Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića lektira

Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića

Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića

 

U Štocu u Hercegovini u svojoj kuli Smail - aga doziva svoje sluge da izvedu zarobljene brđane. Smail - aga siđe na polje pred kulu i poćne zarobljenu raju darivati darovima. Raja gine u mukama ali bez jauka. U silnom sukobu nasilja, bez obzira što gubi, raja pobjeđuje nijemim, hrabrim i dostojanstvenim držanjem pred smrću. Smail - aga je bijesan, prolio je toliku krv, a svoju silu nije iskazao. Zato poziva starca Duraka, kojeg je zatoćio, jer mu je ovaj svojedobno savjetovano, da ne mući raju koja bi se mogla osvjetiti. Smail - aga kaznjava starca vjesanjem, koji sa sinom Novicom uzalud moli milost.

 

Durakov sin Novica potajno kreće noću Crnogorcima da iznenadi Smail - agu. Do toga časa i on je bio krvnik sa Turcima. Crnogorci bi ga smjesta ubili, da nije dao znak da dolazi kao prijatelj. Novica će izdati agu, da bi mu se na taj naćin osvetio za vješanje njegova oca, on će ujedno izdati i svoj narod i svoju vjeru. Novica sretno stiže u Cetinje gdje izvaji straži, da se želi boriti na strani Crnogoraca. Sluga ga propušta u grad.

 

Sapat saziva junake, četa se sabrala i stigla na obale Morace, hladne vode. Svećenik spominje skoru borbu, a možda i smrt mnogima od njih. Uto stiže Novica i obećava, da će ih povesti u Smail - agin logor, a da postane dostojnim vodićem Novica se mora pokrstiti. Sunce zađe za planinu i četa krene na put. U četu stupaju i osvetnici kojim snagu daje vjera u osvetu, boga, slobodu. Strašnom Smail - agi suprostavlja se glas starca svećenika. Obojici glas podrhtava. Rijeći su povišene. To su dvije suprotnosti, iz prvog izbija prijetnja, a iz drugog mirnoća i odlućnost. Sad je već jasno da se ovdje ne radi samo o sukobu dviju vjera, već i o sukobu dobra i zla.

 

Smail - aga kupi harać po Gačkom. Harlije se raziđoše, a on krati vrijeme junačkim igrama. Ima ostro oko, hrabro srce i junačku sigurnu ruku. Haračije se vraćaju bez harača i vode raju. Aga je bijesan, sto nema harača. U meduvremenu na polju je oluja. Četa se priblizava logoru, razvi se borba na život i smrt. Aga pogine, ubio ga je Novica, kojeg zadesi ista sudbina, ali unatoć tome četa je pobijedila.

 

Istorijska osnova - Istorijsku osnovu Mažuranićevog dela čini stvaran događaj - pogibija Smail-age Čengića koga su Crnogorci ubili 1840. godine. Smail-aga Čengić je u prvoj polovini 19 - og veka bio nadaleko čuveni turski junak, a naročito se istakao u bici na Grahovu kad je poginulo devet članova porodice Njegoša. Vladika Petar II Petrović Njegoš da bi osvetio smrt svojih rođaka obratio se Novici Ceroviću, crnogorskom junaku, kome su pre toga Turci na veru domamili i ubili oca. Novica se sa drugim viđenijim Crnogorcima, među kojima su se isticali Mirko Aleksić i pop Galović, dogovorio da domame Smail-agu u Drobnjake. Pustili su glas kako aga iz straha od Crnogoraca ne sme da dođe i pokupi harač. Uvređenog ponosa aga sa većom pratnjom krene u Drobnjake. Preko noći Crnogorci, koje je aga naterao da čuvaju stražu, povežu turskim konjima noge, a ujutru dok je sipila kiša, drugi zaverenici udare na agu i ubiju ga.

 

Pesnik Mažuranić se u svom delu od nekih istorijskih činjenica znatno udaljio dok je manje važne, uzimao onako kako su se dogodile: Na prvom mestu Novica je opevan kao Turčin, kao sin starog Duraka koga svirepi aga, takođe, ubija. Ove izmene proistekle su iz piščeve zamisli da temu dela postavi na širu socijalnu osnovu.

 

Književni rod - epika

Književna vrsta - ep (spev)

Tema - Smrt Smail-age Čengića

 

Kompozicija - Mažuranićev epski spjev sastoji se od 1134 stiha, što osmeraca, što deseteraca, raspoređenih u pet pjevanja: Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob. Najduže pjevanje je Harač (623 stiha), a najkraće Kob (34 stiha).


Ideja - Mažuranićev spjev Smrt Smail - age Čengića donosi stvarnim povijesnim događajem inspiriranu fabulu o turskom silniku Smail-agi, njegovom bezdušnom tiranstvu i nasilju nad Crnogorcima te njihovoj osveti i aginoj zasluženoj pogibiji.


U spjevu je zbita cijela prošlost Hrvata i Južnih Slavena kroz četiri stoljeća borbe s Turcima. U dinamičnim i potresnim slikama Mažuranić je iznio brojne prizore patnje, ponosa, bijede i junačkog umiranja pod silnikom - ali i prizore osvete i pobjede.


Mažuranić je progovorio o nužnosti borbe za najviše ljudske ideale. U djelu se osjeća pjesnikova težnja da umjetnički što uvjerljivije iskaže svoju ljubav prema čovječnosti, slobodi i domovini. Mažuranić je izrazio gnušanje nad nepravdom, zlom i nasiljem, duboku bol nad bijedom potlačenih, uvjerenje u opravdanost čovjekove borbe protiv nasilja i zla te spremnost da se za slobodu domovine plati najviša cijena.


Mesto i vreme radnje - Radnja spjeva odigrava se u Hercegovini (Stolac, Gacko polje) i Crnoj Gori (Cetinje) 1840. godine. U Mažuranićevu spjevu ima dosta odstupanja od povijesnih činjenica; primjerice, Mažuranićev Smail-aga umjesto na Mljetičkom polju u Crnoj Gori, gdje je stvarno mjesto nje gove pogibije, stradava na Gackome, tj. Gatačkome polju u istočnoj Hercegovini.

 

Mažuranić je radnju svog speva razvio u pet pevanja - Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob.

 

U Agovanju je prikazan silnik Smail-aga kako, pun vere u sebe, ubija Brđane koje je pohvatao na Morači. Ali junaci, zarobljeni u borbi, umiru pred oholim agom ćutke i bez straha. Mlađi Turci uživaju u prizoru smrti, a stariji, iskusniji, već osećaju strah od odmazde. I Smail-aga je očekivao trenutke naslade, ali pred hrabrošću Crnogoraca u njemu počinju da se rađaju strah i bes što mora i protiv volje da se divi žrtvama. Posle trenutne slabosti on se brzo pribrao, pa stavom, pogledom i rečima hoće da pokaže kako u njemu nema straha. Da bi zaplašio kolebljivce, on slugama naređuje da pogube i starog Duraka pred njegovim sinom Novicom.

 

U Noćniku je opevano kako Novica prelazi Crnogorcima da bi se osvetio bivšem gospodaru. Poznat kao krvnik Crne Gore, Novica mora da putuje samo noću: on preza od svakog šuma, ali ne od straha od smrti već zato što se boji da neće moći da se osveti. U zoru stiže na Cetinje i straža ga pušta u dvor kad na vidiku gasne poslednja zvezda, kojom pesnik simbolično nagoveštava skoru pogibiju Smail-age.

 

Treće pevanje, Četa, slika pripreme za osvetu. Smail-agina nedela izazvala su srodnike i prijatelje pobijenih Crnogoraca da se organizuju za borbu. Četa se okupila u potpunoj tišini, bez uobičajenih bojnih pokliča. to su sve odabrani junaci, puni vere u sebe i u nužnost borbe protiv nasilja, kreću prema Morači. Kraj hladne i hučne reke slušaju reči starog sveštenika koje ih napajaju ljubavlju prema domovini, slobodi i čovečnosti. Primivši sveštenikov amanet, postaju i osvetnici i zatočnici pravde i slobode. Kad je sveštenik završio čin, javlja se Novica i, da bi bio primljen u četu, mora da se pokrsti.

 

Četvrto pevanje, Harač, najduže je i sadržajno najbogatije. U njemu je Smail-aga prikazan u ulozi haračlije. Razuzdan i obesan, sa uživanjem muči raju. Pokušava da ubije jednog zarobljenika, ali ga ruka izdaje i oštri džilit izbije oko njegovom slugi Saferu. Ljut što se osramotio pred rajom, on hoće da iskali bes na nedužnima, pa naređuje slugama da zaigraju konje za koje je raja privezana. U strahu od neuspeha u sakupljanju harača, aga izmišlja još groznije muke: naređuje slugama da polumrtvu raju osveste kandžijama. Poljem se razleže surov agin glas: - Harač, harač, rajo, treba, a kao odgovor čuje se vapaj siromaha: - Hljeba, hljeba, gospodaru! Ne viđesmo davno hljeba! Zatim dolaze nova mučenja: gvožđa, falake (klada sa konopcem ili lancem u sredini kojim se krivcu vezuju noge radi mučenja) i konop, a u smiraj dana trenutak predaha i smišljanje novih muka.

 

Dok nedaleko od ognja jauču mučenici, u aginoj duši počinje da raste uvređeno samoljublje: verovao je da je junak i da mu je ratna sreća naklonjena, a desilo se da ni paru harača ne sakupi i da se kao junak osramoti pred slugama i rajom. Dok se nebo lagano navlači oblacima, četa je sve bliže. Agu sve jače truje strah od neuspeha i ono što je do tada živelo samo kao nejasna slutnja, odjednom je postala gorka istina kad je u Baukovoj pesmi o Rizvan-agi prepoznao sebe. Saznanje da će junačka pesma da prenosi podsmeh i na njegov neuspeh izaziva u njegovoj duši nemir i srdžbu. Mrka pogleda, sa plamenom na obrazima od unutrašnje vatre, u strahu od pesme sa gusala, da bi svoj dobar glas bar donekle sačuvao, izmišlja još strašnije muke. Ali, baš kad izdaje nova naređenja za mučenje, na logor udara četa osvetnika i ubija ga u trenutku kad je hteo da uzjaše konja.

 

Kob - Pod Lovćenom se nalazi polje na kojem se nalazi jedna kuća. U njoj živi jedan Turčin odjeven u punu ratnu opremu. Na licu mu izgleda da je ljut međutim to samo izgleda. Taj čovjek je Smail-aga. To je njegovo čelo, njegove ruke i odijelo, al' sve to visi obješeno i tužno. Proganja ga savjest. Ovim zadnjem djelom Mažuranić nas obavještava da je život Smail-age gotov i da je on jadan.

 

Likovi

 

Smail-aga je oličenje silništva i tiranije. U njemu je naslikan tipičan turski nasilnik, koji prezire raju, ali potcenjuje i svoje jednovernike. U delu on nije kopija stvarnog Smail-age već originalna literarna tvorevina. Po nekim svojim fizičkim odlikama nagovešten kao junak: - Dobar junak, da je čovjek taki, kaže pesnik, ali u skladu sa razvojem osnovne ideje dela, on je uvek prikazivan u nemoćnom besu pred boljim od sebe. Slikajući njegov unutrašnji nemir, pesnik ga nije opevao kao slabića, već kao junaka nesrećnog u boju.

 

Prikazan je u različitim prizorima: kad muči zarobljene Crnogorce, kad oholo poigrava konja, kad se bavi vlastitim mislima i osećanjima, kad razgovara sa ljudima iz svoje okoline. U svakoj situaciji pesnik otkriva neku njegovu karakternu osobinu. Već u prvom pevanju izrasta njegov lik krvnika i bezdušnika. Cinik, on naređuje da se zarobljenici "daruju" i sprema se da uživa u njihovoj smrti, ali umesto toga primoran je da prisustvuje viteškom i dostojanstvenom umiranju:


Ljutit aga mrko gleda
gdje se silom divit mora
silan arslan gorskom mišu. (metafore)


Smail-aga prezire i svoje sunarodnike, pa ne zazire ni od ubistva Turčina Duraka. Odnosi između njega i slugu tipični su odnosi između feudalaca i kmetova.

 

Novica je zamišljen kao Turčin, sluga agin, i kao takav on je negativan. Agu je služio sve dok lično nije bio pogođen, a kad se to dogodi, traži pomoć na Cetinju od ljudi protiv kojih se borio. Dok je među Turcima izdvajao pojedince i među njima nijansirao čak i sluge, Mažuranić Crnogorce prikazuje kao kolektiv: - Brđani su junaci, i oni umiru ćutke kao hajduci. Za njihovo držanje pesnik ima samo jednu sliku: Niti pisnu, niti zubi škrinu. Iz redova osvetnika, među mnogobrojnim istinskim herojima, pesnik nikog ne ističe posebno.

 

Oseća se samo da neko ide pred četom, da ume u pravi čas da se nađe kraj age i da se osveti silniku. Dok su junaci iz Čete i raja iz Harača slikani kolektivno kao ljudi jednaki u junaštvu i na mukama, lik sveštenika je individualizovan. Njega ne krasi "ni srebro, ni zlato" već moralna snaga i jako rodoljublje. Za njim ne ide ogromna šarena svita, već ga prati sa zapada sunce i zov smjeran ovna iz planine. Njegova propoved nije poziv na pasivno prihvatanje sudbine, nego aktivna vera u radosti života do kojih se može doći samo borbom.

 

Jezik i stih - Mažuranić je u ovom delu na jedinstven način otkrio melodičnost našeg jezika, dozvolivši mu da se slobodno i slikovito razlije u emocionalno žive osmeračke i deseteračke stihove. Mažuranićeva sposobnost da svoju misao kazuje jednostavno i koncizno najbolje se ogleda u čestoj epitetskoj upotrebi prideva, što je delu dalo izrazito lirski karakter:

 

Hrabra četa dan danovat
na Morači hladnoj sjela.
Tko se snizi k rosnoj travi
sankom krijepit snagu tijela;
tko ljut oganj puški ogleda
i fišeke smrtne broji,
il oštricu pouzdanu
vjernu nožu gladalicom gladi.


Mažuranić je pri tom nastojao da dvaput ne upotrebi isti epitet. Koliko je u tome uspeo najbolje se vidi iz sledećih primera: raja je jadna, kukavna, sumrtva, gola; aga je bijesan, ljutit, silan; četa je mala, hrabra, krotka, čudna, tamna, noćna; sluge su brze, loše, vične, ropske, hitre...

 

Osnova Mažuranićevog pesničkog jezika je štokavska, sa nekim čakavskim osobinama u oblicima i sintaksi, kao i sa primesama dubrovačkih pesnika.

 

Analiza dela - Iz stihova izvire skromnost i jednostavnost naših ljudi, koji vođeni ljubavlju i odlučnošču žrtvuju svoje živote u spas svoje domovine. U pjesmi je naglasen i religiozni moment, koji je bio značajan moment u borbi naroda protiv Turaka. Važno je bilo koje je vjere bio čovjek, jer tko je odbacio svoju vjeru, priznavao je Tursku vlast.

_________________________________

 

Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića

 

Vrsta dela - epski spev

Vreme radnje - 19. vek

Mesto radnje - Cetinje

 

Smrt Smail - age Čengića poznati je epski spev kojeg je napisao Ivan Mažuranić. Mažuranić se poslužio stvarnim, istorijskim događajima kako bi ispričao priču o turskom osvajaču, silniku i tiraninu, Smail-agi Čengiću, koji je činio bezdušno nasilje nad Crnogorcima. Spev je prvi put izdan 1846. godine u almanahu "Iskra".

 

Sastoji se od pet pevanja - Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob. Spev sadrži ukupno 1134 stiha, uglavnom osmeraca i deseteraca. Svi zajedno pričaju priču o osveti hrabrih Crnogoraca nad okrutnim agom koja je dovela ne samo do pada samog age, nego i do pada celog carstva, temeljnog na nasilju i pljački. Mažuranić vrlo slikovito govori o patnji, bedi i podčinjenosti Hrvata i Južnih Slovena pod Turcima. Sve to glorifikuje junaštvom i borbom koja za rezultat ima pad velikog moćnika i celog njegovog carstva. On zagovara borbu za najveće ljudske ideale, a to je sloboda i osveta podčinjenih. Radnja speva odvija se u vrlo kratkom vremenu, pa je sama radnja dosta zgusnuta. Likovi su okarakterizovani u nekoliko stihova, pa pravu karakterizaciju ima samo Smail-aga, s još nekoliko manje okarakerizovanih sudionika priče. Ne saznajemo puno o likovima, osim o njihovom delovanju u datom trenutku. Pripovedač ovog epa takođe nije klasičan.

 

Umesto objektivnog pripovedača, distanciranog od radnje i likova, imamo emocionalno angaživanog pripovedača, pa se i od čitatelja zahteva da je opredeljen za pripovedačeve favorite. Iako ep ne obiluje opisima likova, krajolika, pa ni borbi, što je čest slučaj u epovima, on ipak obiluje stilskim figurama. Pisac koristi gotovo svaku figuru kao da je sveža i nova. Emotivno nabijena pesnička slika izražava upravo pesnikova osećanja prema tematici epa. Bogatstvu jezika doprinose brojni trucizmi koje Mažuranić koristi u tekstu, ali i mnogi biblijski izrazi. Uz to, Mažuranić u tekst ubacuje i arhaizme, ali osnova jezika mu je štokavica s čakavskim osobinama, ali i poneki elementi jezika starih dubrovački pesnika.

 

1. Agovanje - Turski aga Čengić, surovi je moćnik koji, nezadovoljan haračem koji se skupio, naređuje pokolj crnogorskih zarobljenika. U naletu besa naređuje da se ubije i njegov savetnik – Turčin Durak – koji mu je savetovao oslobađanje zatvorenika, kako kasnije ne bi postali žrtve osvete. Turčin Durak imao je sina Novicu, koji je bio kraljev krvnik i njegov veran podanik. Kada je čuo aginu odluku, Novica ga je molio da mu poštedi oca, ali ga je zli aga ipak pogubio.

 

2. Noćnik - Novica želi da osveti očevu smrt, pa noću napušta turski logor i kreće prema crnogorskoj družini. On je jedini koji je video strašan zločin i zato želi da izravna račune.

Kreće se isključivo noću i tako dolazi na Cetinje. Vođen je željom za osvetom, rešen da ubije Čengića. Njegov jedini strah bio je da će Crnogorci u njemu videti neprijatelja, ubiti ga i tako će da ga spreče u njegovom naumu. Kada je stigao kod Crnogoraca, s neba je pala jedna zvezda. To je bio znak da se bliži kraj Čengićevoj vladavini.

 

3. Četa - Pre nego je mogao preći u crnogorsku četu, Novica je morao da se pokrsti. Nakon toga postao je dio čete koja je odlučila stati na kraj aginom teroru. Pre nego što su krenuli u napad na Čengićev logor, poslušali su govor starog svećenika. On im je govorio koliko je važna i sveta dužnost koju izvršavaju i njihova borba za svoju zemlju i narod. Za Novicu je ovo bio osvetnički pohod kojim je želeo da umiri savest zbog ubijenog oca.

 

4. Harač - Smail - aga dolazi na gatačko polje da prikupi harač. Ljudi koje tamo susreće su gladni, goli, bosi i nemaju ništa da mu daju. Dok on od njih zahteva harač, oni mole i preklinju kruha, jer kruh nisu već davno videli. Besan što nije uspio da dobije ono po što je došao, aga se okomi na narod i stade da ih muči. Dok njegova vojska muči narod, aga se zabavlja, okušavajući se u viteškim veštinama. Jednom prilikom, umesto da strelom pogodi "vlaha", on pogodi svog slugu Cafera i izbije mu oko. Ceo dan su agini krvnici mučili narod na različite načine, sve dok nije pala noć. Noć je donela bolne jauke i smrtne hropce seljana.

 

Agina vojska je stala da razapinje šatore i peče ovnove, gosteći se i zabavljajući se. Uz jelo dolazi i pesma, a pesma se pretvori u porugu i ismejavanje. Kada pevač Bauk krene da peva o aginom promašaju i izbijanju oka vernom slugi. Aga pobesni i stade još jače da muči bespomoćne Crnogorce. U tom času nailazi četa predvođena Novicom. Svi kao jedan napadnu Čengićev logor. Ne samo da se celi narod ujedinio protiv zla, već se i sama priroda priklonila pravednicima u nameri da istrebe dušmanina.

 

5. Kob - U poslednjem pevanju pad Smail-age i čitavog carstva se naslućuje iz slike koja je opisana. Prikazuje se Lovćen gora kako se uzdiže pod nebom. U njoj stoji izba, U zbi je poput lutke postavljen štap s glavom, odećom i oružjem Smail-age. Odeća i oružje još uvek izgleda veličanstveno, ali je posve bezopasno na aginom mrtvom telu. Više nikada neće videti svetlo dana, baš kao ni aga, a ni carstvo kojim je upravljao.

 

Smail - aga Čengić turski je osvajač. Poznat je po svojoj surovosti, mučenjima nemoćnih i organizovanim pokoljima. On je tiranin koji misli da je vladar svega. Sebe vidi kao silnika kojeg ne može dotaći ni pravda ni smrt. Misli da mu nitko ništa ne može. Ipak, došavši na Cetinje, uvidi da ipak nije toliko svemoćan. Došao je da pokupi harač, ali to nije mogao da ostvari. Okušao se u viteškim igrama i neslavno prošao. Uz to, postao je predmetom poruge naroda. To u njemu izaziva bes i čini ono što zapravo kukavice rade – okomi se na nemoćnu gomilu. Svoju moć iskazuje nad onima kojima je najlakše da se naudi – zarobljenicima i golorukim i bosonogim narodom koji ne može da se obrani. Ali narod ipak izlazi iz ove priče kao pobednik. Oni se ipak uzdižu protiv terora i od strašnog Smail-age učine bespomoćnu lutku. Još uvek u sjajnom odelu i s moćnom oružjem za pasom, on je samo simbol nekadašnjeg moćnog carstva, a sada samo dela istorije.

 

Novica beše Čengićev veran podanik. Bio je krvnik u njegovoj vojsci, sve dok Čengić nije naredio da se ubije Novičin otac. Novica je to pokušao sprečiti, molivši agu za milost, ali otac mu beše svejedno ubijen. Novica se tada iskrade iz turskog logora i prebegne u crnogorsku vojsku. Njegova jedina vodilja je osveta oca. On postaje hrabri vođa crnogoraca, iako im je nekad bio neprijatelj. Postaje predstavnik celog naroda, a time i Čengićev krvnik. Novica je hrabar i častan čovek. Dok je verovao u agu, on ga je i sledio, ali nakon što mu se zamerio, on će da učini sve kako bi se osvetio.

________________________________

 

Ivan Mažuranić (Novi Vinodolski, 11. avgust 1814. - Zagreb, 4. avgust 1890.), hrvatski pesnik, jezikoslovac i političar.najznačajnija je kreativna ličnost Hrvatskog narodnog preporaoada (pesnik, jezikoslovac, hrvatski ban). Potiče iz imućne građansko-težačke, poljoprivredno-vinogradarske familije u Novom Vinodolskom.

 

U "Danici" je, od samog početka, bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pesnika. Ivan Mažuranić se ozbiljno spremao za svoje veliko delo. Od prvih stihova (Vinodolski dolče, da si zdravo!) koje piše 16 - godišnji đak riječke gimnazije kao pozdrav svome zavičaju, do dopune Gundulićeva Osmana (1844), dug je i strm put. Kao jezikoslovac, ostvario je prvi moderan hrvatski rečnik: zajedno s Josipom Užarevićem, sastavio je delo od 40.000 reči u kom je, osim apsorpcije starijeg nazivlja iz rečnika Mikalje i Stullija, skovao hrvatsko pojmovlje za mnoga područja gradske civilizacije i time utro put Bogoslavu Šuleku. Njegov pesnički ugled bio je u to doba već tako neosporan, da ga je tek osnovana Matica ilirska izabrala da za njeno prvo, inauguralno izdanje dopiše XIV i XV pevanje Gundulićeva velikog epa.

 

Uspeh je i u javnosti bio toliki da ga je, karlovačkog advokata, šurak Dimitrija Demetera, brat njegove supruge Aleksandre, nagovorio da za almanah "Iskra" napiše nešto novo. To novo bio je spev Smrt Smail - age Čengića, koji nije samo ispunio sve nade nego i nadmašio sva očekivanja. Kačić i Gundulić: to su temelji na kojima je podignuta zgrada Mažuranićeva epa. Ako je pošao od Kačića, tek preko Gundulića dosegao je vlastiti izraz.

 

Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića - epski spev 

Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića - interpretativni esej

loading...
14 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ivan Mažuranić - Smrt Smail - age Čengića

Najbolji citati

Najpopularnije lektire RSS

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u