Ljudevit Bauer - Tri medvjeda i gitara

Vrsta djela - Pripovijetka za djecu

Mjesto radnje - Bukova šuma

Vrijeme radnje - neodređeno (možemo pretpostaviti da se radnja odvijala nedavno)

Medvjed Bruno je sa svoja tri sina živio u Bukovoj šumi. Kada je bio puno mlađi, bio je i okretan i snalažljiv medvjed, te je neko vrijeme radio i u cirkusu. Sada što je sve stariji nije mogao više sam, pa se oslanjao na svoje sinove. Najstariji sin Bukalo je bio odličan ribolovac. Svako jutro je išao na rijeku i čekao ribe, pa bi ih lijepo ulovio taman kada bi tata Bruno ogladnio. Svi su se mogli najesti od ribe koju bi Bukalo ulovio - tata Bruno i njegova braća Mrgud i Bero. Dok je najstariji sin Bukalo bio izvrstan ribolovac, srednji sin Mrgud je bio spretan u prikupljanju meda. Imao je jako dobar nos, da je mogao namirisati med na drugom kraju šume. Znao je nakupiti toliko meda da su se svi mogli najesti. Najmlađi sin Bero nije znao niti loviti ribu, a ni prikupljati med, ali je zato bio jako dobar i pametan. On je znao otići na rijeku i slušati kako voda šumi, pa bi nekada otišao na livadu i sve promatrao, a kada bi došao kući svima je pričao što je sve vidio i čuo. Znao je nekada kada se vraćao kući donijeti stručak cvijeća. Tako je sve bilo dok se Bukalu nije dogodila nesreća.

Jednom kada je Bukalo otišao na rijeku i to je otišao na mjesto gdje inače nikada nije lovio. Voda je bila mutna, ali i brza. Vidio je u vodi da se nešto bijeli, pa je pomislio da je to riba i snažno udario sa šapom da je uhvati, ali je to bio kamen. Sve njegove šape su bile ozlijeđene, te sada nije imao više s čime loviti, pa se tužan i praznih ruku vratio kući. Nedugo nakon njegove nesreće dogodila se nesreća i Mrgudu. Dok se šuljao prema deblu gdje su bile pčele, da uzme meda, nezgodno je stao na suhu granu i to se čulo, pa je taj zvuk uzbunio pčele. One su odmah napale Mrguda i izbole ga, ali najviše je stradao nos koji je od uboda otekao. Tako se i on vratio kući žalostan i praznih ruku.

Tako Bukalo nije mogao više ići loviti ribu, a Mrgud po med. Čekali su da ozdrave, pa su se malo skitali po šumi. Jednoga dana su donijeli kući gitaru koju su našli uz cestu koja je prolazila rubom šume. Tata Bruno im je objasnio kako je to glazbalo od plemenitog drveta na kojemu se svira. Bukalu i Mrgudu se to svidjelo, pa su pokušali svirati, ali nisu lijepo svirali. Rekli su da izgleda gitara nije za medvjeđe prste, ali otac ima kaže da za sviranje trebaju imati srce. Kada je Bero došao kući, braća su mu dala gitaru neka se i on okuša u sviranju. Prije nego što je počeo svirati pomislio je na šum vode, na pjev slavuja, lišće kako šumi, ševa kako zvižduče, ma sve na livadi i zasvirao. Toliko je lijepo svirao da su počele dolaziti životinje sa svih strana čuti kako svira. Došle su vjeverice, zečevi, srne, jeleni, lisice, vukovi. Svi su slušali kako Bero svira. Odjednom je Bukalo rekao, što vrijedi što lijepo sviraš kad nemam ribe. Kad su životinje koje su slušale Beru kako svira, to čule, odmah su pohitale na rijeku uloviti ribu, pa je tako ispred medvjeđe kuće bilo toliko ribe da se svi najedu, ali i za cijeli tjedan. Bero je samo nastavio svirati.

Nakon Bukala, oglasio se i Mrgud, te povikao - što ti vrijedi što lijepo sviraš kada nemamo meda. Kada su čule to ptice koje su sjedile na grani krenule su u potragu za med. Tako su se kasnije počele vraćati, a svaka je u kljunu nosila po dvije ili tri kapi meda u kljunu. Onda je bilo toliko meda da su imali za par mjeseci. I tako je Bero nastavio svirati iako nije znao loviti ribu niti sakupljati med.

Likovi - medvjed Bruno i njegova tri sina (najstariji Bukalo, te Mrgud i Bero), vjeverice, zečevi, srne, jeleni, lisice, vukovi, ptice

Medvjed Bruno – Otac medvjedića i glava obitelj. Bio je dobar te je sve svoje sinove volio na jednak način. Poštivao je njihovu različitost. Lijepo je odgojio svoje sinove pa isto tako kao što je on poštivao njih, poštivali su i oni svoga oca za kojeg su se s ljubavlju brinuli u starosti.

Bero – najmlađi od svoje braće. Razlikovao se od njih jer nije bio vješt u sakupljanju hrane. Ipak, bio je jako dobar, pametan i plemenit pa ga je cijela obitelj jako voljela. Volio je prirodu i uživao je u njezinim ljepotama. I najsitniji detalj u prirodi njegovo je oko moglo primijetiti te se svemu divio. Bio je velikodušan, nakon svakog izleta u prirodu, sa svojom obitelji je dijelio priče o njezinim ljepotama. Za njega je zvuk iz prirode bio najljepša glazba za uši. Upravo zato što je bio maštovit i jako osjećajan, lijepo je svirao gitaru te tako uveseljavao sve životinje.

Bukalo – najstariji od sinova. Bio je spretan u ribolovu pa se time i bavio. Bio je brižan, što možemo vidjeti iz njegove brige da mu obitelj uvijek ima dovoljno ribe za jelo. Upravo iz tog razloga, teško mu je pala činjenica da se više ne može brinuti za obitelj kada je ozlijedio šapu.

Mrgud – srednji od sinova, spretan u prikupljanju meda. I on je bio jako brižan jer se brinuo da mu obitelj uvijek ima dovoljno meda za jelo. Kada mu se dogodila nesreća da su ga izbole pčele, bio je tužan jer se neko vrijeme nije mogao skrbiti za obitelj.

Ljudevit Bauer - Tri medvjeda i gitara - verzija 2

________________________________

Ljudevit Bauer, pripovjedač rođen u Sisku 13. kolovoza 1943. godine. Diplomirao je jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu. Završio je poslijediplomski iz češke i slovačke književnosti u Pragu od 1969. godine do 1973. godine. Prevodio je s češkog i slovačkog jezika, a pisao je o češkoj i slovačkoj književnosti u našem, a o hrvatskoj književnosti u češkom i slovačkom tisku. Antologičar je dječjih priča i bajki. Zbirkom dječjih pripovijedaka Parnjača Kolombina iz 1979. godine se pročuo književno za koju je još dobio nagradu "Grigor Vitez". Jedan je od rijetkih hrvatskih pisaca kojima je u visokonakladnoj, meko ukoričenoj ediciji objavljen kriminalistički roman i jedini kojemu su objavljena dva dijela Trag u travi (1984) i Trik (1985). Osim toga okušao se i u žanru obiteljskog genealoškog romana - Kratka kronika porodice Weber 1990. godine. Od kasnih osamdesetih godina se posvećuje pisanju dječjih i omladinskih proza.