima izašao iz kuće. Krenuo je u uvalu da traži đurđevke. Nađe u uvali čitave rukoveti i poče ih brzo brati. Vračajući se putem kući nije se smio ni osvrnuti. Ugledavši majku na kućnom pragu nosivši đurđevke topio se od sreće i neizmjernog oduševljenja. Njeno lice ozario je blažen osmijeh pružila je ruku, pogleda dječaka. Oči su mu bile pune teških suza zbog straha koji je savladao. Ona je svatila njegovu žrtvu te ga blago i nježno pomilova po kosi.

Fabula

- otac zapovjeda djećaku da vodi stoku na ispašu u pakao

- dječakov strah

- saopštenje o odbjegloj stoci

- otac otkriva istinu

- majčina potraga za cvijećem

- dječak pobjeđuje strah iz uvale donosi đurđevak

- majčin osmijeh dječakova pobijeda

Tema - prevlađivanje straha za brižnu osobu

Ideja - Ljubav pobjeđuje i najveći strah

Mjesto i vrijeme - uvala zvana "pakao" piščevo djetinjstvo, početkom dvadesetog stoljeća

Likovi - Vorenc (plašljiv, uporan) majka (brižna, blaga) otac (strog, grub)

Citat - Vidjevši to otac se,na njemu svojstven način, obrecnu na mene i otjera me rekavši: Ta u tom paklu nema vragova. Hajde na pašu.

Oblik izražavanja - opis, dijalog,monolog

Red izlaganja - retrospektivni, hronološki

Kritički osvrt - Uprkos strahu, dječak želeći ispuniti majčinu želju za cvijećem, odlazi u mračnu uvalu i donosi ponosno majci đurđevak 

Prežihov Voranc - Đurđevak - verzija 2

__________________________________

Prežihov Voranc - pravo ime Lovro Kuhar (1893 - 1950) , slovenački književnik, politički radnik komunističke – marksističke provinijencije. Borac za socijalnu pravdu i jednakost.

Rodio se u selu Kotlje, 10. avgusta 1893. U ranoj mladosti bio je poljoprivrednik – farmer, a bavio se i tesarskim poslovima. Kasnije je radio kao fizički radnik u fabrikama u Trstu i Gorici. Po izbijanju Prvog svjetskog rata 1914. godine mobilisan je u austrougarsku vojsku. 1916. godine dezertira u Italiju. U razdoblju između dva svjetska rata bavi se političkim radom. Član je KPJ i politički instruktor u više evropskih zemalja. Širi markstističku ideologiju među radnicima, ukazujući na buržoaziju - bogate, kao osnovni uzrok obespravljenosti i siromaštva radnika, učeći da kapitalisti ne kupuju radnikov rad, već radnu snagu amotrizujući je oskudnim nadnicama samo onoliko koliki je donji prag egzistencijalnog minimuma. Godine 1934. izabran je u CK KPJ (Centralni komitet komunističke partije Jugoslavije). Sudjelovao je kao delegat KPJ na Sedmom kongresu Kominterne. U jesen 1939. godine se ilegalno vraća u Sloveniju - Kraljevina Jugoslavija. NOB – i, tačnije Osvobodilnoj fronti pristupa 1941. godine. Njemačke okupacione snage su ga uhapsile kao ilegalaca 1943. godine i deportovale u koncentracione logore u Zahsenhauzenu i Mauthauzenu. Poslije oslobođenja, u slobodnoj FNRJ – i bio je savezni narodni poslanik. Umro je u Mariboru, 18. februara 1950.

Realista, slikar koruških prilika. Pisao je romane, novele, eseje, priče, memoare, putopise. U svome književnom radu kao i u životu uopšte bavio se socijalnim temama dosljedan svojoj pravdoljubivosti i realističkom prilazu.

Romani - Požganica (1939.); Doberdob (1940.); Jamnica (1945.)

Novele - Samonikli (1940.)

Ostali radovi - Boj na požiralniku (1935.); Ljubezen na odru; Pot na klop; Prvi spopad, Odpustki in Samorasniki; Vodnjak

Prežihov Voranc - Tri uskršnja dara 

Prežihov Voranc - Viša matematika