Jerome David Salinger - Freni i Zui lektira

Jerome David Salinger - Freni i Zui

Jerome David Salinger - Freni i Zui

 

Nakon Lovca u žitu mislilo se da nitko više neće uspjeti napisati toliko okrutno iskrenu, a ipak toplu priču o odrastanju kao što je ona o Holdenu Caulfieldu, glavnom liku mnogima omiljenog romana. Ipak, sreća ili možda muza opet se nasmiješila autoru kultne knjige. Franny i Zooey priča je o bratu i sestri, o natprosječnoj, disfunkcionalnoj obitelji, o životu, odrastanju, preuzimanju odgovornosti i o mnogočemu drugom. Obavezno štivo svakog filozofa. Freni je "ženski lovac u žitu", jer je u istom duhovnom procepu kao i Holden Kolfild, i mada se njena životna prekretnica razrešava na drugi način, u osnovi samog "prosvetljenja" je ponovo ljubav u najširem smislu. Freni i Zui je inovativna knjiga, napisana u formi dijaloga između glavne junakinje i njenog brata, koji postepeno vodi katarzi i razrešenju. Freni i Zui je najznačajnije djelo ovog pisca o porodici Glas. Obje priče i Freni i Zui su kao i većina Selinžerovih priča objavljene u Nju Jorškom magazinu, 1955 i 1957. 1961 su ukomponovane u jednu novelu. Freni i Zui su dva člana porodice Glas. Prva priča o Freni Glas je nešto kraća od druge. Druga priča je o njenom starijem bratu. Kada njegova sestra doživljava slom, napušta studije i vraća se kući, on je uz nju i pomaže joj da to prevaziđe. Većina tema iz Freni i Zui su u skladu sa Selindžerovim životom. Njegovo duboko interesovanje za studije budizma i drugih istočnih religija, te njihovi centralni koncepti ovdje imaju glavnu ulogu. U ovom djelu se može vidjeti i ideja Selindžerovog spajanja istočnih religija i kršćanstva. I Freni i Zui pokazuju sličnosti između različitih učenja, posebno sto se tiče stalnog moljena. U noveli se može naći mnogo argumenata za potrebu privatnosti, tj da se umjetnik može brinuti samo za njegovu vlastitu umjetnost, ali ne i za njen prijem od strane drugih. Oni se mogu posmatrati kao psihološki razlozi i kao Selindžerovo opravdanje svog načina života. On ujedno prikazuje život slavnih i bolesti koje taj život prate.

 

FRENI - Dio 1 - Na željezničkoj stanici Lane Coutell čeka Freni Glas, koja dolazi sa još jednom djevojkom. One dolaze zbog fudbalskog meča koji se održava na fakultetu koji pohađa Lane. Dok ih čeka on čita jedno pismo koje mu je Freni poslala. U pismu ona objašnjava svoje nezadovoljstvo pjesnicima i ponavlja mu da ga voli. Prijatelj ga prekida u čitanju. Tada i vlak stiže. Lane i Freni imaju nešto kao neugodan sastanak. On je pita za knjigu koju drži u ruci ali ona se pretvara da to ne čuje. Govori mu da joj je nedostajao i shvata da ga laže. Zatim odlaze u restoran gdje studenti obično večeraju.

 

Lane joj pakazuje esej iz kojeg je dobio dobru ocjenu. Ona ga upozorava da govori kao većina ljudi, kao prosječan čovjek. Ti ljudi, objašnjava ona, su diplomirani studenti koji pomažu na njenim časovima. Oni književnost previše savršeno predstavljaju i tako je uništavaju. Freni se zatim izvinajava i govori kako se čudno osjeća. Objašnjava da nekad poželi da se te godine nije vraćala u školu. Osjaća se kao da tamo svi radije uništavaju književnost nego što je stvaraju. Lane je ubjeđuje da ona tamo ima dva najbolja pjesnika, međutim ona tvrdi da to nisu ''pravi pjesnici''. Kada je Lane upita šta je to ''pravi pjesnik , ona odgovara da bi neko bio pravi pjesnik on mora ostaviti, izgubiti nešto prelijepo, vrijedno za njega. Freni dodaje da bi ona samo voljela da tamo ima neko koga bi mogla poštovati. Tada se počinje loše osjećati, izvinjava se i odlazi u kupatilo. Lane je uznemiren ali se pretvara da mu je jednostavno dosadno.

 

FRENI - Dio 2 - U kupatilu Freni se počinje znojiti. Plače kratko vrijeme, sve dok ne pogleda svoju malu zelenu knjigu. Kada se vratila iz kupatila tvrdi da joj je mnogo bolje, ali da ipak nije gladna. Kada joj Lane saopštava planove za vikend, ona govori kako se ne sjeća nikog od njegovih prijatelja. To ga uzrujava naročito kada Freni kaže da ih ne može zapamtiti zato što svi izgledaju, pričaju i rade isto. Zatim dodaje da nisu takvi samo njegovi prijatelji nego da i sve žene rade isto čak i kada pokušavaju da budu drugačije od ostalih. Lane počinje da brine za nju. Kaže da je odustala od igre u kojoj je trebala biti. Kaže da je razlog tome i grozan tekst koji bi morala da govori. Ona ne želi više da bude sa ljudima koji imaju veliki ego.

 

Lane joj kaže da se možda samo plaši konkurencije. Freni se ponovo počinje znojiti. Kada uzme torbicu da izvadi maramicu u ruke joj ponovo dolazi zelena knjiga. Lane je ponovo pita kakva je to knjiga. Freni mu odgovara da se knjiga zove '' Put hodočasnika''. To je religiozni tekst o siromašnom čovjeku iz Rusije koji je naučio da izgovara ''Isusovu molitvu''. Ova molitva se sastoji od stalnog ponavljanja molitve ''gospode Isuse Hriste imaj milosti za mene'' sve dok to ne postane dio tvog otkucaja srca. Poslije toga izgovaraš molitvu čak i kada to ne pokušavaš. Freni se sviđa ta ideja jer smatra da se tako može očistiti srce, ali i misli. Ona govori da sličnih molitvi ima i u drugim religijama. Freni sada postaje vrlo emotivna. Njemu je pomalo dosadno i on joj odgovara da nauka ne stoji iza te ideje. Ona ponovo ide u kupatilo kada se vratila, njemu je ponovo bilo dosadno, i predlaže joj da se cijelo popodne odmara, te da je on kasnije posjeti. Lane odlazi da joj donese vode, a ona se počinje moliti.

 

ZUI - Dio 1 - Ova priča počinje sa uvodom izmišljenog autora , Budija Glasa. Budi je najstariji živi brat kojeg Freni i Zui imaju. On je pisac i učitelj. On govori čitaocima da je priča "stvarni kućni film" - kućni film u pisanoj formi. On dodaje da Zui vjeruje da će to biti mistična priča dok on, Budi vjeruje da će to ipak biti ljubavna priča. Poslije tog uvoda Budi za sebe govori u trećem licu. U rano jutro jednog ponedjeljka u novembru 1955 god Zui sjedi u kadi, u stanu gdje je odrastao, i čita četiri godine staro pismo od Budija. Budi mu je pisao o majci, zatim da bi se Zui trebao ozbiljnije posvetiti glumi. Zatim se izvinjava ako su ih on i Sejmour previše učili o budizmu i drugim religijama dok su još bili djeca.

 

Budi piše da se boji kako Zui previše zna o ljepoti da bi bio glumac. Nijedna produkcija nije posebno lijepa, i on se plaši da će taj nedostatak ljepote da povrijedi Zuija. Zatim Budi naglašava da pismo piše na treću godišnjicu od kako je Sejmour izvršio samoubistvo. Svi iz porodice su žalili za njim jer su ga vidjeli kao pravog genija i pjesnika. Pismo se nastavlja Budijevim pričanjem o tome kako je on stigao na sahranu starijeg brata sa pogrešnim izrazom na licu. On kaže da je žena u avionu pričala smiješnu priču, i on nije mogao drugačije da se ponaša. Sejmourova udovica nije bila zadovoljna. . Zatim se Budi vraća na pravi razlog pisma: on želi objasniti zašto su Sejmour i on dali Freni i Zuiju tako ozbiljno obrazovanje iz religije. Kaže da su on i stariji brat došli do zaključka da u životu se nije najbitnije baviti "poznavaljem" nego "nepoznavanjem". Umjesto nastojanja da Freni i Zui upute na put da pokušaju sve naučiti, oni su se nadali da će kroz svoje religiozne lekcije objasniti da nauka nije najvažnija stvar. Budi završava pismo govoreći bratu da radi šta želi, da glumi ako mora ali da ipak da sve od sebe.

 

ZUI - Dio 2 - Kada je Zui završio ponovno čitanje pisma, razmišljao je kratko o tome i onda pokupio skriptu. Dolazi njegova majka Besie koja pita da li smije ući. Zui navuče zavjese od tuša i ona ulazi, govoreći da ne bi trebao toliko dugo ostajati u kupatilu. On je odmah neraspoložen. Ona sjeda u svom kućnom ogrtaču. Pita ga da li je razgovarao sa svojom sestrom. On odgovara da nije, ali da je noć prije toga razgovarao sa njom dva sata. Besie se zatim žali što joj Budi još nije telefonirao. Besie komentira da je naslov njegove predstave neobičan i da on nikada ne misli da je nešto lijepo ili neobično. Zui odgovara vrijeđajući njen ukus. Majka mu zatim govori da je zabrinuta za Freni i njihovog oca Lesa koji neželi priznati da nešto nije uredu sa Freni čak i kada ona teško može prestati plakati. Raspravljaju se i oko toga što on nije razgovarao sa sestrom.

 

Zatim prestaju sa svađom i pisac opisuje njene oči: one su govorile o gubitku njenog najumiljatijeg sina (Sejmoura) i njenog najveselijeg sina (Waltera). Ali njena djeca su mrzila gledati u njene oči čak i sa njihovom tragičnom ljepotom jer je ona uvijek pričala samo o praktičnim stvarima. Konačno Besi napušta kupatilo. Zui se tušira. Besi se vraća da ga pita da li bi trebala zamoliti njihovog brata Vakera, koji se sveštenik, da razgovara sa Freni. Besie zaključuje da je on previše emotivan. Zatim govori da je i Lane zabrinut za Freni, te da on misli kako je njen problem njena zelena knjiga. Zui joj govori da je knjigu uzela iz Sejmourove sobe. Zui dodaje da mu je muka od pričanja i razmišljanja o Sejmouru i Budiju. Besi spominje ideju da Freni nađu psihologa. Ali Zui je protiv toga i govori da je to užasna ideja. Zui joj objašnjava "Isusovu molitvu" i šali se sa njom nakratko. Konačno kada mu kaže da su sva njena djeca bila sretnija dok su bila mlađa ona odlazi i ostavlja ga samog.

 

ZUI - Dio 3 - Freni spava na kauču u dnovnoj sobi njihovog stana. Prozor ove sobe je okrenut školi za djevojke. Zui ulazi sa cigaretom i budi sestru. Ona je imala grozan san kako se davi sa posudom za kafu na dnu bazena, dok ljudi stoje okolo i gledaju. Kada izađe iz bazena niko joj ne želi pomoći. Freni priča bratu o svom profesoru religije, za koga misli da je mrzi jer ona ne reaguje kada je on fin i ljubazan. Zui pita Freni kako su njihovi roditelji mogli dobiti djecu kakva su oni. Ona ga pita da li je dobio svoju skriptu, on odgovara da jeste. Razgovaraju o glumi. Zui ima ponudu da radi na filmu u Francuskoj, ali ne želi da napusti Nju Jork. Dok to priča Freni se sjeća da je uništila dan sa Laneom. On joj govori da moraju zapamtiti da ne grde druge ljude nego sami sebe. On dodaje kako misli da su ih Budi i Sejmour pretvorili u "nakaze". Zui nastoji da kaže kako je razočaran u televiziju. Freni kaže kako zvuči kao da je ona razočarana. Ona nastoji da skrije svoje razočarenje ali više ne može. Kaže da je željela steknuti mudrosti na fakultetu, ali da je ne uspijeva pronaći. On je pita da li je to što želi od "Isusove molitve" i dodaje da je to loše, kao kad bi neko tako želio doći do odjeće i hrane.

 

Freni mu govori da je zabrinuta zbog razloga zbog kojih želi naučiti tu molitvu, ali da ne zna šta drugo da radi. Ona kaže da bi željela razgovarat sa Sejmourom. Gledajući vani, Zui ugleda prelijepu scenu mlade djevojke sa psom. On je uznemiren jer ljudi stalno odlažu sve lijepo u svom životu. On joj govori kako Bog radi loše stvari ljudima koji svijet nazivaju ružnim. Zui pita Freni da li može sa njom razgovarati nakratko. Freni se slaže. Zui joj govori da je on jednom želio probati ''Isusovu molitvu'', ali ipak nije. Na kraju on ima problem s tim kako izgleda da ona mrzi i prezire profesore o kojima govori. Zui joj govori da to ne bi trebalo biti lično. Zui takođe misli da ona ne razumije Isusa. On misli da ga ona želi predstaviti više ljubaznog nego što to on ustvari jeste. On dodaje kako misli da je to najinteligentniji lik u Bibliji. Zui se kratko izvinjava i napušta sobu.

 

ZUI - Dio 4 - Kada je Zui napustio sobu on je naišao na Besie, koja se pita zašto je njen sin toliko uzbuđen. On je ignoriše i ulazi u Sejmourovu i Budijevu staru sobu. Tamo čita nekoliko citata iz različitih knjiga svjetske literature, koji su uredno postavljeni preko cijelih vrata. Onda čita iz Sejmourovog dnevnika mnogo ispisanih kartona. On spušta kartone i sjedi oko pola sata. Onda uzima Budijev privatni telefon i okrene glavni broj telefona u njihovom stanu. Prekrije maramicom slušalicu i čeka. Freni i Besie su u dnevnoj sobi. Telefon zvoni. Besie se javlja ali odmah daje telefon Freni govoreći da ja zove Budi. Freni se javlja na telefon iz roditeljske sobe. Budi tj Zui je pita kako se osjeća. Freni kratko govori o Zuiju. Kaže da on priča u prazno i da je to uništi. Zui joj zatim govori da ne prestaje sa molitvom ako to stvarno ne želi. Ali da joj on ima još par stvari reći. Kada je Freni odlučila da uči molitvu nije otišla do nekog ko to zna da je nauči nego se vratila kući.

 

Pa bi se moglo zaključiti da ona želi pomoć porodice. I da Freni ne razumi da joj Besie sa svojom pilećom supom nudi svetu ishranu. Zui joj govori da su je on i Budi vidjeli prošlog ljeta kako igra i da je zaista bila dobra. Govori joj da iskoristi svoje ludo obrazovanje kako bi postala sjajna glumica. On vjeruje da ona, kao i on, želi da je zapamte po nečem. I kaže ako je namjeravala da glumi da to i učini. Zui joj govori da ne treba brinuti o glupostima publike. Na kraju to i nije njen posao. Zui joj objašnjava da je jednom kada je on bio na "To je mudro dijete" Sejmour mu je naredio da mu očisti cipele. Kako je to bio glup šou i kako je publika u studiu bila takođe glupa on je odbio da to uradi. Ali brat mu je rekao da to uradi za "debelu damu". Zui je tada uradio ono što je brat tražio od njega i zapamtio je ideju o debeloj dami. Freni odgovara da je Sejmour i njoj takođe rekao za "debelu damu" Zui tumači da debela dama može biti svako. Svaka osoba, bez obzira koliko sebična ili glupa bila, onda zaslužuje naše poštovanje. I "debela dama" onda nije samo svaka normalna osoba nego i Isus Hrist takođe. Nakon ovog otkrića Freni i Zui prekidaju telefonski razgovor. Freni liježe sa smijškom na licu, gledajući u plafon, i ubrzo zaspi.

 

Freni Glas je junakinja prvog dijela novele koji se zove Freni. Ona je dvadesetogodišnja studentica , inteligentna i pohađa Yale. Ona je takođe najmlađi član porodice Glas, ujedno je i najosjetljivija. Od naizgled ljubazne i osjetljive djevojke ona postaje žrtva duševnog sloma koji traje nekoliko dana. Kada ode u posjetu njenom momku Laneu na Harvard suočava se sa svojim problemom. Freni je glumica koja se razočarala u koledž društveno i akademski.

 

Zui Glas glavni lik u dijelu Zui. On ima 25 godina i pomaže svojoj sestri prilikom duševnog sloma. On je televizijski glumac. Ujedno je i član porodice Glas koji najbolje izgleda.

 

Besie Glas je majka u porodici. Ona i njen muž Les su bivše zvijezde. Ona ohrabruje djecu u njihovoj intelektualnoj potrazi ali prema sebi nije toliko naklonjena. U stanu stalno nosi ogromni kimono. Ponaša se kao tradicionalna irska majka.

 

Lesi Glas je otac porodice. On se ne pojavljuje direktno ni u jednoj priči

 

Buddy Glas je pripovjedač koji prigovara da ima pravo na sekciju Zui. On je drugo dijete po starosti u porodici. Međutim u vrijeme kada on priča priču on je najstariji jer je Seymour koji je bio strariji od njega izvršio samoubistvo. On se smatra krivim zbog pretjeranog religioznog podučavanja Freni i Zui. On je pisac i učitelj. Mogu se uočiti neke sličnosti između ovog lika i samog Selindžera.

 

Lane Coutell je dečko od Freni. On predstavlja mnogo onoga što Freni ne može više podnijeti. Kada ona želi razgovarati s njim o svom slomu, on reaguje kao da se njega to ni najmanje ne tiče. On ustvari tada izistira da ona pročita papir na kojem je on dobio dobru ocjenu.

 

Stil - Vecina novele čini dijalog, između Freni i njenog dečka, Freni i njenog brata, dijalozi između članova porodice Glas. Takođe većina djela je pisana u prvom licu, a likovi se jedan drugom obraćaju direktno. Kako god, zbog njihove inteligencije i težnje da se ide dalje, dijalozi između djece iz porodice Glas ispunjavaju mnoge stranice. Ustvari drugi dio novele tj. Zui je gotovo cijeli u formi dijaloga sa samo par stranica pričanja u trećem licu. Taj dio je pisan kao priča čiji je autor Budi Glas. Radnja cijele novele traje preko dva sata, a odvija se u dva različita dana i podudara se u strukturi sa dva nejednaka dijela. Kvalitet je određen prema činjenci da se prvo pojavio dio "Freni" kao kratka priča u jednom magazinu u Nju Jorku, a tek kasnije je objavljen drugi dio.

 

Teme - Selindžer nudi novi pogled na aktuelne teme tog doba. Dok mnogi kritičari vjeruju da je organizovana religija glavna tema ovog djela, postoje i oni koji tvrde da je individualna prosvjećenost sa svojim uspjesima i padovima dominantna. Kroz djelo se provlači i tema američke porodice gdje se nudi sistem na kome se diskusija o religiji i prosvjećenosti zasniva. Kroz duševni slom i oporavak Freni Glas Selindžer prikazuje uspjehe ne samo u misticizmu i religiji, nego i porodične uspjehe, uspjehe slavnih, uspjehe u obrazovanju itd. Naravno tema religije je jedna od najvažnijih međutim u uvodu u dio "Zui", Budi govori da je ovo i priča o ljubavi koliko i o religiji. O ljubavi prema živim bićima i prema cijelom čovječanstvu. Ljubav je takođe važan elemanat i u porodici Glas. Iza ljubavi presudna tema je porodica. Zui govori Freni da su zbog njihove braće postali "nakaze" jer su ih braća učila previše dok su još bili premladi. Ali da li su joj njihova braća takođe pomogli da izađe iz krize. Kroz Sejmourove lekcije i Zuijevim imitiranjem Budijeva glasa Freni dobija dovoljno potpore da nastavi dalje.

 

Ideja - Jedna od pouka iz ovog djela može biti i da se uz pomoć porodice sve može prebroditi, i da se svi problemi mogu riješiti. Trebamo poštovati sva živa bića na ovome svijetu čak i kada nam se neki od njih baš i ne sviđaju. To na kraju djela zaključuje i sam Zui i to savjetuje svojoj sestri. U porodici Glas su djeca mnogo inteligentnija i imaju mnogo više talenta nego roditelji. Ali djeca i dalje podsjećaju jedni druge da se roditelji moraju poštovati i voljeti zbog svega što oni jesu i zbog svega što rade za svoju djecu.

 

Simbolizam prezimena Glas - Prezime Glas ima više značenja. Na našem jeziku Glass znači staklo. Staklo je nevidljivo, a djeca iz porodice Glas imaju mnogo skrivenih, nevidljivih tajni. Budi se ponaša kao da zna mnogo više o Sejmourovom samoubistvu nego što priznaje. Njima takođe fali povjerljivosti. Budi je npr otišao tako daleko da nema svoj telefon u kući. Staklo je takođe reflektivno, ono odbija svjetlost. A djeca iz porodice Glas su žrtve svog sopstvenog ega, posebno Freni i Zui. Konačno staklene su kutije u kojima se čuva tečnost. U praktičnom značenju, djeca Glas drže i pohranjuju sve što dođe na njihov put, sve uvlače u sebe. Staklo takođe zadržava vodu, a voda je važna asocijacijacija vezana za Zuija koji se kupa, brije, znoji, lovi ribu. U mogućem mitologijskom načinu pisanja Selindžer bi Zuija predstavljao kao kralja lovaca na ribe. Kao spasioca koji čovječanstvo spašava od suhog, oskudnog kraja.

___________________________________

 

Legendarni autor kultnog Lovca u žitu i isto tako kultnog ciklusa o obitelji Glass preminuo je prirodnom smrću u 91. godini u svom domu u New Hampshireu. Navodno je iza sebe ostavio neobjavljenog materijala za 15 knjiga.

 

Druge pisce, ma kako neobičnih sudbina, mogli bismo nazvati "kultnima", ali za J. D. Salingera taj naziv bio bi blago rečeno nedovoljan. Dugo nakon što se povukao iz javnosti, njegove priče, objavljene i neobjavljene, nastavile su osvajati čitatelje i njihovu autori pribavljati mistiku koju su samo pojačavale priče o njegovom čudnom životu u osami New Hampshirea. Teško je zamisliti tipičnijeg Njujorčanina od Salingera, koji se rodio na Manhattanu na Novu godinu 1919. i u čijim djelima, objavljivanim u slavnom časopisu "New Yorker", taj američki metropolis igra isto toliko bitnu ulogu kao i svaki drugi protagonist. Kao i njegova braća i sestre Glass, i sam je bio mješovitog židovsko-irskog (i škotskog) porijekla, a spas od nerazumijevanja obitelji pokušao je naći u vojnoj akademiji Valley Forge.

 

Počevši pisati, napustio je školu, i na očevo inzistiranje počeo se baviti trgovinom u Beču, ali je nakon mjesec dana uslijedio anschluss i Salinger se vratio u New York. Na sveučilištu Columbia našao je spisateljskog mentora u liku Whita Burnetta, i počeo objavljivati priče. Iz tog doba datira i njegova velika ljubav prema Ooni O'Neill, kćeri slavnog dramatičara, koja mu je slomila srce kad se udala za Charlieja Chaplina. Među prvim pričama koje je objavio 1941. u New Yorkeru bila je i "Slight Rebelion Off Madison", u kojoj se prvi put pojavio buntovni tinejdžer Holden Caulfield, i koja je kasnije postala srednji dio romana "Catcher in the Rye".

 

S izbijanjem rata, Salinger je unovačen, a zbog znanja francuskog i njemačkog raspoređen je u kontraobavještajnu službu. U vojsci je prošao neke od najgorih dijelova rata - preživio je pakao iskrcavanja na plažu Utah na Dan D u Normandiji, a bio je jedan od prvih američkih vojnika koji su ušli u oslobođene nacističke koncentracijske logore. Od užasa koje je vidio iznimno se teško oporavljao; jednom je svojoj kćeri rekao: - Što god radio, nikad ne možeš iz nosnica izbaciti miris gorućeg ljudskog mesa, ostane s tobom cijeli život.

 

Neke priče je objavljivao već tijekom vojne službe; sa sobom je nosio pisaći stroj i pisao kad god bi uhvatio vremena. No, najviše je pažnje privukao početkom 1949. objavivši u New Yorkeru priču Savršen dan za banana ribe, ključnu za njegov ciklus o obitelji Glass.

 

Osim "Lovca u žitu" iz 1951. možda i najvažnijeg književnog djela o adolescentskoj buntovnosti druge polovice dvadesetog stoljeća, najveći dio Salingerova opusa bavio se obitelji Glass. Sedmoro djece umirovljenih vodviljskih izvođača, svi redom wunderkindi koji su kao djeca nastupali na radijskom kvizu zaradivši tako novac za svoje školovanje, dojmljivije su okupirali maštu probirljivijih čitatelja čak i od Holdena Caulfielda, junaka "Lovca..." i nekoliko pripovjedaka. Drugi najstariji brat, Webb "Buddy" Glass, koji je često i pripovjedač zgoda Glassovih, alter ego je samog Salingera.

 

"Savršen dan...", "Dignite visoko krovnu gredu tesari", "Seymour: uvod" (1963.) te "Franny" i "Zooey" (1961.) osvojili su i one probirljivije čitatelje kojima je čak i Lovac u žitu bio samo prvoloptaški prikaz tinejdžerskog predrocknrollovskog angsta (rječnikom američkih B-filmova iz pedesetih rečeno "I Was a Teenage Adolescent").

 

Međutim, objavivši zadnju dugu priču iz tog ciklusa "Hapworth 16., 1924." u New Yorkeru 1965. (dugo pismo koje mladi Seymour Glass piše iz ljetnog kampa svojim roditeljima), Salinger se povukao iz javnosti, preselio u Cornish u New Hampshireu i odbijao svaki daljnji kontakt s javnošću.

 

One priče koje nisu spadale u zbirku "Devet priča" odbijao je objaviti u zbirci, i mogle su se naći samo u starim brojevima New Yorkera, sve do 2007. kad je izdan komplet sabranih brojeva New Yorkera 1924 - 2007 na DVD-u, i priče su počele slobodno kružiti internetom; u nekim zemljama poput Japana su službeno prevedene i tiskane kao i prethodna Salingerova djela.

 

Njegov život u osami, sentimentalne veze i brakovi, vjerska uvjerenja i brojne druge stvari predmet su tračeva i špekualcija koliko i dokazanih činjenica. Jedino što se zna je da je nastavio pisati, ali za ladicu; u jednom od samo par intervjua koje je dao u svojoj osami, za New York Times 1974., rekao je:

- Predivna je mirnoća neobjavljivanja... Drago mi je pisati. Volim pisati. Ali pišem samo za sebe i svoj užitak.

 

Što je Salinger napisao tijekom četiri desetljeća svoje osame? Navodno su u pitanju brojne priče i između dva i pet romana, a neki od njih i dalje se bave obitelji Glass. Njegova kćer je izjavila da je imao poseban sustav arhiviranja za svoja djela - ona obilježena crveno mogu se objaviti nakon njegove smrti, a ona plava moraju proći uredničku obradu.

 

Što je pisao i kad će to biti objavljeno zasad se može samo nagađati. Ono što je sigurno je da je njegovom smrću počeo teći bizaran rok od 50 godina koji je on sam odredio, nakon kojih će moći biti objavljena priča Ocean pun kugli za kuglanje, koja se u knjižnici Princetona čuva u rukopisu (tema te priče je smrt Kennetha Caulfielda, koji se u "Lovcu..." zove Allie, Holdenova starijeg brata).

 

Jerome David Salinger umro je prirodnom smrću 27. siječnja 2010. Bez svojeg tvorca ostali su Holden Caulfield, taj literarni James Dean kojeg je njegov autor smatrao da nitko ne može odglumiti na filmu te uskratio dopuštenje da ga bilo tko ikad ekranizira, i Les i Bessie Glass, te njihova djeca - pokojni Seymour i Walter, te Buddy, vlč. Waker, Boo Boo, Zooey i Franny. Brojni ljubitelji tog zbilja iznimnog pisca ne znaju bi li ga prije oplakivali ili se radovali što će, možda, sve ono što je pisao napokon moći i pročitati; njemu je, u svakom slučaju, sad svejedno.

 

Najpoznatija su mu djela: Lovac u žitu, Visoko podignite krovnu gredu, tesari, Seymour - uvod, Franny i Zooey.

 

Jerome David Salinger - Lovac u žitu 

Jerome David Salinger - Lovac u žitu - esej

loading...
5 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Jerome David Salinger - Freni i Zui

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u