Marin Držić - Skup lektira

Marin Držić - Skup

Marin Držić - Skup

 

O prologu Skupa - Na samom se početku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz književne vrste pastorale, mitsko biće koje živi u šumi. On najavljuje predstavu, komediju o starom škrcu i uvodi publiku u drugu, kazališnu stvarnost govoreći joj da poistovjećuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi (I Stijepo sam i satir sam) i predstavljajući Njarnjase, glumačku družinu koja će igrati predstavu Njarnjasi, kako znate, večeras festižaju. (...) ovo je Njarnjas - grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju. Samo je ime Njarnjasi igra riječi koja označave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamišljenom, kazališnom Njarnjas - gradu.


Satir potom tumači o kojoj je komediji riječ i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem će se temeljiti komedija: to je sukob između škrtosti i uživanja u blagu, između starosti i mladosti, a ponajviše između snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeću pr. Krista napisao komediju sličnog sadržaja pod nazivom Ćup sa zlatom - Aulularija.

 

Fabula

1. čin - U prvoj sceni razgovaraju dvije služavke, mlada Grube, služavka vlastelina Džive, te stara Variva, služavka škrtog starca Skupa, o udaji Skupove kćeri Andrijane koju otac želi dati nekome tko je bogat i ne traži miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panično boji da će ga netko opljačkati, tj. da će mu uzeti blago koje je pronašao u kući i koje drži u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmišlja gdje da ga sakrije i kako da se ponaša da ne bi privukao pažnju mogućih lopova koje vidi u svima koji ga okružuju, pa čak i u najbližoj rodbini i posluzi. Najveći mu je problem taj što bi morao izići iz kuće zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.


Variva javlja Kamilu da Skup želi udati kćer za nekog starca koji ne traži miraz. Čini se da će taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nađe mladu ženu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad već nema vlastite djece. Malo - pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava.

 

2. čin - Kamilov sluga Munuo priča kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaša kao da je poludio. Skup i Zlati Kum počinju dogovarati detalje oko ženidbe, a Skup je oduševljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi štednje, istovremeno ne tražeći miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je ženik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da će njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronaći neko rješenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajući se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zaručio za Andrijanu.

 

3. čin - Dživo tumači Dobri, koja se još uvijek nada da Skup neće udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zaručio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kuću noseći stvari za svadbu kao da je ona već gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kuće misleći da su ga došli opljačkati. Skup potom odlučuje sakriti svoju škrinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije tražiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prisluškuje Kamilov sluga Munuo.

 

4. čin - Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kaže kako ih je Skup istjerao, na što Zlati Kum otkazuje svadbu, misleći kako mu budući tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup vičući kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, sreće Grubu i nagovara je da se uda za njega govoreći joj kako je bogat.

 

5. čin - Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako želi Andrijanu, a Skup misli da želi njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bježi s blagom, ali ga opazi prijatelj Pjerić i prisiljava da pođe s njim Kamilu. Kamilo konačno otkriva Skupu da je zapravo već oženjen njegovom kćeri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava ženiti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Dživo i Pjerić koji dovodi Munua s blagom. Završetak drame nedostaje.

 

Književni rod - drama

Vrsta djela - komedija

 

Tema - komedije u svojoj osnovi patološka i pretjerana škrtost, ali bi se općenito moglo reći da se radi o filozofiji pristupa životu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu između starosti i mladosti.

 

Mjesto i vrijeme radnje - Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Držićevo doba, dakle u 16. stoljeću. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanističkog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. određuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka.

 

Stil i jezik - Djelo pruža velike mogućnosti izvedbe na pozornici i tekstom daje mogućnost prikazivanja komičnih likova. U tekstu nema duljih monologa.

 

Držić piše u prozi, prekidajući tradiciju pisanja isključivo stihom. Služi se svakodnevnim, govornim jezikom, koji unosi svježinu u likove iz stvarnog života. U jeziku prevladavaju mnogi lokalizmi, pa se djelo teško razumije bez rječnika. Mnogo je i stranih riječi iskvarenog talijanskog i latinskog jezika (npr. krudeli - okrutan, diskrecijon - tajna...)

 

Likovi

Skup - je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne škrtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponašanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome što pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju.

 

Ja ne znam sto ću, ja nijesam sikur s ovom čeljadi, ja sam nevoljan čovjek. Ne imat zlato – zlo! Imat ga na ovi način - zlo i gore! Otkle ovo tezoro nadoh, meni se mir izgubi, san me se odvrze, misli me obujmiše, sva zla na mene napadaše, i ne čekam drugo od njega neg da me tkogodi pri njem zakolje. Otkrit ga ne smijem, tajat ga je muka pakljena. A za moje zlo, draže mi je neg duša! Ah ne, da me tko čuje? Nije nikoga! Tko bi muncjelu našao, rekao bi, ulje je ali masline, ali taka stvar; od tezora se nitko neće stavit.

 

Andrijana i Kamilo - nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdišućih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su oličenje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeđuje.

 

Služavke Variva i Gruba - predstavljaju sukob između starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovještaja, uvijek spremna na igru riječima pri zavođenju, zalaže se za ljubav između Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sačuvati svoj životni mir priličan starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti što bliže kućnom ognjištu.

 

Dobre - Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u ženidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak popušta zbog dobrobiti svog sina.

 

Zlati Kum i Niko - Dobrina braća, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se želi, ali ni da se ne želi vjenčati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, srećom po komediju, odustane od vjenčanja. Niko također iznosi konzervativno mišljenje da mladi nepromišljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjenčanja Kamila i Andrijane.

 

Munuo - sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvažnije pomoći samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomažući svom gospodaru, vrlo često preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Dživova Gruba.

 

Pasimaha i Drijemalo - sluge su Zlati Kuma koji žive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uživaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i proždrljivih ljudi kojima je u životu najvažnije dobro jesti i spavati.

________________________________

 

Marin Držić, rođen je u Dubrovniku 1508. a pokopan je 1567. u Veneciji u bazilici Svetih Ivana i Pavla. Potječe iz iste pučke obitelji iz koje je potekao i Džore Držić (1461. – 1501). Od vremena Džore Držića obitelj se osiromašila, tako da se Marin Držić morao snalaziti raznim poslovima. Prozvan je Vidra, što govori da se poput te životinje znao izmicati svim, u njegovom životu brojnim neprilikama. Bio je dubrovački svećenik, orguljaš, pjesnik i komedijograf. Po obiteljskom je pravu bio upravitelj dviju crkava u Dubrovniku, a upućen je na školovanje u Sienu, gdje se uključio u razvijeni kazališni život i upoznao bogatu dramsku tradiciju. Pisao je ljubavne pjesme i pastirske igre (Pjesmi ljubavne, Mande, Arkulin, Tirena, Venera i Adon, Plakir, Grižula). On u svojim pastoralama unosi realističke elemente. Posvećuje se stvarnim događajima i pojedinostima, a sve manje vilama i pastirima. Svojim dramama, zbivanjima i licima dodaje logiku suvremenog Dubrovnika, čime si osigurava popularnost kod suvremenog gledaoca i trajnu vrijednost.

 

Najviši je domet postigao svojim komedijama Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup i Tripče de Utolče, koje su se prikazivale u određenim prigodama, kao za svadbe i u doba poklada. Tim je scenskim djelima bio izvor amaterskih družina (Pomet družina, Najranjasi, Garzarija, Družina od Bizara). Sudjelujući i sam u organiziranju predstava, postao je središnja ličnost dubrovačkog kazališnog života. Godine 1548. njegove su se komedije Pomet i Pjerin te pastorala Džuho Krpeta tokom vremena izgubile. Napisao je i jednu tragediju, Hekuba.

 

U komedijama je često upotrebljavao vulgarnu komiku, ali je ona uvijek duhovita i vesela. Glavna svrha Držićevih komedija je bila da nasmije publiku, a to je Držiću vrlo dobro uspijevalo. On je najljepša i najozbiljnija ilustracija pobjede i potvrde renesansne životnosti na istočnoj obali Jadrana, tj. u hrvatskoj kulturnoj sferi.

 

Marin Držić - Dundo Maroje

Marin Držić - Dundo Maroje - esej

Marin Držić - Novela od Stanca

Marin Držić - Tirena

Marin Držić - Venere i Adon

loading...
22 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Marin Držić - Skup

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u