Miodrag Pavlović - Početak pesme lektira

Miodrag Pavlović - Početak pesme

Miodrag Pavlović - Početak pesme

 

Naslov pesme sugeriše da će u njoj biti govora o onom delu pesme koji se naziva početak; on sugeriše i pevanje o počinjanju pesme, trenutku njenog nastajanja; najzad, sugeriše ovaj naslov pevanje o vremenu kada se javila pesma (pevanje). Čitamo pesmu nekoliko puta ali u njoj nema odgovora na našu zapitanost u vezi sa naslovom: sintagma "početak pesme" javlja se samo u naslovu; nigde se ne govori o početku pesme; reč "pesma" javlja se tek u završnoj strofi: "I deca će naša u DUGIM PESMAMA / pričati o POČETKU ovog plemena". Nema dakle u pesmi spojeva "početak pesme", ali ima spoja "početak plemena", koji, čim se iščita, odmah uspostavlja paralelu sa spojem iz naslova. Naslov pesme, dakle, korespondira sa završetkom, a zajednički imenitelj im je glagolska imenica "početak". Uspostavljena je korespondencija između dva fenomena: početka pesme i početka plemena. A šta je u tom krugu opasanom dvama počecima?

 

U sadržini pesme nije ni pesma ni njen početak - oni su samo nagovešteni naslovom. U sadržini je lirska priča o ljubavi, napuštanju zakona, rođaka i mirisa roditeljske trpeze, o bekstvu u samotništvo, potomstvu i novom životu a time i novom početku. Tu je sagledavanje budućnosti u kojoj će se od ljubavnih samotnika roditi novo pleme koje će stvoriti duge pesme u kojima se pripoveda o početku novog plemena ali i o beguncima koji su prešli reku. Cela lirska priča, omeđena "početkom pesme" i "početkom plemena" koje će pevati ,dugim pesmama", puno je neodređenosti i praznina u priči. Već prva strofa izaziva upitanost:

 

JEDNA je žena prešla sa mnom reku

po magli i mesečini,

prešla je uz mene reku

a ja NE ZNAM ko je ona.

 

Neodređenost je u prvoj reči strofe i pesme (JEDNA = NEKA): prvi put viđena, nepoznata; neodređenosti ide na ruku ambijent slabe vidljivosti ("po magli i mesečini"); iako je ona "uz mene", lirski subjekt kaže da ne zna ko je ona. I ljubav je predočena kao nešto slučajno: ona je, onako nepoznata, "uz mene"; stalno se prislanja uz njega tako da "bliska u hodu njena su bedra"; "grlimo se iznenadno", obljubiće je "ispolin jedan" (= neki). Dve se činjenice ističu ponavljanjem: (1) prelazak reke (x3), dakle bekstvo u samoću, odricanje od zajednice i (2) "ne znam ko je ona" (x2), praznina u motivaciji ljubavi, koja se predočava kao slučajnost.

 

Niz nejasnosti, praznina i upitanosti podstiče čitaoca da zađe ispod površine pesme, da se oslobodi denotativnog (osnovnog, primarnog) značenja reči i poetskog govora, koji se nameću pri čitanju i dospe do konotativnog (izvedenog, dodatnog) značenja reči i poetskih slika. Tada će doći do saznanja da je na misaonom planu (u sloju ideja) u ovoj pesmi reč o tradiciji sadržanoj u pevanju (pesmi). "Početak pesme" (= početak pevanja) nije u konkretnoj (napisanoj) pesmi koja se čita, nego je u nekim davno napisanim pesmama kao što ni početak ljubavi nije u konkretnoj (opisanoj) situaciji nego je u nekim pradavnim situacijama - nema jednog početka, ima opšteg početka, prapočetka.

 

Bekstvo ljubavnika u samoću metafora je za bekstvo pesnika u individualnost i stvaralačku samoću, preciznije, nastojanje pesnika i uverenje da je samosvojan i originalan, otporan na uticaje. Ovo je metafora o oplođavanju individualnog opštim, pojedinačnog tradicijom. Bekstvo u individualno nije uspelo: od begunaca se stvara novo pleme; kako se obnavlja ljudska zajednica, obnavlja se i pevanje. Tako se ovde peva o početku ljubavi, života i pesme. Svi ovi počeci imaju davnašnje korene, a svaki početak posle prapočetka je nastavljanje i obogaćivanje. Nezaobilaznost tradicije u poetskom stvaranju, prisustvo tradicije u poeziji svih vremena - to je stvaralački problem kojim se bavi ova pesma. Miodraga Pavlovića je problem odnosa stvaralaštva i tradicije interesovao i kao esejistu. Pišući posle četrnaest godina o pesmi Početak pesme, Pavlović kaže:

 

A početak pesme nisu zapevali ni ljubavnici ni ratnici, nego oni koji dolaze posle njih, i koji vide istorijsku dimenziju prethodnog događanja. Dakle, onaj ko peva zna da se pesma dogodila pre njega. Nikada nema prvog pevača, kao što nema ni prvog ljubavnika. Nema ni početka pesme, mislim danas, ima samo pevanja.

 

U knjizi Poetika modernog on je još eksplicitniji:

 

Ako u jednoj književnosti postoje samo dve pesme napisane, to su već dve tradicije, mogućnost izbora je već data. Svaki pesnik i svaka generacija pronaći će da im je dugo razdoblje književne prošlosti zanimljivo, ali se niko ne može ponašati kao da niko pre njega na tom jeziku nije pisao poeziju. Svesno ili nesvesno, mi smo uvek izdanak neke tradicije, i nekog prethodnog razvoja. Čak i ako bismo hteli da sedimo u pustinji i da ćutimo.

 

Tako je Pavlović, u čijem je književnom stvaranju gotovo uspostavljena ravnoteža između književnoteorijskog i književnoumetničkog promišljanja, problemu odnosa tradicije i savremenosti posvetio niz teorijskih tekstova i veliki broj pesama.

__________________________________

 

Miodrag Pavlović - Početak pesme

 

Razmišlja o identitetu čoveka. Na početku pesme imamo snažno osećanje ljubavi. Koristi više reči. Razvija maltene - priču. Akteri u pesmi su narator i žena. Ona mu je saputnik. Oni beže od svakodnevnog života. Beže u svoj svet među zvezde. Oni odlaze preko reke i reka ih odvaja od te svakodnevnice koja im smeta. Put ih vodi u brda. Iza sebe ostavljaju zakone života, pravila pokornosti, rođake, roditelje. Pre svega, desila se ljubav i usledilo je idenje u avanturu. On ne zna ko je ona. Ma koliko da su bliski uvek postoji neka skrivenost i tajna. Oni neće da se vrate životu u gradu. Živeće među zvezdama - u zaljubljeničkom svetu. I neko će narušiti tu harmoniju (to je neko čudo, div koji dolazi, ispolin). Svrha tog bežanja su deca, potomstvo, ono što treba da ih osmisli. Sa njima započinje pleme. Oni su bogovi za svoju decu. Pesnik se vraća na prapočetke (žena i čovek izlaze iz raja). Vraća se na pra ljubav Adama i Eve, sa kojima počinje razvoj ljudskog roda. Početak pesme je kada s eto desi.


Iz piščevog aspekta (ugla) pesma prerasta u istorijsko iskustvo. Aspket čitaoca i autora na istoj su liniji. Ali je autor izveo to na jedan filozofski način. Intenzivan događaj iz davne ljubavi pokrenuo je sve.

__________________________________

 

Miodrag Pavlović - Početak pesme

 

Jedna je žena prešla sa mnom reku
po magli i mesečini,
prešla je uz mene reku,
a ja ne znam ko je ona.

 

U brda smo pošli.
Kosa joj duga i žuta
bliska u hodu njena su bedra.

 

Napustili smo zakone i rođake,
zaboravili miris roditeljske trpeze,
grlimo se iznenadno,
a ja ne znam ko je ona.

 

Nećemo se vratiti krovovima grada,
na visoravnima ćemo živeti pod zvezdama.
Vojske nas neće naći,
ni orlovi,
no ispolin jedan će sići među nas
i nju obljubiti
dok ja budem gonio veprove.

 

I deca će naša u dugim pesmama
pričati o početku ovog plemena,
poštujuć begunce i bogove
koji pređoše reku.

__________________________________

 

Miodrag Pavlović (1928) je pesnik, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac i antologičar. Najplodniji je kao lirski pesnik i esejista - u ovim žanrovima je ostvario svoje najviše domete. Njegova prva knjiga pesama, 87 pesama (1952), označila je datum u savremenoj srpskoj poeziji: bila je to poezija novih tonova, novoga jezika, novih sadržina i oblika, ali pre svega knjiga novog lirskog mišljenja. Ova knjiga je delovala ohrabrujuće i prekretnički u razvoju savremene srpske poezije. Taj novi tok u srpskoj poeziji potvrdiće već sledeće godine pesnička knjiga Kora Vaska Pope (1953), još jedno iznenađenje u vremenu kada se još pevalo o udarničkim podvizima i pobedama u skladu sa socrealističkom doktrinom o zadacima književnosti. I pored srčanih otiora pevanju Miodraga Pavlovića i Vaska Pope u njihovim prvim knjigama, srpska poezija je izabrala novi put pevanja i mišljenja.

 

Pavlović je od prve pesničke knjige okrenut svetu i čoveku u njemu. Već prva pesma prve zbirke Probudim se predočava destrukciju, haos i košmar u svetu, a čoveka vidi kao usamljenika protiv koga se spoljašnji svet okrenuo. Zato je strah od sveta dominantno osećanje, slike toga sveta su naturalistički ogoljene i jezive, neprijateljski raspoložene prema čoveku. Spas od destruktivnog sveta nalazi se u sećanju koje ide u daleku prošlost. Pavlovićeva poezija zalazi u nacionalnu istoriju i nacionalni mit, u slovenski svet prošlosti, grčki svet i biblijska vremena. Zato njegova poezija obiluje temama paganske, slovenske i vizantijske tradicije, ali i temama iz nacionalne istorije i narodnog predanja. Put u propšost nije apsolutno bekstvo od sadašnjice; nije to ni mitomanstvo ili glorifikacija prošlosti - odnos prema prošlosti je zdrav, racionalan i stvaralački: o njoj se govori odmereno i smireno, sa izvesnim ironičnim odnosom koji depatetizuje i tu prošlost i odabrane teme. Polazi od prošlosti, ali se brzo vraća u sadašnjbst i, naoružan mudrošću; istorijskog iskustva, izgrađuje sopstvenu viziju života. Istorijsko i mitsko iskustvo je osnova za tumačenje savremenoga sveta i mesta čoveka u njemu.

 

Pesma je odbrana čoveka od animalizacije u svetu haosa i destrukcije, zla i stradanja, strepnje i straha. Ona je pamćenje i mišljenje, vizija čoveka i sveta, ali pre svega lepota koja oplemenjuje i očovečuje. Ona zahvata sadašnjost i prošlost, svet i čoveka, ljudska egzistencijalna pitanja su u središtu pažnje. Ali ona je istevremeno i misao i transcendencija. Pavlovićeva poezija je eruditna (istorija, filozofija, umetnost, mitologija, poetika) i intelektualistička sa naglašenom filozofskom, notom. Zato ona nije uvek "pitka" i "bistra" - ume da bude zagonetna, tamna i hermetična. To je posledica naglašene misaonosti i obilnih filozofskih naslaga, čak i filozofske terminologije; posledica je to neuobičajenih poetskih slika, čudnih i neshvatljivih; posledica je spajanja nespojivih pojmova i slika, mutnih metafora, osobene sintakse.

 

Versifikacija poezije Miodraga Pavlovića ne podleže poetičkim pravilima, niti teži da ostvari neku sopstvenu pravilnost. Ima pesama odevenih u ruho klasične strofe sa ukrštenim ili paralelnim rimama; ima ih sa raznolikim strofama, bez rima; silabički princip ne važi - stih je slobodan, njegova dužina pulsira od najmanjeg broja slogova pa do desetine slogova; interpunkcije ima ali je i nema. Versifikacijska raznolikost i odsustvo pravila u skladu je sa sadržinom pevanja: ni u svetu o kome se peva nema pravila - vladaju haos i destrukcija.

 

Pesme: 87 pesama (1952), Stub sećanja (1953), Oktave (1957), Mleko iskoni (1963), Velika skitija (1970), Hododarje (1971), Svetli i tamni praznici (1971), Zavetine (1976), Karike (1977), Pevanje na viru (1977), Bekstva po Srbiji (1979), Vidovnica (1979), Zlatna zavada (1982), Divno čudo (1982), Sledstvo (1985), Svetogorski dani i noći (1987);

 

Proza: Most bez obala (1956); drame: Put u izvesnost (1963), Koraci u drugoj sobi (1963), Igre bezimenih (1963); eseji: Rokovi poezije (1959), Osam pesnika (1964), Dnevnik pene (1972), Poezija i kultura (1974), Poetika modernog (1978), Ništiteljii svadbari (1979), Eseji o srpskim pesnicima (1981), Prirodni oblik i lik (1984), Obredno i govorno delo (1986), Poetika žrtvenog obreda (1987), Govor o ničemu (1987);

 

Antologije: Antologija srpskog pesništva (XIII - XX vek) (1964), Antologija savremene engleske poezije - sa S. Brkićem (1957), Pesništvo evropskog romantizma (1969), Antologija lirske narodne poezije (1982).

 

Miodrag Pavlović - 87 pesama

Miodrag Pavlović - Mariji 

Miodrag Pavlović - Naučite pjesan

Miodrag Pavlović - Probudim se

Miodrag Pavlović - Rekvijem

Miodrag Pavlović - Treba ponovo

loading...
4 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Miodrag Pavlović - Početak pesme

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u