Ksaver Šandor Gjalski - Janko Borislavić lektira

Ksaver Šandor Gjalski - Janko Borislavić

Ksaver Šandor Gjalski - Janko Borislavić

 

Pravi tragični tipovi jesu vječni i ne stvori ih tek ma i najveći veleum, nego se nalaze u krilu ljudskoga života i prije pjesnika i poslije njega. Zar zbilja misliš da među nama nema više Prometeja, Fausta, Ahasvera? O, ima ih, a neumolnom sudbom ganjani Edipi malo da nismo svi skupa. U tom ne može ništa opraviti ni samo naše javno purgarsko doba - pak mi vjeruj, ne treba Faustu da se zaogrnjuje u sredovječnu učenjačku kabanicu; on podnosi i naš nelijepi kratki kaput i naš glupi cilindar. Najposlije bijeda ljudskoga duha i srca jača je od Millove logike.

 

Ksaver Šandor Gjalski poznati je romanopisac, novelist, ali i autor koji je napisao velik broj pripovijesti među kojima je poznatija zbirka "Pod starim krovovima", o načinu života starog hrvatskog plemstva i njihovom upornom odbijanju promjena pred kojima nije bilo bijega. Pod starim krovovima pripovijeda o uzornim plemićima i njihovu načinu života sve dok ih nije pregazila surovost novijeg doba baš kao što je bilo kod Cinteka Batorića, glavnog lika pripovijesti "Perillustris ac generosus Cintek" i "Illustrissimus Battorych".

 

Janko Borislavić je još jedna pripovijest Ksavera Šandora Gjalskog o potomku stare plemićke obitelji, visoko obrazovanog mladića koji ne želi postati svećenikom. Čitajući svatko može saznati više o životu glavnog lika, kako se naučio nositi sa svim što mu je život namijenio te kakav je bio njegov kraj.

 

Kratak sadržaj - Janko Bersilavić dolazi iz stare plemićke obitelji. Osim što je obrazovan Janko posjeduje veliki talent. Zbog toga što je razočaran svećenstvom smatrajući da je svo religizno učenje samo varka, odbija postati svećenik i odbacuje sav uložen trud u pripreme koje su ga trebale osposobiti da se jednog dana počne baviti svećenstvom. Po njemu prava istina o životu nije dolazila iz religije nego sve odgovore treba tražiti na drugom mjestu. Kako je promijenio odluku o životnom pozivu, odlučio je otići u Beč i tamo se posvetiti daljnjem učenju. Posvetio se studiranju prava, filozofije i medicine, a bio je jedan od onih koji su se oduševili Darwinom i njegovom teorijom o tome kako su pojedine vrste nastale. Bio je razapet između brojnih proturječnih spoznaja i tvrdnji zbog čega nije našao odgovor na mnoga postavljena pitanja. Kada je saznao za smrt brata odlučio je vratiti se na Jazvenik imanje u Hrvatskom zagorju. Tamo je nastavio živjeti povučeno razmišljajući cijelo vrijeme o tome postoji li smisao njegovog postojanja. S vremenom ga prekrasna okolica koja ga okružuje, kao što je čaroban zagorski kraj, smiruje i polako uništava oklop kojim se ogradio.

 

Janko je u Hrvatskom zagorju upoznao unuku udovice Jagodićke, Doricu koju je zaista zavolio. Počeo je prema njoj osjećati nešto posebno, a na nju je gledao kao na ideal čiste žene. S vremenom ju je uzdigao na prijestolje idealne te nestvarne ljubavi. Dorica je s druge strane Jankove osjećaje doživjela prirodno i čisto, očekujući da će Jankovo obožavanje na kraju završiti vjenčanjem te sretnim brakom. Kada je zadovoljio svoju žudnju, Janko je počeo prezirati Doricu i sada je za njega bila samo uprljan izvor grijeha. U odnosu prema Dorici je pokazao koliko može biti nemilosrdan pa ju je ostavio osramoćenu i krenuo na putovanje Europom i Amerikom. Dorica je baki priznala svoj grijeh, a kako je još uvijek voljela Janka počela je polako venuti tugujući za osobom koja se prema njoj ponijela bezobzirno. Baka je proklela unuku, a od pretrpljenog šoka je ostala nepokretna.

 

Dorica ju je odlučila njegovati i tako je upoznala liječnika Pašića, udovca s djecom koji se zaljubio u Doricu i ne mareći za njen grijeh iz prošlosti, nudio joj brak, ali kako je još uvijek bila zaljubljena u Janka odbila je liječnika i odlučila čekati svoju prvu ljubav. Janko se nakon dugo godina lutanja vratio. Dorica je u međuvremenu naslijedila imanje od bake, a susret s prvom ljubavi je opet donijelo razočaranje. Janko se s putovanja vratio oronuo i prazan. Bio je uvjeren kako u životu ne postoji ništa osim patnje. Bio je toliko depresivan da si je htio oduzeti život.

 

Dorica ga u velikoj i bezgraničnoj ljubavi, ali i zbog dobrog karaktera počinje njegovati. Tek sada Janko shvaća koliko je njena ljubav velika i vrijedna. Ali kako je postao samo ljuštura od čovjeka, već dugo nije mogao uzvratiti na nečije osjećaje. Unatoč tome od Dorice traži da mu oprosti, ali i da se uda za liječnika Pašića jer ju on iskreno voli. Nakon što joj je ostavio imanje, Janko na kraju nalazi smirenje u smrti.

 

Mjesto radnje - Beč, imanje Jazvenik u Hrvatskom zagorju

Vrijeme radnje - 19. stoljeće

Likovi - Janko Borislavić, Dorica

 

Janko Borislavić je učeni mladi čovjek koji se razočarao u religiju i zbog toga je odustao od svećenstva da bi se mogao okrenuti drugim područjima u životu te izučavanju medicine, prava i filozofije. Od nekada religioznog čovjeka Janko je otišao u drugu krajnost i počeo sve više cijeniti Darwina i njegovu teoriju o nastanku živih bića. Janko je opisan kao čovjek rastrgan između onoge u što je nekada vjerovao i čemu se sada okrenuo. Razapetost između toliko različitih uvjerenja učinila je od Janka kompliciranu osobu koja većinu vremena nije bila sigurna što zapravo želi.

 

Rastrojenost je najviše pokazao u osjećajima prema djevojci Dorici, kada je zbog svojih ideala koji su postojali samo u njegovoj svijesti, odbio dobru djevojku i za kratko vrijeme uništio iskrene i jednostavne osjećaje. Pretpostavka je da Borislavić nije loša osoba, nego su ga životna uvjerenja dovela do toga da se ponaša nekonvecionalno. Da nije loš čovjek nego samo zbunjen postaje jasno kada na kraju moli Doricu da se vjenča za liječnika Pašića, jedinog čovjeka koji ju je iskreno volio.

 

Dorica je mlada, pametna i vrijedna djevojka koja se odmah zaljubi u zanimljivog i šarmantnog Janka. Koliko god ju je na početku idealizirao Dorica je ostajala skromna i jednostavna, a sve što je htjela bili su iskreni osjećaji te vjenčanje. Nažalost zbog svoje dobrote, neiskvarenosti, ali i naivnosti, Dorica biva osramoćena i ostavljena od voljenog čovjeka, koji ju je nakon kratke romanse odbacio smatrajući je izvorom grijeha. Ostala je dosljedna sebi i priznala baki svoj grijeh, a kada ju je baka proklela i zbog šoka ostala invalid, Dorica je ostala uz nju kako bi je mogla njegovati. Iako joj se pružila prilika da uz liječnika Pašića izbriše svu sramotu, nije pristajala na ništa lažno nego je i dalje ostala vjerna ljubavi prema čovjeku koji ju je odbacio. Na kraju pokazuje još jednom koliko ima veliko srce kada odluči njegovati Janka.

___________________________________

 

Ksaver Šandor Gjalski (pravo njegovo ime Ljubomil Tito Babić) rođen je u mjestu Gredice, Hrvatsko zagorje, 26. 10. 1854. god. a umro je 9. 2. 1935. god. Pripovjedač, romanopisac i novelist. Potječe iz plemićke obitelji, a književno ime je uzeo po majčinu ocu. Osnovnu je naobrazbu stekao privatnom poukom, gimnaziju polazio u Varaždinu, a pravo studirao u Zagrebu i Beču. Kao upravni činovnik službuje u Koprivnici, Osijeku, Sisku, Sušaku i dr. Kasnije se zaposlio u Kraljevskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu, a umirovljen je zbog neslaganja s Khuenovim režimom. Javnu političku djelatnost započinje kada je izabran u Hrvatski sabor. Bio je i predsjednik zastupništva Hrvatskoga sabora u Ugarsko - hrvatskom saboru u Budimpešti i veliki župan zagrebačke županije. Nakon umirovljenja živi na imanju u Gredicama. Do njegovih političkih nazora obilježavaju koraci: u mladosti je oduševljeni pravaš, zatim poklonik slavenofilstva i unitarnega jugoslavenstva, a političku karijeru okončava kao razočarani federalist.

 

Od svih hrvatskih realista Gjalski je u svome književnome djelu ostvario najveći tematski raspon. Iznimno otvoren različitim književnim i političkim strujanjima, pomalo pomodan i nekritičan, prošao je nekoliko stvaralačkih faza kao i mnogi pisci. Bio je poklonik A. Šenoe, G. Flauberta, A. Schopenhauera i posebno Turgenjeva, a nisu ga mimoišli ni modernistički poticaji te fantastične, metafizičke i okultne teme. Njegovo je razumijevanje književnosti kao sredstva za odgoj i pouku, kako u prikazivanju života naroda, tako i u postizanju narodnih ciljeva. Još za vrijeme studija počeo je pisati prve književne tekstove, novele Illustrissimus Battorych i Maričon, objavio je u Viencu i tako u turgenjevljevskoj maniri (liričnost, sentimentalnost, nostalgija) - koja će biti jedan od ključnih uzroka različitosti tj. mekoće njegova realističnoga opisivanja. Opisivao je kroniku zagorske plemićke sredine, obuhvativši je zbirkom Pod starim krovovima. Utjecaj Turgenjeva očevidan je - kako u tematskom odabiru, tako i u pripovjednim postupcima - u romanima U novom dvoru i Na rođenoj grudi.

 

Zanimljiv je tematski pomak u političkom romanu U noći, koji je jedan od najboljih hrvatskih devetnaestostoljetnih romana. Središnji motivi vezani su uz pokvarenost u hrvatskome društvu i bezidejnu mladež koja je uvučena u političke igre i iskorištena za tuđe interese. Roman je autorov obračun s vlastitim mladenačkim pravaškim uvjerenjima, svojevrsna književna kritika pravaškoga političkoga programa i otvoreno zauzimanje za Strossmayerova načela kulture, znanja i prosvjete.

 

U romanima Janko Borislavić i Radmilović prikazuje, među prvima u hrvatskoj književnosti, duhovne nemire hrvatskih intelektualaca, njihove dvojbe i tragičan svršetak, motiviran s jedne strane osobnim pitanjima, a s druge društvenom sredinom. U prvome, kojim začinje mistično-filozofsku tematiku pod utjecajem Schopenhauerove filozofije, gradi priču oko faustovskoga problema hrvatskoga "suvišnoga čovjeka", dok je u drugome preko glavnoga lika, nadarena književnika koji je neshvaćen u domaćim provincijskim kulturnim prilikama, zahvatio ondašnje hrvatsko društvo.

 

Posebno je zanimljiva novela u kojima odustaje od realistične matrice i okreće se psihološkim, odnosno parapsihološkim (mističkim i okultnim) temama. Uglavnom slijedeći Šenoin postupak, napisao je i tri povijesna romana: Osvit - u kojemu pripovijeda o narodnome preporodu i buđenju hrvatske nacionalne svijesti, Za materinsku riječ - posvećen događajima iz 1848. i Dolazak Hrvata - u kojemu obrađuje događaje od doseljenja do pokrštavanja. U književnom romanu Pronevjereni ideali, obračunao se s jugoslavenstvom, jednom od svojih političkih zabluda.

 

Po svom pripovjedačkom načinu pisanja je novelist i to se osobito osjeća u njegovim romanima. Njihova se struktura obično sastoji od nekoliko slika iz života junaka koje su prožete opisima krajolika, prikazom raspoloženja, lirskim razmišljanjima, ladanjskim razgovorima, sjećanjima i uspomenama. Stoga je njegov pripovjedački postupak, zapostavljanjem događaja i čvrstoga zapleta te postavljanjem lika, njegova stanja, njegovih osjećaja i razmišljanja u prvi plan, pomak prema modernome psihologiziranju i izravno prethodi književnomu pripovijedanju hrvatskih modernista. Tematski raznovrstan, uspio je zadovoljiti različite idejne, političke i književne ukuse i interese.

 

Ostala djela: politički roman U noći (1886.); društveno - psihološki romani Janko Borislavić (1887.), Radmilović (1894.); povijesni romani Osvit (1892.) Za materinsku riječ (1906.), Dolazak Hrvata (1924.); posljednji roman Pronevjereni ideali (1925.)

 

Ksaver Šandor Gjalski - Diljem Brezovice 

Ksaver Šandor Gjalski - Na badnjak

Ksaver Šandor Gjalski - Perillustris ac generosus Cintek

Ksaver Šandor Gjalski - Pod starim krovovima 

loading...
1 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ksaver Šandor Gjalski - Janko Borislavić

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u