Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Mark Twain - Pustolovine Toma Sawyera
Radnja romana zbiva se sredinom 19. stoljeća u uspavanom američkom mjestašcu St. Petersburgu na obali rijeke Mississippi. Glavni je junak nestašni dječak Tom Sawyer koji živi skupa sa svojom dobrodušnom tetkom Polly i mlađim polubratom Sidom. Daje Tom sklon vragolijama i nepodopštinama, saznajemo već na prvoj stranici romana - tetka Polly otkriva da se Tom sakrio u smočnici i da se ondje sladi pekmezom, iako mu je to zabranila. Zahvaljujući lukavstvu, Tom izmigolji tetki i pobjegne iz kuće. No umjesto u školu, uputi se na kupanje.
Zato ga idućeg dana, u subotu, očekuje kazna: mora okrečiti ogradu. Tom se hitro dosjeti kako da izbjegne kaznu: uvjeri dječake kako je krečenje prava zabava pa oni umjesto njega obavljaju naporan posao i za to mu još i plaćaju. Kada je ugledala cijeli plot okrečen, tetka Polly nije mogla vjerovati svojim očima. No nije joj preostalo drugo nego da ga nagradi jabukom i pusti da se ode igrati. Nakon omiljenih ratnih igara s prijateljem Joe Harperom, Tom ugleda lijepu djevojčicu Becky Thatcher, koja je tek stigla u gradić i odmah se zaljubi u nju.
U odijelu i cipelama, stoje najviše mrzio, Tom je u nedjelju morao u crkvu na vjeronauk i misu. Prije ulaska uspio je zamijeniti svoju subotnju zaradu za ceduljice kojima je »zaslužio« Bibliju. Kako su se ceduljice dobivale kao dokaz poznavanja Svetog pisma, ne čudi što je, slavodobitno primajući svoj "zasluženi" primjerak Biblije, Tom izjavio da su David i Golijat apostoli! Kada mu nije uspjelo odglumiti bolesnika, Tom se u ponedjeljak uputio prema školi. Na putu susretne Huckleberrv Finna. Huck je sin gradskog pijanice, ne ide u školu i živi skitničkim životom. Dogovore se da navečer odu na groblje. Zbog kašnjenja na nastavu Tom je kažnjen - mora sjediti u klupi s djevojčicom. Na njegovu sreću taje djevojčica - Becky. Tom ne gubi vrijeme, izjavljuje joj ljubav i uvjerava kako bi bilo dobro da se "zaruče". Kada ona pristane na zaruke i poljubi ga, omakne mu se priznanje da je on već bio zaručen s drugom djevojčicom. Uvrijeđena se Becky rasplače i odbije Toma.
Kasno navečer Tom i Huck stižu na groblje. Njihova dječačka pustolovina pretvori se u nešto ozbiljnije - postaju svjedoci zločina! Na groblje dolaze i pijani Muff Potter, opaki kriminalac Crveni Joe i mladi doktor Robinson. Među njima dolazi do prepirke i tuče pa u jednom trenutku Crveni Joe nožem ubode doktora Robinsona. Prestravljeni dječaci pobjegnu zaklevši se da nikome nikada neće reći što su vidjeli. Vijest o ubojstvu doktora Robinsona brzo je prostrujala mjestašcem. Krene potraga za ubojicom. Kako je nesretni doktor uboden Potterovim nožem, ovaj postaje glavnim osumnjičenikom. U zatvor će ga smjestiti njegov "prijatelj" Crveni Joe lažno svjedočeći. Znajući istinu, Toma muče noćne more.
Nakon još jedne svađe s tetkom Polly, a već dovoljno utučen razvrgnutim "zarukama" s Becky, turobni očajnik Tom spreman je na sve. Odluči pobjeći od kuće i otići u bijeli svijet da se više nikad ne vrati. Susreće svog prijatelja Joea Harpera koji je i sam, nakon svađe s majkom, donio sličnu odluku. Odluče zajedno krenuti u novi život - gusarski! Priključi im se i Huck Finn pa sva trojica krenu gusarskim stazama. Ukradu malu splav i doplove do Jacksonova otoka nizvodno od St. Petersburga. Činilo im se da je život na neistraženu i pustu otoku prava divota i da se više nikada neće vratiti u civilizaciju. - Ovo je život za mene - reče Tom. - Ne moraš ujutro ustajati i ne moraš ići u školu, i prati se, i raditi sve one proklete gluparije.
Sutradan su primijetili ljude kako pretražuju rijeku pa shvatiše da njihovi sumještani vjeruju kako su se utopili u rijeci. Počinje se javljati i čežnja za domom, ali Tom uvjerava prijatelje da trebaju ostati na otoku. No on sam te se noći iskrada i odlazi u St. Petersburg. Tom je namjeravao tetki Polly ostaviti poruku i obavijestiti je daje živ i da mu je dobro. No, kada ušuljavši se u kuću zatekne tetku Polly, Joeovu majku, Sida i sestričnu Mary kako tuguju i pričaju o skorašnjem pogrebu, on mijenja svoju odluku. Vrativši se na otok, iznese Hucku i Joeu novi tajni plan. Dječaci vrijeme provode u igrama i kupanju. Huck dječake uči pušiti. Zbog pušenja su jako ponosni na sebe, ali ih ubrzo obuzme mučnina. Te noći otok je zahvatila oluja pa sve vrijeme provode u potrazi za zaklonom.
Na dan pogreba potajno se vraćaju i skrivaju u crkvu. Usred pogrebne svečanosti, dok ih svi oplakuju, oni se iznenada pojavljuju i izazivaju opće veselje. U školi su Tom i Joe junaci dana. Svi žele biti u njihovu društvu i čuti što im se sve događalo. Kada su pred ostalim učenicima zapalili i lule, njihova je slava dosegla vrhunac. Međutim, neprijateljstvo između Toma i Backy traje i dalje, sve dok jednom zgodom Tom plemenito ne preuzme na sebe krivnju zbog potrgane stranice u učiteljevoj knjizi, iako je to, nenamjerno, učinila Becky. Školska godina završava javnim ispitom na kojem se Tom baš i nije proslavio. Nije ni čudno, učenje mu je oduvijek bilo mrsko. Becky odlazi iz grada pa se Tom dosađuje. Da stvar bude gora, razboli se i završi u krevetu.
Uto počne suđenje Muffu Potteru. Svjestan da će Potter nevin zaglaviti na vješalima, Tom skupi hrabrost i pojavi se u sudnici, gdje pred iznenađenim mnoštvom otkriva istinu. Muff Potter je oslobođen krivnje, no pravi ubojica, Crveni Joe, uspijeva pobjeći. Tom i Huck ne miruju - kreću u potragu za skrivenim blagom. U napuštenoj kući, kamo su ga pošli tražiti, ponovno nabasaju na Crvenog Joea i njegova novog kompanjona. Igrom slučaja, Crveni Joe u kući pronalazi sanduk pun zlatnika. Unatoč strahu, dječaci ga odluče pratiti kako bi se dokopali bogatog plijena. Becky se vratila u gradić. Djeca se spremaju posjetiti McDougalovu pećinu. I dok se svi zabavljaju i veselo igraju, Tom i Backy se izgube u mračnim hodnicima špilje. Tek idućeg dana mještani otkrivaju da se Tom i Becky nisu vratili pa organiziraju veliki potragu za njima.
U međuvremenu, slijedeći Crvenog Joea, Huck uspije čuti kako se ovaj sprema napasti dobru udovicu Douglas pa Huck otrči do obližnjeg posjeda i obavijesti vlasnika što smjera zlikovac. Zahvaljujući Hucku, udovica bude spašena, no Crveni Joe i ovaj put uspijeva pobjeći, dok se njegov pratilac utopi u rijeci. U špilji Becky i Tom proživljavaju teške trenutke. Gladni su i žedni, na izmaku snaga. I nikako da pronađu izlaz. Becky je već potpuno klonula, i Tom još jednom kreće u potragu za spasonosnim izlazom. Na putu se gotovo sudari sa - Crvenim Joeom! Srećom, iznenađeni zlikovac pobjegne a Tom uspije pronaći mali otvor koji znači spas.
Već drugi put su mještani oplakali Toma (ovaj put i Becky), no on se, na oduševljenje svih, još jednom vraća živ i zdrav. Sreći tetke Polly i Beckyine majke nema kraja. Sudac Thatcher dao je zatvoriti ulaz u pećinu kako se opet ne bi koje dijete izgubilo. To se pokazalo fatalnim za Crvenog Joea - nije mogao izaći iz špilje i ondje je umro od gladi.
U tajnosti Tom i Huck još jednom ulaze u spilju i ondje pronalaze sanduk sa zlatnicima koji je sakrio Crveni Joe. Sada su bogati! No to bogatstvo im nije previše važno, baš kao ni Hucku novi život kod udovice Douglas. Pravi život su pustolovine i oni već maštaju o razbojničkoj bandi koju će oformiti.
O djelu - Roman Pustolovine Toma Sawyera utemeljen je na dječačkim doživljajima samoga Twaina, pa ga možemo smatrati donekle i autobiografskim. Pisanje u tri navrata: zimi 1872 - 1873; u proljeće i ljeto 1875. Iako ga sa zanimanjem i uživajući čitaju generacije djece, roman svojim humorizmom i živim pripovjednim stilom privlači i odrasla čitatelja. Sam Twain naglašavao je da je njime na vedar način pokušao i zrele žene i muškarce podsjetiti na njihovo vlastito djetinjstvo.
Pripovijedanje je organizirano linearno, bez fabularnih umetaka i paralelnih radnji. Smješteno je u uspavani gradić St. Petersburg. Glavni lik, obijesni i maštoviti dječak Tom Sawyer i njegov umišljeni mlađi brat Sid žive s jednostavnom, dobrodušnom tetkom Polly. Već uvodna pustolovina u kojoj Tom, kažnjen bojanjem ograde, kaznu lukavo pretvara u želju ostalih dječaka, pa oni, ne samo da umjesto njega obavljaju naporan posao, nego dopuštenje da povuku nekoliko poteza kistom još i obilno plaćaju, ocrtava karakter dosjetljiva dječaka i navješćuje mnoštvo komičnih situacija.
Uskoro se u priču uključuje i djevojčica Becky, s kojom se Tom zaručuje, "zaboravivši" da je već prije bio "zaručen" s drugom djevojčicom. Markira iz škole i odlučuje postati gusar ili Robin Hood. Pojavljuje se potom i veseli Huck Finn i dva dječaka započinju pustolovine od kojih je ona na groblju s mrtvom mačkom tek prva. No, kako i inače u životu biva, nisu sve dogodovštine smiješne i neopasne, pa dječaci susreću i opasne kriminalce. Grdnje tetke Polly i prijezir Becky dobra su izlika Tomu da se sa Huckom i Joeom Harperom skriva na obližnjem otoku. Kada ostali povjeruju da su se dječaci utopili, eto prilike za novu pustolovinu. Ovaj put riječ je o mogućnosti nazočenja vlastitu pogrebu! Nakon »povratka« iz mrtvih, Tom se miri i sa tetkom i sa Becky, a uskoro, razotkrivši okorjela kriminalca, postaje i pravi junak.
Ali ni tu nije kraj pustolovinama. On i Becky na nekoliko se dana izgube u pećini gdje Tom uhodi spomenutog kriminalca. Kada razbojnika pronađu mrtva, njegovo se blago dijeli između Toma i Hucka. Hucka usvoji udovica Douglas, a dječakova jedina utjeha, nakon što je ne baš laka srca napustio lutalački ali veseo život odrpanca, jest Tomovo obećanje da će ga primiti u članstvo razbojničke družine.
Iako obiluje događajima, pa ga možemo nazvati pustolovnim romanom, djelo je utemeljeno na jednom liku. Sve što se u romanu događa moguće je prije svega zbog neobuzdane, smiješne, duhovite i inteligentne naravi glavnoga lika. Mi smo u prilici zorno uočiti daje Tom živahan, nekonvencionalan, duhovit i inteligentan. On spada u one ljude koji bi se snašli u svakoj situaciji, doskočili svakoj životnoj nedaći. Takvi u životu ne vide prepreke, a sve što im prepriječi put oni doživljavaju kao izazov. Na njihovu mjestu netko drugi bi ponekad pokleknuo. Oni, međutim, ne poznaju klonuće. Zajedničko svim takvim ljudima, bilo stvarnima, bilo literarnim likovima, jest nezadrživi, zarazan optimizam.
Bez obzira na sva osobna razočaranja, pa i gorčine, Mark Twain svog je Toma Sawyera prikazao kao vedra, poduzetna i nepopravljiva optimista. Svi Tomovi putovi vode u budućnost i sve vizije budućnosti dinamične su i vesele. Upravo s te razlike između sebe i svog lika, razlike sadržane u različitim gledanjima na život, Twain je možda i odabrao način pripovijedanja u trećem licu, tzv. autorsko ili objektivno pripovijedanje. Taj pripovjedni postupak omogućuje uočljivo razlikovanje između piščevih pogleda, skriveno ili otvoreno pesimističnih, i stavova njegovih junaka. To, doduše, ne mora biti presudan razlog, jer i kada pripovijeda sam lik u prvom licu, to ne mora značiti da su njegovi stavovi ujedno i piščevi. No tada je nešto složeniji problem uočiti stvarne autorove poglede na život kao takav i na probleme koje djelo obrađuje.
O Tomu smo ispričali dosta toga, a podjednako opširno mogli bismo opisivati i ostale junake romana. Svi su oni prikazani vrlo živo i uvjerljivo. Međutim, teško bismo u samome djelu naišli i na jedan tako opširan opis lika, odnosno karakterizaciju. Sjetimo se, recimo, samog početka. Bez ikakva uvoda, bez pripreme, odjednom smo se našli usred samoga događaja. I takvi se događaji neprekidno nižu. Površnijem čitatelju oni mogu biti i jedinom svrhom bavljenja Twainovim djelom. No, svaki od tih događaja na svoj način karakterizira junake. Iz svake pustolovine mi izlazimo skupa s njima dobro se zabavivši, pa i slatko nasmijavši, ali i svaki put svjesni neke nove psihološke osobitosti, nove nijanse, neke nove mane ili vrline, postupno stvarajući, a da nismo ni svjesni dok čitamo, cjelovitu sliku o svakome od likova romana.
Dalje, važno je uočiti da Twain svoje junake karakterizira pustolovinama. Ona ne priopćava kakav je njegov junak. On ga jednostavno "baca" u situaciju i prepušta nam da na temelju junakovih reakcija na konkretan događaj sami zaključimo kakav je Tom Sawyer i ostali likovi romana. Kao što je još prije više od dva tisućljeća Aristotel pokazao da likovi u antičkoj tragediji izrastaju iz priče, mogli bismo reći i da je Twain pisac čiji živi, uvjerljivi likovi naprosto izrastaju iz radnje. Ali je i nadrastaju. I upravo zato jer svaki od Twainovih junaka na događaje reagira osebujno, u stanju smo ih doživjeti kao autentična bića. Tajna piščeva majstorstva jest neodvojivost likova od radnje. Sam efekt situacija od kojih se sastoji radnja, s druge strane, neodvojiv je od specifične karakterizacije svakoga lika. Možemo slikovito zaključiti da bez pustolova nema pustolovine, kao što bez pustolovine nema pustolova.
Likovi
Tom Sawyer glavni je lik (protagonist) romana. Nestašan dječak bujne mašte, uvijek spreman na pustolovine, zbog čega često zapada u nevolje (na užas dobrodušne tetke Polly). Unatoč brojnih nepodopština koje čini, Tom je dobar i plemenit dječak čiji postupci i odluke znaju biti zreli i odgovorni.
Tetka Polly ponekekad se čini da tetka Polly kinji Tom Sawyera za sve i da je ona jedna od onih džangrizavih tetki. Ponekad ga čak i udari svojim naprstkom, ali te batine izgledaju smiješno prema batinama koje su tada djeca dobijala u školama. Ipak glavni izazivač problema nije tetka Polly već Tom sa svim svojim nestašlucima. On je izložio čak i tome da ona pomisli da je on umro, ali se tada Tom pojavio na svojoj sahrani. S obzirom na djela izgleda da je tetka Polly prilično brižljiva žena. Ponekad je kod nje primjetno njeno sujevjerje koje je tipično za žene tog perioda. Ipak glavna osobina tetke Polly je njena besprekorna ljubav prema Tomu.
Huckleberry Finn, sin mjesnog pijanca, neobrazovan i niska podrijetla, odjeven u prnje, Huck je omražen od pripadnika uglednog društva. Roditelji djeci zabranjuju da se s njim viđaju, no djeca ga obožavaju zbog slobodnog načina života. Uvijek je spreman za akciju i pustolovinu i Tomova je desna ruka.
Becky Thacher lijepa je djevojčica u koju se Tom zaljubljuje na prvi pogled. Osjećaji su uzajamni, no kao i svaka "velika" ljubav, ni ova ne može bez ljubomore, suza i patnje.
Joe Harper, Tomov je prijatelj i drug u beskrajnim »ratnim« igrama. Pridružit će se Tomu u bijegu od kuće, revoltiran što ga je majka kaznila za nešto što nije počinio. No vrlo brzo u njemu će se javiti nostalgija za povratkom u topli obiteljski dom.
Sid je Tomov mlađi polubrat. Pristojan i uglađena ponašanja, uživa kad može Toma dovesti u nepriliku. Nesimpatičan lik, koji, srećom, često dopadne Tomovih šaka.
Mary, Tomova sestrična, dobro odgojena i uvijek spremna pomoći.
Crveni Joe, zloglasni kriminalac, krivokletnik i ubojica. Ovaj opasni čovjek gonjen mržnjom i osvetom, stalna je opasnost za Toma i Hucka.
Muff Potter, naivac i bezopasna pijanica; lažno svjedočeći, njegov bi ga "prijatelj" Crveni Joe odveo na vješala da se nije umiješao Tom.
Doktor Robinson, mladi liječnik, ugledan i cijenjen; no doktor ima i tamnu stranu: unajmljuje Crvenog Joea i Muffa Pottera da mu na groblju iskopaju mrtvo tijelo za njegove medicinske eksperimente - bila je to fatalna odluka.
Udovica Douglas, dobra srca i uvijek ljubazna prema djeci. Na kraju romana posvaja Hucka Finna.
Gospodin Jones, Velšanin, susjed udovice Douglas; pošto mu Huck dojavi da se Crveni Joe sprema napasti udovicu, Jones bez razmišljanja odlazi pomoći susjedi.
Sudac Thatcher, Beckvin otac, jedan je od najuglednijih i najcjenjenijih stanovnika St. Petersburga.
Amy Lauvrence, Tomova "zaručnica", zaboravljena onog časa kad se na sceni pojavi plavokosa Becky.
Gospodin Dobbins, učitelj; želio je postati liječnik, ali nije u tome uspio, pa završio kao običan seoski učo. Svoje komplekse liječi alkoholom i maltretiranjem učenika.
Mark Twain - Pustolovine Toma Sawyera - verzija 2
__________________________________
Semjuel Leghorn Klemens, poznat u čitavom svetu kao Mark Twain, rodio se 30. 11. 1835. godine. Tog meseca preko neba se kretala blistava Halajeva kometa da bi se opet pojavila tek posle 74 godine. U vreme kad je ona ponovo mogla da se vidi na nebu Mark Tven je, kao što je sam predskazao, umro. Bilo je to u aprilu 1910. Jednom prilikom on je nekom svom prijatelju kazao da je oba ta datuma odredio lično Svevišnji rekavši: "Evo ova dva neodgovorna izroda (Halejeva kometa i ja) došla su zajedno pa će zajedno morati i da se ugase".
Twain je došao na svet, kako je sam napisao "u skoro nevidljivom seocetu... U selu je tada živelo sto osoba tako da sam ja svojim dolaskom na svet uvećao broj njegovih stanovnika za jedan procenat. To je više nego što su najbolji ljudi u istoriji učini za svoj zavičaj. Možda nije skromno da o tome govorim, ali to je – tačno".
Budući veliki humorist bio je bolešljivo dete i svi su se rođaci čudili kako je uopšte preživeo prvu zimu. Kao odrastao čovek jednom je upitao svoju majku da li se mnogo brinula zbog njega kad je bio mali. "Sasvim ozbiljno mi je odgovorila:
- U početku sam se bojala da ćeš umreti. – a onda, kao da govori sama za sebe, dodala je – A posle sam se bojala da nećeš."
U jesen 1839. godine porodica Klemens preselila se u gradić Hanibal. Već u to vreme – mali Sem je imao tek četiri godine – njegova majka je govorila da joj on zadaje više briga i muke od sve njene dece zajedno – a imala ih je još četvoro.
"Dovodio me je do ludila kada je bio u kući" – govorila je – "a kada je bio napolju, svakog trenutka sam očekivala da ga donesu polumrtvog". Ubrzo po preselenju u Hanibal Sem je doživeo prvo od svojih devet davljenja. Zagazio je u reku i krenuo u dubinu iako nije znao da pliva. doneli su ga kući gotovo polumrtvog i kad su ga povratili čajem od divizme (vučjeg repa) njegova majka je kazala: "Mislim da i nije bio u velikoj opasnosti. Osobe rođene da budu obešene bezbedne su u vodi.
Kada je Mark imao pet godina, majka ga je, da bi se bar nekoliko časova dnevno odmorila od njega, dala u privatnu školu i za to plaćala 25 centi nedeljno. Već prvog dana on je prekršio dva od utvrđenih pravila ponašanja zbog čega je zaradio batine. Učiteljica, gospođa Hor, poslala ga je u dvorište da sâm nađe prut kojim će ga išibati.
- Našao sam u blatu jednu tanku grančicu... Odmerila me je prekorno i nazvala me punim imenom: Semjuel Leghorn Klemens. Kasnije sam shvatio da ne treba da očekujete ništa dobro kad vas učiteljica nazove punim imenom. Rekla je da će poslati drugog dečaka, nekog ko ume bolje da izabere. I sad se ražalostim kad se setim koliko se lica ozarilo od nade da će im biti poveren taj zadatak. Dobio ga je Džim Danlop i kad se vratio sa šibom, shvatio sam da je u tome pravi stručnjak.
Imao je osam ili devet godina kada je počeo da doživljava avanture o kojima je kasnije pisao. Tada je to bio već očvrsnuo dečak, ne baš visok za svoje godine, ali jak i žilav. Imao je čitavu đubu riđoplave kose, sivoplave oči i očaravajući osmeh zbog koga je bio omiljen među decom. Pišući o nastanku romana "Pustolovine Toma Sawyera" Twain kaže da su gotovo sve ličnosti iz knjige postojale u njegovom životu kao što su i mnogi doživljaji u njoj istiniti. Tom Sawyer, to je on sâm Sem je, kao i Tom Sawyer, jednom vešto privoleo druge dečake da umesto njega okreče ogradu. Lik Huckleberryja Finna rađen je prema dečaku Tomu Blankenšipu, sinu gradskog pijanca. "Bio je neznalica, neopran, pothranjen, nemiran, ali je imao dobro srce. Uživao je neograničenu slobodu u svemu. On je bio jedina zaista nezavisna ličnost – bilo da se radi o deci ili odraslim osobama – u našem gradu i stoga stalno i nekako spokojno srećan na čemu smo mu svi ostali zavideli. voleli smo ga i uživali u njegovom društvu."
Tetka Pola iz romana u stvari je Semova majka. Tomov brat Sid je karikatura njegovog rođenog brata Henrija. Beki Tačer, Tomova ljubav u romanu, bila je Semova simpatija Lora Hokins. I tako redom.
Mark je imao 11 godina kada mu je umro otac ostavljajući porodicu gotov bez ikakvih sredstava za život. Dečak se ubrzo zaposlio kao štamparski šegrt u jednom lokalnom listu. Kasnije je radio za svog najstarijeg brata Oriona koji je u Hanibalu pokrenuo list koji nije dugo izlazio. Godine 1853. sem napušta kuću i grad da bi uglavnom radio kao štamparski pomoćnik.
- Kada sam bio dečak – piše Mark Twain u svojoj "Autobiografiji" – "ja i moji drugovi imali smo samo jednu želju: da postanemo lađari". Vođen tom željom Sem je dospeo na rečni parobrod "Pol Džons" koji je krstario Misisipijem. Za to je glavnom krmanošu morao da plati 500 dolara – sto odmah, a "ostalo kad budem zaradio". Tako je počelo višegodišnje Markovo drugovanje s velikom, moćnom i voljenom rekom opisano u njegovoj knjizi "Život na Misisipiju".
Mark i njegov brat Orion istovremeno su oboleli od "srebrne groznice" pa su zajedno pošli da potraže sreću i bogatstvo u novootkrivenim Humboltovim rudnicima. "Za mesec dana rada stekli smo kolibu punu kamenja koje, pokazalo se, nije baš ništa vredelo". Međutim, iz tog vremena i tih rudnika potiču prve Markove novinske reportaže. Svoje dopise i humorističke crtice o životu u rudarskim naseljima Mark je slao mnogim listovima. Honorari koje je povremeno dobijao bili su jedva dovoljni za goli život. Najzad je, 1862. godine, od "Enterprajza", najvećeg lista u državi Nevadi, stigla ponuda da postane redovni dopisnik s platom od 25 dolara mesečno. Iako uplašen da nije dovoljno dorastao tom poslu, Mark ga ipak prihvata jer prosto nije bio u mogućnosti da ga odbije. O tome Mark Twain piše: - Sumnjam da bih u to vreme odbio i da mi je neko ponudio novac da sa hebrejskog originala prevedem Talmud. Od tada pisanje postaje njegov život.
Mark Tven se zaljubio u devojku koja će mu kasnije postati žena, još pre no što ju je video. Dogodilo se to za vreme krstarenja brodom "Kveker siti" kada mu je Čarls Langdon, jedan mladi putnik, pokazao sliku – minijaturu svoje sestre Olivije.
- Bilo je to pre 40 godina – napisao je Tven kasnije – ali od tog dana ona je uvek bila u mojim mislima i mom srcu.
Februara 1870. Mark i Livi su se venčali. U novembru su dobili prvo dete, sina Langdona, u martu 1872. kćerku Suzan, Suzi, dete puno mašte koje će otac čitavog života obožavati. Tuga je zamenila radost kada im je sin umro od difterije. Druga kćerka Klara rođena je u junu 1874. Bebi je bila potrebna dojilja čija je ličnost zaprepašćivala Sema.
- Nikad nije bilo dojilje kao što je ona – pisao je – "U čarapama je bila visoka preko metar i osamdeset. Držala je glavu visoko kao carica. Bila je zdrava kao dren, imala je apetit krokodila, a njeno varenje bilo je kao drobilica kremen-kamena. Proždirala je sve što bi joj došlo pod ruku, ubacivala je u sebe najneverovatnije moguće kombinacije: svinjetinu, pitu od limuna, kuvano povrće, sladoled, zelene jabuke, škembiće u sirćetu, sirovu repu, spirajući sve to potocima kafe, čaja, rakije, viskija... Pušila je cigare, cigarete, na lulu, kašljala ko magarac, psovala ko kočijaš. Kada bi se popela na sprat nabokana kao što je gore rečeno i sa zadahom koji bi i sa razdaljine od 15 metara usmrtio svako dete, naše je bilo oduševljeno, srećno, debelo, zadovoljno i – ošamućeno". Treća kćerka Džin rođena je 1880. godine.
Istog leta kad je Mark Twain počeo da piše "Pustolovine Toma Sawyera" Klemensovi su kupili imanje u Hartfordu, u državi Konektikatu, i prionuli da grade kruću. Bila je još nedovršena i puna majstora kada se u septembru porodica smestila na drugom spratu. Jedan novinar, ne Twain, ovako ju je opisao: "To je najčudnija zgrada za stanovanje ikad podignuta". Kuća je imala tri kule od kojih je najviša bila osmougaona i dizala se uvis 15 metara, pet balkona, prostranu verandu, pokriven prilaz za kočije i čitavu šumu dimnjaka. To je jednim delom ličilo na parobrod, drugim na srednjovekovno utvrđenje, trećim na časovnik s kukavicom. U prizemlju i na dva sprata kuće bilo je 19 soba i pet kupatila (s tekućom vodom, što je u to vreme bila prava retkost). U trpezariji, iznad svakog kamina, bio je prosečen prozor dok su dimnjaci bili izvedeni postrance, sa obe strane ognjišta. "Klemens je voleo da istovremeno posmatra plamen i snežne pahuljice", piše Džastin Kaplan u svojoj knjizi "Gospodin Klemens i Mark Twain".
Keti Liri, koja je trideset godina radila kod Klemensovih, kaže za kuću "Bila je zaista divna i nikad pre nje tako nešto nije postojalo. Kada sam prvi put došla, primetila sam da se kuhinja nalazi u prednjem delu kuće, što mi se učinilo čudno. Ali, gospodin Klemens je imao običaj da kaže da su kuhinju smestili u pročelje kako bi posluga iz nje mogla da posmatra parade i cirkuske povorke a da ne istrčava u prednje dvorište". Ova kuća Klemensovih u Hardfordu bila je poznata pod imenom "Neslana šala Marka Twaina".
Godine 1876. Mark Twain je počeo da piše "Doživljaje Huckleberryja Finna" da bi ih dovršio tek 1883, a izdao 1885. Svi kritičari, s retkim izuzecima, dočekali su knjigu neprijateljski. Gradska biblioteka u gradu Konkordu proterala je "Haka" sa svojih polica jer je pružio "rđav primer omladini". Kasnije je i narodna biblioteka u Bruklinu izbacila i Toma Sawyera i Huckleberryja Finna. Priznanja su kasnije ipak stigla. Tako je u proleće 1907. Oksfordski univerzitet dodelio Twainu titulu počasnog doktora književnosti.
Nesreće su dolazile istovremeno sa priznanjima. Godine 1896. umrla je u 24. godini njegova kći miljenica Suzi. Osam godina kasnije Twain će izgubiti, posle 33 godine zajedničkog života, i svoju ženu Livi. "Bila je moj život i otišla je, bila je moje blago, a sad sam siromah" – napisao je kasnije. Poslednja tragedija u Twainovom životu dogodila se decembra 1909: izgubio je i kćerku Džin. "Kako sam siromašan ja koji sam jednom bio tako bogat!" – jadikovao je.
Četiri meseca kasnije hitno su pozvali njegovu kćerku Klaru, koja je s mužem trenutno boravila u Evropi, da se vrati u Ameriku. Twain je ležao na samrti.
- Zbogom, draga moja, ako se sretnemo... Te njegove poslednje reči bile su upućene Klari koja je kasnije ovako opisala taj trenutak: - A Halejeva kometa opet je blistala na nebu kao što je blistala i prilikom njegovog rođenja.
Neka od njegovih djela su: Kraljević i prosjak, Doživljaji Huckleberryja Finna, Pustolovine Toma Sawyera.
Mark Twain - Doživljaji Huckleberryja Finna
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >