Ivan Sergejevič Turgenjev - Očevi i djeca lektira

Ivan Sergejevič Turgenjev - Očevi i djeca

Ivan Sergejevič Turgenjev - Očevi i djeca

 

Radnja romana započinje 20. svibnja 1859. godine. Otac, Nikolaj Kirsanov, dočekuje sina Arkadija koji treba stići iz Petrograda gdje je upravo završio fakultet. Nakon petosatnog iščekivanja Arkadije konačno stiže, ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova, doktora kojeg veoma cijeni i poštuje. Svi zajedno odlaze na Marjino - Nikolajev posjed na kojem je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina sa svojom, sada pokojnom, ženom Mašom i sinom Arkadijem. Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla, ondje se još nastanio Nikolajev brat Pavle Petrovič, a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu ženu Fenječku s kojom ima šestomjesečnog sina. Već sasvim na početku vidimo neminovni sukob generacija. Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenječke dok Arkadije otvoreno pita o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. Takve i slične nesuglasice zbivaju se među njima, no velika ljubav između oca i sina ipak sprečava svađu. Pravi sukob nastaje između Bazarova i Pavla Petroviča. Dok je Bazarov nihilist, buntovnik koji sve niječe i ništa ne priznaje, Pavle Petrovič je pravi aristokrata, uglađen, konzervativan angloman s manirima pravog gospodina. Tako dani prolaze u sitnim i većim prepirkama. Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljiča, daljnjeg rođaka Nikolaja, koji poziva Pavla, Nikolaja i Arkadija da dođu u grad. Kako Pavle i Nikolaj ne žele slušati njegova hvalisanja, umjesto njih odlaze Arkadije i Bazarov koristeći tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki koje već pomalo prijete kulminacijom. Ondje, u gradu, na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu, ženu koja ih je odmah očarala, iako Bazarov to ne izržava otvoreno.

 

Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom već sutradan odlaze u apartman u koji je odsjela, a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na njen posjed. Ondje se zadržavaju petnaest dana; Arkadije uživa u konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom, iako malo žalostan jer, kako se čini, Odincovoj je zanimljiviji Bazarov. Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer je za njega idealna, romantična ljubav potpuna besmislica. Međutim, osjećajima se ne može upravljati i on napokon izjavljuje ljubav Odincovoj. Ona ga odbija jer joj je duševni mir ipak draži, iako nije ravnodušna prema njemu. Zato oni i odlaze, ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja. Oni ga dočekuju gotovo isto kao i Nikolaj Arkadija, vidi se da im je mnogo nedostajao. Međutim, tek se ondje privremeno nezadovoljstvo i sitno neprijateljstvo između Arkadija i Bazarova raspiruje. Oni ponovno odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali. Bazarov se ponovno upušta u prepirke s Pavlom Petrovičem i to konačno doseže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknut Bazarovljevom sklonošću Fenječki, koju je i ovaj potajno zavolio. U dvoboju je Pavle ranjen u nogu, no rana je laka i neopasna te mu Bazarov pruža liječničku pomoć, a Pavle mu na odlasku pruža ruku nastojeći biti velikodušan.

 

Arkadije je otišao od kuće prije ovog događaja pod izlikom da ima nekog posla u gradu, no on je zapravo otišao u Nikoljskje, ni sam svjestan da ga tamo zapravo vuče Katja. Uskoro mu se pridružuje i Bazarov. On se ponovno zbližuje s Anom i oni uživaju u zanimljivim razgovorima. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji, te je prosi. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo odobrenje, a Bazarov također odlazi svojoj kući. Ondje se pri radu sa bolesnicima zarazi tifusom i nema mu pomoći, pa zato Ani šalje poruku da je na samrti. Ona dolazi već sljedećeg dana i on umire te napokon pronalazi svoj mir. Kod Kirsanovih se, nekoliko mjeseci nakon ovog žalosnog događaja, slavi ženidba Arkadija i Katje te Nikolaja i Fenječke koji su dobili Pavlov blagoslov, no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Dresdenu gdje ima poznanike među englezima i francuzima koji su na proputovanju. Ana Sergejevna također se udala, međutim ne iz ljubavi već iz uvjerenja, za jednog od budućih ruskih javnih poslanika, veoma pametnog čovjeka sa kojim možda i doživi ljubav. Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko plaču nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin.

 

Ana Sergejevna Odincova - Pametna, vrlo otmjena žena, slobodnih ilibralnih shvaćanja, vrlo drži do sebe, nestrpljiva je i uporna, brine se za svoju sestru i uvažava kneginju koja kod njih živi iako joj ne pridaje veću pažnju jer je ova već stara i nesnosna.

 

Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Njene obnažene ruke lijepo su se spuštale niz visok struk, sa sjajne kose divno su padale lagane stabljike jarkocrvene boje na lijepa, obla ramena; smireno i pametno, upravo smireno a ne zamišljeno, posmatrale su svijetle oči pod blago uzdignutim bijelim čelom, a usne su se smiješile jedva primjetnim osmijehom. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom snagom.

 

Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove, žene koja je uspjela zaintrigirati i privući Bazarova koji se unatoč svojim uvjerenjima, nepriznanju romantike i velikih ljubavi, zaljubljuje u nju.

 

Njezino lice uvijek je imalo isti izraz, prijazan, profinjen, a njene divne oči odavale su pozornost. Bila je žena dosta hladna i staložena. Puno je toga prošla u životu i, kako bi Bazarov rekao, bila je premazana svim mastima. Nije u ništa snažno vjerovala, sve ju je zanimalo, ali ne toliko da bi zadovoljilo njenu maštu. Iako je bila mlada, činilo joj se da živi cijelu vječnost da je ostarila i umorila se. Imala je za sobom mnogo uspomena, ali pred sobom nikakva cilja, ništa što bi je tjeralo naprijed. Po Bazarovu njoj je nedostajala ljubav, ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti. Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: - Ne, zaključi napokon. Sam Bog zna kamo bi me to odvelo, s tim se ne valja šaliti, duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu.

 

Život na selu imao je točna pravila. Red se mora poštivati. Da nema reda bilo bi ovdje užasno dosadno, tvrdila je Odcinova. Taj red i blagostanje bili su posljedica njezina bogatstva. Bila je nezadovoljna, kao i sve žene koje se nisu uspjele zaljubiti, željela je nešto, a da ni sama nije znala što. Zapravo nije htjela ništa, a činilo joj se da želi sve.

 

Jevgenije Vasiljev Bazarov - Sposoban, inteligentan i obrazovan mladi čovjek slobodnih uvjerenja, možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika u njemu kad se zaljubi u Anu, vrlo energičan, ne štedi nikoga, ali ipak u njemu postoje osjećaji koje ni sam sebi ne želi priznati.

 

Arkadije Kirsanov - Obrazovan mladić, privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima, ali on ne niječe svoje osjećaje i ne pokušava ih zatomiti, mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova, iskreno i gotovo dječački voli Katju i oca, uživa u prirodi.

 

Nikolaj Kirsanov - Prije svega veoma dobar čovjek, veoma razborit sa snažnim očinskim osjećajima, klasično je odgojen i obrazovan, a najveći užitak predstavlja mu obiteljski život.

 

Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i, evo, vidimo ga u svibnju 1859. godine osijedjelog, punačkog i pomalo pogrbljenog...

 

Imao je 43 godine, malo je vukao nogu, crte lice su mu bile sitne, prijatne, ali nekako sjetne, bio je crnih očiju i mekane rijetke kose.

 

Pavle Petrovič Kirsanov - Tipični predstavnik aristokracije, veoma obrazovan čovjek, strogih moralnih načela koja mu možda ponekad smetaju da neke stvari razumnije, uvijek uglađen i pristojan, nesretan u ljubavi - iako je imao mnogo žena, postojala je samo jedna žena – kneginja koju nije zaboravio.

 

I ona je imala vezu sa Pavlom, no ona se ubrzo ohladila prema njemu, a on je tada skoro poludio. Gotovo ju je opsjedao ne bi li je ponovno osvojio. I zaista je uspio ali samo na kratko, i otada ga je ona neprekidno izbjegavala, a on više nikako nije mogao pronaći mir; tek nakon više godina neprekidnog lutanja konačno je prihvatio Nikolajevu ponudu i nastanio se u Marjinom.

 

... ali je u taj čas ušao u salon čovjek srednjeg rasta, odjeven u tamni kaput engleskog kroja, sa modernom nisko svezanom kravatom i u lakovanim čizmicama – Pavle Petrovič Kirsanov. Po izgledu imao je četrdeset i pet godina, njegova kratko ošišana sijeda kosa presijavala se tamnim sjajem, poput novog srebra. Lice mu je bilo žućkasto ali bez bora, neobično pravilnih crta. Cio izgled Arkadijevog strica, raskošan i rasan, sačuvao je mladalačku vitkost i uspravnost, što se najčešće gubi poslije dvadesete godine. Pavle Petrovič izvadio je iz džepa pantalona svoju lijepu ruku, dugačkih noktiju, koja je djelovala još ljepše zbog snježne bjeline manžetne, pričvršćene krupnim opalom.

 

Fedosja Nikolajevna Fenječka - Draga i mila ženica, obiteljski orijentirana, iskrena i pobožna, voli Nikolaja.

 

Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena, bjeloputa i punačka, tamnih očiju i kose, crvenih dječje nabubrelih usana i nježnih ručica. Na sebi je imala urednu pamučnu haljinu, plava nova marama ležala je prirodno na njenim oblim ramenima. Nosila je veliku čašu kakaa i, spustivši je pred Pavla Petroviča, obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. Oborila je pogled i stala kraj stola, lako oslonjena na same vrhove prstiju.

 

Katja - Draga, živahna cura, lijepog i pristojnog ophođenja, vesela, voli prirodu.

 

... a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka, crnokosa i crnopurasta, s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim očima. Nosila je punu košaru cvijeća.

 

Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala, bojažljivo i iskreno, a gledala je nekako zabavno - strogo, odozdo prema gore. Sve je na njoj bilo mlado i zeleno: i glas, i maljice na licu i ružičaste ruke sa bjelkastim kružićima na dlanovima, tek neznatno skupljena ramena... Ona se stalno crvenjela i ubrzano je disala.

__________________________________


Ivan Sergejevič Turgenjev - Očevi i djeca

 

Vrsta dela - roman

Vreme radnje - kraj 19. veka

Mesto radnje - Rusija

 

Očevi i deca realistički je roman Ivana Sergejeviča Turgenjeva. Smatra se najznačajnijiim ruskim romanom 19. veka. U njemu govori o sukobu generacija i različitostima društvenih slojeva, koji se najjasnije očituju kroz nihilističke stavove glavnih likova. Nihilizam je termin kojeg je Turgenjev prvi upotrebio upravo u ovom romanu. Pojam je definisao kroz karakter i postupke lika Jevegenija Vasiljeviča Bazarova te izabranice njegova srca Ane Sergejevne Odincovne, koja, iako sebe nije prozivala nihilistom, zapravo je jedina koja je ostala verna tom uverenju. Bazarov, s druge strane, sam sebe proziva nihilistom i modernim anarhistom. On je radikalni individualista koji kritikuje društvo u svim njegovim segmentima – od uređenja, odnosa među društvenim slojevima, pa sve do njegovih uverenja.

 

Bazarov upravo zbog svojeg društvenog položaja – koji nije ni aristokratski, niti kmetski, ima priliku da sagleda društvo u celini i prepozna sve njegove mane. A zbog svog karaktera, on se ne boji da te mane naglašava. Bazarovo verovanje je verovanje ni u šta, a posebice ne u idole i ideologije kojima se priklanjaju pripadnici njegove okoline, On je buntovan i sklon verovanju isključivo u znanost, što kao doktrina dominiše ovim romanom. Upravo takvi stavovi i način kojim su izneseni, približavaju roman naturalizmu. Naturalizam takođe uzdiže znanost nad poetikom te postavlja racionalnost ispred ideologije i vere. Ipak, Bazarov s vremenom popušta u svom tvrdoglavom verovanju ni u šta. Zaljubljuje se i unatoč pokušajim da odbaci osećaje, shvaćajući ljubav kao budalaštinu, s vremenom ipak popušta, izjavljuje ljubav i time ostane odbijen.

 

Tim činom odbijanja prepoznajemo lik Ane kao pravog nihilista. Ona je, opet unatoč svojim osećajima ljubavi prema Bazarovu, odlučila je da zanemari osećanja i ostane verna svom duševnom miru. Ona je jest suprotna Bazaru po odlukama koje je napravila, ali potpuna karakterna suprotnost mu je Arkadije. Iako se najizrađeniji sukob događa između Pavela Petroviča i Bazara, oni su zapravo vrlo slični karakteri. Ovom netrpeljivosti ne očituje se toliko sukob karaktera, koliko društvenih staleža. S druge strane, Arkadije i Bazar su karakterne oprečnosti. Iako su tokom romana uglavnom prijatelji, oni ne mogu da budu više različiti nego što jesu. Jedan je bunotovni znanstvenik i kritičar svega unutar čoveka i društva, sklon podsmehu, ali i marljivom radu, kao i pogrešnim odlukama, dok je drugi povodljiv, naučen na lagodan život, pomalo len, ali ne i tvrdoglav, već spreman na promene.

 

Arkadije se divi Bazaru, jer on nedvojbeno jest jaka i inteligentna ličnost, koja lako potiče takva osećanja u manje samopouzdanim ljudima, ali to prijateljstvo dolazi na kušnju kada između njih stane sklonost prema istoj ženi. Kao što vidimo, roman Turgenjeva pun je sukoba i prikaza oprečnosti koje sačinjavaju naše društvo, ali i ljude kao pojedince. Oprečnost ne nalazimo samo u sukobu generacije, sukobu karaktera te sukobu društvenih slojeva, već i različitom razvoju sličnih odnosa. Pisac koristi različite karaktere u sličnim odnosima, te razvojem tih odnosa prikazuje kompleksnost ljudskih sudbina. Pravi primer je različiti razvoj ljubavnih odnosa između Katje i Arkadija, te Ane i Bazara. Oba odnosa temeljena su na ljubavi i jednakim stavovima, sličnim karakterima i udobnosti bivanja s onim drugim, a opet završavaju na posve različite načine. S jedne strane imamo miran brak, decu i ostvarenu ljubav Arkadija i Katje, a s druge strane zamršene emocionalne vrtloge, odbijanja i propalu ljubav Katje i Bazara.

 

Sadržaj - Nikolaj Petroviča Kirsanov pet sati čekao je svoga sina koji se nakon završenog univerziteta vraća na rodno imanje iz Petrograda. Nikolaj je srednjovečni čovek koji je nedavno preuredio i reorganizovao svoje imanje, oslobodivši sve kmetove. Tim pomalo liberalnim potezom navukao je negovodovanje konzervativne okoline na sebe. Nikolaj je i u privatnom životu bio netipičan. Živeo je u nezakonitom braku s mirnom i dobrom ženom Feničkom, koja mu je nekada bila sluškinja. Ona mu je pre šest meseci rodila sina. Prva Nikolajeva žena umrla je pre dvadeset godina, što je na njega ostavilo težak udarac i nakon mnogo godina samoće, napokon je ponovo pronašao mir. S njima na imanju živi i Nikolajev stariji brat Pavel Petrović. On je penzionisani vojni oficir, pred kojim je bila svetla vojnička budućnost i zavina karijera, ali ju je prokockao zbog nesrećne ljubavi s tajnovitom kneginjom.

 

To je na njega ostavilo toliki trag da je nakon umirovljenja došao na bratovo imanje i ostao tu živeći potpuno neproduktvnim životom. Pavel je bio uglađeni aristokrata lepih manira i odmerenih stavova, ali ne mogavši da trpi osude društva, nije dopuštao bratu da se po drugi put oženi pre njega. Nikolajev sin Arkadij stiže na imanje zajedno sa svojim prijateljem Bazarovim. Oseća se Nikolajeva nelagoda zbog mlađe žene, još nevenčane i tek rođenog deteta, ali Arkadij svejedno srčano pozdravlja maćehu, kao da nelagodu ni ne primećuje. Dvojica prijatelja na imanju provedu dve nedelje tokom kojih Bazarov radi na svojim naučnim eksperimentima, a Arkadij lenčari, povremeno se sukobljujući s oce. Stalni sukobi događaju se i između Bazarova i Pavela Petroviča. Bazarov je bio mlad i pomalo arogantan kritičar svih društvenih pravila i odnosa. Bio je zajedljiv i bez poštovanje se podsmehivao svemu u što nije verovao, a sam kaže da ne veruje ni u šta. S druge strane Pavel je bio aristokrata stare škole sa sopstvenim sustavom vrednosti i nije podnosio Bazarov nastup. Sve to rezultiralo je svađom. I Pavel i Nikolaj nisu odobravali Bazarova, te su se bojali njegovog utecaja na Arkadija, koji ga je u gotovo svemu sledio. Bojali su se njegovih radikalnih ideja iako su se trudili da ga razumeju, te na taj način upoznaju mišljenje Bazarove generacije.

 

Ovaj dio romana jasno prikazuje generacijski jaz između starih ideala Nikolaja i Pavela i novih ideja Bazarove generacije. I dok se taj jaz kod Nikolaja manifestuje kao želja za učenjem i napretkom, ali i strah, kod Pavela se ispoljava kroz mržnju i netrpeljivost prema Bazaru. U to vreme, Pavel i Nikolaj dobili su pismo od svog rođaka, koji ih poziva u posetu kod sebe u grad. Ali ne želeći da nanovo slušaju hvalisanja svog rođaka, odluče da pošalju Arkadija i Bazarova. Arkadij i Bazarov odu u grad, usput se provodeći i upoznajući uzbuđenja velikog i napučenog mesta. Odlaze na guvernatov bal i tamo upoznaju zamamnu i bogatu Anu Sergejevnu Odincovu. Ona je bila mlada udovica, ali izuzetno pametna i nekonvencionalna. Odmah se svojim idejama i stavovima svidela Bazarovu, ali on nikako nije htio da prizna svoje osećaje, izjednačavajući ljubav s glupošću.

 

Njena lepota privukla je i Arkadija, ali je on vrlo brzo primetio da se njoj više sviđa Bazarov, postavši ljubomoran i netrpeljiv prema njemu. Ana ih je pozvala na svoje imanje, gde su proveli dve nedelje. Na imanju su upoznali Aninu sestru Katju, s kojom se Arkadija družio niti ne shvaćajući koliko mu godi njeno društvo. Iako je s njom imao mnogo više zajedničkoga, još uvek je maštao o privlačnoj Ani. Na kraju je i Bazar popustio svojoj zaljubljenosti, pa joj je priznao svoja osećanja. Ali Ana je bila osoba koje je unatoč svojoj otvorenosti i radoznalosti, ipak težila mirnom i monotonom životu, ne želeći da se dovodi u stanje uzbuđenja i ljubavi. Ona je odbila Bazarova, iako joj se jako sviđao, zagolicavši njenu maštu Protrnula je kada ju je poljubio i upravo da ne naruši svoj mir, otrgnula se iz njegovog zagrljaja i odbila ga. Bazarov i Arkadij odlaze s Aninog imanja Bazarovim roditeljima na selo u posetu. Oni ih dočekaju s jednakom ljubavlju i uzbuđenjem kao i Arkadijeva obitelj. Žele provesti što više vremena sa svojim sinom kojeg nisu videli tri godine, ali Bazarov ubrzo postaje nervozan i želi što pre da ode i počne da radi na svojim naučnim eksperimentima. Bazarov uvredi Arkadija vezano za njegovu struku i tu dolazi do njihova prvog sukoba, koji je potaknut ne samo uvredom nego i Arkadijevom ljubomorom. Ovde se počnu da menjaju Arkadijevi stavovi prema Bazarovu.

 

Počinje da ga gleda u drugačijem svetlu, ali pritom prepozna i ljubav prema Katji. Obojica se vrate na imanje Arkadijeva oca, ali se Arkadij brzo ispriča pod izlikom da mora ići u grad da obavi neke poslove, ali zapravo ode kod Katje i prizna joj svoju ljubav. Zatraži od Ane blagoslov i nakon što ga dobije, odlazi kod njihova oca prositi Katju. Za to vremen Bazarov se posvećuje svom poslu. Počne da flertuje s mladom Nikolajevom ženom, Feničkom, u jednom trenutku je gotovo na silu poljubivši. To vidi Pavel, pa izazove Bazarova na tajni dvoboj, ne rekavši Nikolaju pravi razlog dvoboja. U dvoboju se Bazarov pokaže spretnijim, pa pogodi Pavela, ozledivši mu nogu. Odmah mu priskoči u pomoć, jer je i sam lekar, a rana ne beše tako velika.

 

Pavel mu izrazi poštovanje i zahvalnost zbog tog čina. On razgovara s Feničkom koja ga uveri da voli Nikolaja, pa Pavel odmah zatraži od mlađeg brata da oženi Feničku, dajući mu svoj blagoslov.

Bazarov nakon dvoboja odlazi sa imanja i na putu prema kući svojih roditelja, svraća na Anino imanje. Tamo susreće Arkadija i oprašta se s njime. Obojica su svesni da su razlike među njima prevelike da bi mogli da ostanu prijatelji. Bazarov se vraća roditeljima, ali tamo nema nikakvoga posla. Pristaje da radi s ocem u njegovoj ordinaciji, a kada im jedan pacijent umre od tifusa, kako bi prikratio vreme, odluči da napravi autopsiju tela. Pritom se Bazarov poreže krvavim nožem i zarazi tifusom. Svestan skorašnje smrti, poziva Anu da ga poseti.

 

On je već na smrtnoj postelji kada ona dolazi. Izjavi joj ljubav i on umre pokraj žene koju je voleo. Nekoliko meseci nakon Bazarove smrti, Arkadija se ženi Katjom, a Nikolaj svojom Feničkom. Arkadiji žena rađa sina i celo imanje živi u sreći i slozi. Pavel odlazi u Dresden i tamo nastavlja sa životom, a Ana se udala za bogatog i uticajnog muškarca, koji je baš poput nje bio dobar, pametan i bezosećajan. Oni žive u miru i slozi, nadajući se da će se i zavoleti. Bazarovi roditelji se pretvore u dvoje iznemoglih staraca koji u tuzi posećuju sinov grob.

 

Likovi - Jevgenije Vasiljevič Bazarov, Arkadije Nikolajevič Kirsanov. Nikolaj Petrovič Kirsanov, Pavel Petrovič Kirsanov, Ana Sergejevna Odincova, Katja Sergejevna Odincova, Fenička

 

Bazarov je u ovom romanu lik koji predstavlja jednu novu generaciju mladih ljudi, s novim idejama i pogledima na život. Naravno, da bi on kao lik to postigao, kao karakter je postavljen mnogo radiklanijim od većine svojih sugodišnjaka. Bazarov je ciničan i zajedljiv prema društvu. Kritikuje apsolutno sve što se imalo kosi s njegovim pogledom na život i samim načinom života. Uz to je dovoljno hrabar da jasno govori svoje mišljenje, a dovoljno inteligentan da ga izreče jasno, dovitljivo i rečito. Zbog kombinacije svih navedenih osobina on ostavlja dojam arogantne osobe. Uz sve, on je privlačan i marljiv muškarac, pa lako skuplja svoje podanike. Jedan od takvih je bio i Arkadije. Bazarov bez problema osvaja srce žene koja je i njega osvojila. Ali to ne znači da mu se osmehnula srećna ljubav. U početku ljubav i sam odbacuje, smatrajući je naivnom, irelevantnom i iracionalnom. Ipak, u trenutku strasti prepušta se svojim osećajima i tu izgubi. Žena koju je volio bila je upravo onakva kakvim je on sebe smatrao, ali se prevario.

 

Ona je bila jača i ubeđenija u ispravnost svojih stavova. Bila je pravi nihilist, točno onakav kakvim se Bazarov predstavljao. Kao vredan čovek posvećen nauci, Bazarov je od ruke nauke i stradao. Iako je zbog neopreznosti prerano umro, umro je zadovoljan i bezbrižan nakon što je po polednji put video svoju ljubav.

 

Arkadije je karakter posve oprečan Bazarovu. On je opčinjen svojim prijateljem i sledio ga je u gotovo svemu. Zavela ga je njegova pamet i karakter. Arkadije je do te mere sledio Bazarova da se zagledao u istu ženu kao i on, ne videći da je ta ljubav samo privid, dok ga ona prava čeka odmah pored njega. Arkadije je upravo zbog te ljubavi progledao, odbacio privremenu ljubomoru i vidio Bazarovo pravo lice. To lice nije bilo loše. ali nije bilo ni lice prijatelja. Arkadije se zbog svoje mladosti suprostavlja ocu u mnogočemu, ali najviše zbog tuđih, a ne svojih ideja. Ipak, bliskost između oca i sina dovoljno je bila jaka da im to ne naruši odnos. Na kraju romana Arkadije sluša svoje srce i odlazi da prosi ženu koju je stvarno volio.

 

Ana je ženski ekvivalent Bazarovu. Čak i karakterno jača, ona je prestavnik pomenutog nihilizma, koji je ovim romanom opće uveden kao pojam. Ana je liberalna žena otvorenih stavova, uvek željna zanimljivih ljudi i novih saznanja. Pametna je i lepa, posve bez predrasude i sasvim radoznala. Ipak, ona previše voli svoj komformistički način života. Zato živi bez strasti, odričući se svih uzbuđenja, čak i kad joj padnu u naručje. Odbacuje ljubav i tog zanimljivog čoveka, toliko sličnog njoj samoj.

 

Na kraju i ona priznaje svoju ljubav, ali bez potrebe da ju dokaže delima. To ne znači da ne ispašta zbog svojih uverenja. Udaje se za čoveka koji je onakav kakva je i ona sama. On je takođe pametan, dobar, bogat i hladan. Ima sve što ona traži i sve što je mislila da će ikada da joj treba. Ipak, ono čemu se nada je ono što je tako lako bila odbacila kao nepotrebno i nepoželjno. Dobivši sve što je želela, ona sada želi i ljubav. Nada se da će je pronaći u čoveku kojeg je odabrala, ako ne. živet će u miru i slozi i bez nje.

________________________________

 

Ivan Sergejevič Turgenjev 1818. - 1883. ruski književnik. Stekao je svestranu naobrazbu uz njemačke i švicarske guvernante te internatsko školovanje u Moskvi, a kasnije studira književnost, jezikoslovlje i filozofiju u Moskvi i Berlinu.

 

Bio je ruski vlastelin koji je većinu života proveo u Njemačkoj i Francuskoj gdje je bio u društvu velikih književnika poput Emila Zole, Gustavea Flauberta i braće Goncourt te je tako stekao popularnost na zapadu i samim time imao utjecaj na neke druge književnike, čak i u Hrvatskoj (Ksaver Šandor Gjalski, Josip Kozarac, Janko Leskovar). Poznatija njegova djela su zbirka novela Lovčevi Zapisi (1852.), romani Rudin (1856.), Plemićko Gnijezdo (1859.), Očevi i djeca (1862.) zatim zbirke crtica Pjesme u prozi (1878.) i Senilia(1882.).

 

Književnu slavu stekao je djelima Lovčevi zapisi i Očevi i djeca. Turgenjev je slikar feudalne Rusije, pjesnik ruskog krajolika, pisac suvišnih ljudi, prikazivač sukoba naraštaja. U Lovčevim zapisima stvara seoske novele s lovcem kao pripovjedačem, koji susreće zanimljive tipove ruskih seljaka i u doticaju s njima saznaje za njihove prirodne sposobnosti i nadarenost. U strukturi tih novela posebno mjesto zauzimaju poetski krajolici srednjih oblasti Rusije. U romanima je nastojao odgovoriti na pitanja koja je pred njega postavljao društveni razvitak Rusije. Zasnovani su kao romani karaktera, u kojima su prikazani za ono vrijeme karakteristični predstavnici ruskih intelektualaca, njihov razvitak, sudbina i odnos prema dništvenoj problematici.

 

U strukturi Turgenjevih djela posebno mjesto zauzima poetski pejzaž zatim dijalozi, koji se vode među intelektualcima, opisi plemićkih i vlasteoskih imanja, a posebna je pažnja posvećena ženskim likovima, lijepim, plemenitim, i aktivnim (Natalija, Liza, Jelena, Marijana i dr.). Potkraj života Turgenjev stvara niz elegičnih, filozofski intoniranih crtica, Pjesme u prozi.

 

Pored svoja dva najznačajnija djela napisao je niz drugih koji takoder imaju veliku vrijednost jer opisuju i pokazuju prilike i probleme u Rusiji, a Turgenjev ih pokušava riješiti ili bar ukazati na njihovo rješenje, a to su romani kao Rudin i Plemičko gnijezdo gdje oblikuje tip "suvišnih ljudi", sposobnih inelektualaca, ali nemoćnih da svoje ideje pretvore u djelo. U predvečerju prikazuje energičnog mladića koji se bori za nacionalno oslobođenje svoje zemlje. U romanu Dim prikazuje i sebe tj. mladiće koji su odvoje ni od života svoje zemlje (veliki se dio radnje događa u njemačkom liječilištu). Posljednijm romanom Novina govori o generaciji koja odlazi u narod želeći tako pokrenuti ruske mase na akciju.

 

Ivan Sergejevič Turgenjev - Lovčevi zapisi

loading...
3 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ivan Sergejevič Turgenjev - Očevi i djeca

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u