Pjesan o Rolandu lektira

Pjesan o Rolandu

Pjesan o Rolandu

 

Pjesan o Rolandu (fr. La Chanson de Roland) je epska poema iz žanra chanson de geste s kraja XI. Stoljeća. Postoji devet sačuvanih rukopisa teksta ovog epa, pri čemu je verzija iz Oxforda napisana na anglo-normandskom jeziku.

 

Pjesan o Rolandu sadrži oko 4000 stihova na starom francuskom jeziku. Priča govori o događanjima starim tri stoljeća, t.j. borbi viteza Rolanda (ili Hrudlana), markiza bretonskih močvara, protiv moćne vojske u bitci kod Roncevauxa, njegovoj pogibiji i kasnijoj osveti Karla Velikog.

Povjesničari vjeruju da su se karolinški vitezovi u spomenutoj bitci borili protiv gerile naroda Baska, a ne Avara. Na ovaj način je jedan lokalni rat predstavljen kao „Sveti rat", vjerojatno da bi se potkrijepili razlozi za Križarske ratove.

To je klasični primjer srednjovjekovne dvorske literature koja slavi povijest, legende, viteštvo i feudalni ponos. Pjesan o Rolandu inspirirala je mnoge europske pjesnike. Na njemački jezik je prevedena 1170. Pjesnik Matteo Maria Boiardo napisao je djelo Zaljubljeni Roland u XV. stoljeću, dok je Ludovico Ariosto objavio poemu Bijesni Orlando 1532.

 

Junačkim pjesmama se u Srednjem vijeku prenosila usmena predaja. To su dulja pripovijedanja na narodnom jeziku u obliku stiha i opisuju povijesne događaje. U ovom slučaju radi se o francuskim povijesnim događajima.

 

U ovim pjesmama događa se preoblikovanje. Povijest se predstavlja na kršćanski i moralistički način i to u skladu s viteškim osobinama koje se mogu naći u feudalnom društvu.

 

U Francuskoj prve takve pjesme nastaju u razdoblju od 11. pa sve do 13. stoljeća, a njihova radnja događa se nekoliko stoljeća unazad, u 8. i 9. stoljeće i vrijeme Karla Velikog i nasljednika.

 

Povijesnim činjenicama autori su dodali i značenje koje nisu imali te su tako likovima i događajima dali još neko drugo značenje kojim su iskazali svoja razmišljanja i stavove. Tako Karlo Veliki i njegovi vitezovi dobivaju simbol kršćanstva u svojim borbama protiv nevjernika.

 

Danas više sa sigurnošću ne možemo tvrditi da je narod bio glavi autor u stvaranju junačkih pjesama. Proces stvaranja bio je složen, no on je oblikovan prema obrazovanju plemićke klase. Feudalno društvo Srednjeg vijeka želi uživati u čitanju pjesama koji se tiču njih samih, njihovih pothvata, križarskih i viteških pohoda te slave vrijednost feudalnog sustava.

 

Nova čitateljska publika podržala je žonglere, glazbenike i putnike koji su počeli oživljavati junačka djela davnih dana nestalih junaka, vitezova i vojskovođa. Isto tako, junačkim se epovima davala podrška križarskim ratovima. Junačkim pjesmama prenosilo se pripovijedanje o povijesnim i imaginarnim pohodima protiv pogana.

 

Junačke pjesme tada su se izvodile za vrijeme križarskih pohoda i to uz glazbenu pratnju. One su vitezovima služile kao poticaj u vjere, vjernosti i odanosti i to sve uz Božju pomoć. Pjesme su se izvodile i na dvorovima, proštenjima i sajmovima.

 

Kasnije, tijekom razvoja, u 14. i 15. stoljeću i na samom kraju srednjovjekovnog razvoja, junačke pjesme su se počele sve više čitati, a manje izvoditi. Iz tog razloga počinju se sve manje koristiti stih, a sve više prozu.

 

Teme junačkih pjesama vezane su uz junake koji predstavljaju svoju obitelj. Većina njih veliča jednu obitelj, njihove pothvate i pobjede.

 

Na početku 13. stoljeća tematski se pjesme dijele na tri viteška ciklusa. Prvi govori o kralju Karlu Velikom, drugi o junaku u viteštvu Viljemu, koji je poslužio kao uzor feudalne odanosti, dok zadnji obuhvaća pjesme o vitezu Doonu koji se bavi temama pobune. Tako možemo primijetiti da se u sredini svake grupne podijele nalazi junak.

 

Kratak sadržaj - Pjesan o Rolandu ("La Chanton de Roland") najznačajnija je i najstarija pjesma u svim krugovima epike u staroj Francuskoj. Original je sačuvan samo u jednom rukopisu i čuva se u Oxfordu. On je nastao u razdoblju od 1125. do 1250. godine. Temelji se na jednoj sjeverozapadnoj francuskoj verziji.

 

Što se tiče autora, Pjesana o Rolandu, nema puno podataka i on nikada nije otkriven. Sve ono što znamo je otkriveno u zadnjem stihu epa koji govori o pjesniku Turoldu. U epu prevladava tradicionalna usmene epika, ali vidi se da je pjesnik i crkveno obrazovan. Pjesma je spjevana na narodnom jeziku u pjesničkoj tradiciji.

 

U povijesti se jako malo zna o Rolandu. Za sadržaj i osnovu Pjesana o Rolandu svakako je zaslužan Einhard, dvorski biograf Karla Velikog. On opisuje događaje iz 778. godine nekoliko godina kasnije, 830. godine.

 

On pripovijeda o tome koliko je uspješan bio pohod Karla Velikog i njegove vojske u Španjolsku, a on je bio ugrožen samo na povratku kući. Naime, u klancu Roncevaux, Francuzi su poraženi i opljačkani jer su upali u zasjedu koju su postavili Gaskonci ili Baski. Tako se među žrtvama koje su zaslužila najviša odličja spominje i grof Roland (Hroutland). O njemu ne postoji drugi trag sve do 11. stoljeća. Ova priča spominjala se 1070. godine u samostanskoj kronici u sjevernom djelu Španjolske. Među žrtvama se spominju Roland, Oliver, biskup Turpin, Bertram te Ogier Short-Sword. Smatra se da su njihovi napadači bili Saraceni.

 

Razlog za smrt je izdaja, a na mjestu napadača na jedanaest stoljeća kršćanstvo su Saraceni. Saraceni nisu bili brojniji niti bolji borci već je za njihovu pobjedu zaslužna izdaja viteza Ganelona. U epskoj obradi, Roland postaje najdraži vitez i nećak kralja Karla Velikog koji sada ima već 200 godina. Kako bi pjesnik bolje opisao Rolanda, on mu dodjeljuje izmišljenog prijatelja Olivera.

 

Sadržaj događaja u Pjesan o Rolandu prikazana je malo drukčije. Sedam godina traje ratovanje kralja Karla Velikog u Španjolskoj. On je zaposjeo sve osim Zaragoze. Marsilije, kralj Saracena doveden je skoro do propasti, pokušava naći izlaz iz situacije i mir. On se posluži lukavstvom i njegovi glasnici varaju Franke i Karla Velikog koji su već na rubu umora i jedva čekaju povratak u svoju domovinu.

 

Jedino je Roland bio taj koji je sumnjao u ponudu Saracena te je tražio da se ratuje do kraja. Rolandov oćuh, Ganelon, osudio je radi toga Rolanda, a time se obnovila i stara netrpeljivost.

 

Ganelon je ljut što mora ići u neprijateljski tabor i tamo pregovarati i obećaje sam sebi da će se osvetiti Rolandu. Iako se u neprijateljskom taboru pokazao kao da poštuje kralja Karla Velikog, kada je stigao nazad u franački tabor, on je postao izdajnik. Tako je predložio da Roland bude taj koji će predvoditi zaštitnicu kada se bude vraćao kući.

 

Tako su Saraceni napali zaštitnicu u Roncevauxu, a nakon njezinog poraza Roland svira u rog Olifant. To je bio znak kralju Karlu da se mora vratiti i osvetiti sve vitezove koji su poginuli. Nakon što je i Roland poginuo, kralj Karlo je osvetio smrt svoga nećaka i pobio je sve Saracene. Na kraju je i kanio Ganelona, izdajnika.

 

Alda, Rolandova zaručnica, kada je saznala da je on poginuo i sama je umrla. Nakon što je Roland poginuo, a u drugom dijelu epa, prikazani su svi pohodi i uspjesi kralja Karla Velikog. Njegovo veličanje i veličanje njegove vojne moći dolaze od toga da njegova snaga leži u njegovoj vjeri u Boga. Bog mu pomaže u pohodima preko anđela Gabrijela. Tako možemo zaključiti da je snaga Karlove moći u biti snaga kršćanske vjere u borbi protiv svih nevjernika.

 

Pjesan o Rolandu sastoji se od 290 strofa koje nisu jednake duljine. Ep se sastoji od 4000 stihova. Koristi se deseterac, ne klasičan heksametar što je još jedan dokaz da ova pjesma pripada svjetovnoj pjesničkoj tradiciji.

 

Autor koristi realistično opisivanje, i to posebice u borbama i dvobojima. Puno je pažnje posvetio i detaljima, odjeći, oružju i vojničkim logorima. U klancu Roncevauxu, pjesnik je prikazao stijene kao nešto zlo što će sigurno kad tad donijeti nesreću.

 

Radnja je jednostavna i pregledna i događa se postupno, odnosno kronološki i pravilnim redoslijedom. Jedino ono što možda kvari taj kronološki slijed je najava nekih budućih događaja koji će se dogoditi u skorom vremenu.

 

Roland – glavni lik. U radnji pjesme, Roland se uvijek prikazuje s rogom Olifantom i isukanim mačem. Rog mu je trebao poslužiti u napetim situacijama u kojima je trebalo pozvati u pomoć kralja Karla. Za napetost radnje bitno je spomenuti da Roland nije zapuhao u rog sve dok nije već bilo kasno. Roland nije htio ispasti kukavica i pozvati u pomoć kralja, a kada je to učinio za sve je bilo kasno. Roland je tijekom cijele radnje u konstantnom sukobu sa svojim prijateljem Oliverom. Rolanda krasi velika hrabrost i odlučnost, a Oliver mu to puno puta zamjera. On smatra da mora biti puno oprezniji.

 

Ganelon – izdajnik koji je prikazan kao Juda. Rolandov je očuh i ne podnosi ga. Među njima se razvija neprijateljstvo koje prerasta u sukob, osvetu Ganelona i pogibelju Rolanda.

 

Kralj Karlo Veliki - veliki kralj. Roland mu je bio nećak i jako ga je volio. Osvetio je njegovu smrt. Na kraju Pjesana o Rolandu kralj Karlo Veliki prikazan je kao veliki vojskovođa, osvetnički i autoritativno nastrojen. Dok je u ranijim prikazima epa bio predočen kao star i nemoćan, bez velike inicijative za velike i prave odluke. Ranjiv je i usamljen, živi sam sa sobom u molitvi.

loading...
0 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Pjesan o Rolandu

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u