Ivo Brešan - Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Vrsta djela - komedija, groteskna tragedija

Vrijeme radnje - pedesete godine 20. stoljeća

Mjesto radnje - Dalmatinska zagora

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja djelo je Ive Brešana. Radi se o grotesknoj tragediji koja je napisana 1965. godine, a izvedena je par godina kasnije, tek 1971. godine. Režirao ju je Božidar Violić, a izvedena je u zagrebačkom Teatru ITD. Radi se o prvoj napisanoj komediji Ive Brešana, a smatra se jednom od najboljih drama u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Radnja se događa u Dalmatinskoj zagori, a vremenski je smještena u pedesete godine 20. stoljeća. Bilo je to vrijeme poslijeratne bijede i nastojanja komunističko-socijalističkog režima da sve više učvrsti svoju vlast i tako indoktrinira sve pa i siromašne stanovnike izmišljenog sela Mrduše Donje.

Kratak sadržaj - Komedija započinje prizorom u prostoriji Narodnog fronta gdje seljaci, mještani Mrduše Donje s nestrpljenjem iščekuju Mjesni aktiv koji je sazvao predsjednik Mile Puljiz, zvan Puljo. Sastanak je počeo, a Puljo odmah na početku najavljuje dnevni red. Tako će tema biti kulturno-prosvjetna aktivnost sela s kojim se njegovi mještani ne mogu baš pohvaliti.

Seljaci negoduju i čude se, a za to vrijeme drug Maček koji je bio predsjednik Upravnog odbora Zadruge iznese prijedlog da bi bilo dobro prirediti u selu kazališnu predstavu u kojoj će se moći vidjeti što valja, a što ne valja. Svi nazočni glasno su negodovali zbog ideje govoreći kako oni nemaju vremena za takve stvari ili jednostavno nisu za to. No, sve njihove argumente pobio je drug Mate Bukarica Bukara – upravitelj Zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije. Pošto je on najistaknutiji član društva nitko nema pogovora na njegove riječi. Tako je i odlučeno da će se predstava održati, a jedino se mora odlučiti kada i koja će to biti.

Nakon duljeg zasjedanja odlučeno je da će se uprizoriti Shakespeareov Hamlet. Naime, drug Šimurina je jednog poslovnom prigodom kada je ustvari išao kupovati vino, gledao ovu predstavu u Zagrebu. Tada je drug Šimurina, naravno, morao i objasniti i prepričati sadržaj predstave "Amleta" koja ga se jako dojmila, a kako bi se oni mogli pripremiti i dobro odglumiti svatko svoje uloge.

I tako kako je teklo prepričavanje sadržaja predstave, ulazi u prostoriju Joco Skokić i optužuje druga Bukaru kako je naredio uhićenje njegova oca koji je bio nevin. Njegov otac bio je optužen da je ukrao iz zadružne blagajne deset milijuna. Škokić je između ostaloga prijetio da to neće tako ostati te da će on naći i kazniti pravog počinitelja. U tom trenutku Mile Puljiz prekida sastanak i imenuje Andru Škunca kao glavnog čovjeka predstave.

U drugoj slici susreli su se Andro Škokić i njegova zaručnica Anđa, inače Puljizova kći. Anđa je dobila ulogu Ofelije pa se dosjetila da bi Andro mogao zatražiti ulogu Hamleta kako bi njih dvoje što više vremena provodili zajedno. Joco je pristao iako je smatrao da nema dovoljno vremena jer je previše zaokupljen sudbinom svoga oca.

I sve ostale uloge su dodijeljene pa je tako Bukara dobio ulogu kralja Klaudija, Mara Miš zvana Majkača koja je inače seoska gostioničarka dobila je ulogu Gertrude, Puljiz će glumiti Polonija, a Mačak će biti Leart. Tumač predstave bio je Šimurina.

Već za vrijeme prve probe pojavili su se prvi problemi. Shakespeareov tekst je pretežak za većinu mještana Mrduše Donje. No, problem nije samo složenost radnje i težak jezik za mještane. Naime, Bukara je zaključio da je tekst previše ideološki neprihvatljiv i prepun reakcionarnih ideja. Uz sve to on čak nije uspio pravilno niti tekst pročitati, a zahtijevao je da "Amlet" mora biti predstava koja će predstavljati radnike i seljake. Učitelj Škunca morao je protiv svoje volje prepraviti tekst jer je bio prisiljen ako to ne učini da će izgubiti posao.

Radnja treće slike odvijala se tek nakon nekoliko dana. Sastali su se prije dogovorene probe Bukara i Puljiz te su pričali o tome kako bi ih zabrinjava ponašanje Joce Škokića. Bukara se boji što bi Joco mogao otkriti svojom istragom jer je novac zapravo ukrao on, a ne Jocin otac. Bukara je imao plan te je zamolio Puljiza da pita svoju kćer Anđu da im otkrije planove i namjere Joce. Puljiz je pristao, a nakon nagovaranja pristala je i njegova kćer Anđa.

Nadalje, izvodi se tekst drame koji je sada zbog glumaca prilagođen, a preradio ga je učitelj Škunca. Prerađeni tekst je naišao na odobravanje svih prisutnih jer su smatrali da je više usklađen sa socijalističkim poimanjem čovjeka. Jedino je Škunca nezadovoljan i očajan zbog učinjenog.

Nakon što je proba završila, Bukara i Puljo su se sakrili te su odlučili kako će malo špijunirati Anđu i Jocu. Joco Anđi čita očevo pismo naglas, a iz njega je jasno da je glavni krivac za krađu novca Bukara, a da je Maček prema njegovoj zapovijedi spalio knjigu rashoda, a kontrola je pronašla jedino knjigu prihoda. Pošto je Anđa znala da ih slušaju, pokušavala je Jocu spriječiti da iznese cijelu istinu, a uz to mu je predložila da sve to pokuša zaboraviti jer će to ugroziti i njihov brak. Joco ne može vjerovati da mu Anđa to predlaže te je odgurne i ljutit odlazi.

Drugi dio drame započinje pripremanjem nove probe. Joco u prisustvu učitelja gleda kostime za predstavu koje su posudili iz gradskog kazališta. Učitelj tada u povjerenju kaže Joci kako je saznao da se Anđa bavi nekim špijuniranjem. Joco je kada je to čuo postao potpuno bijesan i psihički rastrojen, a ta vijest ga je dotukla. No, u taj čas dolaze svi ostali glumci i proba počinje. Puljo, Bukara i Mačak glume izrabljivače narodnih masa, a već otprije dosta pijani, urlaju i piju i dalje.

Joco koji glumi Amleta ne želi se priključiti predstavi već samo šutke sjedi sa strane. Kada mu se obrate na grubi način da se priključi predstavi, Joco poludi i u naletu bijesa prekida s Anđom optužujući je da ga je uhodila i izdala, Bukari pak baca čašu vina u glavu, a na Mačeka je nasrnuo pod prijetnjom da mu kaže gdje je očevo pismo kojega ne može pronaći, a koje mu je Bukara ukrao. Svi prisutni ga pokušavaju urazumiti da se smiri, ali on uzrujan odlazi prijeteći im da će otkriti zavjeru.

U petoj slici odvija se proba zadnjeg čina predstave. Joco je cijelo vrijeme pasivan te promatra sve događaje sa strane. I tako sve do trenutka kada se treba dogoditi obračun Hamleta i Learta. Tada Joco započinje pravu tučnjavu s Mačkom, a svi prisutni misle da se radi o jako uvjerljivoj glumi pa ih krenu bodriti i navijati. No, Tada Joco stavi Mačku pod grlo nož, a ovaj krene bespomoćno zapomagati. Tada i svi shvate da se ne radi o glumi već o pravom događaju.

Mačak je prestravljen od straha pa priznaje da je spalio knjige po Bukarinom nalogu. Sve to oslobodi svake sumnje Jocinog oca. U taj čas dolazi jedan seljak s viješću da se Jocin otac u zatvoru objesio. Joco na to poludi i krene s napadom na Bukaru, ali ga svi prisutni odmaknu i smire. Tada se nitko ne želi približiti Joci kao potpora pa čak ni Anđa. Joco je slomljen i tužan te odlazi, a seljaci dalje nastavljaju piti i urlati.

Tako se ova Brešanova verzija Hamleta razvija od komedije do tragedije.

Likovi - Mile Puljiz, Mate Bukarica Bukara, drug Šimurina, Joco Skokić, Andro Škunca, Anđa, Mačak

O djelu - Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja prvo je dramsko djelo Ive Brešana te pripada najboljim dramskim tekstovima suvremene hrvatske književnosti. Napisana je 1965. dok se izvoditi počela tek 1971. godine. Djelo se sastoji od dva dijela i pet slika, dok je radnja smještena u Dalmatinsku zagoru, u selo Mrdušu Donju.

Ivo Brešan - Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja - verzija 2

Ivo Brešan - Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja - verzija 2 pdf

________________________________

Ivo Brešan rođen je u Vodicama, 27. svibnja 1936. godine. Bio je suvremeni hrvatski dramatičar i romanopisac. Srednju školu pohađao je u Šibeniku, u gimnaziji, dok je studij upisao 1960. godine u Zagrebu na Filozofskom fakultetu gdje je studirao na Odsjeku za jugoslavenske jezike i književnost.

Nakon završenog studija zaposlio se kao profesor u šibenskoj gimnaziji. Poslije 1983. godine radio je i kao voditelj Centra za kulturu u Šibeniku. Uz sve to obavljao je dužnost i voditelja kod organizacije Festivala djeteta u Šibeniku. 1970. godina bila je ključna za Brešanovo pojavljivanje u književnosti. Tada je objavio svoju prvu dramu Četiri podzemne rijeke. Ona je objavljenja u splitskom časopisu Vidik.

Iako je pisao i ranije, tek je 1971. godine nakon uzaludnih pokušaja koji su trajali u periodu od pet godina uspio svoju dramu postaviti na scenu. Tada je konačno prikazana njegova groteska Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja u zagrebačkom kazalištu Teatra ITD.

Njegova najpoznatija djela su: Ptice nebeske, Spletke, Utvare, Anera, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Hidrocentrala u Suhom dolu...

2008. godine dobio je za roman Katedrala Ksaver Šandor Gjalski nagradu.