Petar Šegedin - Djeca božja lektira

Petar Šegedin - Djeca božja

Petar Šegedin - Djeca božja

 

Roman opisuje događaje u korčulanskom selu Žrnovu. U središtu je zbivanja znatiželjni osmogodišnji dječak Stakan. Tu je i seoski župnik don Petar sa svojom starom sestrom Marcelom koja se zaljubi u mladog Sakristana, a kada joj ovaj ne uzvrati ljubav, ona od sramote izgubi razum i pogine u požaru koji je sama izazvala.

 

Stakanov stric Antunica umire i razmišlja o uzaludnosti svoga života, a mali Stakan misli da ga đavao uzima pod svoju vlast pa se odlučuje žrtvovati onako kako se i sam Isus žrtvovao - razapinjanjem na križ! Stoga odlazi od kuće pokušavajući postati pustinjak, ali već prve večeri, za oluje, prestrašen bježi po nevremenu, nakon čega dobije upalu pluća te danima leži u teškoj groznici. Majka Komiška moli za Stakanovo ozdravljenje, a umirući stric Antunica ostavlja mu svoje papire (književne uratke ?), misleći da je Stakan jedini koji bi ih mogao razumjeti. Stakan je i dalje opsjednut mišlju o tome da dolazi pod sve veću vlast đavla pa konačno odlučuje izvesti svoj naum o razapinjanju na križ. Traži pomoć prijatelja Mike, no ovaj (kad Stakan legne gol na križ) u strahu pobjegne pa se Stakan sam pokuša razapeti. Osjećajući užasan strah uspijeva pribiti jednu ruku. Kuja Rebeka liže krv koja kapa s njegove ruke...

__________________________________

 

Petar Šegedin - Djeca božja

 

Vrsta djela - Roman
Mjesto radnje - Zrnovo a otoku Korčuli
Tema - psihološko analitičko osmišljavanje totalno traumirane ličnosti glavnog junaka Petra Stakana, opterećenog religioznim strahom

 

Djeca božja su roman Petra Šegedina u kojem ne postoji fabula onako kako su svi naviknuli, nego istina koja se odvija unutar samih junaka romana. Radnja u romanu je povezana s malom sredinom, mjestom Žrnovo na prekrasnom otoku Korčuli.

 

Petar Šegedin je iskoristio roman kako bi prenio svoja životna iskustva o životu na otoku. Život u malom mjestu skoro je uvijek obilježen tradicionalnom kršćanskom zajednicom u kojoj je vječno prisutan Bog kao sudac i promatrač svega što ljudi rade.

 

Roman Djeca božja nastoji utemeljiti određeni tip proze poznatiji kao moralistička proza zaokupljena najviše egzistenacijalnim situacijama te nastojanjima da ih se uspješno prebrodi. Svi likovi u romanu imaju svog osobnog demona i svi su neprekidno u nekoj potrazi za smislom života.

 

Kratak sadržaj - Priča počinje opisom male sredine u kojoj odrasta glavni lik Petar Stakan kojem je poput sve ostale djece rođene u Žrnovici usađeno kako svijet predstavlja napast koja svakoga može odvesti u grijeh. Tijekom takvog utjecaja na svijet djece veliku ulogu je imao svećenik Petar. Don Petar je mjesni svećenik koji je koristio položaj koji je imao kako bi pripovijedao o svim napastima kojima se stanovnici moraju oduprijeti. Vrag je uvijek prisutan i samo čeka kako bi nekoga odveo s pravog puta. Nevolje glavnog lika Petra Stakana počele su zbog uobičajene dječje znatiželje.

 

Petar je poput većine djece širom svijeta u sebi imao usađenu potrebu da se odmakne od onog što su mu roditelji govorili i da istraži ono što je za njega bilo nepoznato. Don Petar je nakon ispovijedi djevojčice Anice saznao kako su ona i Petar radili ono što nisu smjeli. Nešto loše je bila svijest o postojanju suprotnog spola. Glasinu o nemilom događaju proširila je Čintra, starica kojoj je jedini smisao u životu bio da zna što drugi rade. Spomenutim događajem Petar je najviše naudio svojoj obitelji. Djed Petar, baka Kata, majka Komiška, tetka Šainka te stričevi Antunica i Ivan činili su Petrovu obitelj. Ali za dječakov odgoj najviše se brinula upravo majka Komiška koja se isto tako uvelike razlikovala od ostalih seljana. Odrasla je u većem mjestu Komiži gdje je postojao drugačiji način razmišljanja, a ipak je to bila gospodska sredina za razliku od Žrnovice.

 

Grijeh koji je Petar počinio trebao je biti tema mise, ali na kraju misa nije održana zbog pogibije Marcele, Petrove sestre. Ona je nakon onoga što je Petar učinio odlučila razmisliti o životu te se ohrabrila kako bi priznala osjećaje koje je gajila prema sakristanu Marku. Kada je nasrnula na njega on ju je odbio, a ne želeći živjeti sa sramotom izazvala je požar u kojem je izgubila život. Suseljani su pretpostavljali kako izvor Petrova grijeha dolazi iz njegove obitelji i kako to nije slučajno. Tako su se dotakli njegovog strica Ivana koji je proputovao i obišao mnoge zemlje, a osim toga se oblačio i ponašao drugačije. Svi su bili upoznati s tim da Ivan vara ženu Piterkom, ženom čiji je muž radio u inozemstvu, a koja se sviđala i učitelju.

 

Stric Antunica je bolovao od tuberkuloze i sve je bio slabiji, a na zaprepaštenje mnogih odbijao je posljednju pomast. Bolest ga je udaljila od drugih, a jedinu je utjehu pronalazio u pisanju. Uz pomoć pisanja je htio pronaći smisao svog besmislenog života. Nevina dječja radoznalost sukobila se sa željom da se poštuje određen način života. Zbog sve većeg pritiska okoline Petar je vjerovao kako se nalazi pod utjecajem vraga koji upravlja svakim njegovim postupkom. Smatrao je da nema nigdje prijatelja pa tako ni u obitelji i zato je odlučio pobjeći. Za bijeg je bilo najzaslužnije ogledalo u kojem je ugledao nekog drugog.

 

Namjera je bila da ode živjeti u divljinu, a prije toga je trebao samo napraviti sklonište. Silno je želio zaboraviti na pomisao da je u njemu vrag i htio je opet biti sretan. Kada se spustila noć počeo je panično trčati prema kući jer je vjerovao da ga gone vještice. Pao je u blizini kuće jer se prestrašio udara groma i onesvijestio. Ležao je nekoliko dana u krevetu, a kako je buncao majka je povjerovala da je opsjednut i zato je potražila pomoć tete Marije koja ga je liječila svetim moćima iz grada Rima.

 

Petar je proveo mjesec dana u krevetu, a jedino što je mogao čuti bilo je teško disanje strica Antunice, koji se jednom prilikom pojavio u njegovoj sobi. Petar se još više prepao i bio je još malen da shvati ono što mu je stric htio objasniti. Kako su dani prolazili tako ljudi više nisu razmišljali o Petrovu grijehu, osim njega koji je sada počeo razmišljati i o grešnosti suseljana. Po njemu se svaki njihov čin sukobljavao s vrijednostima koje je propovijedala crkva.

 

Smrt strica Antunice dovela je do preokreta u duši dječaka u kojem je sve više jačala težnja prema mučeništvu i mistici. Petar je bio uvjeren da će žrtvovanjem iskupiti grijege svih onih koji su radili pogrešne stvari i steći milost Božju. Uz pomoć dječaka Nikole i Kusa u spilji je napravio malo svetište.

 

Tada je Petar odlučio organizirati Veliki petak. Ostalim dječacima još uvijek nije bilo jasno zašto Petar tako ozbiljno pristupa onome što su oni smatrali samo igrom, a kada su ga ugledali omotanog u bijelo platno bilo im je jasno što hoće učiniti, pa su odmah pobjegli. Petar je bijeg doživio kao izdaju, a budući da je bio uvjeren da će mu se rugati ako nešto ne poduzme, uzeo je čavao i zabio ga kroz lijevu ruku te se tako pribio na križ.

___________________________________

 

Petar Šegedin je romanopisac i pripovjedač s velikim brojem objavljenih djela. Rođen je 8. srpnja 1909. godine u malom mjestu Žrnovo na prekrasnom otoku Korčuli gdje je upisao i završio građansku školu.

 

Vrijeme koje je proveo na otoku u velikoj mjeri je utjecalo na njegovo stvaralaštvo i razvoj kao umjetničke osobe koja je svoj život provela posvećena pisanju brojnih djela. Zbog daljnjeg školovanja bilo je vrijeme da Petar krene izvan male sredine, pa je tako u Dubrovniku završio učiteljsku školu, a u Zagrebu Filozofski fakultet. Godine 1936. počeo je živjeti u Zagrebu pa je tako prvo radio kao nastavnik, a samo godinu dana kasnije počeo je objavljivati radove pojedinim edicijama i zagrebačkim časopisima. Rat koji je uskoro uslijedio utjecao je i na Šegedina. On je ratno razdoblje proveo kao sudionik antifašističke borbe, a nakon rata je radio kao urednik i tajnik Leksikografskog zavoda te tajnik Matice hrvatske. Nakon rata odlazi u Pariz gdje je proveo četiri godine. Povratkom u Zagreb počeo je djelovati kao profesionalni književnik.

 

Središnji dio Šegedinova opusa egzistencijalistička je trilogija koju čine romani Djeca božja (1946), Osamljenici (1947) te Crni smiješak (1969). Djecom božjom i Osamljenicima učvrstio je egzistencijalistički model pisanja u kojem je psihoanalitičkom i fenomenologijskom metodom obradio individualne sudbine u stanjima straha, tjeskobe, osamljenosti, otuđenosti. Romane je konstruirao od esejističkoga materijala, vrlo rijetko iz opisa zbivanja, a za junake je uzimao hendikepirane likove ili likove lišene cjelovitosti. Oni oličuju različite aspekte potpune otuđenosti i nemogućnosti realizacije vlastitih egzistencija. U središtu je Šegedinovih romana čovjek izvan konkretnih društvenih i polit. odnosa; stoga bi se njihova bît najlakše mogla odrediti sintagmom literarna filozofija. Sam je Šegedin za svoje romane rekao da su "misli u pričama", što je parafraza Mannove maksime da je "umjetnost život u svjetlu misli". Takvom je poetikom, u doba vladajuće normativne socrealističke estetike, pružio značajan poetički otklon. Šegedin trajno je ustrajao na modelu intelektualističkoga romana u kojem su zbog misaone čistoće žrtvovane tradicionalne narativne kategorije.

 

Uspjela mu je putopisna knjiga Na putu (1953), u kojoj ga krajolici i njihova povijest zanimaju manje od vlastitih unutarnjih stanja. Premda regionalnoga podrijetla, izvirući iz ambijenata i doživljaja hrvatskih otoka i priobalnih gradića, njegova proza značenjem nadmašuje granice zavičaja. Kao pisac ujednačena i iznimno smirena stila jedna je od središnih figura hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.

 

Najpoznatija i najvažnija djela su putopisi: "Na istom putu"; romani: "Osmaljenici", "Djeca božja", "Vjetar", "Crni Smješak"; pripovijetke: "Mrtvo more", "Sveti vrag", "Proza", "Sveti vrag", "Orfej u maloj bašti"...

 

Petar Šegedin je umro 2. rujna 1998. godine.

 

Petar Šegedin - Crni smiješak

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Petar Šegedin - Djeca božja

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u