Mihailo Lalić - Lelejska gora lektira

Mihailo Lalić - Lelejska gora

Mihailo Lalić - Lelejska gora

 

O djelu - Roman Lelejska gora doživio je prvobitno izdanje 1957. godine, a 1962. izašlo je drugo, potpunije i opširnije. To je široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori 1942. godine. Sastoji se iz 5 dijelova sa ukupno 60 poglavlja. Ova poglavlja su većinom samostalna i ne zahtijevaju kontinuitet, da bi bila shvaćena. Ona ne sačinjavaju fabulu zatvorenog tipa, struktura je otvorena za dalje dograđivanje, tako da svako novo poglavlje obogaćuje i upotpunjuje cjelinu.

 

Ovo je poetski roman u monološkoj formi. Ispripovijedan je u prvom licu uz široku upotrebu unutrašnjeg monologa. U ovom djelu se akcija, egzistencija, poezija i filozofija povezuju, snažno prožimaju i uzajamno uslovljavaju. Čitajući roman naići ćemo na humor, ironiju, gorčinu, sumnju, neprekidnu napetost, halucinacije, samoanalize i refleksije glavnih junaka. Ovaj roman donosi dramu ljudske ličnosti u dva okvira: drama mladog čovjeka, intelektualca, komuniste, revolucionara i čovjeka kao izolovanog i usamljenog bića.

 

Struktura romana - Roman Lelejska gora je vrlo široka priča o jednoj godini partizanskog ratovanja u Crnoj Gori, 1942. godine.U osnovi priče je sudbina jedne partizanske grupe koja je ostala posle povlačenja glavnine u Bosnu. Ova grupa luta dolinama i vrletima Lelejske gore, gonjena neprijateljskim hajkama i zasedama, glađu, strahom i neizvjesnošću. I ta malena grupa, koju čine Lado, Ivan, Vasilj, razdvaja se sticajem raznih okolnosti. Lado Tajović ostaje sam, batrga po bespućima u potrazi za drugovima, skloništem, hranom. Samoća deluje razarajuće na ratnikovu psihu, u čoveku se bude omame, košmari i snovi, ličnost se podvaja, čovek se moralno survava i poživotinjuje: postaje krvožednik, osvetnik, ubica, besomučnik. Povremeni dodiri sa ljudima (Luka, Iva, Neda) prosvetljavaju Lada Tajovića, da bi opet, kada ostane sam, počeo da luta po gori kao zver. Susret sa Jakšom, i kasnije Vasilijem, čini Lada čovekom koji je svestan onoga što je bilo, što je valjalo i što nije. Pronalaženje staze doživljava se kao otkrovenje, vera u svetlost i sunce:

 

- Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim.

 

Ostvarena je simetrija izlaza i bezizlaza,tame i svetlosti:prvo poglavlje romana ima naslov "MAGLA", a poslednje ima naslov "IZ MAGLE" - dok je u prvom poglavlju čovek izgubljen u gori pritisnutoj maglom i ne može da nađe iz nje izlaz (pronađena zakrpa pokazuje da su se kretali u krug), u poslednjem grupa nailazi na stazu i izlaz iz magle:

 

- Nagnuh se da vidim, s nevjericom, i opipah ga dlanovima. Jeste, put je, stari onaj kojim su često odlazili u zbjegove i vraćali se s dogovora da se dignu na oružje. Sam se prikrao i ćutke se ponudio da nas odvede. Skoro se umiljava oko nogu, žut, mokar, ispalih rebara od vjernosti, kao pseto koje je dugo lutalo i uzalud tražilo ljude. Pomilovah ga, dođe mi da ga poljubim - jer on je najbliži naš ovdje i ostaće poslije nas da se odupire još neko vrijeme. (...) Koračam njime i brišem znoj, i jedva se uzdržavam da ne zapjevam. Odavno mi nije bilo tako lijepo da znam gdje sam i da ne sumnjam griješim li ili ne griješim što to činim.

 

Radnja romana - je vrlo razvijena, razuđena i složena.Iako je psihološka supstanca dominantna, posebno prisutna i dobro motivisana u liku glavnog junaka Lada Tajovića, dinamizam spoljašnjih zbivanja je snažno prisutan. Time je ostvarena ravnoteža spoljašnjeg i unutrašnjeg, akcionog i psihološkog. U skladu s tim je i lagano pomeranje konflikata sa spoljašnjeg ka unutrašnjem. Prvi konflikt je na relaciji partizanska grupa - četnici. Postepeno se ovaj konflikt svodi na sukob pojedinca (Lada Tajovića) sa progoniteljima. Istovremeno teče i konflikt unutar partizanske grupe. Dok je prvi konflikt proizvodio dinamizam i zanimljivost fabule, ovaj drugi je statičan, sveden na grupu. Manifestuje se verbalnim sredstvima a sadržine tih duela pretežno su ideološke, psihološke ili etičke prirode. I najzad, tu je najvažniji, po mestu u strukturi romana, konflikt u ličnosti Lada Tajovića, koja je podvojena i suprotstavljena: na jednoj strani su revolucionarni ideali i dužnost partizanskog borca, na drugoj strani su animalni porivi, moralna srozavanja, osećanje izgubljenosti i očaja, pritisak tradicionalnih nanosa. Ovom konfliktu dato je najviše prostora - tri petine romana.

 

Planovi romaneskne priče - Romaneskna priča se odvija na tri plana: akcionom, verbalnom i psihološkom.

 

AKCIONI PLAN obuhvata događaje koji su zahvatili Lada Tajovića i njegovu grupu, ali još više događaje u kojima sudeluje Lado Tajović kada je ostao sam u Lelejskoj gori. Izvan Ladovog kazivanja nema ni priče, ni događaja; nešto malo retrospektivnih situacija prikazano je ili kroz kazivanje Lada Tajovića ili je ispripovedano Ladu Tajoviću.

 

VERBALNI PLAN je razvijen na dva nivoa:spoljašnji i unutrašnji razgovor. Oba nivoa ispunjavaju iste sadržaje: ideološke rasprave, etičke i rasprave o egzistencijalnim pitanjima. Ovi razgovori se kreću od sasvim običnih, svakodnevnih, do ideoloških i etičkih pitanja.

 

PSIHOLOŠKI PLAN je dominantan i kroz njega se iskazuje sva složenost i protivrečnost prirode Lada Tajovića. Kroz njega se prelama ne samo svest i podsvest junaka romana, nego i njegovo viđenje čoveka i prirode.

 

Pokretački motivi priče - Rat, kao dominantna stvaralačka tema u delu Mihaila Lalića, okosnica je priče u Lelejskoj gori. Posle povlačenja glavnine partizanskih jedinica, u Crnoj Gori su ostale po zadatku grupice partizana koje treba ilegalnim radom da šire ideologiju pertizanskog pokreta. Jedna takva grupa (Lado, Ivan, Vasilj, Niko i Jakša) ostala je na terenu i izložila se stalnim progonima okupatora i četnika. Neki od ovih boraca ne uspevaju da izdrže: Niko se predaje jer nema više snage da kao gonjena zver luta po Lelejskoj gori. Drugi se prepuštaju životu progonjenih, sakrivaju se u Lelejskoj gori i povremenim pojavljivanjem u naseljima skreću pažnju na svoju prisutnost.

 

Osim ovih likova, tu su likovi onih koji rat koriste kao mogućnost da se nešto ušićari, pa makar se to postiglo izdajstvom, zelenašenjem, pljačkom (Masnik, Kosto Amerika, Miklja, Galjo). Opisivanje ratnog vrtloga kao da piscu ne dopušta mogućnost da razvije neki ženski lik. Ipak, pojaviće se ovde, u usamljeničkim danima Lada Tajovića, žene koje se nalaze u procepu između sukobljenih strana. Neda i Iva, a u sećanjima i Vidra, unose malo svetlosti, nežnosti i lepote u sumorni svet romanaispunjen borbama, deobama, hajkama, izdajama i nasiljem.

 

Fenomen samoće dobio je u ovom romanu značajan umetnički prostor, samoća je posledica rata i ratne atmosfere, ali je uzrok suštinskih promena koje se dešavaju u psihološkoj i moralnoj strukturi aktera priče, posebno Lada Tajovića.

 

Treći ključni pokretački motiv je motiv podvojene ličnosti, uobičajen u modernoj evropskoj prozi, ali prvi put pažljivo razvijen i umetnički valjano utemeljen u ovom Lalićevom romanu. Lalićev junak nije se jednostavno poveo za nagonskim delom svoga ljudskog bića. Zapada u bunilo i halucinacije, ali se iz njih budi, preispituje i analizira. U izvesnim trenucima njegova ličnost se raspolućuje, u njemu su dvojica koji različito rasuđuju, razmišljaju i procenjuju situacije i postupke.

 

Lik Lade Tajevića - Lado Tajević iz Međe je lik intelektualca, revolucionara i partizana, koji je sa gripom drugova poslan na prostore Crne Gore u ljeto 1942. Oni lutaju po šumi stalno izloženi progonima i zamkama. U bijedi rata spopale su ih vaške i rđa, izgubili su volju za životom, ne briju se i ne umivaju, stalno im se spava. Ponekad bi samo primorani glađu provalili u neprijateljsku kuću, ili ukrali kakvu ovcu da zadovolji njihove skromne apetite. "Gladan čovjek je pogana zvjerka. Prvo izgubi stid, a poslije pamet i strah, a onda je to strašno nešto - može od gladi da učini što ni sam ne bi vjerovao".

 

On prestaje da o sebi razmišlja kao o borcu i komunisti, jer je duboko depresivan što je sveden na ovakav položaj. O sebi razmišlja kao o bijedi koju svi tmurno gledaju, jer traži hljeba. Ubrzo je počeo dashvata da pošten čovjek ne može da se održi u nepoštenom svijetu, nespretan je i nesnalažljiv, podvaljuju mu sve dok ga ne unište u potpunosti.

 

- Tada sam prihvatio grabljive zakone okoline: uzmi, otimaj, ščepaj, zgrabi i ne žali. To me je spasilo.

 

U drugom dijelu knjige Lado ostaje sam i bori se za goli život. Tu se razmatra najvažniji problem djela - probem samoće. Na početku djela, kada se rastaju sa Nikom Sajkovom, on je vrlo uplašen. Boji se za samog sebe jer je već dva mjeseca proveo u samoći. Međutim Lado ga ne shvata i misli da je samoća mučna samo na početku. Malo mu je trebalo da uvidi da je pogriješio, da samoća pretvara čitav svijet oko čovjeka u zavjeru, tišinu i vrebanje, a svaki njegov pokret u prijetnju smrću. čovjek je slobodan da čini šta hoće, ali uvijek dođe trenutak kada treba podršku i pomoć drugih. - Samoća je prazno vrijeme, koje nema ništa da ponudi i obeća. Sa tim vremenom čovjek ne zna šta će. Zbog svega ovog, često je mijenjao raspoloženje: Nekad ga uhvati griža što uludo troši dane, a ipak ne može ništa učiniti, ako je u šumi - skriva se; ako izađe, uhvati li ga nepažnja - izazvaće protivnika; ako ubije nekog - daje povod i drugima da ubijaju. Kada ovo prođe zahvati ga neko suludo ushićenje. Između ove dve krajnosti postoji i prelazno stanje kada normalno razmišlja. Ali očigledno je da mu je samoća poremetila ravnotežu sa stvarnim svijetom. Želio bi da nađe neki oslonac, jer kao što se drvo na drvo oslanja, tako je i njemu potreban čovjek. Iz te potrebe javlja se đavo, kao dobrodošao drug umjesto preteće smrtonosno praznine.

 

Đavo je simbolička uzrečica i poštapalica iz narodnog govora i umotvorina, kojom se objašnjava sve što je čudno, zlo i naopako u zbivanjima u prirodi. U strukturi romana pojam đavola se javlja od samog početka i ponavlja se konstantno u svakoj glavi, da bi se postepeno kao biće nastanilo u Tajovićevim mislima. Lado Tajović je dvostruka ličnost: prvi je lik intelektualca, koji je ideološki stabilan, ali i sujetan, a drugi je đavo - to je sve ono negativno u njemu, tj. lik otuđenog usamljenika, kradljivca i ubice. Đavo je u stvari njegov dvojnik. On se pojavljuje u romanu da isprovocira i pokoleba Ladu. U glavi Jači - tlači, đavo mu priča o vječitoj nepravdi i tako se pojavljuje kao njegov sagovornik. Svaki put prije nego što će se on pojaviti Lado preživljava psihičke i fizičke krize. Moglo bi se na neki način reći da je on uzrok tome, ali je Ladi potreban đavo jer je nesiguran i slab.

 

On je čovjek koji voli žene, bilo da je to Maga, Neda ili neka druga. Njega su rat i revolucija mijejali, ali nisu uspjeli da mu ubiju Vidru. Ona u stvari živi kroz Nedu. Ona mu je ulijevala snagu i stvorila saznanje da nije uzalud živio. - Glavno je da si živa Vidra. Sama pomisao da si živa ispunjava me slašću nade koja je bila izgubljena.

 

Čovek i priroda - Lelejska gora kao metafora

 

Lelejska gora ima mitsko poreklo i simbolično značenje. Ona oličava mitsku sliku provalija, pretećih stena, umiranja prirode, odsustva života. Ona je prastari eho đavolje gore, čije su tajne nepoznate te zato izazivaju zebnju i strah. Simbol je zagubljenog puta, bezizlaza, hladnoće i pretnje.

 

Lelejska gora je i više od sredstva za metaforičku karakterizaciju junaka; ona je široko razvijena metafora ratnog haosa i stranputica, moralnog mraka i bezizlaza, složenosti i tajnovitosti ljudske prirode. Ona je prirodni ambijent koji okružuje čoveka izgubljenog u svetu i otuđenog od ljudi, ali je ona i slika duhovnih i moralnih avantura čoveka pritisnutog samoćom, glađu, strepnjom i strahom. Urvine i doline Lelejske gore su metafora moralnih sunovraćanja Lada Tajovića. Njen mrak i zagubljene staze metaforička su slika duševnog nemira ipsihološke nemoći da se razreši situacija i nađe izlaz iz nje.

 

Iz čitanja romana čitalac izvlači neka saznanja kao što su:

 

- rat ne uništava čoveka samo fizički nego i duhovno;

- čovek je društveno biće i izvan društva prestaje biti ljudsko biće;

- čovek je u stanju da pobedi sve okolnosti, ali je u stanju da pobedi i samoga sebe - a to je najveća i najdraža pobeda.

________________________________

 

Mihailo Lalić rođen je 7. oktobra 1914. u Trepči (malo selo u Crnoj Gori) i odrastao u siromašnoj seljačkoj porodici. Rano je ostao bez majke i oca, pa se o njemu brinula maćeha. Uz njenu se pomoć školovao i završio osnovnu školu u Trepči, gimnaziju u Beranama, pješačeći svakodnevno kilometrima od kuće do škole. Po završenoj gimnaziji, dolazi u Beograd. Imao je želju da studira medicinu, pa filozofiju, pa modernu fiziku, ali je u jesen 1933. započeo studije na Pravnom fakultetu. Zbog nedovoljnih sredstava za život, izdražavao se radeći razne poslove. U tom periodu počinje da se bavi književnošću. Svoje prve radove, pjesme i kraće pripovijetke objavljuje od 1934. u listovima Student, Pravda, Zeta, Politika, Mlada kultura, Naša stvarnost. Uporedo sa početkom književnog rada, Lalić drži predavanja o marksizmu. Tada je i prvi put uhapšen, i od tada je hapšen i zatvaran tri puta. Zbog toga je ovaj period svog književnog rada (1930. do 1940.), nazvao literarno šegrtovanje. U tom periodu sarađuje u beogradskom časopisu Mlada kultura, koja je okupljala grupu mlađih progresivnih pisaca, publicista i likovnih umjetnika.

 

Po izbijanju rata 1941. Lalić se vraća u Crnu Goru i zatim učestvuje u narodnoj revoluciji, od njenih prvih dana. Ostavši na terenu, a izgubivši vezu sa partizanskim jedinicama, sredinom jula 1942., pada u ruke četnicima i dospijeva u zatvor u Kolašinu. Poslije biva deportovan u logor na Sajmištu, a odatle u Grčku. Polovinom 1944. bježi iz logora i priključuje se grčkom narodno - oslobodilačkom pokretu, grčkim partizanima, da bi se u novembru iste godine vratio u Crnu goru. Zbog toga ne čudi što se ovaj pisac, na samom početku svog književnog rada opredijelio za tematiku NOB na prostoru Crne Gore.

 

Po povratku postaje novinar lista Pobjeda na Cetinju, a zatim direktor TANJUG-a za Crnu Goru. 1946. prelazi u Beograd, radi opet kao urednik, a potom reporter u listu Borba. Počinje da objavljuje prozu i stihove u časopisima Stvaranje i Letopis Matice Srpske i dr. Od 1952. do 1953. boravi i radi u Parizu. Tu je izabran za člana Srpske akademije nauka i umetnosti, da bi od 1973. do 1976. djelovao kao jedan od osnivača Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Od 1965. godine kao profesionalni književnik živi i radi naizmjenično u Beogradu i Herceg - novom, sve do smrti 1993.

 

Svoju prvu knjigu, zbirku pjesama Staze slobode, Lalić je objavio 1948. godine na Cetinju. Ubrzo zatim će se okrenuti prozi koja će postati isključiva forma umjetničkog sagledavnja vremena, događaja i ljudskih sudbina. Objavio je veliki broj knjiga pripovijedaka: Izvidnica, Prvi snijeg, Na mjesečini, Poslednje brdo, kao i romana: Svadba, Zlo proljeće, Raskid, Lelejska gora, Hajka, Pramen tame, Ratna sreća, Zatočenici, Dokle gora zazeleni, Gledajući dalje na drumove, Odlučan čovjek.

 

Lalić u svojim romanima prikazuje vrijeme kada je u partizanskom ratovanju došlo do krize, kada su se probudili stari sukobi i podjele i kada izvjesnost borbe nije mogla da se nasluti. Njegovi junaci su zahvaćeni moralnim i psihološkim krizama, a osnovno sredstvo njihovog umjetničkog oblikovanja je unutrašnji monolog. Pojedini likovi njegovih dijela se javljaju u više romana. Tako npr. Lado Tajović je glavni lik Lelejske gore, ali i u romanima Zlo proljeće i Hajka.

 

Za svoj umjetničko - stvaralački doprinos, književnički akademik Mihailo Lalić je dobio brojna priznanja i nagrade. Neke od njegovih knjiga doživjele su deset i više izdanja. Karakteristično za njega je to što se on stalno vraća završenim pripovijetkama i romanima, nakon određenog vremena da bi ih opet preradio. Pojedina njegova djela prevedena su na sve jezike jugoslovenskih naroda, kao i na bugarski, češki, slovački, poljski, ruski, rumunski, litvanski, danski, njemački, engleski i dr.

loading...
25 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Mihailo Lalić - Lelejska gora

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u