Ivan Perkovac - Stankovačka učiteljica

Vrsta djela - pripovijetka

Mjesto radnje - Stankovac

Vrijeme radnje - razdoblje od 27. rujna 18** do 25. listopada sljedeće godine

Stankovačka učiteljica Ljupkost, reljefnost i nesterotipnost glavnog ženskog lika duže Perkovčeve pripovijesti, Stankovačka učiteljica, otvara podjednako pitanja ženske emancipacije kao i učiteljskog poziva. Iako bi većinu dilema iz te problematike voljeli pripisati autorovim političkim načelima i obilježjima protorealizma, dakle drugoj polovici 19.og stoljeća, čitajući o životu mlade Marte Božićeve koja iz Zagreba dolazi u malo hrvatsko mjesto i sudara se s raznim vrstama malograđanskog konformizma, nalazimo iznenađujuće mnogo dodirnih točaka s našim vremenom. Posebno kad je riječ o odnosu prema učiteljskom zvanju. Stankovačka učiteljica pripovijetka je napisana u formi pisama. Glavna je junakinja te pripovijetke Marta Božić; ona je učiteljica u selu Stankovcu u kojem se susreće sa zaostalim, primitivnim, neobrazovanim i zlobnim ljudima.

O Marti doznajemo iz njezinih pisama prijateljici Klarici. Marta povjerava prijateljici što je čula o sebi: - Nova je učiteljica ćanuta nekakva smušena ženska koju bi trebalo otjerati. Marta je oduševljena djecom: - Da ih vidiš kako me svekoliko milo gledaju, kako li paze na svaku moju riječ, koli pohlepno srču nauk s mojih usta i kako se natječu da mi ugode - uvjerila bi se da ne mogu zanemariti nijedne. Svjetina ne razumije njezine odgojno-obrazovne metode te joj zamjera igre s djecom u prirodi: - Nema u te učiteljice ozbiljnosti, nema dostojanstva, sva joj je briga samo igra i zabava - smušena je! Marta je idealistkinja koja u svom pozivu ne traži osobnu korist. O tom problemu piše prijateljici: - Tko svagda traži nagradu za svoj trud u gotovu novcu, taj se nije imao posvetiti učiteljstvu; tko pak ide za višom svrhom, tomu će se u učioni naplatiti trud kao nigdje.

Martini napori u borbi s primitivnom i začahurenom okolinom ipak će dati ploda, a požrtvovana će učiteljica ostvariti i životnu ljubavnu sreću - udat će se za sebi dostojnoga Granošu koji je obećao svojim novcem izgraditi novu školu.

Miroslav Šicel o problematici, sadržaju i formi Stankovačke učiteljice te o Perkovčevu interesu za društvene probleme napisat će:

Stankovačka učiteljica (1871), dotiče aktualne probleme učiteljskog staleža na selu, seljaka uopće, prikazuje intelektualce građanskog i malograđanskog porijekla i njihove političke makinacije i nesnalaženja. Perkovac je izrazito tendenciozan pisac koga u prvom redu zanimaju socijalni problemi, pri čemu se otvoreno deklarira kao protivnik feudalnog staleža. U literarnom smislu on je jedan od prvih naših pisaca (uz Vukotinovića) koji se počeo služiti tehnikom pisama u ocrtavanju i karakterizaciji svojih junaka.

(...) u duljoj prozi Stankovačka učiteljica, ovaj dobar poznavatelj svakidašnjice napisao je u formi pisama jednu od najrealističnijih proza onoga doba. Prozu Stankovačka učiteljica napisao je kao tekst programatski, kao svjesno odustajanje od romantičarskih fabula, kao prvu ozbiljniju hrvatsku naznaku realizma. Imao je u svojim prozama poseban odnos prema ženama i bio je prvi među modernim hrvatskim piscima koji se zalagao za njihovo bolje mjesto u društvu. Poistovjećivao se s kapetanom Granošom iz svoje Stankovačke učiteljice, čovjekom koji vlastitim novcem gradi djevojačku školu u rodnom mjestu.

Stankovačku učiteljicu vode polet, entuzijazam, nepokolebljivost, zanos i ljubav. Glede odnosa prema sredini, djeci, svojemu pozivu zaključuje se da se radi o ozbiljnoj, savjesnoj, požrtvovnoj i predanoj osobi. Život takvu osobu nagrađuje profesionalnim zadovoljstvom i ljubavnom srećom.

Ivan Perkovac - Stankovačka učiteljica - verzija 2

Ivan Perkovac - Stankovačka učiteljica - verzija 2 pdf

__________________________________

Ivan Perkovac rođen je 23.5.1826. u Harmici, mjestu u blizini Zagreba. Živio je i pisao u vrijeme apsolutizma, razdoblje kada Hrvatska raskida sve veze s Ugarskom. Generaciji hrvatskih intelektualaca koji su se bavili političkim problemima razdoblja pripadao je i sam Perkovac. Nije bio sposoban sudjelovati u ratu, pa je tako, u potrebi za bilo kakvim doprinosom narodnom preporodu, radio u Bojnom odsjeku Namjesničkog vijeća. Tamo je s Petrom Preradovićem radio na organizaciji hrvatske vojske.

S tom službom završio je 1850. godine, nakon 1854. uglavnom je nezaposlen i živi boemskim načinom života. U međuvremenu obolijeva od sušice. 1860. Slavoljub Vrbančić odlučuje pokrenuti novi politički dnevnik Pozor, Perkovac preuzima uredničku dužnost. Bio je to najčitaniji hrvatski politički dnevnik tog doba. Uz to što je bio novinar i urednik Pozora, Perkovac je bio narodni zastupnik u saboru. Njegov utjecaj bio je velik, u javnosti i sabornici.

Nakon političkog neuspjeha u borbi za održavanje Hrvatske neovisnosti i odbacivanja bilo kakve unije bilo s Bečom ili Peštom, Perkovac se povukao s političke scene i odlučio premjestiti svoju borbu na drugo područje. Smatrao je kako je jedan od problema nizak nivo narodne prosvijećenosti pa je krenuo pisati, sav njegov publicistički i pripovjedački rad bio je usmjeren ka tom cilju.

U Vijencu objavljuje svojih prvih pet pripovijedaka: I žene ljube iskreno, Kitica, Župnikova sestra, Šljivari, Stankovačka učiteljica. Uz to objavio je niz naučnih i obrazovnih članaka kao što su Estetička obrazovanost, O zvanju i rodoljublju žena, Tegobe i zahtjevi pučkoga učiteljstva.

Ivan Perkovac umro je u Samoboru, 16. 04. 1871. od sušice koja ga je mučila i napadala već godinama.