Pero Budak - Mećava

Kratki sadržaj - Vani bjesni snježna mećava. U siromašnu kuću u ličkom selu ulazi dvadesetdvogodišnja djevojka Maša noseći od seoskog trgovca bocu rakije za oca Jolu. Otac je pijan i pjeva u drugoj sobi, a Maša se žali majci Mandi da trgovac više ne daje na dug. Iz njihovog razgovora saznaje se daje Jole drugi dan nakon vjenčanja otišao u Ameriku kako bi stekao ušteđevinu da on i Manda bolje žive. Vratio se nakon četrnaest godina i kod kuće zatekao sina Makicu, već pravog momčića. Radostan i pun energije počeo je pripremati građu za novu kuću, no na Velebitu se dogodila tragedija: drvo se srušilo na Makicu i usmrtilo ga. Jole se silno razočarao, propio se i opet otišao u Ameriku. Sad je novac slabije pristizao, a i onaj što je slao uglavnom je završavao kod trgovca koji je varao neuku Mandu. Nakon odlaska u Ameriku rodila mu se i kći Maša. Vratio se kao bolestan čovjek izmučen teškim radom u američkim rudnicima i kanadskim šumama, a ušteđevine nije imao. Maša je, prema seoskim običajima, već stasala za udaju i Jole odluči daje uda za Ivana, sina seoskog bogatuna Marka, koji je s Jolom radio u Americi ali se za razliku od njega dobro snašao. Uz Mašu udanu u bogatu kuću i Jole bi bolje živio. Zaruke su obavljene kad je Maši bilo tek petnaest godina, a Ivan, koji s ocem radi u Americi, svake godine poručuje da će se vratiti samo da uštedi još koji dolar, a te poruke stižu već punih sedam godina. Maša je već za seoske pojmove stara cura, no zaruke se moraju poštivati i ona čeka svog Ivana.

I dok su Manda i Maša razgovarale o svojim teškoćama, izvana je dopro pucanj kubure i ljudsko zapomaganje praćeno vučjim zavijanjem. Jole i Manda istrčali su u mećavu i uskoro se vratili s ranjenim mladićem Pereljom kojeg su napali vuci. Dok je pružala pomoć ranjenom mladiću, između Maše i njega rodila se ljubav. Perelja otkriva Maši da već dugo nastoji doći do nje. Maša se najprije opire, no ljubav je jača od patrijarhalnih običaja i straha od strogog oca. Dugo su se potajno sastajali i Manda primjećuje da joj je kći blijeda i neispavana pa se pribojava da nije oboljela. I upravo kad Maša prizna majci da se potajno sastaje s Pereljom i da je trudna, u kuću upada seoski veseljak Tomo s brzojavom da se Ivan vratio iz Amerike te da ga treba dočekati na željezničkoj postaji.

Maša majci uporno govori da od ženidbe s Ivanom neće biti ništa, a očajna majka ne zna kako da to priopći Joli jer se boji da će Jole u nastupu bijesa ubiti vlastitu kćer. I dok se Jole veselo sprema da dočeka budućeg zeta, Maša izlazi iz kuće, a Manda mu kaže sve po redu. I upravo kad se Jole najviše razbjesnio, u kuću ulazi Perelja s Masom. Jole napada Perelju koji se ne želi tući, obara mladića na pod i uzima britvu želeći ga, pun gnjeva, zaklati, no Maša to sprečava u zadnji čas obećavši ocu da će se udati za Ivana, samo da bi spasila svog odabranika. Jole se smirio, a Perelja otišao na rad u Slavoniju.

Maša se udala po očevoj želji i kad je bilo vrijeme blizu poroda, Ivan ju je odveo liječniku u Gospić. Liječnik utvrđuje da će Maša roditi tri mjeseca prije jer je od njene udaje prošlo tek šest mjeseci. Ivan je strahovito srdit, shvativši da mu je nanesena golema sramota, i ne želi dijete koje nije njegovo. Putem od Gospića do kuće tuče Mašu i odluči je otjerati. Kod kuće zatiču veselo prelo; momci i djevojke se zabavljaju uz pjesmu i šale, a srditi Ivan sve ih potjera kući i nastavi tući nevjernu mladu suprugu. Brani je njegov otac Marko, ali ne i Jole. Na kraju je Maša sve iskreno priznala te se zapravo otkrilo daje glavni krivac Jole koji je pod svaku cijenu želio bogatog zeta ne vodeći računa o kćerkinim osjećajima.

Maša je protjerana iz Ivanove kuće, a ni otac Jole je ne želi u kući pa ona do poroda boravi u staji, dok Perelja ne zna što se događa jer je negdje u Slavoniji. Zima je ponovno došla i za vrijeme najveće mećave Maša rađa u staji. Pomažu joj dvije seoske žene, a dovezena je i babica. Jole ne dopušta da Maša rodi u kući i dok se on prepire, iznenada iz mećave upada u kuću Perelja te nastaje još žešća svađa. Dok se njih dvojica svađaju, Maša u staji rađa muško dijete. Već mu je ranije odlučila dati ime po svom pokojnom bratu Makici kojega nikad nije vidjela. Mašu i dijete unose u kuću, a Jole se smiruje ugledavši zdravo muško dijete. Dršćućim rukama uzima maloga i podiže ga ponosno uvis iznad ognjišta. To je dijete koje neće dopustiti da se vatra na Jolinu ognjištu ugasi. Tako je mećava Perelji donijela sreću, a Jolu oslobodila životne gorčine. 

Tema i ideja - Tema Mećave je život ljudi u ličkom selu u vrijeme velikih ekonomskih migracija iz naših krajeva. Odvojeni život, dugo boravljenje u stranom svijetu i novostečene navike stvaraju probleme u obiteljima. Dolazi do nesporazuma između mladih i starih, urušavanja tradicionalnih odnosa, a sve to dodatno je otežano teškim materijalnim položajem našeg seljaka. Jolina želja da usreći kćerku udajom za bogata mladića i samim tim sebi osigura bolju starost, nailazi na nepremostive zapreke.
Ljubav je jača od patrijarhalnih, tradicijskih običaja koji se često ne poklapaju sa životnom stvarnošću. Slikovitim lokalnim govorom i prizorima s prela Budak je želio dati i jezičnu i etnografsku sliku kraja iz kojeg potječe.

Mjesto i vrijeme - Radnja se odvija u ličkom planinskom selu, na području oko Lovinca, između 1920. i 1930., u vrijeme kada su naši ljudi zbog teškog siromaštva masovno odlazili na rad u inozemstvo, u industrijski razvijenije zemlje, posebno u Ameriku. Sve se odvija u zatvorenom prostoru (interijeru) tipične ličke seoske kuće s ognjištem nad kojim visi lanac s kotlićem i koja je namještena oskudnim namještajem. Ognjište će na kraju drame dobiti simbolično značenje, kad nad njime, kao da vrši neki drevni obred, Jole podigne muško novorođenče.

Kompozicija djela - Mećava se sastoji od četiri čina, a dramska je radnja pažljivo razrađena kroz uvod, zaplet, kulminaciju i rasplet.

U uvodu se iznosi socijalni položaj likova i problemi koji tište obitelj čija je glava povratnik iz Amerike, a vremenski uvjeti nagovještavaju burna događanja.

Zaplet počinje pojavom mladog Perelje i nastavlja se dramatičnim odnosima na relaciji: Maša - Perelja - Jole - Manda - Ivanova obitelj.

Kulminacija je Pereljin i Jolin sukob, Ivanova spoznaja da Maša ne nosi njegovo dijete i Mašino protjerivanje natrag k roditeljima.

Rasplet je rađanje djeteta i Jolino mirenje sa životnom realnošću.

Vrsta djela - Mećava je drama iz seljačkog ličkog života sa snažnom socijalnom podlogom. Podjednako uvjerljivo slika odnose unutar jedne obitelji i šire društvene odnose u ličkom selu, govori o sukobima mladih i starih, o sukobu želja i interesa te o kršenju tradicijskih normi koje polako nestaju pod utjecajem modernijih društvenih strujanja.

Jezik i stil - Likovi Mećave govore jezikom kakav se govori u lovinačkom kraju, tj. u južnom dijelu Ličkog polja, u mjestima Lovinac, Ričice, Sveti Rok i dr. To je štokavska ikavica s nekim karakterističnim oblicima riječi koji se ne pojavljuju u drugim dijelovima Like; tako npr. glagolski pridjev radni (-o, -la, -lo) ima nastavak -je; bije, radije, volije umjesto: bio, radio, volio.

Specifičnost toga govora je i izgovor riječi sa glasom h. H se naime gubi i na početku i u sredini i na kraju riječi, a ponegdje se zamjenjuje sa v: rana, prnuti, pra, muva, gluv umjesto hrana, prhnuti, muha, gluh.

I glas j se gubi na početku ili u sredini riječi: esam, ednom, naednom a samoglasnik o često se zamjenjuje sa u: un, unda, burne umjesto: on, onda, bogme. A često se i sažimaju riječi, ne izgovaraju se u potpunosti radi lakšeg izgovora: što žš, ka, tu j', umjesto: što ćeš, kao, tu je.

Glas jat redovito se izgovara kao i: minjat, mliko, vridan, dičak umjesto: mijenjat, mlijeko, vrijedan, dječak. Glas i javlja se i u nekim riječima koje mogu navesti na krivo objašnjenje: ništa, niki umjesto nešto, neki.

Česta su i dodavanja, pa se tako glas j često stavlja ispred riječi: jopet, umjesto opet, a pojedinim riječima dodaju se slogovi: oudika, dolika, sadarce umjesto: ovdje, dolje, sada.
Česte su i riječi uzete iz stranih jezika ili prilagođene domaćem govoru: zera, veljbaba, ždrak, šipkarta, mari, ćaća, crljenkapa, divanit umjesto: malo, feldvebel (niži časnički čin u austrijskoj vojsci), zrak, brodska putna karta, nego, tata, crvenkapa, govoriti.

Likovi rado izgovaraju krupne riječi (augmentativi): curetina, vičina, kamenčina. I mnoga imena su augmentativi: Perelja, Lukeša, Stipurina (Pero, Luka, Stipe), a kad se radi o djeci ili o nečem simpatičnom, česti su deminutivi: Makica, dičica (Marko, djeca).

Osim lokalnog govora, za Mećavu je karakteristično i unošenje humorističkih elemenata koji često imaju i erotski prizvuk, a nositelj humora je Tomo koji kad se hvali svojim ljubavnim uspjesima redovito izaziva podsmijeh jer je star i već ima odraslu djecu. Da bi dočarao atmosferu ličkog prela, osim pošalica, pisac u dramu unosi i pjesme karakteristične za Liku. To su pjesme ljubavnog ili socijalnog karaktera, koje ponekad mogu imati i prizvuk rugalice. Tako se npr. ruga Ivanu i Maši zbog dugih zaruka:

Punulo je ispod neba jugo,
Nije dobro voliti se dugo.

Likovi - U drami sudjeluje šesnaest lica koja se javljaju govorom (glumci) te skup momaka i djevojaka na prelu, gdje se pjevaju tipične ličke deseteračke pjesme u dvostisima slične slavonskim bećarskim pjesmama. Glumce koji se pojavljuju na pozornici a nemaju govornog teksta zovemo statistima. Središnji likovi su Jole, njegova žena Manda i njihova kći Maša, zatim seoski momak Perelja Zdunić te članovi obitelji u koju su udali Mašu: svekar Marko, njegova žena Anka i sin im Ivan. Značajni lik je i seoski veseljak Tomo.

Jole - postariji čovjek, povratnik iz Amerike. Život mu je bio mukotrpan, a teški fizički poslovi ostavili su traga na njegovom tjelesnom i mentalnom zdravlju. Snovi o velikoj zaradi nisu se ostvarili pa je ogorčen na cijeli svijet. Snažan je čovjek, otresite naravi, ne trpi prigovore. Tip je patrijarhalnog muškarca, tj. seoskog gospodara kome se u kući svi moraju pokoravati bez pogovora i čija se riječ mora poštivati. Na svoj način želi sreću svojoj kćeri Maši i zato ju je još kao petnaestogodišnju djevojčicu zaručio za bogatog Ivana (u to se vrijeme djevojka od dvadeset godina smatrala starom curom), no dugo čekanje i trenutak Mašine slabosti srušili su sve Joline snove o boljem životu. Jole se na kraju mijenja i prihvaća životnu realnost uviđajući da krutost i strogoća ne mogu pobijediti mladenačku ljubav.

Maša - je najveća žrtva u ovoj drami. Odrastala je bez oca, a kad se otac vratio, bespogovorno gaje slušala. Emotivno je vezana uz majku, voli je i poštuje. Zaručena je kad joj je bilo petnaest godina za momka kojeg zapravo i ne poznaje. Ljubav prema Perelji javlja se iznenada i strastveno i ona se toj ljubavi potpuno predaje iako je svjesna strašnih posljedica. U tako patrijarhalnoj sredini njezina je ljubav prema Perelji pravo svetogrđe i sramota za obitelj, no većina sudionika drame, osim Ivana i Jole, imaju razumijevanja za njen čin. Izuzetno je hrabra i iskrena u najdramatičnijim životnim trenucima.

Manda je tipična Lička žena. Sluša muža i pokorava mu se. Razumije njegove namjere i njegove postupke. Staje uz stranu Maše, svoje kćeri. Maša je uvijek vjerovala Mandi i povjeravala se. Razumjela je Mašinu prijevaru. Nije ju podržavala u varanju, ali joj je pomogla da se otvori. Čuvala je Jolu i Mašu. Joli je posebno bila od pomoći kad bi se napio.

- Manda: Jole ti prikoviše pušiš. Znaš da ti je doktur u Gračacu reka, kad te uno gleda na ringlu, da ne bi smije pušit... Ti po vas dan sliniš tu svoju luletinu i žvačeš duvan.

Perelja - pravi seoski momak, snažan, ponosan, hvalisav, naoko grub, a u duši nježan. Uporan je u svojim nastojanjima prema Maši, iskreno je voli i drži se starog pravila: tko prvi, njegova djevojka. Suprotstavlja se Jolinoj surovosti, u fizičkom obračunu ne želi ga povrijediti i to Jole iskorištava. Njegova ljubav i upornost na kraju trijumfiraju.

Ivan - Markov sin, vraća se iz Amerike da bi oženio domaću djevojku jer voli svoj kraj i ljude i smatra da su domaće djevojke i ljepše i bolje od stranih cura. Iako se vratio iz širokog svijeta, u duši je tradicionalni lički muškarac, ne može otrpjeti Mašinu nevjeru, tuče je i tjera iz kuće. Ni otac ni majka ne daju mu za pravo, no njegov muški ponos ne dopušta mu da se ženi djevojkom koja je već bila s drugim. I Ivan je kao i Maša žrtva pogrešnih Jolinih računa.

Tomo - Seoska šaljivčina. Pun je šala, naročito se voli šaliti sa ženama. Uvijek se nađe tamo gdje se nešto zanimljivo događa. Svi ga prihvaćaju u društvu.

Dojam o djelu - Meni se djelo svidjelo. Volim takve priče koje opisuju život prije ovoga danas. Želim znati više o nekadašnjem životu. Život u obitelji bio je složen na drugačiji način nego danas. Svaki se pojedinac morao ponašati po ulozi koju ima u obitelji. Posebno mi se svidjelo što je ovo djelo napisano kao drama. Opisuje se se odlazak u razvijenije zemlje na rad koji je bio posljedica neimaštine i lošeg životnog standarda.

________________________________

Pero Budak rođen je u Trebinju 1917. Otac mu je bio željeznički službenik pa se obitelj zbog očeve službe često selila dok se nije stalno nastanila u Zagrebu. Osnovnu školu započeo je u Nikšiću u Crnoj Gori, nastavio u Lovincu u Lici, rodnom mjestu svojih roditelja, a završio u Zagrebu. U Zagrebu je završio i gimnaziju te nastavio studirati medicinu. Kazalište ga je toliko privuklo da je napustio studij medicine, završio kazališnu akademiju te izvjesno vrijeme nastupao kao glumac u zagrebačkim kazalištima. Glumio je i u prvom hrvatskom igranom filmu o Vatroslavu Lisinskom snimljenom još za vrijeme NDH. Piše drame, komedije, pjesme i romane. Više godina bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika i pokretač niza izdavačkih djelatnosti, a za svoj rad dobio je više nagrada i priznanja.

Djela - Mećava, Potez kistom, Proljeće bez ljeta, Zaboravljeni, Svjetionik, Žedan izvor, Nakot Balabana (drame); Klupko, Na trnu i kamenu, Tišina, snimamo (komedije); Lipe su procvale, Kolo, Dosta je i čemu, Svilen konjic, Otkos, Visoko gore, Sanci i bezdanci, Neznana rijeka, Posljednji valcer, Moja domovina, Molitva, Prag doma moga, Stare slave djedovina (zbirke pjesama); Komarac Zuzuka, Ignac klinac, Jaje jaje, Lovac Mile i druge pjesme za djecu (pjesme za djecu); Dlanom o dlan, Povratnik, Testament, Za svakoga (vesele igre, šale i pošalice); U močvari, U suzama i smijehu, Iza zavjese, Karanova soba, Sonata u dmolu, Atelje, I norija je meštrija (prvi roman hrvatske književnosti na kajkavskom dijalektu), Nailaze vode (romani).

Najveći uspjeh postigao je komedijom Klupko i dramom Mećava.