Mirko Bogović - Hajduk Gojko

Vrsta djela - pripovijetka

Vrijeme radnje - 18. stoljeće od 1735. do otprilike 1740. godine

Mjesto radnje - Slavonsko seoce ispod našičkih gora, šuma kraj sela

Tema djela - borba hajduka Gojka za pravdu

Ideja djela - treba se težiti dobroti, poštenju i junačkim djelima ako želimo ostati zapamćeni

Hajduk Gojko novela je Mirka Bogovića, objavljena u zbirci Pripovijesti 1859. godine. Vrijeme je to kada u hrvatskoj preporodnoj i postpreporodnoj književnosti zamah dobivaju kratke književne vrste, kao što su novela i pripovijetka. To je i razdoblje Bachovog apsolutizma, što je uvjetovalo publikacije književnosti gotovo isključivo u književnim časopisima i almanasima. Novelistika i općenito kratka proza toga doba obiluje hajdučko-turskom tematikom, s gotovo standardiziranim motivima, pripovjednim tehnikama i drugim književnim postupcima. Karakterizacija likova u takvoj novelistici plošna je i stereotipna, bez prevelike individualne note. Opisi likova konvencionalni i obično se uklapaju u strogo razrađene tipizacije, koje nalazimo u gotovo svim djelima.

Hajduk Gojko već samim naslovom upućuje na tematski kalup hajdučko - turske književne i ideološke orijentacije. Djelo pripada povijesnoj tematici, u koju je uklopljena romantična priča. Na prvom mjestu susrećemo lik dobrog, hrabrog i poštenog mladića Gojka. On predstavlja junaka koji se bori za pravdu, ali i za srce svoje ljubavi. Tu je i tipična pobožna i plemenita kršćanka Mara, djevojka bez koje ni ne bi bilo radnje.

Mirko Bogović - Hajduk Gojko - verzija 2

___________________________________

Mirko Bogović hrvatski je književnik i političar, rođen u Varaždinu 1816. godine. U rodnom gradu je završio gimnaziju, nakon osnovne škole koju je pohađao u Križevcima. Najprije se nakon školovanja prijavio u vojsku, ali je taj poziv napustio 1840. godine i počeo studirati filozofiju i pravo. Prekinuo je i studij i završio kadetsku školu u Petrovaradinu. Završio je pravo u Zagrebu, a odvjetnički ispit položio je u Pešti.

Bio je urednik časopisa "Neven", a zbog objavljene Filipovićeve pjesme Domorodna utjeha, proveo je dvije godine u zatvoru. Osim političke aktivnosti, bavio se i književnom, ali je njegov opus raznolik. Počeo je pisati pjesme na njemačkom, u časopisu "Croatica", a prvu pjesmu na hrvatskom jeziku objavio je u "Danici ilirskoj" 1841. godine.

U njegovoj poeziji iščitavamo ideje ilirizma i preporodnog doba. Ipak, mnogo plodnija i poznatija su njegova novelistička djela. Ona su sabrana u zbirci Pripovijesti, tiskanoj 1859. godine. Unutar zbirke nalazimo uglavnom djela hajdučko-turske tematike, kao što su pripovijetke Hajduk Gojko i Crnogorska osveta.

No Bogović piše i novele suvremene, građanske tematike, kao što su Slava i ljubav i Šilo za ognjilo. Smatramo ga jednim od tvoraca hrvatske novele, zbog čega ova kratka, ali vrijedna djela smatramo velikim književnim dosezima. Njegovom opusu pridodajemo i drame, koje su uglavnom povijesne tematike: Frankopan, Matija Gubec, kralj seljački, Stepan, posljednji kralj bosanski. Drame, kao i ostale vrste, kod Bogovića su pod utjecajem Bachovog apsolutizma, pa stoga sadrže političke aluzije.