Jerome David Salinger - Lovac u žitu - esej

Kasni modernizam - proza u trapericama

Proza u trapericama (želi se reći da su traperice stav, a ne hlače) – naziv za popularnu prozu koja nastaje 60-ih godina 20. stoljeća, kao opreka intelektualističkoj prozi. Naziv je dobila po trapericama – odjevnom predmetu tipičnom za mladu generaciju koju ta proza opisuje. Začetnikom se smatra Amerikanac David Jerove Salinger romanom Lovac u žitu.

Obilježja - mladi, inetligentni ljudi bez ciljeva, planova i sigurne budućnosti; nezadovoljni su svijetom, ali su neangažirani, apolitični i cinični. Ograđuju se od malograđanske kulture koju doživljavaju kao kulturu odraslih, što je apsurdno jer su i sami odrasli. Afirmiraju kulturu filma, stripa, rok glazbe i džinsa. Pripadnost nekoj društvenoj skupini zamjenjuje se pripadnošću klapi (društvu, ekipi). Klapa nameće određene uloge i modele ponašanja. Sveznajući pripovjedač zamjenjuje se nepouzdanim koji pripovijeda u 1. licu i sve komentira iz vlastite perspektive, propuštajući ono što bi bilo važno i što bi događaje prikazalo u drugačijem svjetlu.

U jezik se unosi sleng, kolokvijalni urbani govor i dijalekt. Pretvaranje protiv hipokrizije (pretvaranja odraslih) i zloće pripovjedač izražava "nepatetičnim dječačkim žargonom punim živosti i humora". U središtu je romana svijest i podsvijest lika. Fabula je reducirana jer je sve podređeno prikazivanju psihološkog stanja lika. Nema nizanja epizoda koje sugeriraju protjecanje vremena – javljaju se samo fragmetni zbivanja, a u cjelinu ih povezuje lik. Likovi su introvertirani, okrenuti svom unutarnjem svijetu. Često se kao pripovjedna tehnika javlja unutarnji monolog.

- Moderni roman
- Roman odgoja, odnosno roman o odrastanju
- Roman cijelog tipa poslijeratne proze nazvane proza u trapericama ili jeans - proza

- Kompozicija - roman je pisan kao ispovijest u 1. licu, pripovijedanje je linearno s mnoštvom epizoda i mnogobrojnim digresijama koje služe karakterizaciji glavnog lika. Početak je obilježen retrospekcijom. Holden Caulfield opisuje krizu koju je prošao prošloga Božića

- Opisi prostora imaju simbolično značenje, npr. na početku je Holden u hotelima i barovima, što ukazuje na njegovo nesnalaženje, otpor i bijeg jer se nalazi tamo gdje mu nije mjesto. Pred kraj romana radnja se odvija s mumijama i na dječjem igralištu, koje ukazuje na to da je društvo odraslih kao svijet mumija, odnosno želju da se vrati u djetinjstvo. Promatrajući sestru na igralištu, ističe želju za povratkom u njezine godine, što isto tako dovodi do zaključka da više ne pripada ni svijetu djece (izgubljenost u vlastitom tijelu, ne zna gdje mu je mjesto. Premlad je da bi bio odrastao, a prestar da bi bio dijete)

- Roman je priča o srednjoškolcu koji je pobjegao iz internata. On je dijete imućnih roditelja, ima starijeg brata D. B. - a koji je uspješan u Hollywoodu i ima mlađu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie umro je od leukemije, što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega, bio mu je uzor i o njemu govori pun ponosa. Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih praznika, no odlučuje otići ranije, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom. Boji se reakcije roditelja pa ne odlazi kući, nego u hotel u New Yorku, u kojem upoznaje negativne pojave u svijetu koji ga okružuje (suočava se s noćnim životom, barovima i prostitucijom). Susreće i bivšu djevojku Sally, koja ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje i svoju sestru. Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona želi poći s njim pa se posvađaju. Nakon svađe odlaze u ZOO, zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir. Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izražava o očekivanjima u budućnosti i mogućnostima prilagođavanja svijetu.

- Priča se pripovijeda iz perspektive 16-godišnjeg dječaka i odražava način na koji on vidi i doživljava svijet

- Vrijeme radnje – predbožićno vrijeme, 40 - e godine 20. stoljeće, u razdoblju od tri dana - subote, nedjelje i ponedjeljka

- Radnja ne teče kronološki (nema uzročno - posljedičnog slijeda, nego ovisi o subjektivnim proživljavanjima lika; tijek se radnje prekida asocijacijama i monolozima)

- Holdenov odnos s roditeljima nije baš najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole. Govori da su mi roditelji oduvijek osjetljivi

- Holden se često uspoređuje s bratom i sestrom i govori za sebe da je glup i lud te da je on jedini neuspješan u obitelji. Nema mnogo prijatelja. Izdvaja Stradlatera (pametan i dobar čovjek, ali veliki ženskaroš), Ackleyja (opisivao ga je kao užasno dosadnog, ali mu je svejedno nedostajao), Jane Gallagher (draga prijateljica, čak i tajna ljubav. Na njoj je sve volio, čak i njezin način kartanja; spominje ju kroz cijeli roman)

Holden Caulfield - voli filozofirati, komentirati različite teme, jako je nesiguran u sebe, kaže da često laže, koristi se ironijom, stalno nosi crvenu lovačku kapu (nosi je stalno okrenutu naopako), čime označava bunt protiv vladajućih normi i tradicije. Na sve što je karakteristično za njegovu dob gleda podcjenjivački i cinično. Njegovi vršnjaci nezreli su tinejdžeri, dok sebe doživljava zrelijim i starijim zbog nekoliko sijedih pramenova kojima pokušava prikazati se odraslim. Redovito pokušava u barovima naručiti viski, što mu ne polazi za rukom jer odrasli ljudi prepoznaju njegovu nezrelost.

Simbolika naslova - odnosi se na krivo izrečen stih lirske pjesme Dolazeći iz žita, Roberta Burnsa - "ako netko ulovi nekog dok kroz žito ide..." – to je nevina misao izrođena iz ideje da se zaštite nevini. U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana – u cijelom se romanu govori o Holdenovim željama, o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom Phoebe pričao što bi on želio postati. Rekao je da bi želio postati lovac u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost loviti malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u provaliju. To je povezano s pjesmom: "ako netko sretne nekog dok kroz život ide". Holden sebe zamišlja kako stoji u polju žita u kojem se igraju djeca. U njegovoj maštariji, na kraju tog polja, nalazi se provalija. On bi stajao u tom polju i pazio na djecu koja bi se previše približila rubu i uhvatio ih da ne padnu u provaliju odraslih i zrelosti. Kako on kaže, on bi želio biti "lovac u žitu". Ovo je metafora za djecu koja gube svoju čistoću i nevinost te odrastaju i pretvaraju se u prevarante koje Holden toliko prezire. Ono je neobičan, ironičan dio knjige jer bi Holden htio spašavati druge, a ne može spasiti sebe

- U knjizi se obrađuje i tema pretvaranja. Holden prezire neistinitosti i lažne namjere i tijekom romana on razabire sve prevarante na koje nailazi

- Kao tinejdžer kojeg muče njegovi osjećaji i neuspjesi, on vjeruje da svi uspješni ljudi na koje nailazi i koji misle da su sretni, zapravo su glupi i neznalice. Ne nailazi na mogućnosti da ljudi imaju razloge zašto se ponekad ponašaju kako se ponašaju. On ih i dalje naziva prevarantima, a njegova je procjena ljudi u cijelosti bez ikakvih pravih razloga i dokaza, tj. on se pretvara da je on jedini iskren i da vidi ono što je stvarno i što ostali ne vide, samo da bi dobio barem mali osjećaj pravde

- Ironija je u tome što je Holden jednako velik prevarant kao i ostali ljudi što ga okružuju: laže, pretvara se, daje nerazumne i brze zaključke i pretpostavke bez ikakvih pravih dokaza

- Holden je idealist, osjećajno nezreo i nesposoban prilagoditi se životu i realnosti i posljedicama odrastanja. Sebe smatra mučenikom, žrtvom svijeta, samo da bi opravdao svoju izoliranost i nesposobnost suosjećanja i razumijevanja drugih

- Stil - Holdenovi sarkastični komentari doprinose humoru. Način pripovijedanja – struja svijesti (protagonist priča priču bez kronološkog slijeda, ubacujući činjenice i misli kako ih se sjeti)

___________________________________

Jerome David Salinger - Lovac u žitu - esej

S cigaretama i ostalim, račun je izašao oko trideset dolara. Mislim da su bar trebale ponuditi da plate ono što su popile prije nego što sam se pridružio - ne bih im dopustio, naravno, ali trebale su bar ponuditi. Nisam se, ipak, pretjerano uzbudio zbog toga. Bile su takve guske, ništa nisu znale, a nosile su i te žalosne, cirkuske šešire i sve. Deprimiralo me i to s ustajanjem rano ujutro da bi vidjele tu reviju u Radio-cityju. Ako netko, neka djevojka s idiotskim šeširom, recimo, dođe čak u New York - iz Seatlea, Isuse - i završi ustajući rano ujutro da bi vidjela prokletu reviju u Radio-cityju, to stvarno deprimira. Platio bih po sto pića svakoj od njih samo da mi to nisu rekle. Otišao sam iz tog Lavanda-salona ubrzo poslije njih. Ionako su zatvarali, a orkestar je davno prestao svirati. To je, prije svega, bilo jedno od onih mjesta u kojima se grozno osjećaš osim ako si s nekim tko dobro pleše ili ako konobar dopušta da naručuješ prava pića, a ne samo Coca-Cole. Nema nijednoga noćnog kluba na svijetu u kojemu bi mogao sjediti ako ne možeš naručiti neko piće i napiti se. Ili ako nisi s nekom djevojkom koja te stvarno baca u nesvijest.

SMJERNICE

- Kojemu književnom razdoblju 12. stoljeća pripada roman? Objasni naslov djela.

- U kojemu je licu pripovjedač i na koji to zaokret u literaturi upućuje?

- U kojemu se gradu zbiva radnja odlomka? Kako Holden prosuđje djevojke u društvu?

- Koji su njegovi kriteriji? Kojim ih izrazima opisuje?
- Istakni izraze tipične za adolescentski žargon. Koje je njegovo životno stajalište? Zašto je
tako radikalan u svojim stajalištima? Koje su njegove životne nedoumice?

- Je li promišljen ili kaotičan? U kojim su riječima prepoznatljivi ironija i cinizam?
- U kojim se presudnim životnim situacija nalazio Holden; kako reagira i kako je to utjecalo na njegovo sazrijevanje? Kakav je njegov odnos i držanje prema obitelji i je li taj odnos presudan za kvalitetu njegove ličnosti? Može li Holden biti uzor svojim vršnjacima?
- Koje su njegove osobine tebi prihvatljive i zašto, a koje nisu?

U ovome eseju interpretirat ću djelo američkoga romanopisca i pripovjedača Jeromea Davida Salingera "Lovac u žitu". Djelo je nastalo 1951.godine i obilježilo je početak proze u trapericama. Takva prozna vrsta prikazuje nam besciljnu inteligentnu mladež koja ne poštuje autoritete starijih, odbija različite tradicionalne vrijednosti (poput crkve, škole i odgoja) i nekako se želi istaknuti pred svijetom svojim suprotstavljanjem i arogantnim. Priredila i ispravila - A. Sikavica Joler, prof.

Interpretativni školski esej

Naslov djela zapravo je krivo zapamćen stih pjesme za koji je Holden tvrdio da će biti njegov posao. Metaforički je zamislio kako će baš on bit "lovac u žitu" sa zadatkom spašavanja djece koja padaju u provaliju. Pod samim izrazom "provalija" smatra se da glavni junak misli na suvremene poroke kojima se odaje današnja mladež te će on pomoći djeci da zadrže mladenačku čistoću i dobrotu. Dakako, sve to pripovijeda sedamnaestogodišnjak Holden, koji nam se obraća izravno u prvom licu kako bismo što dostojnije shvatili pouku. Holden tako lutajući ulicama New Yorka puši, pije i uživa u ženskom društvu, no one mu se baš i nisu pretjerano dopale: "Bile su takve ćurke, ništa nisu znale, a nosile su i te žalosne, cirkuske šešire i sve." Stavljajući pod tepih sve svoje probleme sa školom i obvezama. Posebno u prethodnome navodu treba istaknuti tipično adolescentski žargon kojim Holden te žene opisuje kao "guske" s "cirkuskim" šeširima.

Također, Holdena je zasmetalo i to što su podijelile s njim da su posebno u New York došle kako bi rano ujutro ustale i otišle na reviju: "Ako neko, neka djevojka s idiotskim šeširom, recimo, dođe čak u New York - iz Seatlea, Isuse - i završi ustajući rano ujutro da bi vidjela prokletu reviju u Radio-cityju, to stvarno deprimira." Premda Holden besciljno bježi od problema u cijelom romanu, sama situacija dosta ga izjeda iznutra.

Nekoliko je puta izbačen iz škole, ništa nije znao, samo je pisao dobre eseje iz engleskoga jezika, a i društveno je bio previše "na svoju ruku", što mu je u cijelome romanu zadalo samo nevolje. Najveći mu je problem činjenica da mora doći kući i pogledati roditeljima u oči te priznati njima (ali i sebi) poraz zbog nemara i lijenosti. Premda su mu razmišljanja prilično mladenačka, u glavi mu vlada kaos, brkaju mu se razmišljanja i stanja u kojima se nalazi sada i u kojima bi se želio nalaziti, a odluke donesene na prečac stvaraju mu dugotrajne probleme mada on tog još nije svjestan. U nekim se trenucima Holden, osim što laže, služi i ironijom kako bi zornije prikazao svoj način doživljavanja stvari: "Platio bih po sto pića svakoj od njih samo da mi to nisu rekle."

Usporedno s tim Holden također, provlačeći razmišljanja o svojoj obitelji kroz roman, posebno ističe svoju sestru Phoebe, koju iznimno voli jer se i inače najbolje slagao s djecom, a drugi razlog je taj što ju želi obraniti od odrastanja. Također spominje problem koji ga muči, a to je smrt njegova brata Allieja te njegova ne nemogućnost daju. U pravilu Holden nije baš osoba koju bismo preporučili nekome da mu bude uzor u školi i u poštivanju autoriteta, ali je tinejdžer koji dobro razmišlja u nekim situacijama i kojemu je stalo i do drugih, a ne samo do sebe. Valja zaključiti da je Holden samo jedan od mnogo tinejdžera koji su u današnjemu svijetu izgubljeni u moru informacija i problema, a glavni problem koji današnju mladež muči jest situiranost i sigurnost daljnjega života nakon odlaska od roditelja.

___________________________________

Legendarni autor kultnog Lovca u žitu i isto tako kultnog ciklusa o obitelji Glass preminuo je prirodnom smrću u 91. godini u svom domu u New Hampshireu. Navodno je iza sebe ostavio neobjavljenog materijala za 15 knjiga.

Druge pisce, ma kako neobičnih sudbina, mogli bismo nazvati "kultnima", ali za J. D. Salingera taj naziv bio bi blago rečeno nedovoljan. Dugo nakon što se povukao iz javnosti, njegove priče, objavljene i neobjavljene, nastavile su osvajati čitatelje i njihovu autori pribavljati mistiku koju su samo pojačavale priče o njegovom čudnom životu u osami New Hampshirea. Teško je zamisliti tipičnijeg Njujorčanina od Salingera, koji se rodio na Manhattanu na Novu godinu 1919. i u čijim djelima, objavljivanim u slavnom časopisu "New Yorker", taj američki metropolis igra isto toliko bitnu ulogu kao i svaki drugi protagonist. Kao i njegova braća i sestre Glass, i sam je bio mješovitog židovsko-irskog (i škotskog) porijekla, a spas od nerazumijevanja obitelji pokušao je naći u vojnoj akademiji Valley Forge.

Počevši pisati, napustio je školu, i na očevo inzistiranje počeo se baviti trgovinom u Beču, ali je nakon mjesec dana uslijedio anschluss i Salinger se vratio u New York. Na sveučilištu Columbia našao je spisateljskog mentora u liku Whita Burnetta, i počeo objavljivati priče. Iz tog doba datira i njegova velika ljubav prema Ooni O'Neill, kćeri slavnog dramatičara, koja mu je slomila srce kad se udala za Charlieja Chaplina. Među prvim pričama koje je objavio 1941. u New Yorkeru bila je i "Slight Rebelion Off Madison", u kojoj se prvi put pojavio buntovni tinejdžer Holden Caulfield, i koja je kasnije postala srednji dio romana "Catcher in the Rye".

S izbijanjem rata, Salinger je unovačen, a zbog znanja francuskog i njemačkog raspoređen je u kontraobavještajnu službu. U vojsci je prošao neke od najgorih dijelova rata - preživio je pakao iskrcavanja na plažu Utah na Dan D u Normandiji, a bio je jedan od prvih američkih vojnika koji su ušli u oslobođene nacističke koncentracijske logore. Od užasa koje je vidio iznimno se teško oporavljao; jednom je svojoj kćeri rekao: - Što god radio, nikad ne možeš iz nosnica izbaciti miris gorućeg ljudskog mesa, ostane s tobom cijeli život.

Neke priče je objavljivao već tijekom vojne službe; sa sobom je nosio pisaći stroj i pisao kad god bi uhvatio vremena. No, najviše je pažnje privukao početkom 1949. objavivši u New Yorkeru priču Savršen dan za banana ribe, ključnu za njegov ciklus o obitelji Glass.

Osim "Lovca u žitu" iz 1951. možda i najvažnijeg književnog djela o adolescentskoj buntovnosti druge polovice dvadesetog stoljeća, najveći dio Salingerova opusa bavio se obitelji Glass. Sedmoro djece umirovljenih vodviljskih izvođača, svi redom wunderkindi koji su kao djeca nastupali na radijskom kvizu zaradivši tako novac za svoje školovanje, dojmljivije su okupirali maštu probirljivijih čitatelja čak i od Holdena Caulfielda, junaka "Lovca..." i nekoliko pripovjedaka. Drugi najstariji brat, Webb "Buddy" Glass, koji je često i pripovjedač zgoda Glassovih, alter ego je samog Salingera.

"Savršen dan...", "Dignite visoko krovnu gredu tesari", "Seymour: uvod" (1963.) te "Franny" i "Zooey" (1961.) osvojili su i one probirljivije čitatelje kojima je čak i Lovac u žitu bio samo prvoloptaški prikaz tinejdžerskog predrocknrollovskog angsta (rječnikom američkih B-filmova iz pedesetih rečeno "I Was a Teenage Adolescent").

Međutim, objavivši zadnju dugu priču iz tog ciklusa "Hapworth 16., 1924." u New Yorkeru 1965. (dugo pismo koje mladi Seymour Glass piše iz ljetnog kampa svojim roditeljima), Salinger se povukao iz javnosti, preselio u Cornish u New Hampshireu i odbijao svaki daljnji kontakt s javnošću.

One priče koje nisu spadale u zbirku "Devet priča" odbijao je objaviti u zbirci, i mogle su se naći samo u starim brojevima New Yorkera, sve do 2007. kad je izdan komplet sabranih brojeva New Yorkera 1924 - 2007 na DVD-u, i priče su počele slobodno kružiti internetom; u nekim zemljama poput Japana su službeno prevedene i tiskane kao i prethodna Salingerova djela.

Njegov život u osami, sentimentalne veze i brakovi, vjerska uvjerenja i brojne druge stvari predmet su tračeva i špekualcija koliko i dokazanih činjenica. Jedino što se zna je da je nastavio pisati, ali za ladicu; u jednom od samo par intervjua koje je dao u svojoj osami, za New York Times 1974., rekao je:

- Predivna je mirnoća neobjavljivanja... Drago mi je pisati. Volim pisati. Ali pišem samo za sebe i svoj užitak.

Što je Salinger napisao tijekom četiri desetljeća svoje osame? Navodno su u pitanju brojne priče i između dva i pet romana, a neki od njih i dalje se bave obitelji Glass. Njegova kćer je izjavila da je imao poseban sustav arhiviranja za svoja djela - ona obilježena crveno mogu se objaviti nakon njegove smrti, a ona plava moraju proći uredničku obradu.

Što je pisao i kad će to biti objavljeno zasad se može samo nagađati. Ono što je sigurno je da je njegovom smrću počeo teći bizaran rok od 50 godina koji je on sam odredio, nakon kojih će moći biti objavljena priča Ocean pun kugli za kuglanje, koja se u knjižnici Princetona čuva u rukopisu (tema te priče je smrt Kennetha Caulfielda, koji se u "Lovcu..." zove Allie, Holdenova starijeg brata).

Jerome David Salinger umro je prirodnom smrću 27. siječnja 2010. Bez svojeg tvorca ostali su Holden Caulfield, taj literarni James Dean kojeg je njegov autor smatrao da nitko ne može odglumiti na filmu te uskratio dopuštenje da ga bilo tko ikad ekranizira, i Les i Bessie Glass, te njihova djeca - pokojni Seymour i Walter, te Buddy, vlč. Waker, Boo Boo, Zooey i Franny. Brojni ljubitelji tog zbilja iznimnog pisca ne znaju bi li ga prije oplakivali ili se radovali što će, možda, sve ono što je pisao napokon moći i pročitati; njemu je, u svakom slučaju, sad svejedno.

Najpoznatija su mu djela: Lovac u žitu, Visoko podignite krovnu gredu, tesari, Seymour - uvod, Franny i Zooey.

Jerome David Salinger - Freni i Zui 

Jerome David Salinger - Lovac u žitu