Ivan Kozarac - Sudoperka lektira

Ivan Kozarac - Sudoperka

Ivan Kozarac - Sudoperka


Vrsta - pripovijetka
Tema - odrastanje seoske djevojke Mace
Glavni lik - Maca
Mjesto radnje - župni dvor, selo


Središnji lik je seoska djevojka Maca, sudoperka u župnom dvoru pa je po tome pripovijetka dobila ime. Maca je u početku samovoljna djevojčica koju majka prisiljava da čuva manju sestricu, a ona, nemirna, neposlušna i neodgovorna, tu dužnost zanemaruje i bježi u društvo svojih bezbrižnih vršnjakinja. Naredne godine postaje guščarica. Tada živi slobodno, sretno i veselo. Godi joj život u prirodi bez većih obveza i odgovornosti, nesputana igra, kupanje, pjesma i zabava s ostalim djevojčicama. No uskoro joj se život bez njezine privole ponovno mijenja. Protivi se da bude sudoperka u župnom dvoru, mrzovoljna je i kivna na majku koja ju je dala, na župnikovu kuharicu koja ju je dovela i na župnika pa je nepažljiva, a ponekad i namjerno razbija posuđe u nadi da će joj vratiti slobodan život. Polako se ipak privikava na život sluškinje u lijepim sobama, na obilne obroke, lijepu i toplu odjeću i preobražava se u lijepu djevojku zdravih užarenih obraza, blistavog pogleda, glasnog smijeha - radosnu, lakonogu i spretnu i brzu u poslovima, nabijenu erotikom koja izaziva mušku pozornost...

 

Djelo nas uvodi u život seoske 15-ogodišnjakinje Mace koja je završila kao sudoperka na župnom dvoru. Na početku djela pisac opisuje njenu razigranu mladost i grohot koji se uvijek iz njenih usta čuje.

 

Ona je pohađala škola, ali ju je majka, koja naravno zna što je najbolje za nju, ispisala iz škole i natjerala ju da bude dadilja te je svakodnevno sjedila kraj kolijevke i čuvala malo dijete. Iako nije bila vješta u tome i ponekad bi dobila batine zbog toga nije postala bolja dadilja. Dijete bi joj ponekad ispalo iz ruku i nije marila previše za njega, ali majka ju je i dalje tjerala da to radi. Sve dok jednog dana nije kroz prozor pobjegla.

 

Postala je prijateljica sa drugim djevojkama iz sela i skupa su čuvale guske, pjevale i igrala se sve dok im ne bi od umora ponestalo zraka. Kad je došla jesen djevojke su se rastale jer im više roditelji nisu dali da čuvaju guske i onda je u posjete njenoj majci dolazila Julka koja je bila kuharica na župnome dvoru.

 

Nakon par posjeta Macine stvari su bile spakirane i ona je otišla živjeti na župni dvor te je tamo bila zatvorena u toj tijesnoj kuhinji.

 

Isprva nije marila za taj posao kao ni za prijašnji posao kao dadilja. Nije voljela kuharicu ni svećenika kod kojeg je radila, često bi nešto razbila i uhvatili bi ju kako u kutu plače za onim danima igranja na Savi i čuvanja guski.

 

S vremenom je njen otpor nestao i ona je postala zadovoljna poslom koji joj je svaki dan donosio obilne obroke i čašu-dvije vina. Njoj je sad to bio veliki luksuz i nije joj bilo jasno kako je mogla uživati u jedenju suhog kruha na Savi. Počela je poštivati kuharicu koja joj je govorila kako ju svećenik iz dana u dan sve više voli, ali Maci je to bilo smiješno jer je smatrala kako ju njena majka ne voli te da ju zato niti svećenik ne može voljeti. Kuharica ju je savjetovala da se više smije i bude veselija što se i dogodilo.

 

Maca je zamijenila svoje plakanje u kutu sa poskakivanjem, trčanjem i smijehom kroz župni dvor. Kad je došlo proljeće Maca je promijenila svoju odjeću i u kratkim suknjama koje su joj se povlačile iznad koljena kad god bi se sagnula privukla je mušku pažnju. Često su joj dobacivali razne stvari i unatoč stidu koje je pokazivalo njeno rumeno lice i oholi smijeh moglo se osjetiti kako je ona bila svjesna svoje ljepote te da joj je odgovarala zainteresiranost za nju. Osim mladih počeli su se za njom okretati i stariji i oženjeni te bi namjerno prolazili cestom kad i ona samo kako bi ju mogli zaustaviti i razgovarati s njom te možda staviti ruku na njeno mlado i lijepo tijelo.

 

Ona ih je sve redom odbijala i grdila kako ju je kuharica naučila. Kuharica ju je savjetovala da ih sve odbija jer bi se oni samo igrali s njom. Hvalila je njenu ljepotu i govorila joj kako će ona plivati u sreći kad gospoda počne ludovati za njom te tako podizala njenu oholost i samopouzdanje.

 

Župnik nije bio drukčiji od svih ostalih te je i on, kao čovjek od krvi i mesa, spuštao pogled na Macine noge koje su zaludile ostatak sela. Župniku je počelo smetati dobacivanje Maci jer su, po njegovu mišljenju, njene noge u njemu budile drukčije osjećaje nego kod drugih muškaraca.

 

U župniku su počeli rasti očinski osjećaji za nju te su ta seoska dobacivanja u njegovim ušima bila veliki grijeh. Maca se pretvorila u centar njegova života. Nije više odlazio u lov niti izlazio iz kuće nego je stalno bio u Macinoj blizini i pričao joj razne šale i pripovijetke. Postao je svjestan kako će se Maca razviti u jedru i bujnu curu dok je svakodnevno promatrao kako se zaobljuju crte njenog tijela.

 

Počeo joj je kupovati odjeću kakvu nisu imala ni bogatije kćeri i župni dvor je postao skladište raznih napitaka, mirodija i drugih sitnica. Zahvaljujući njemu Macine noge su sad u potpunosti bile pokrivene suknjama do gležnjeva i nije više hodala bosa jer joj je i cipele kupio. Sve je to radio kako bi smanjio dobacivanja i okretanja za Macom. Tim udovoljavanjem Maci pokušao je ispraviti svoj grijeh što se okretao za njom i gledao u njen noge.

 

Maca je njegovu velikodušnost počela iskorištavati preko mjere i počela je zapovijedati. Kada ona nije htjela nešto za ručak njen odgovor "ne" je bio svetinja i svi su joj morali pripremiti što je htjela. Brzo se navikla na taj život i bilo joj je lako smijehom ispuniti cijeli župni dvor.

 

U njenom smijehu nije bilo zla, ali selo je počelo svašta šaptati i okretati očima na sam spomen njenog imena. Zbog tog ogovaranja Macin grohot je postao prožet nemirom, a župnik se sve više kolebao oko Mace. Maca se sve više bojala i bojala dok nije došao čas da se otrgne, izvije i umakne.

__________________________________

 

Ivan Kozarac rođen je u seljačkoj obitelji 8. veljače 1885. godine u Vinkovcima. Razočaran dobivanjem loših ocjena i smrću oca nakon dva razreda gimnazije napušta školu. Bio je kao vježbalo na sudu i čitao je knjige, romane. Slušao je crte iz socijalnog života Krajine. Nakon dosta pročitanih knjiga ruskih realista i sam je počeo pisati pjesme. Na poticaj njegovog bratića Josipa Kozarca prihvatio se pisanja proze. U Zagrebu dobiva mjesto poslovođe u nakladnom fondu Društva hrvatskih književnika. Obolio je od tuberkuloze. Boravi u lječilištu na Sljemenu i vraća se u Vinkovce, gdje je umro 16. 09. 1910. godine, navršivši 25 godina života. Ivan Kozarac je svestrani stvaralac: pjesnik, novelist, romanopisac. U tako kratkom životu i književnom stvaranju napisao je nekoliko novela i psihološki roman Đuka Begović, koji mu je osigurao posebno mjesto u hrvatskoj književnosti. Pjesme je pisao po uzoru na narodne lirske pjesme, od kojih su neke uglazbljene. Već kao sedamnaestogodišnjak pisao je pjesme i crtice u pravničkom glasilu Naša Sloga.

 

Političke članke objavljivao je u listu Frana Supila Novi List i u naprednjačkom Hrvatski đak. Za života tiskao je samo jednu knjigu, zbirku novela Slavonska krv. U novelama prikazuje slavonsko selo (propadanje seoskih zadruga, lijenost, rasipnost, pijančevanje, bijelu kugu, lažno bogomoljstvo, nemoral, jagmu za državnim službama....). Kao novelist odlikuje se izoštrenim darom zapažanja, lirskim opisima, spontanošću u izražavanju ljudskih strasti i nagona te smislom za psihološku raščlambu. Predstavlja se kao pjesnik i kritičar slavonskog sela, tj. kao izraziti novelist sela. Vrhunac njegovog stvaralaštva označava psihološki roman Đuka Begović, roman o pojedincu, koji oslikava društvenu stvarnost potkraj 19. stoljeća. Odmah po izlasku, a i kasnije roman je privukao pažnju književne kritike. Ivan Goran Kovačić u tekstu Život od komada u "Novosti" uvrstio je Đuku Begovića u dvadesetak najuspjelijih djela naše književnosti i u desetak najizrazitijih ispovijedi naše hrvatske duše, prkosite, puntarske, uspravne do oholosti. Kozarac je izraziti "pučki modernist" koji je u hrvatsku književnost unio svjež i bujan slavonski kolorit, osebujnost slavonskog temperamenta, dah slavonskog krajolika i izražajnost slavonskog jezika. Njegovo je djelo nedovršeno, ali živo i reprezentativno, izvorno i osebujno. I Miroslav Krleža inače strogi sudac hrvatske književne baštine u poznatom eseju "Hrvatska književna laž" opisao je da nitko nije znao tako dobro pisati kao "pučki učitelj" Leskovar i kaplar Kozarac mlađi.

 

Ivan Kozarac - Đuka Begović 

loading...
2 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Ivan Kozarac - Sudoperka

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u