Jean Racine - Fedra

FEDRA je remek - djelo klasicizma. Višeslojna priča ispripovijedana je na jednostavan način. Radnja se odvija u Trezeni, u jednom danu, u samom trenutku krize - kada Fedrina ljubav i sramota izlaze na vidjelo - od trenutka kada Fedra, mučena strašnom tajnom prvi put odlučuje oduzeti sebi život, do trenutka kada to čini, a sve je ispjevano uzvišenim stilom u uzornim aleksandrincima.

Kratak sadržaj - Hipolit govori svom odgojitelju Teramnenu kako ide tražiti svoga oca jer ga nije vidio već 6 mjeseci. Teramnen se brine, no Hipolit mu obećava kako će se čuvati i kloniti ružnih mjesta. Teramnen ga pita bježi li možda od ljubavi prema Fedri, a Hipolit mu govori kako to nije istina te da on voli samo Ariciju. Teramnen ga moli za pravi razlog njegova odlaska; Hipolit se boji svoje ljubavi Aricije, misli kako će mu ona uzeti vlast.

- Ja bježim, to ću priznat, pred Aricijom mladom,
Iz dušmanskog je roda. Na svijetu sama osta.
Ali ipak ju volim...

Prije odlaska Hipolit se otišao oprostiti od Fedre, no njoj nije dobro i on odlazi.
Fedra govori Enoni kako se neće boriti za život, odnosno kako će ga se bez borbe odreći. Priznaje Enoni kako je zaljubljena, i to u Hipolita, a Enona ju kritizira zbog toga.

- O kobnog li puta,
što sudba nam ga dala!
Zar morali smo doći do ovog kobnog žala?

Panopa govori Enoni i Fedri kako je Tezej mrtav. Također govori kako Atenjani žele njezina sina za vladara, budući da je kralj umro. Enona sada govori Fedri kako nema smisla čekati jer je kralj mrtav, neka uzme Hipolita, kako bi se imao na koga osloniti u nevolji, i da se Tezejevom smrću njihov bračni čvor kida i da njezina ljubav neće biti zločin. Fedra se želi svima suprotstaviti.

- Ovo je oživjelo mene, ostatak moga duha!

Aricija pita Ismenu na koji je način Tezej umro, a ona odgovara kako ga je preljub stajao života.
Ismena govori Ariciji da je Hipolit zaljubljen u nju, ali Aricija ne vjeruje da ju Hipolit ljubi. Hipolit dolazi do nje i priznaje joj svoju ljubav.

- O ljubavi dok pričam, što divlja je i vrela,
crvenite se možda
zbog vlastitog djela...
Zlo izraženog žara vi nemojte odbijat -
Ta bez vas ne bi mogo u duši mi proklijat!

Hipolit se sprema za put i dolazi Fedra, te mu govori kako će se bojati za svog sina dok se bude borio. Fedra priznaje Hipolitu svoju ljubav, no Hipolit joj govori kako je ona još u braku sa njegovim ocem.

- O, bozi, što ja to čujem?!
Ta, drž'te me na pameti!,
Da Tezej mi je otac, s njim brak vas veže!

Fedra shvaća što radi te mu govori kako ju slobodno može mrziti ili ju čak ubiti jer takva osoba jedino zaslužuje smrt. Teramnen je čuo vijest kako je Tezej ipak živ, te da je stigao tajno u Epir. Fedra se kaje i govori Enoni kako je učinila nešto strašno. Enona njoj govori kako je njezin muž ipak živ. Fedra joj govori kako umire, kako od sramote neće moći stati pred Tezeja. Tezej dolazi do Fedre, no ona mu govori kako nije vrijedna njegovih dodira. Hipolit moli oca da ga otjera od kuće, a kao izliku govori kako želi uhvatiti neman kao što je to učinio on. Tezej se čudi kako njegova obitelj sada bježi pred njim, a uspio ju je spasiti od neprijatelja. Tezej doznaje da je netko izjavio ljubav Fedri, no ne zna tko, pa pod svaku cijenu želi uhvatiti tog čovjeka koji je taknuo njegovu čast. Tezej sumnja da mu je sin dirnuo u čast, te mu govori kako je besraman i pita se kako Fedra nije znala kazniti tu drskost. Enona govori Tezeju kako si je zbog toga Fedra gotovo oduzela život, te da ju je ona spasila.

Hipolit dolazi do oca, no ovaj ga vrijeđa, prokllinje, proglašava ga izdajicom, te ga tjera od sebe prije nego što ga ubije. Hipolit ne može vjerovati da ga Fedra tuži za ljubav prema njoj, a zna da je ona ta koja je izjavila ljubav. Hipolit govori kako je on zaljubljen u Ariciju, a ne u Fedru, no Tezej mu ne vjeruje.

- Zar smiješ mi pristupit, ti, stvore najgori!
Računao si, valjda,
ti izdajice jadni
Da Fedra će u šutnji pokopat zločin gadni!

Kasnije Tezej sam sebi priznaje kako i dalje voli svog sina, te da jako pati zbog toga što je učinio. Fedra dolazi do Tezeja i moli ga da ne ubija Hipolita. Ovaj odgovara kako to nije ni htio učiniti, ali ga je otjerao. Tezej joj govori kako mu je Hipolit priznao ljubav prema Ariciji, no Fedra pati zbog toga i ne može vjerovati. Fedra optužuje Enonu kako je ona kriva za sve ovo jer ju je spriječila kada se htjela ubiti i tjera ju.

- Sve ostavih zbog Fedre, a plaća mi ovako.
Sve za nju samo radih. Zaslužila sam tako, eto!

Hipolit razgovara sa Aricijom, priznaju si svoje osjećaje i na kraju se dogovore kako će pobjeći zajedno. Panopa upozorava kralja kako bi se Fedra mogla ubiti. Također govori kako se Enona, nakon što ju je Fedra otjerala od sebe, bacila sa litice i tako poginula. Nakon što je to čuo, Tezej moli nebesa da ne usliše njegova proklinjanja jer bi se veliko zlo moglo dogoditi njegovoj obitelji. Tezej dolazi do Teramnena koji mu govori da mu je sin mrtav. Umro je tako da su ga pregazili uplašeni konji nakon što su vidjeli morsku neman. Otac žali za njim.

- O, proigrana nado, moj sine! Bozi drevni!
Neumitni ste, strašni, jezovito ste revni!
Ta smrtna bol će pratit do posljednjeg me daha!

Fedra priznaje Tezeju kako je ona prva izjavila svoje osjećaje Hipolitu, te da joj nije ostalo još mnogo vremena jer je popila otrov koji je u Atenu donijela Medeja. Tezej jako pati i želi umrijeti sa njom. Odlazi do tijela svoga sina i kaje se što ga je prokleo i protjerao, te želi da mu se iskaže počast kao junaku. Također, kako bi si smirio dušu želi da Hipolitova draga postane njegovom kćerkom.

Književni rod: drama

Vrsta djela: tragedija u 5 činova

Mjesto radnje: Atena

Ideja: Kršenje društvenih normi vodi u smrt

Tema: Ljudska razapetost između strasti i krivnje. Strastvena ljubav i mržnja kraljice Fedre.

Analiza jezika i stila

- epiteti: blijeda, izbezumljena, kriva, nemoćna
- usporedba: ko maćeha
- metafora: To nije više plamen što pritajeno žeže.

Analiza likova

Fedra - Tezejeva žena, kći Mina i Pasifaje. Priznaje ljubav Hipolitu ne misleći na posljedice, te ne mareći za časnost svog braka sa Tezejom. Kasnije, shvaćajući što je učinila, sama sebi oduzima život otrovom.

(Kroz cijelu radnju drame bila je teško bolesna).
Čim spazih njega, stadoh, ni mrtva niti živa...

Tezej - sin Egeja, atenskog kralja. Veliki je borac i kao takav, uzor je svome sinu. Nakon što dozna za lažnu ljubav svog sina, proklinje ga i tjera od sebe. Kasnije se kaje zbog toga što je učinio, jer zna da i dalje voli sina. Također častan čovjek; misleći kako će se iskupiti, sinovu ljubav Ariciju želi kao kćerku.

Hipolit - sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonki. Žrtva je tragične sudbine. Nakon što mu otac pomisli kako je zaljubljen u Fedru, protjeran je i proklet. Zaljubljen je u Ariciju koja mu uzvraća ljubav. Častan je čovjek. Na kraju biva ubijen od uplašenih konja.

Ukratko o djelu - Fedra, žena kralja Tezeja, zaljubljena je u svog posinka Hipolita. Budući da joj je muž već dugo odsutan i da joj dolaze glasine o njegovoj smrti, ona otkriva Hipolitu svoju ljubav. Otkriva se da Tezej ipak nije mrtav te Fedra, očajna zbog straha od sramote i spoznaje da Hipolit voli mladu Ariciju, slaže mužu da ju je Hipolit obljubio. Tezej proklinje sina Hipolita, koji nakon nekog vremena pogiba. Fedra ispija otrov i, mučena osjećajem krivnje, priznaje Tezeju svoju ljubav spram Hipolita.

- Racine piše svoje djelo potaknut Euripidovim ''Hipolitom'' i Senekinom ''Fedrom''
- stih je tragedije aleksandrinac (12 slogova s cenzurom iza 6. sloga)
- u skladu s klasicističkim racionalizmom, moralističnošću i didaktičnošću, u djelu se osuđuje: nerazumno, grešno ponašanje, odnosno nedopuštena ljubav; nemoral glavne junakinje (spremnost na preljub i laž)

________________________________

Jean Racine rođen je 22. listopada 1639. godine u Francuskoj u obitelji državnih službenika. Bio je francuski dramatičar, a pisao je većinom tragedije, a potkraj života napisao je i jednu komediju. Njegovi suvremenici bili su Moliere i Corneille.

Rodio se u La Ferté-Milon, a dvije godine nakon rođenja sestre Marie, umiru mu majka i otac. Brigu oko odgoja i školovanja preuzimaju očevi roditelji, a brigu za sestru su preuzeli majčini roditelji. Nakon djedove smrti Jean odlazi s bakom u opatiju Port Royal des Champs gdje se Jean školovao. Tamo je stekao klasičnu naobrazbu zahvaljujući kojoj se mogao služiti latinskim i grčkim tekstovima.

Tragedije: Andromaha, Britanik, Ifigenija, Fedra, Esther, Athalie.

Njegove prve dvije tragedije, Thébaide i Alexandre, imale su klasične teme, ali su već bile kontroverzne. Bio je optužen da zagađuje umove svoje publike. Nastavio je s tragedijom Andromaha u kojoj piše o Andromahi, Hektorovoj udovici, i njenoj sudbini nakon Trojanskog rata.

Dotada je stekao mnoge neprijatelje, uključujući Pierrea Corneillea i njegovog brata Thomasa.

Dramatičari su se često natjecali pišući različite verzije iste teme: Michel le Clerc je napisao Iphigénieiste iste godine kad i Racine; Jacques Pradon je napisao Fedru kad i Racine. Uspjeh djela od Pradona je uzrokovao prekid Racineovog dramskog rada. Fedru je napisao 1677. godine.

Jean se smatra najslavnijim predstavnikom francuske klasicističke tragedije. Umro je 21. travnja, 1699. godine, u Parizu, gdje je i pokopan.