Lav Tolstoj - biografija lektira

Lav Tolstoj - biografija

Lav Tolstoj - biografija

 

Lav Nikolajevič Tolstoj ruski književnik i mislilac te jedan od najvećih svjetskih novelista. Rođen je u mjestu Jasna Poljana 9. rujna 1828. u pokrajini Tula kao četvrto od petero djece (Marija, Nikolaj, Sergej, Dimitrije, Lav) Nikolaja Iljiča i Marije Nikolajevne Volkonski. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Gubitak roditelja potiče ga na razmišljanja o životu, smrti i sreći. Zaključio je kako smrt može doći bilo kada te da se sreća može postići samo u sadašnjosti. Uvjerio je sebe da ukoliko nauči trpiti patnju nikada neće biti nesretan te se stoga bičevao dok ne proplače. Stoga ne čudi da je u svoj osmoj godini veoma osjetljiv i vatren. Nekako u to vrijeme upoznaje svoju prvu ljubav, devetogodišnju Sonječku Kološin. Uz tu plavušu baršunastih očiju uvijek je osjećao duboku radost i sreću. Kad je bio daleko od nje dovoljna mu je bila i sama pomisao na nju da mu se oči napune suzama. Poslije Sonječke zaljubio se u Ljubovu Isljenjoevu koja je stanovala u susjedstvu. Mnogo joj se divio i bio je strašno ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugome. Jednog dana, vidjevši je kako s balkona razgovara s nekim dečkom u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s balkona. Zbog toga je šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu ona kasnije postati punica.

 

Sa svojih 18 godina počinje patiti zbog svoje ružnoće - širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. Zbog toga u nazočnosti žena postaje stidljiv i zbunjen. U to vrijeme često je zaljubljen, a da bi se zaljubio bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Prvo je bio zaljubljen u Aleksandru, sestru svoga prijatelja, zatim u jednu udanu ženu, a nakon toga u nasmijanu Zinaidu, prijateljicu svoje sestre Marije. Mada je bio osjetljiv prema ljepoti Zinaide cijenio je njezinu blistavu inteligenciju, humor i sklonost ka poeziji. Najviše je volio s njom voditi duge i beskrajno strasne razgovore. Međutim stvarnost nije bila tako uzvišena. Razdiran snažnom i vatrenom senzualnošću prepustio se porocima. Udvarao se damama, a spavao je sa sobaricama. Tako je zavolio mladu i lijepu šesnatestogodinšnju sluškinju. Naslutivši tu avanturu njegova tetka je otjerala tu sluškiju koja je ubrzo umrla tragičnom smrću. Obuzdavši svoja čula pisao je u svom dnevniku: "Treba gledati na društvo žena, kao na neprijatan dio društvenog života i držati se što dalje od njih. Tko nam u stvari otkriva senzualnost, neosjetljivost, lakomislenost i mnoge druge poroke ako ne žene." No, nije dugo trajao povučeni život.

 

Često ga je prekidao periodima u kojima je živio razuzdano i neuredno. U to vrijeme puno se druži s bratom Sergejom čija je kuća uvije bila puna lijepih Ciganki. Tu se predavao porocima. Prvo alkoholu, a zatim i kocki na kojoj će izgubiti velik dio posjeda i nekoliko kuća. Poroka kocke neće se riješiti godinama. Boraveći zimi u Moskvi i Petrogradu najčešće je završavao svoje večeri kod Cigana, s prijateljima i djedom svoje buduće supruge. Napuštajući balove i šarmantne djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune Ciganki, šampanjca, svađa, polupanih čaša, glazbe i pjesama koje su bile za Tolstoja nezaboravne. Tu upoznaje voljenu Kaću - pjevačicu koja mu se nije skidala s krila. Ako se može vjerovati njegovom dnevniku samo dva dana poslije njegove zakletve kako više neće ići k ženama, nije mogao odoliti. U svoj dnevik u prosincu 1850. piše: "20. loš dan, bio sam kod Cigana; 28... kod Cigana; 29. zaista živim kao pravi gad... Uvečer pišem pravila života, a zatim odlazim kod Cigana!" Vrativši se balovima i mondenskim skupovima, uobražava da je zaljubljen u kneginju Ščerbotovu. Iz tog vjerovanja, nešto kasnije, nastati će Priča jučerašnjeg dana.

 

Susret s njom ostavio je snažan dojam. Nastavili su flert, ali sada već mnogo strasnije. Vrativši se u svoje rodno mjesto Jasnu Poljanu rađa se idila koja će dugo potrajati, s Valerijom - prvom susjedom. Čak je imao i namjeru vjenčati se s njom. Sve to nije mu smetalo da nekoj od bezbrojnih seljanki na njegovom posjedu da znak da dođe u sjeno, jer ga je više nego ikad mučila pohotljivost. I s Valerijom je prekinuo, ne baš gospodski - jednim pismom i bijegom u Pariz. Tamo posjećuje pripadnike, tada mnogobrojne, ruske kolonije gdje upoznaje mladu kneginju Livov. Jedno vrijeme zanosi se ženidbom s njom. Ali redaju se poznanstva: gospođica Fitz-James, čije su ga noge obarale; pa jedna umiljata dama s velikim grudima... Volio je lutati ulicama Pariza gdje je susreo ženu koja ga je do te mjere uzbudila da ju je pratio satima. U Ženevi upoznaje kćerke svog rođenog djeda, Elizabetu i Aleksandru Tolstoj. Aleksandra (39 god.) imala je lijepe oči, topao glas, prefinjen ukus, izvanrednu učtivost i takt dvorskih ljudi. Bile su to sve osobine koje je Tolstoj cijenio. Ovo prijateljstvo ubrzo se pretvorilo u jednu ljubavnu vezu. U to vrijeme bilo je normalno da se netko zabavlja s rođenom tetkom pa se i Tolstoj prepustio toj modi onog vremena.

 

U vrijeme dok je kao topnik bio u vojsci na Kavakazu stari Kozak Jepuška, pijanica kod koga je stanovao, nalazi mu "nježnu divljač" - tatarske djevojke. Tolstoj ih svakodnevno poziva u svoj šator. Tako je sreo Marenjku koja će postati Marija u njegovu romanu Kozaci. Toliko se zagrijao da je odustao od svog najomiljenijeg hobija - lova, samo kako bi mogao s njom dugo šetati. Iako je bio zaljubljen nije pomišljao ovu idilu okruniti brakom. Kako je često premještan tako se rađaju mnogobrojne ljubavne avanture. Za vrijeme boravka u Pjatigorsku upoznaje Teodorinu koja se u njega zaljubljuje. "Ona me strašno uzbuđuje", zapisao je. Vrativši se u Moskvu prepušta se mnogobrojnim zadovoljstvima glavnog grada. Jedan njegov suborac, zapisao je: "Nestajao bi na jedan ili dva dana, a zatim bi se vratio kao zabludjeli sin, namrgođen, oslabio, pokajnički. Pričao bi sve: kako je bančio, kockao, vodio ljubav... Ukratko čudan tip..."

 

Bilo je dana kada je i odlazio u javne kuće. Poslije jedne takve noći u orgijanju uz lošu glazbu, sir, rakiju, dernjavu i djevojke, postavio je sebi pravilo - nikad više neće prekoračiti prag krčme ili javne kuće. Jednog dana posjetio je svoju prijateljicu iz djetinstva, Ljubovu Isljenjevu, koju je prije 20-ak godina u napadu ljubomore bacio s balkona. Bila je udana i imala je tri prekrasne kćerke. Kako je volio djecu igrao se s njezine tri djevojčice: "Večerali smo kod Ljuboške, sada, Bersove. Djeca su nas posluživala za stolom. Kako su te djevojčice ljupke, vesele! A zatim smo se šetali i igrali preskakanja." Šest godina kasnije jedna od tih ljupkih djevojčica, desetogodišnja Sonja, postaće njegova supruga. U Moskvi je flertova sa sestrom svog prijatelja, Aleksandrom. Bila je udana i postala kneginja Aleksandra Obelenska.

 

"Ah kad bi Aleksandra bila deset godina mlađa, sigurno bih se oženio", zapisao je u svoj dnevnik. Njih će dvoje dosta dugo ostati prijatelji i četo će se dopisivati. U Ženevi je imao kraće veze s izvjesnom Engleskinjom Dorom i jednom bucmastom i veselom sluškinjom. Mondenska i seoska zadovoljstva ipak nisu mogla prikriti prazninu njegova života. Sve češće je bio opsjednut mislima o ženidbi. Nakon dugih i čestih odlazaka kod nekadašanje ljubavi iz djetinstva - Ljubuške, Tolstoj (sada već ozbiljan grof u srednjim godinama) s ugledom poznatog pisca očarava njezine već odrasle kćerke. Sve su bile lijepe. Najstarija, pravilnih crta lica, hladne ljepote, samouvjerena, inteligentna i zainteresirana za književnost zvala se Liza. Sonja je bila najljepša i veoma nadarena za umjetnost. Najmlađa Tanja, još je bila na granici djetinjstva i ozbiljnosti. U prvo vrijeme, pažnju je poklanjao Lizi, tako da su i ona i njeni roditelji bili uvjereni da Tolstoj dolazi zbog nje.

 

Kasnije je Tolstoj otkrio svoje simpatije prema Sonji. Tako će doći i do prosidbe. Saznavši da grof traži Sonjinu ruku Liza je briznula u plač i bijesno je savjetovala sestri da ga odbije. Ne slušajući je Sonja, sve sretna, ipak je pristala. Na Sonjinim zarukama Liza je teška srca zagrlila svog, budućeg šogora. Pred vjenčanje, na Sonjino inzistiranje da pogleda njegov dnevnik Tolstoj je bez ikakvog otpora pristao. Mlada i naivna otkriva najbrutalniju i najgrublju stranu života svog budućeg supruga. Najviše ju je pogodilo što je njen zaručnik daleko od oličenja junaka iz legende koju je ona sebi stvorila. Posljednjeg tjedna prije braka Tolstoj je provodio u seksu s nekom mjesnom seljakom. Njezina ljutna prerasla je u neizvjesnost kda se na dan vjenčanja kada se mladoženja nije pojavljivao. Sa zakašnjenjom od nekoliko sati stigao je i brak je sklopljen. Brak je ubrzo ušao u problematičnu fazu jer je Sonja neprekidno mislile na žene koje je Tolstoj ili poznavao prije nje. Naročito je mrzila Aksinju, s kojom je imao sina, seljanku koja je tri godine bila ljubavnica njenog supruga. Jednog dana ju je prepoznala među seljankama koje su bile pozvane da izmjene pod u kući. Krv joj je uzavrila u glavu i nastale su scene koje je Tolstoj mrzio iz dna duše. Pomisao na muževljevu nevjeru s Aksinjom, ili nekom drugom seljankom, proganjala ju je. Prerušavala se u seljanku, navukla maramu na oči i išla za njim cestom kako bi vidjela da li će je pozvati da pođe s njim u šumarak.

 

Sonjina mlađa sestra Tanja često je dolazila na njihovo imanje. U to vrijeme Tanja je imala velikog utjecaja na Tolstoja. Pisac je volio dugo pričati s ljupkom Tanjom. Slušajući je mislio je na Natašu Rostovu iz njegovog budućeg romana Rat i mir. Bilježio je njena osjećanja, pokrete, kratku prošlost. Kad je Sergej, stariji Tolstojev brat ponudio ruku Tanji, Sonja se naročito radovala jer je bila ljubomorna na svoju sestru čije je društvo njen muž i previše volio. U to vrijeme imao je jednu šarmantnu sekretaricu koja mu je mnogo pomagala u njegovu radu, ali na Sonjino ustrajvanje da je otpusti Tolstoj je popustio. Koliko god je Sonja bila ljubomorna, Tolstoj je bio još više. Ona još uvijek relativno mlada, srela je nekadašnjeg obožavatelja - mladog poručnika Polivanova. Kako je brak trajao sve dulje Sonja i Lav međusobno su bili sve udaljeniji. Oboje su se osjećali usamljenim. U to vrijeme Tolstoja hvata manija bježanja od svoje supruge. Sonja sada već u godinama, majka trinaestoro djece, biva sve nervoznija. Pored ove histerične žene Tolstoj će ipak ostati samo zahvaljujući djeci. Ipak pred kraj života pobjeći će od nje i završiti na nekoj maloj ruskoj seoskoj željničkoj stanici Astopov, svoj veoma buran život 7. studenog 1910. zbog upale pluća. Sonja će tada primiti telegram u kojem će pisati samo: "Umro Tolstoj."

 

U bivšem Sovjetskom Savezu objavljena zbirka njegovih djela sadrži 90 svezaka. Osim kao veliki književnika ostati će upamećn i kao velik zagovornik mira i nenasilja. Pismo koje je napisao jednim indijskim novinama (1908.) naslovljeno "Pismo Hindusima" rezultiralo je intezivnim dopisivanjem s Gandhijem. U tom dopisivanju Tolstoj je uvjerio Gandhija da se odustane nasilnih metoda i prihvati poltiku neoružanog otpora. Kasnije će Gandhi u svojoj autobiografiji Tolstoja nazvati "Najvećim apostolom nenasilja današnjice". Uz to Tolstoj je bio velik pobornik esperantističkog pokreta. Na književnom polju iznio je tezu da je Shakespeare loš spisatelj te da uopće nije umjetnik. Svoj stav iznio je i obrazložio u kritičkom eseju o Shakespearu (1903.).

 

Najpoznatija djela - Povijest jučerašnjeg dana, Djetinjstvo, Dječaštvo, Sevastopoljske pripovijetke, Mladost, Dva husara, Obiteljska sreća, Dekabrist, Napredak i određenje obrazovanja, Kozaci, Platnomjer, Rat i mir, Azbuka, Kavkaski zatvorenik, Ana Karenjina, Ispovijed, Što nam je onda činiti, Smrt Ivana Iljiča, Pučke pripovijesti, Kreutzerova sonata, Otac Sergije, Uskrsnuće, Gospodar i slugaHadži Murat...

 

Pojmovi

 

- Apostol (grč. apostello - odašiljem, pošaljem) Poslanik, vjerovjesnik.

- Esej (franc.-eng.) Popularno pisana rasprava.

- Aristokracija (grč. aristost - najbolji, najugledniji + krateo - vladam) Gospodstvo, vladavina velikaša. Privilegirani gornji sloj neke klase ili socijalne grupe.

- Esperanto (lat. sperare - nadati se) Umjetni međunarodni jezik. Osmislio ga je L. L. Zamenhof 1887.

- Histerija(grč. hystera - maternica) Vrsta duševne neuravnotoženosti (hrv. materničavost).

- Flert (eng.) Udvaranje bez ozbiljne namjere, ljubakanje, koketiranje, očijukanje.

- Manija (grč. mania - bjesnoća, bijes, ludilo, bjesnilo) Bolesno psihičko stanje s oštrim prijelazima od uzbuđenja do potišenosti. Snažna zanos za nečim.

- Monden (franc.) Čovjek koji se kreće u 'visokom društvu', svjetski čovjek, moderan čovjek u najvišem smislu riječi.

- Novelist (tal.) Pisac kratkih pripovjetki.

- Šogor (mađ.) Šurjak, šura, svak, svojak, djever.

 

Citati 


Mozak besposlenog čoveka je omiljeno prebivalište đavolovo.
Samo su dva izvora ljudskih poroka: lijenost i praznovjerje, i samo su dva dobročinitelja: rad i um.
Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.
Sedam puta prevrni jezik prije nego što počneš govoriti.
Zadovoljstva bogataša stvaraju se suzama siromaha.
Daj više odmora jeziku nego rukama.

 

Lav Tolstoj - Ana Karenjina

Lav Tolstoj - Ana Karenjina - esej

Lav Tolstoj - Ana Karenjina - interpretacija

Lav Tolstoj - Genije iz Jasne Poljane

Lav Tolstoj - Hadži Murat

Lav Tolstoj - Rat i mir

Lav Tolstoj - Život i djelo

loading...
1 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Lav Tolstoj - biografija

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u