Miro Gavran - Sretni dani

Najvažnija stvar na svijetu je prijateljstvo. Kad stekneš dobrog prijatelja, život ti postane lakši i ljepši. Najbolji dokaz za to što govorim je Jurica. Jurica je moj najbolji prijatelj. Zahvaljujući njemu ne moram učiti sve predmete. Ja učim polovicu predmeta, a Jurica polovicu. Na primjer: ja učim hrvatski, a on matematiku. Ja pišem domaću zadaću iz hrvatskog, a on iz matematike. Ako se pišu testovi: moj šalabahter postaje njegov, a njegov šalabahter postaje moj.

To je pravo prijateljstvo, kakvo sam čekao cijeli život. Juricu sam upoznao tek kada sam krenuo u peti razred. Dogodilo se, više nego slučajno, da smo na prvom satu sjeli u istu klupu, i tako je ostalo sve do danas. U knjizi se radi o dva dječaka, jedan dječak imena Jurica traži majku, a dječak imena Pero traži oca. Najzanimljivije je poglavlje „VEČER ZA PLES". U tom poglavlju Jurica ide zamoliti za ples Dinku, a Jurica ide za ples zamoliti Tihanu.

Vrsta djela - roman

Mjesto radnje - Zagreb

Vrijeme radnje - sadašnje vrijeme

Sretni dani još je jedan u nizu prekrasnih dječjih, obiteljskih romana Mire Gavrana. Radnja ovog romana smještena je u Zagreb, u suvremeno doba. Većina se radnje odvija na području Maksimira gdje glavni likovi i žive. Pero i njegova majka od Perine prve godine žive sami, a njegov najbolji prijatelj Jurica ostao je sam živjeti s tatom nakon što ih je mama ostavila i otišla u Argentinu.

Ovo je jedna lijepa priča o prijateljstvu, tinejdžerskim simpatijama i ljubavima, ali i o razlikama između muškaraca i žena, što u dječjoj, tako i odrasloj dobi. Kao u većini Gavranovih dječjih romana i ovdje djeca preuzimaju uloge odraslih i na razne načine im daju do znanja što je ispravno, pri tome neprimjetno im pomažući u njihovim nedoumicama, strahovima i životnim odlukama. Odrasli su ponekad previše zaslijepljeni vlastitim problemima, pravilima po kojima žive i nepotrebnim osjećajem srama i odgovornosti, pa im dobro dođe savjet iz dječje perspektive, zaigrane, hrabre, još uvijek nevine i često sasvim jednostavne, a ispravne. Pero i Jurica dječaci su koji idu u peti razred i koje muče svakodnevni problemi karakteristični za tu dob.

To su škola, učenje i, naravno, djevojke. Ali osim svakidašnjih "slatkih" muka tinejdžerstva, njih muči i to što nemaju kompletnu obitelj; zato će učiniti što god da je potrebno kako bi to promijenili.

Budući da su naši glavni likovi bili najbolji prijatelji, smatrali su jedan drugoga braćom i upravo tako se rodila ideja da spoje mamu jednog dječaka i tatu drugog.. Uz ponešto truda i planiranja, uspjeli su u svom naumu, te se njihovi roditelji na kraju romana i vjenčaju, pa svi zajedno postaju zakonska obitelj, kakvom su se i do sada smatrali. Ovaj roman je jako zabavan za pretpubertetski uzrast i jedna je od onih knjiga zbog koje će djeca zavoljeti čitanje. Zanimljiv je, pitak, ali i jako poučan. Uči nas da ništa na ovom svijetu nije nemoguće niti nedostižno, ako nas do željenog cilja vodi dobrota. Ako pritom ponekad malo i pokleknemo, pravo prijateljstvo i ljubav obitelji će nas ponovo izvesti na pravi put.

Pero govori kako je najvažnija stvar na svijetu prijateljstvo. Njegov najbolji prijatelj je Jurica. Toliko su dobri prijatelji da Pero nauči pola predmeta, a drugu polovicu Jurica, pa si međusobno pomažu na ispitu. Isto je tako i sa zadaćama, a dijele i šalabahtere. Upoznali su se kada su krenuli u peti razred. Jurica je jako dobro poznavao Peru, pa je tako shvatio da se Pero zaljubio u Tihanu. A zaljubio se i Jurica i to u Dinku. Smatrali su da je međusobno povjeravanje ove tajne još više učvrstilo njihovo prijateljstvo i odjednom su obojica bili jako sretni. Desetak dana prije Božića kupili su petarde od Mukija iz 6. b i dogovorili se da će se jedne subote naći na savskom nasipu i ondje ih bacati.

Ali koliko god bili dobri prijatelji, Pero nije Jurici priznao da nikada nije bacao petarde i užasno se bojao te subote. Došla je i subota, dan kada su se Pero i Jurica dogovorili da idu bacati petarde. Pero mami naravno nije rekao gdje ide, nego da se ide igrati s Juricom u njegovu ulicu. Mama još nije upoznala Juricu i bila je sumnjičava, jer bi taj Jurica mogao iskvariti njenog sina. Usput, mama ga je skoro uhvatila gdje nosi petarde, ali se brzo izvukao rekavši da su to legići. Oko jedanaest sati njih dvojica su bili na savskom nasipu. Jurica je prvi bacio petardu i sada je red došao na Peru. No, pogreškom je Pero petardu bacio nedaleko od žene koja se s psom nasipom šetala. Žena je počela vikati, a njih dvojica su pobjegla.

Nakon prve petarde, Pero se ohrabrio i ispucao cijeli paket. Jurica mu je rekao da ga je njegov tata pozvao na ručak sutra da ga konačno upozna. Te nedjelje, Pero je došao na ručak kod Jurice. Otvorio mu je njegov tata Božidar. Za ručak su imali špagete bolonjez i zagorske štrukle. Pero je saznao da Juričina mama ne živi s njima, jer ih je prije pet godina ostavila i otišla živjeti u Argentinu s novim mužem. Jurica za Božić dobije čestitku, a inače se ne čuje s njom. Tog dana striček Božidar, kako ga je Pero zvao, pokazao je Peri računalnu igricu "Princ od Perzije" i naučio ga kako se igra.

Juričin tata bio je inženjer strojarstva i zarađivao smišljanjem novih kompjuterskih programa i igrica. Jurica je Peri pokazao stripove koje ima te kolekciju pušaka i pištolja. Jurica mu je rekao i da jednog dana želi postati poznati alpinist i osvajati najviše planinske vrhunce na svijetu. Juričin tata ih je htio odvesti na odbojkašku utakmicu, ali Peri mama nije dopustila jer je predugo izbivao iz kuće. Došlo je vrijeme pred Božić i zadnji sat razrednika prije Božićnih praznika. Razgovaralo se o ekskurziji na koju trebaju ići te školske godine. Tihana, koja se sviđala Peri, predložila je da ta ekskurzija bude u lipnju i da idu na more. Budući da je većina razreda, kao i Pero, htjela na ekskurziju čim prije, nastala je pobuna. Pero je uzviknuo: "Tko se boji zime, neka ne ide na ekskurziju." Tihana je rekla da je bezobraznik i oštro ga pogledala. Pero je znao da sada više nema šanse kod Tihane, a nije još ni počeo ništa s njom. Pero je mrzio božićna pospremanja. To spremanje trajalo je tri dana, a Peri se činilo kao vječnost.

Zadnji dan morao je pomagati oko pečenja kolača i pripreme francuske salate. Za Badnjak je mama napravila bakalar, a u goste im je došla Perina teta, njena kći Barbara i baka. Pero se našao u kući punoj žena, a kap koja mu je prelila čašu bila je mamin prijedlog da se ide igrati s devetogodišnjom sestričnom Barbarom. Sutradan, na Božić, u goste im je došla ista ekipa. Pero se cijeli dan pripremao da gleda košarkašku utakmicu Bostona i San Franciska, ali su ga žene "demokratskim" glasanjem izgurale i upalile neki film. Pero se naljutio i rekao da on ne može gledati što želi jer je u njihovoj kući uvijek većina žena i da bi bilo drukčije da ima tatu ili brata. Pero je drugi dan nakon Božića išao kod Jurice na igranje. Potužio mu se kako nije mogao gledati utakmicu. Njih dvojica su se složili da Peri nije lako stalno biti sa ženama. Pero se povjerio Jurici da bi želio imati tatu i brata. Njegova mama ima tek 33 godine i još uvijek može roditi. Njegov plan je bio da mamu upozna s nekim slobodnim muškarcem.

Tako bi Pero dobio tatu. Jurica mu je predložio stričeka Ivu, vodoinstalatera iz njegove zgrade. Njihov plan bio je da Ivo kao slučajno dođe popraviti slavinu u Perinu kuću i da se upozna s mamom. Pero će odvrnuti slavinu i prerezati gumicu koja drži vodu, pa će morati pozvati vodoinstalatera. Činilo im se to kao savršen plan. Mama je bila na poslu i Pero je za to vrijeme iskoristio priliku da prereže gumicu na slavini. Kada se mama vratila, slavina je već curila. Pero je predložio da nazovu vodoinstalatera čiji broj mu je dao prijatelj Jurica. Kada se vodoinstalater pojavio na vratima, odmah se osjetio loš miris rakije.

Cijeli dan proveo je u njihovoj kuhinji i nije shvatio u čemu je kvar. I još im je skupo naplatio popravak, zbog čega je mama rekla da sad više nema novaca za Perin novogodišnji poklon – nove klizaljke. Tako je Peri propao plan da mami namjesti vodoinstalatera Peru, a izgubio je i klizaljke. Prošli su praznici i bilo je vrijeme da se djeca vrate u školske klupe. Pero se veselio školi jer će tamo vidjeti Tihanu. Ali ona se pravila da ga ne vidi, izbjegavala ga je i nije ga pozdravljala. Ali Jurica mu je rekao da žene uvijek izbjegavaju mladiće koji im se najviše sviđaju, pa je to Peri pružilo novu nadu da možda ipak ima šanse kod Tihane. Pero je imao novi plan za pronalaženje svog novog tate. Palo mu je na pamet da u novine "Večernji list" stavi oglas u mamino ime, u kojem ona traži muža. Kako bi skupili novac za oglas, Pero i Jurica su dva tjedna prikupljali stari papir. Krajem siječnja, kupili su Večernjak i čitali slične oglase.

Zatim su sastavili svoj u kojem navode Perinu mamu kao udovicu duge crne kose, koja traži muškarca za brak. Došla je subota, zazvonio je telefon. Mama se javila, a s druge strane linije bio je netko tko se javio na oglas. Došlo je vrijeme da Pero objasni mami da je on dao oglas u njeno ime. Mama je bila izvan sebe kad joj je rekao da je on postavio oglas, ali joj je rekao da on želi tatu i brata. Uspio ju je nagovoriti da zbog njega potraži novog muža, makar i preko oglasa. Pristala je javiti se kada netko bude sljedeći put zvao. Ubrzo je mama dogovorila da ih u nedjelju dođu posjetiti dva kandidata, a Pero se ponudio i da pospremi. Prvi kandidat za novog maminog muža, gospodin Zvonko nije im se svidio jer je rekao da je brak posao. Počeo je nabrajati što posjeduje i kada je upitao mamu što ona posjeduje, otišao je jer je rekao da za njega nije dovoljno što ona ima samo stan. Drugi kandidat zvao se Dragutin. On je odmah počeo nabrajati kako mu je važno da žena izgleda lijepo kako se ne bi sramio pokazivati je svojim poslovnim partnerima. Uz to, on se bavio preprodajom automobila i imao je pedeset godina.

Kad je čuo da mama ima sina, izbezumio se i napustio stan bez pozdrava. Pero i Jurica, kao i mama, shvatili su da nema ništa od oglasa i da će morati smisliti novi način kako mami naći muža. Jednog vikenda Pero je išao s Juricom i njegovim tatom na Sljeme. Tamo su se grudali i sanjkali, a striček Božidar odveo ih je na ručak u planinarski dom "Grafičar". Perina mama je pozvala Juricu na ručak k njima sutradan, na što je Juričin tata pristao. Došla je nedjelja, dan kada je Jurica došao na ručak kod Pere. Mama je jedva čekala da ga upozna. Jurica se pojavio u odijelu, fino počešljan i s cvijećem za mamu. Jurica je stalno hvalio maminu kuhinju, a mama je blistala jer napokon netko uživa u njenom kulinarskom umijeću. Nakon ručka, Pero i Jurica su se igrali u Perinoj sobi, a Jurica je govorio kako je super imati takvu mamu. Pero je rekao da bi volio imati tatu poput Juričinog. Tako su njih dvojica došli na ideju da spoje Perinu mamu i Juričinog tatu. Znali su da trebaju izvesti da njihov susret izgleda slučajan. Obojica su bili uzbuđeni zbog plana. Jedne srijede, na velikom odmoru, Jurica je došao na ideju. Njih dvojica moraju napraviti neku veliku glupost u školi, tako da njihovi roditelji dođu u školu i tako se upoznaju. Ideja je bila da uđu za vrijeme odmora u susjedni razred i pod klupu bace dvije petarde.

Nakon sljedećeg sata krenuli su u akciju. Ravnatelj ih je naravno pozvao na razgovor i uručio im kuverte u ruke da ih predaju svojim roditeljima. Oni sutra zajedno s njih dvojicom moraju prisustvovati razgovoru kod ravnatelja. Plan je tekao kako su ga zamislili. Perina mama je skoro dobila slom živaca kad je pročitala pismo. Sutradan su se svi našli u školi u dogovoreno vrijeme. Pero i Jurica su se pravili da ne znaju zašto im žele dati ukor. Perina mama i Juričin tata su si pružili ruke i počeli hvaliti sinove onog drugog. Kada je došao razrednik, svi su ušli u kabinet. Razrednik je objasnio za što su Pero i Jurica optuženi. Roditelji su bili izvan sebe. Pero i Jurica su obećali da to više nikada neće napraviti, jer se ukor mogao i povući.

Na povratku kući, mama i tata su pričali, a Pero i Jurica šutjeli jer su htjeli da im se roditelji upoznaju i nisu ih htjeli u tome prekidati. Iako je plan bio savršen, Pero i Jurica su sutradan u školi počeli smišljati nastavak druženja njihovih roditelja. Smislili su male laži: Pero će reći da je Juričin tata za nju rekao da je odmjerena i lijepa, a Pero da je mama rekla da je Božidar baš fin gospodin. No ni nakon toga, roditelji se nisu dogovorili da se opet vide. Desetak dana nakon upoznavanja roditelja, u školi se pričalo o osnivanju disko-kluba. Jedino je problem bio što nije bilo nastavnika koji bi subotom navečer dežurali.

Pero i Jurica su rekli da će njihovi roditelji na to pristati. Iako je ovo bila namještaljka, i mama i tata su uz nagovor pristali da dežuraju na plesu u subotu navečer. Djevojčice su uredile razred da nalikuje disku. Imali su i šank za prodaju sokova. Jurica je doveo tatu, a kada su mama i tata ugledali jedno drugo bili su nemalo iznenađeni. Ipak, složili su se da je super što oni dežuraju jer im barem neće biti dosadno. Budući da su mama i tata razgovarali, Pero i Jurica su pričali o tome kako je i na njih red da učine nešto po pitanju Tihane i Dinke. Dogovorili su se da će svaki pozvati svoju simpatiju na ples. Obje su pristale i ubrzo su plesali sentiš na podiju. Tihana je rekla Peri da joj se on sviđa, a ona je pristala na njegovo pitanje da mu bude cura. Na kraju večeri, u devet sati kada je ples bio gotov, Pero i Jurica su pošli svojim kućama.

Išli su pješke. Kada su došli do Perine kuće, njegova mama je predložila stričeku Božidaru i Jurici da sutradan dođu na ručak kod njih. Jurica i Pero su se pogledali jer se njihov plan savršeno razvijao

Ta nedjelja bila je prekrasna za sve. Tata Božidar hvalio je ugođaj Perinog i maminog stana i kako je hrana ukusna. Pero i Jurica su se mogli igrati do mile volje. Pao je i dogovor za izlet na Sljeme sljedeći vikend. Nakon izleta mama je bila sretna, iako je tamo bila s trojicom muškaraca. Izleti na Sljeme bili su sve češći sljedeća dva mjeseca. Svake subote išli bi svi skupa na Sljeme, a nedjeljom bi striček Božidar i Jurica dolazili kod Pere i njegove mame na ručak. Mama je postajala sve sretnija, a tata je počeo pjevušiti. S Tihanom se isto sve razvijalo kako treba. Često su Pero i Jurica znali učetvero ići s Tihanom i Dinkom u kino. No, njih dvojica su skužili da ni mama ni tata još ne spominju ženidbu, a njima je to bio plan. Shvatili su da roditelji nemaju kada biti sami, jer kad god se druže, uvijek su tu i njih dvojica.

Sljedeća ideja bila je da predlože roditeljima da svi zajedno odu u kinu pogledati film "Tajna skrivenog otoka". Pred sam polazak njih dvojica će reći roditeljima da bi radije ostali kod kuće gledati TV i napisati zadaću. U srijedu navečer, bilo je vrijeme za kino, Pero je otvorio novine na stranici s TV-programom i uzviknuo da on mora ostati kod kuće gledati "Posljednji Mohikanac", njegov najdraži film. Mama je jedva pristala otići bez njega. Nakon što je otišla, na telefon ga je nazvao Jurica. I on je jedva nagovorio tatu da ode u kino bez njega. Čekali su roditelje da se vrate iz kina, a oni su se vratili tek u jedan sat poslije ponoći. Sljedeća subota bila je uobičajena, izlet na Sljeme, a u nedjelju je slijedio ručak kod Pere. U utorak je mama rekla da ide sama s Božidarom u kino. Pero i Jurica su zadovoljno trljali ruke. Tako je prošlo nekoliko dana maminih izlazaka s Božidarom i mama je konačno odlučila Peri nešto priopćiti. Striček Božidar ju je zaprosio, ali vjenčanje nije bilo moguće dok ga ne odobri i Jurica. Naravno da su i Pero i Jurica bili oduševljeni idejom. Na taj način Pero je dobio tatu, a i brata i svi su postali jedna obitelj, i počeli su njihovi sretni dani.

Likovi - Pero, Jurica, Tihana, Dinka , Perina mama Marija, Juričin tata Božidar, Perina teta, sestrična Barbara, bak

Pero – Stanuje u Rendićevoj ulici, u Zagrebu, gdje živi s mamom. Tata mu je umro kad je imao godinu dana i ne sjeća ga se. Roman je pisan iz Perine perspektive, u prvom licu, što ga čini glavnim likom. Ide u peti razred i ne razlikuje se puno od svojih vršnjaka. Dobar je učenik, poslušan i zaigran. Jurica mu je najbolji prijatelj i smatra da mu može sve reći, osim toga da nikada prije nije bacao petarde. Čak mu je priznao da se zaljubio u Tihanu, djevojčicu koja ide s njima u razred. Pero jako voli svoju mamu i zahvalan joj je za sve što radi za njega, ali nedostaje mu muškog društva u obitelji. Nakon što je božićne praznike proveo s mamom, bakom, tetom i sestričnom, nije više mogao tako. Nije imao s kime gledati utakmice, komentirati sport i pričati o muškim temama. S Juricom je dva tjedna skupljao stari papir da skupi novaca za oglas u kojem bi za mamu našao muža, a sebi novog tatu. Iako je imao najbolje namjere, na taj način nije uspio, a mama se prvo na njega naljutila. Na kraju se "urotio" s Juricom, koji mu je na razne načine pomagao da mami nađe novog muža. Tek na kraju su obojica shvatili da bi bilo lijepo da spoje njihove roditelje, jer su se ionako voljeli kao braća. Pero je dijete koje želi kompletnu obitelj pod svaku cijenu, a želja mu se na kraju i ispunila.

Marija – Perina mama. Po struci je pravnica, koja ima trideset i tri godine. Izigrava strogost jer Pero nema tatu, pa ona mora glumiti i mamu i tatu. Jako je draga i dobra, ali nekad Peri ide na živce što mora sve znati i kontrolirati ga gdje ide i s kim se druži. Svoj je život posvetila sinu i nije tražila novog muža, iako je mogla. Kao i svaka mama radila je sve da njemu udovolji, a sebe pomalo zapustila. Bila je jako ljuta kad joj je Pero priznao da je dao oglas u novine u njeno ime, no nakon što joj je objasnio situaciju, pristala je. Polako se zaljubila u Juričinog tatu s kojim se na kraju i vjenčala.

Jurica – Perin najbolji prijatelj. Stanuje u Maksimirskoj ulici s tatom. San mu je postati alpinist i osvajati planinske vrhunce. Ima dogovore s Perom, uči pola predmeta i piše zadaće samo iz jedne polovice predmeta, ostalu polovicu piše i uči Pero. Jurica je prijatelj za poželjeti. Na sve moguće načine pomaže Peri da mu nađu novog tatu. Čak je s njim i radio dva tjedna da Pero skupi novce za oglas. Jurica je jako pristojan i fino odgojen, ali osjeća nedostatak majke, koja je ostavila njega i tatu i pobjegla u Argentinu. Iako nije odmah izrazio svoju želju, on, kao i Pero, želi imati cjelovitu obitelj i kao da dobiva novi polet u životu nakon što se njihovi roditelji spetljaju. Jurica je veoma sličan Peri, dobrodušan, ali razigran dječak, kojeg muči ljubav prema Dinki, koja mu školskom plesu pristaje biti cura.

Božidar – Juričin tata. "Striček Božidar", kako ga Pero naziva, po struci je inženjer strojarstva koji živi od kompjuterskih programa i igara koje sam smišlja. Radio je u jednoj tvornici prije tri godine, ali sad radi od kuće i tako puno bolje zarađuje. Već neko vrijeme samohrani je otac, ali mu taj posao jako dobro ide. Ono što se Jurici ne sviđa je to što tata ne zna kuhati puno jela, već su to većinom talijanska jela. Tata Božidar je prema Perinom opisu crn i atletski građen i ima smisla s djecom. Čini sve da se djeca dobro osjećaju i ne pravi razlike između svog sina i njegovog prijatelja. Božidar je zapravo usamljen, pa rado pristaje na sve prilike za druženje. Dio je plana kojeg njegov sin i prijatelj smišljaju za njega i Mariju. Božidar i Marija ovdje postaju mladi zaljubljeni par, veoma slični svojim sinovima koji su potpuno poblesavili od ljubavi prema Tihani i Dinki. Božidar jako cijeni Mariju i pokazuje svoju uglađenost, čak i prije nego su počeli izlaziti. Peri je postao tata kakvog je dugo priželjkivao.

__________________________________

Miro Gavran (Gornja Trnava, 1961. - ) hrvatski dramatičar, romanopisac, pripovjedač i pisac za mlade. Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih petnaestak godina. Djela su mu prevedena na više od 30 jezika.

Dosad je imao više od 180 kazališnih premijera širom svijeta, počev od Zagreba, Rotterdama, Maribora, Washingtona, Pariza, Krakova, i Sofije pa sve do Bombaja, Buenos Airesa, Ljubljane, Pečuha, Bratislave, Waterforda, Atene, Sarajeva, Novoga Sada, Podgorice, Mostara, Beča, Budimpešte, Budišina, Moskve, Rio de Janeira... Njegove predstave vidjelo je više od dva milijuna gledatelja. Jedini je živući pisac u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen, na kome se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima, a koji od 2003. godine djeluje u Slovačkoj pod nazivom Gavranfest.

Među njegovim kazališnim tekstovima ističu se drame: Kreontova Antigona, Noć bogova, Ljubavi Georgea Washingtona, Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Najduži dan Marije Terezije, Kraljevi i konjušari, Shakespeare i Elizabeta, Pacijent doktora Freuda, Muž moje žene, Kad umire glumac, Zaboravi Hollywood, Sve o ženama, Sve o muškarcima, Vozači za sva vremena, Hotel Babilon, Kako ubiti predsjednika, Zabranjeno smijanje, i Nora danas.

Dobio je dvadesetak književnih i kazališnih nagrada u zemlji i inozemstvu, a među njima i nagradu Central European Time (1999.), koja se dodjeljuje najboljim srednjoeuropskim piscima za cjelokupan opus, te nagradu Europski krug (2003.) za afirmaciju europskih vrijednosti u književnim tekstovima. Usto je trostruki dobitnik Nagrada za dramsko djelo "Marin Držić" Hrvatskog ministarstva kulture za tekstove Kad umire glumac, Zabranjeno smijanje, i Nora danas.

Diplomirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Djelovao je kao dramaturg i ravnatelj Teatra &TD,u kome je 1990. pokrenuo scenu "Suvremena hrvatska drama". Idejni je začetnik i glavni urednik književnog časopisa Plima (1993.-1996.). Bio je pokretač i stalni pisac Epilog Teatra (1995.- 2001.), a potom sa svojom suprugom glumicom Mladenom Gavran pokreće Teatar GAVRAN (2002.) koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i oko devedeset repriza.

Objavio je sedam romana: Zaboravljeni sin, Kako smo lomili noge, Klara, Margita, Judita, Krstitelj i Poncije Pilat. Napisao je i filmski scenarij Djed i baka se rastaju. Za mlade čitatelje je napisao osam knjiga: Svašta u mojoj glavi, Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Oproštajno pismo, Sretni dani, Igrokazi s glavom i repom, Pokušaj zaboraviti i Profesorica iz snova. Njegovi kazališni i prozni tekstovi uvršteni su u brojne antologije i hrestomatije u zemlji i inozemstvu, a njegovo djelo proučava se na sveučilištima diljem svijeta.

Miro Gavran - Judita

Miro Gavran - Kad umire glumac

Miro Gavran - Kako je tata osvojio mamu

Miro Gavran - Profesorica iz snova

Miro Gavran - Svašta u mojoj glavi

Miro Gavran - Zaljubljen do ušiju