Pavao Pavličić - Trojica u Trnju lektira

Pavao Pavličić - Trojica u Trnju

Pavao Pavličić - Trojica u Trnju

 

Braco, Hrvoje i Tut, dječaci iz zagrebačkog naselja Dugave, igraju se kraj barake što je ostala radnicima nakon dovršenja novogradnje. Baraka je imala dvije prostorije: u jednoj su dječaci skrivali svoju omi ljenu igračku, Bracin MG pištolj, koji je neki njegov rođak preuredio tako da izbacuje kuglice sačme, a druga je bila zaključana lokotom. Na vrata su ucrtali znak prepoznavanja svoje družine: krug prekrižen dvjema crtama. Druga djeca još nisu otkrila baraku pa je ona postala redovito sastajalište Braci, Hrvoju i Tutu kada god su bili slobodni. Uokolo je sve bilo zaraslo u visoku travu, šipražje, a bilo je i vrba uz potok koji je tuda tekao. U blizini su garaže i autobusna postaja.

 

Jednog dana, kada započinje naša priča, dok su se dječaci vježbali u gađanju pucajući u pivsku bocu nasađenu na vrbu pokraj potoka, naišao je Hrvojev tata, od milja zvan Rista, i poručio Hrvoju da mora otići u Trnje nahraniti bakina psa i mačku jer je baka morala u Toplice radi liječenja. Hrvoje je prije doseljenja u Dugave s roditeljima živio u Trnju, starom naselju s malim obiteljskim kućama, dvorištima i vrtovima, ali i s novim građevinama poput Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski. Hrvoje je u Trnju imao dosta poznanika, posebno mu je bila draga Biba, njegova vršnjakinja, koja je već glumila u jednoj dječjoj TV - seriji i pohađala baletnu školu. Volio je ići u Trnje i zbog starog susjeda Solarića koji je uzgajao golubove i zečeve.

 

Hrvoje je odmah otišao na autobus, a Braco i Tut otišli su kući. Bilo je oko šest sati i dvadeset pet minuta popodne. Sva trojica stanovala su u istoj višekatnici i na istom ulazu. Negdje oko deset sati naveče na vratima stana Bracinih roditelja neočekivano se pojavio Hrvojev tata. Tako Braco saznaje da mu se prijatelj još uvijek nije vratio iz Trnja premda je već davno trebao biti kod kuće. Hrvojevi su roditelji zabrinuti, naročito mama. Čekali su još neko vrijeme, a onda je mama zvala policiju, dežurnu bolnicu i sve druge bolnice, vatrogasce - no nitko joj ništa nije znao reći o nestalom dječaku. Hrvojev tata sjeo je u auto i pošao tražiti sina. Braco i Tut odvezli su se s njim do autobusne postaje i pričekali nekoliko autobusa, no Hrvoja nije bilo među rijetkim noćnim putnicima. U blizini su sreli susjeda Cvika, čovjeka koji se češće motao oko barake i pravio svirale od vrbovih mladica. I on je tražio Hrvoja, jer mu je Hrvoje, strastveni fotoamater, obećao razviti neke slike. Dječaci mu nisu ništa rekli o Hrvojevu zagonetnom nestanku.

 

Te noći oba su dječaka prespavala u Hrvojevoj sobi. Mama je i dalje bila strašno uplašena. Došao je i policajac i uzeo podatke o Hrvoju. Sutradan ujutro pročitali su u novinama da je opljačkana banka u Trnju, baš nekako u ono vrijeme kad je Hrvoje tamo otišao. Braco i Tut mole roditelje da ih puste u Trnje potražiti prijatelja. Pustili su ih uz napomenu da se moraju vratiti na vrijeme. Otišli su što su brže mogli, naravno, autobusom. Prolazeći pokraj banke, vidjeli su kako se unutra mota policija. Bakina kuća bila je zatvorena, no naišla je susjeda i od nje su saznali da je Hrvoje sinoć oko deset sati bio kod starog Solarića, da je Solarić doživio srčani udar, da ga je susjed Valent odvezao u bolnicu na Salati i da je s njima otišao i Hrvoje koji je jako volio starog Solarića. Nastavili su njuškati oko kuće Hrvojeve bake, obišli Solarićeve golubove i kuniće i slučajno otkrili da je Solarićeva kuća ostala nezaključana. Na kuhinjskom stolu našli su papirić s crtežom glave muškarca s brkovima, četvrtaste brade i grgurave kose, a u kutu papirića nacrtan svoj znak (krug prekrižen dvjeme kosim crtama). Bilo je to očito nešto važno, nekakva Hrvoje va poruka.

 

U bolnici su dječaci razgovarali s mladim doktorom Peterlićem, koji im je rekao da je Hrvoje i jutros bio u bolnici u posjetu djedu Solariću i da je rekao kako je na tragu nečeg velikog. Dječaci su se vratili u Trnje, sreli Bibu od koje su saznali da je i ona jučer vidjela Hrvoja, negdje oko sedam sati. Tut i Braco po tome zaključuju da je Hrvoje tada prolazio kraj banke i da je vjerojatno vidio pljačku i pljačkaše, ali da su i oni svjesni da ih je vidio, a to je tek bilo opasno.

 

Kako im je Hrvoje preko doktora Peterlića poručio da toga dana svakako još jednom navrate u Trnje, Tut i Braco, zajedno s Bibom obilaze Solarićevu i bakinu kuću. Iznenada, na trošnoj ogradi bakina vrta dječaci primjećuju čavlom ugreben poznati znak (krug prekrižen dvjema kosim crtama). To može značiti samo jedno: da je Hrvoje toga prijepodneva, nakon bolnice, dolazio do bakine kuće, da se krije i da im ostavlja tragove koje valja slijediti.

 

Našavši ključ u loncu s cvijećem, osmjelili su se da uđu u bakinu kuću. Sve su pretražili i na tavanu našli ležaj gdje je Hrvoje prespavao krijući se od nekoga. Na poštanskom sandučiću našli su još jedan svoj znak, a u sandučiću papir s crtežom čovjeka s brkovima i s ožiljkom na obrazu. Ispod crteža je pisalo: Slijedite ovog čovjeka, a na poleđini: Zmija tetovirana na lijevoj podlaktici.

 

Nakon što su Bibu otpratili kući, Tut i Braco obavili su važan razgovor s debelom susjedom, koju su već ranije upoznali. Od nje su saznali daje oko deset sati, dok su oni još bili u bolnici, mlađi čovjek s brkovima tražio Hrvoja. Kad su joj pokazali Hrvojev crtež čovjeka s brkovima, susjeda je zaključila da bi to lako mogao biti taj isti čovjek.

 

Tek što su okrenuli da pođu na tramvaj, Braco se osvrne i opazi nekog čovjeka kako pozorno motri prozore kuće Hrvojeve bake. Odmah su se sjetili Hrvojeve poruke, Zmija tetovirana na lijevoj podlaktici i pokušali ga slijediti. Gotovo su izgubili sumnjivca kad se ukrcao u svoj automobil i oštro pojurio prema mostu za Novi Zagreb, ali dječaci neočekivano dobivaju pomoć - susjeda Valenta koji je upravo naišao sa svojim "fićom". Započinje uzbudljiva potjera nalik onima u kriminalističkim filmovima. Neznanac, koji je očito shvatio da ga slijede, jurio je preko Mosta slobode prema Novom Zagrebu pa naglo skrenuo na križanju kod Velesajma prema Zapruđu. Tamo su ga na neko vrijeme izgubili iz vida da bi ga opet spazili kako juri natrag prema Trnju gdje im je uspio umaći u spletu uskih uličica.

 

Razočarani, vratili su se autobusom u Dugave. Susjeda Cvika zatekli su na istoj klupici kao i jučer kako rezucka svirale od vrbovih grančica, vrlo se zanimao jesu li pronašli Hrvoja. Kod kuće napetost je popustila - naime, Hrvoje se pred sat vremena javio telefonom i objasnio roditeljima da je morao pričuvati malu djecu Solarićevoj kćeri dok je ona kod oca u bolnici i da se, evo, javlja čim se domogao telefona. Dječaci ispričaju roditeljima o čemu se zapravo radi, ali imali su osjećaj da im roditelji nisu povjerovali. Zato dječaci nazovu doktora Peterlića od kojeg saznaju da je Hrvoje još jednom bio u bolnici provjeriti kako se stari Solarić oporavlja i da im poručuje neka misle svojom glavom i ne vjeruju štosovima koji se prodaju starcima da ih čovjek umiri.

 

Braco je bio siguran da će se toga popodneva dogoditi još neke važne stvari. Zato se poslije ručka iskrao iz stana, spustio se na prvi kat po Tuta, željeli su imati slobodne ruke. Sećući naseljem, približili su se zaboravljenoj baraki, njihovu skrovištu, a onda iznenada začuli nečije korake. Ne znajući ni sami zašto se skrivaju, zalegli su u visoki korov zapuštenog gradilišta. Polako su se šuljali prema baraci. Iz barake se čulo zveckanje ključeva i zvuk pomicanja drvenih vrata. Kad je iz barake izišao čovjek, nemalo su se iznenadili - čovjek je na podlaktici imao tetoviranu zmiju.

 

Braco i Tut odmah su se zaputili u Remetinec na policiju i policijskom inspektoru ispričali sve što su znali. Dapače, i fotorobot pljačkaša banke bio je začuđujuće sličan Hrvojevu crtežu. Inspektor im je savjetovao da se vrate u Dugave i uputio ih da paze što će se dogoditi, a ako se dogodi nešto sumnjivo, neka im to odmah dojave.

 

Dječake je ipak kopkalo što je to čovjek s brkovima radio u baraci. Nisu mogli odoljeti, Braco je razvalio lokot one druge, zaključane prostorije i u jednom starom ormaru našli su torbu punu debelih svežnjeva novčanica. Bili su toliko zbunjeni i uplašeni da se nisu mogli dogovoriti tko će na telefon da sve javi inspektoru, a tko će ostati čuvati novac. Odjednom izvana se začuju koraci. Premrli su od straha, no na vratima se pojavio - Hrvoje. Bilo mu je drago da su shvatili njegove poruke. Ispričao im je sve što je znao i zašto su pljačkaši, a bila su dvojica, novac baš ovdje sakrili. Taman dok je prijateljima objašnjavao koja je u svemu tome uloga susjeda Cvika, ovaj se pojavio na vratima. Imao je opasan izraz na licu i natjerao ih je da sjednu uza zid. U jednom trenutku izvadio je nož skakavac. Dječacima se koža ježila od strave i kad su već pomislili na najgore, dogodilo se još gore: u baraku je ušao čovjek s tetoviranom zmijom na podlaktici. Pljačkaši su se premišljali što će s neugodnim svjedocima; na koncu tetovirani iz torbe koju je donio sa sobom izvadi debeo konopac. Vezali su ih svu trojicu, ugurali im krpe u usta i izvana čavlima zakovali vrata barake. Ali, nisu daleko stigli: vani su ih već u zasjedi čekali policajci. Pljačkaši su brzo pohvatani. Kad su policajci razvalili vrata, do dječaka se prva progurala - Biba. Ona je bila ta koja je, prema Hrvojevim uputama, otišla na policiju i dovela ih do mjesta gdje je sakriven opljačkani novac.

 

U kasnijem razgovoru Hrvoje je prijateljima ispričao kako je sasvim slučajno otkrio čemu je poslužila baraka: naime, i sam se poslije pljačke htio skloniti u nju znajući da ga Cvik vreba negdje oko zgrade i tako je slučajno u blizini barake spazio tetoviranog. Nije mu bilo teško zbrojiti dva i dva. Čitava pustolovina završila je slavljem u stanu Hrvojevih roditelja na kojem su se odnekud pojavili i novinari slikajući dječake i gurajući im pod nos mikrofone kao već slavnim osobama.

 

Vrsta djela - Roman Trojica u Trnju detektivski je ili kriminalistički roman u kojem su glavni junaci djeca osnovnoškolskog uzrasta. Tri dječaka različitih karaktera, ali istih sklonosti prema tajanstvenim i pustolovnim doživljajima slučajno dolaze u priliku da svojom domišljatošću i hrabrošću pomognu policiji u hvatanju lukavih pljačkaša banke.

 

Kompozicija - Roman se sastoji od dvadeset kratkih poglavlja koja imaju duhovito formulirane naslove tipa: Vijesti nisu dobre, ali su zato barem zanimljive ili: Nije lijepo nepozvan ulaziti u tuđu kuću, ali je ponekad korisno. Ti naslovi pobuđuju radoznalost i potiču na traganje za rješenjem zamršenog spleta događaja.

 

Glede kompozicije fabule u uvodu upoznajemo glavne junake i ambijent u kojem žive. Zaplet počinje onog trena kad se proširi zabrinutost zbog toga što se Hrvoje ne vraća ili kako sam naslov drugog poglavlja romana kaže: Događaj je i to kad se ne dogodi ono što se svakako trebalo dogoditi. Zaplet se dalje nastavlja traganjem Brace i Tuta za nestalim prijateljem. Vrhunac radnje trenutci su u kojima trojica naših junaka padaju u ruke opasnih pljačkaša, a odmah zatim slijedi rasplet, tj. uhićenje pljačkaša i Hrvojevo pojašnjavanje prijateljima svih skrivenih detalja zbivanja.

 

Tema - Tema romana je kriminalistička, uzeta je iz urbane (gradske) sredine gdje su djeca ponekad prisiljena prostor za igru tražiti na ne baš prikladnim mjestima. Kroz igru i uzbudljive događaje oslikavaju se pojedinačni karakteri junaka, njihove obiteljske prilike, odnos prema roditeljima i starijim ljudima. Naglašen je dobar odgoj, poštenje, humanost i posebno osjećaj za pravdu. U gradskim sredinama gdje se kreće velik broj ljudi najrazličiti]ih zanimanja i sklonosti, htijenja i materijalnih mogućnosti djeca djeluju kao pokretači pozitivnih zbivanja, a njihovo djelovanje usko je povezano sa stvarnim životnim problemima kako u obitelji tako i u životu velikog grada, te složene i tako raznolike sredine.

 

Ideja - Osnovna je ideja romana da dječja radoznalost, kao pokretač akcije, udružena s logičkim zaključivanjem može donijeti neočekivane plodove i naći rješenje vrlo složenih problema. Kroz zabavno štivo pisac nam također nenametljivo poručuje kako poštenje, humanost, prijateljstvo i zajednički rad uvijek pobjeđuju, a da se zločin ne isplati.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja romana zbiva se u Zagrebu i to u onim dijelovima što leže u blizini lijeve i desne obale Save. Uz desnu obalu Save, tj. južno je Novi Zagreb s novoizgrađenim naseljem Dugave. Uz lijevu obalu je Trnje, naselje s mnoštvom malih obiteljskih kuća s vrtovima i ograđenim dvorištima, uskim ulicama i ponekom velikom novonastalom građevinom kao stoje Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski.

 

Sve se odvija u suvremenom Zagrebu, u vrijeme izgradnje Dugava, velikog naselja modernih stambenih višekatnica na rubnom dijelu Novog Zagreba. Roman je prvi put objavljen 1984. i u to doba Novi Zagreb još nije bio povezan tramvajem s centrom grada.

 

Likovi - Glavni likovi su trojica dječaka, ali ne iz Trnja koje se spominje u naslovu, već iz Dugava. Trnje je pak poprište glavnine zbivanja u romanu. Osim trojice dječaka (Hrvoje, Braco i Tut) značajnije mjesto u romanu zauzima djevojčica iz Trnja plavokosa Biba, Hrvojevi roditelji, susjed Valent iz Trnja, doktor Peterlić, policijski inspektor te negativci, Cvik i neznanac s tetoviranom zmijom na lijevoj podlaktici.

 

Hrvoje živi s mamom i tatom na trećem katu nove stambene zgrade. Nosi naočale. Voli svoga tatu i odnosi među njima su prijateljski, tako da ga Hrvoje slobodno zove Rista (Stari). Ipak, sluša ga u svemu jer tata, koji je učitelj u jednoj osnovnoj školi, »kuži« klince i njihove probleme. Hrvoje voli odlaziti u Trnje gdje je prije živio s roditeljima i gdje ima puno prijatelja. Najviše priča o lijepoj plavokosoj djevojčici Bibi i prijatelji po tome zaključuju da je zaljubljen u nju. Dobar mu je prijatelj i stari Solarić koji uzgaja zečeve i golubove. Hrvojevu plemenitost prepoznajemo u onim trenucima kada prati starog Solarića u bolnicu, bdije uz njega i često naziva liječnika da vidi je li se starac oporavio. Inteligentan je i snalažljiv, hrabar i uporan. Njegovom zaslugom započelo je traganje za pljačkašem banke. Po oštroumnosti i upornosti podsjeća na slavnog policijskog istražitelja Maigreta iz kriminalističkih romana Georgesa Simenona.

 

Braco živi s majkom i sestrom na petom katu iste zgrade gdje i Hrvoje. Nerado spominje oca jer se rastavio od mame i ponovno oženio. On zapravo i ne zna kakva je uloga oca, smatra da su očevi samo nepotrebna smetnja. Dobar je prijatelj, vrlo inteligentan, ima sve osobine pravog vođe. Karakterističan je po kukastom nosu koji mu se namreška kad je uzbuđen ili kad o nečem važnom razmišlja. Prema Tutu, najmlađem članu svoje družine, odnosi se kao stariji brat, tj. pokroviteljski i savjetnički. U njihovim prijateljskim odnosima ima dosta humora, ali nikad grubosti i svađalačke mržnje. Po nekim karakteristikama on i Tut podsjećaju na likove slavnog detektiva Sherlocka Holmesa i njegova pomoćnika doktora Watsona čuvenog engleskog književnika Arthura Conana Dovlea.

 

Tut je najmanji od trojice dječaka, ali i najbrbljaviji. Neprekidno pravi sklekove da ojača mišiće, upravo je opsjednut riječju trenirati: ... jer on je sve trenirao: i pucanje iz pištolja i matematiku i pjesmice napamet, i švercanje u tramvaju, i sve drugo. Bio je velik športaš i stalno je hodao u trenirci, a ipak je bio malem i žgoljav kao šibica. I stalno je pipao mišiće, svoje i tuđe. Dobar je prijatelj i slijedi Bracu u sve akcije iako se boji, no hrabrost mu daje blizina prijatelja. Vrlo je radoznao i stalno nešto zapitkuje. Zbog brbljavosti zna dovesti prijatelje u smiješno - neugodne situacije. Braco ga zove bebac, ne s namjerom da ga omalovaži, nego kao mlađeg prijatelja.

 

Jezik i stil - Budući da se radi o napetom i dinamičnom romanu, dva su osnovna načina iznošenja građe: pripovijedanje i dijalog. Pripovijedanje je uvjetovano količinom i zamršenošću događanja tako da ne trpi opisne prekide, a velika količina dijaloga rezultat je toga što Braco i Tut djeluju kao tandem i što u međusobnim dijalozima izoštravaju svoja zapažanja i zaključke.


Dijalozi u romanu napisani su na standardnom književnom jeziku, tj. svi likovi govore isto, što znači da pisac nije provodio postupak govorne karakterizacije u oblikovanju likova. Tek tu i tamo u dijalozima naiđemo na poneku riječ iz žargona zagrebačkih školaraca.


U romanu ima dosta humorističnih elemenata, naročito kad se radi o Tutu, najmlađem članu trojke, koji svima želi dokazati da je već odrastao pa često dolazi u smiješne situacije.

 

Pouka: Prijateljstvo i odanost prijateljima. Poštenje, humanost i zajednički rad uvijek dovode do pozitivnih rezultata.

________________________________

 

Pavao Pavličić rođen je u Vukovaru 16. kolovoza 1946. U rodnom je Vukovaru završio osnovnu i srednju školu, a studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje danas radi kao redoviti profesor na Odsjeku za komparativnu književnost. Sastavio je desetak znanstvenih knjiga iz područja starije hrvatske književnosti, književne genealogije i povijesti hrvatskog stiha. U žanru fantastične proze, što će kasnije postati jedna od stalnih značajki njegovog stvaralaštva, svoje priče najprije počinje objavljivati u časopisu Vidik već kao student. Pavao Pavličić danas je najproduktivniji hrvatski prozaik s preko četrdeset objavljenih romana, knjiga priča, autobiografskih zapisa, feljtona i romana za djecu. Prvu knjigu Lađa od vode objavio je 1972. godine. Djela su mu prevođena na nekoliko svjetskih jezika.

Djela - novele: Dobri duh Zagreba, Radovi na krovu, Lađa od vode; romani: Stroj za maglu, Koraljna vrata, Umjetni orao, Nevidljivo pismo, Trojica u trnju, Rakova djeca, Večernji akt; feljtoni: Dunav, Zagrebački odrezak, Svoj svome, Leksikon uzaludnih znanja.

 

U 70 - im je godinama počeo pisati i kriminalističku prozu koju prepoznajemo u zbirci priča ''Dobri duh Zagreba'', al i u nizu kriminalističkih romana i nekoliko kriminalističkih romana za djecu. 80 - ih godina u svoja djela počinje uvoditi motive koji problematiziraju funkciju i smisao literature i našeg cjelokupnog odnosa prema povijesti. U svoja djela uvodi klasična djela kao pokretače glavnih događaja koji počinju na nekoj fantastičnoj pretpostavci (npr. ''Osman'' - u ''Koraljnim vratima'' filolog na Lastovu pronalazi dva izgubljena pjevanja Gundulićeva ''Osmana''). 90 - ih godina počinje stvarati autobiografsku i dokumentarističku prozu. U Pavličićevim je djelima također važno primijetiti da gotovo svi njegovi glavni junaci imaju vezu s njegovim zanimanjem i njim samim (''Koraljna vrata'' - glavni je lik filolog; ''Rupa na nebu'' - glavni je lik prevoditelj; ''Numerus clausus'' - glavni je lik student književnosti). U svojim djelima jednako zastupljuje književne i znanstvene interese te ih međusobno isprepliće. Jedna od trajnih značajki Pavličićevih djela jest miješanje fantastike i postupaka karakterističnih za kriminalistički roman. Koristi i postupke karakteristične za tzv. zabavnu književnost, a to su dinamična fabula, jednostavan izraz, plošni likovi (tj. likovi svedeni na funkciju koju nose u strukturi zapleta).

28 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Pavao Pavličić - Trojica u Trnju

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Prokleta avlija je naziv za poznati carigradski zatvor, u koji je iz neopravdanih razloga dospeo fra Petar iz Bosne kojeg… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija

Ivo Andrić - Na Drini ćuprija   Najpoznatiji roman Ive Andrića, Na Drini ćuprija (1945), hronološki prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u