Marcel Proust - Jedna Swannova ljubav

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - početak 20. stoljeća

Mjesto radnje - Pariz

Jedna Swannova ljubav roman je Marcela Prousta, a specifičan je po tome što nema tipičnu priču i fabulu u smislu uzročno-posljedičnih događaja u nekom vremenskom periodu.

Roman se bavi analizom jedne ljubavne veze, odnosno govori o duhovnom stanju jednog čovjeka. Podloga koja prethodi ovoj analizi vrlo je jednostavna. Naime, Vinteuileva sonata za Swanna znači buđenje emocija i sjećanja na, za njega, posebne trenutke kada je došlo do rađanja i rasplamsavanja ljubavi koju je osjećao prema Odette de Crecy.

Kratak sadržaj - Odette de Crecy Swannu je predstavljena kao vrlo zanimljiva žena za zabavu iako je bila sasvim prosječna, lice joj je bilo pomalo uvelo, a duh prilično nesavršen. Susret između njih dvoje nije protekao značajno, nitko od njih nije bio oduševljen. Ipak, Swann je bio veliki esteta pa ga je Odettino lice i njezin sjetan pogled podsjetio na lik s Botticellijeve firentinske freske. Tako je Odette pridobila Swannovu pažnju i radoznalost, on je osjetio radost gledajući u nju kao što je gledao na poznatu umjetninu. Odette se svakodnevno kretala u pariškom malograđanskom društvu, uskih svjetonazora i slabo izražene duhovnosti. Ona se među njima jako dobro snašla te im je pripadala.

Obitelj Verdurinovih u svoj je krug prijatelja uvela i Swanna, a on je time bio oduševljen jer je tako mogao svakodnevno dolaziti u posjetu Odetti i uživati u njezinom ugodnom društvu. U njihovom domu Swann je čuo i Vinteuilevu frazu, sjedeći upravo uz Odette za koju je već mogao reći da osjeća nešto puno više nego što mu je ona mogla uzvratiti.

Njihov odnos bio je prožet s mnogo pažnje i ljubavi, uz mnoštvo nalaženja i odlazaka kući, Swannovim samozatajnim i plahim iskazom ljubavi prema Odette i još mnogo lijepih trenutaka. Ipak, Swannu je bio bitan samo i isključivo on. Opijenost koja je dolazila od osjećaja zaljubljenosti, ushićenošću i raskošom bujice emocija koje je Swann nakon dugo vremena ponovo osjećao. Odette je za Swanna djelovala kao poticaj da on ponovo može proživjeti i doživjeti emocije, razviti osjećajnost i opaziti ljepotu u ljudima, predmetima i umjetninama. Bit Swannova života bila je kombinacija ljudske i umjetničke ljepote, povezanost duha i tijela, sposobnost da se sve to uoči i uživa u tome. Sve to bilo je zaslužno da Swannov život prestane biti isprazan i povezan samo s užicima koje je tražio u tijelima žena.

Kako je vrijeme odmicalo tako se Odette sve više udaljavala od realnosti u očima Swanna. On je za njega postala Zefora s Botticellijeve freske, nesavršeno savršena, u njemu je budila čežnju, opijenost ljepotom i ljubomoru. No, s vremenom Swann je zbog svoje superiornosti, svojih stavova i obrazovanja postajao sve manje poželjan gost u kući Verdurinovih pa je i sve više patio jer nije mogao viđati Odette. Patio je zbog manjka njezinih površnih osjećaja jer on ju je vidio na način koji nije bio realan. Prava Odette se razlikovala od Odette koju je on izgradio u svojim mislima i u svome srcu.

Malo pomalo Swann je otkrio da je Odette lažna, da ga obmanjuje i da je prijetvorna. Isto tako otkrio je njezinu skromnu inteligenciju i zaslijepljenost ljepotama koje on nije mogao shvatiti. Ipak, odlučio je zatvoriti oči pred istinom i Odetti oprostiti sve, sumnjivu prošlost i nevjernost. To sve nije radio iz razloga što mu je ona bila toliko važna. Bitan mu je bio osjećaj zaljubljenosti koji mu je ispunjavao život, koji mu je davao smisao za život i bio je bit njegova postojanja. Sve to bilo je malo povezano s prazninom i koketnošću koju je u sebi nosila Odette.

Uskoro Odette u Swannu više nije vidjela nikakvu zabavni niti korist te je odlučila otići od njega za svojim ljubavnicima što je ranilo Swannovu osjetljivu dušu. Swann je ostao sam u svojoj patnji, a zvuk sonate ga je uvijek podsjećao na osjećaje koje je Odette uspjela u njemu pobuditi. Svaki put kada je čuo sonatu osjetio se živim, osjetio je ljubav i vrijeme koje je proveo uz Odette, ženu na koju je možda uzaludno potrošio svoje vrijeme.

Likovi - Swann, Odette de Crecy

Swann – živio je ispraznim životom, tragajući cijeli život za lijepim ženama i uživajući u njihovim tijelima. Kada je upoznao Odette osjetio je što znači ljubav. Bio je opijen tim osjećajem od kojeg se osjećao bolje i življe. Iz tog razloga, čak i kada je saznao kakva je Odette, zatvarao je oči pred istinom. Nije mu bila toliko važna ona, već osjećaj ljubavi koji je uspjela u njemu pobuditi. Na kraju je ostao sam sa sjećanjima na emocije koje je posvetio pogrešnoj ženi.

Odette de Crecy – prosječna i po ničemu posebna, uvelog lica i neizražene duhovnosti i karizme. Iskorištavala je Swannovu ljubav jer je znala da je beskrajno zaljubljen u nju. Nevjerna i sumnjive prošlosti. Kada više ni na koji način nije mogla iskoristiti Swanna, otišla je za drugim ljubavnicima.

Marcel Proust - Jedna Swannova ljubav - verzija 2

___________________________________

Marcel Proust (Pariz, 10. 7. 1871. – 18. 9. 1922.), francuski književnik. Potječe iz građanske sredine i već u mladosti pokazuje interes za mondeni život tzv. visokoga društva. Suradnik je Figaroa, pokretač časopisa Le Banquet (1892); A. France piše mu predgovor za knjigu Les Plaisir et Les Jours (1896). Slabo zdravlje primorava ga da se povuče, pa živi mnogo godina u izolaciji. U tišini radi na svojemu opusu. 1913. objavljuje Du chote de chez Swann. Njegov autobiografski roman Jean Santeuil (1952.) je objavljen posmrtno. Ta, i sva njegova ostala djela pokazuju zajedničku atmosferu, povezuje ih bogata imaginacija njihova autora, a imaju i jednog zajedničkog junaka: Vrijeme. Vrijeme koje obara, ruši, mijenja svijet oko nas, neukrotiva sila koja nas podvrgava svome toku; vrijeme kao uzrok nestalnosti, vrijeme kao opsesija i bol zbog prolaznosti. Nastojanje da se vrijeme zadobije, da odabrana razdoblja potraju, da se izbriše granica između onoga što jest i onoga što je bilo inspiriraju Prousta, tražitelja izgubljenog vremena; tako je nastao njegov opsežni ciklus A la recherche du temps perdu.

Proust faustovski tuguje za trenutkom što prolazi, fiksira sunčane predjele jednoga djetinjstva, mnoga lica u prolazu, pariške salone, sjedjeljke, susrete, igre, rastanke i snove. On je kreator mitološkog djetinjstva, Proustov vječiti mladić, analitičar, artist, lirik građanskoga komfora, tvorac izvanrednih metafora u čijem se traženju osjeća tipično francuska vibracija. Snagom imaginacije, Proust je obogatio svoju spiritualnu realnost, pokazao primjerom da umjetnik ne izmišlja nego otkriva: L' artite n' invente pas, il decuvre. Svojim djelom Proust je ostavio dubok trag ne samo u francuskoj već i u današnjoj europskoj književnosti. Proustov osjećaj za stil, za vrijeme, za minucioznost, za analizu najtananijih osjećanja obogatio je suvremenu francusku literaturu, a neki njegovi opisi pejzaža postaju duhovni zavičaj mnogih milijuna čitalaca.

Proust stvara ciklus Recherche du temps perdu (U potrazi za izgubljenim vremenom). Ciklus se sastoji od sedam romana koji su objavljivani u roku od 14 godina (1913. - 1927.): Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena - ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena - zavičaj), Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica, Pronađeno vrijeme.

Marcel Proust - Combray 

Marcel Proust - U potrazi za izgubljenim vremenom