Ivan Gundulić - Dubravka

Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme sreće i blagostanja, u vrijeme koje po svojim obilježljima podsjeća na zlatni vijek čovječanstva. Od starine je običaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjenčaju djevojka i momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par.

Dramski zaplet u ovom djelu počinje u trenutku kada vjenčanje i očekivani sretan rasplet radnje sprečava bogati a ružni Grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepša ima vjenčati s tobože najljepšim Grdanom. I kada je već sve spremno za to neprilično vjenčanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprečava vjenčanje čudesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjenča s Miljenkom, koji je najbolji i najčestitiji momak, a Dubravka i on vole se već odavna. Narod slavi njihovo vjenčanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi božici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.

Vrsta djela - Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobično raširenoj u doba renesanse i baroka, pripada Gundulićeva Dubravka, koja se, kako nam kažu arhivski podaci, prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, pa možemo pretpostaviti da je nastala sredinom trećeg desetljeća 17. stoljeća.

Dubravka je libretistička drama u 3 čina. Nastala je 1628. godine. Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima.

Alegorijsko značenje - Mitološko - pastoralni sadržaj Gundulićeva drame ina alegorijsko značenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesničarima književnosti, označava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovačke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko obličje dubrovačkog plemstva. Grdan simbolizira obogaćeni sloj dubrovačkih građana koji se žele domoći dubrovačke vlasti ženidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomažu osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika, ili pak neke smiješne fabule što imaju moralno - etičku funkciju u djelu.

Likovi - U Gundulićevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, svećenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tuži na mnoge nove običaje, kao što su neradnost i nemar za opće dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju određene poroke i mane: sklonost prema raskoši, skupocijeno oblačenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulić prikazuje s komične i smiješne strane, preplećući dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poučavajući na opušten i veseo način.

Miljenko - Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim čudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjećajan a to možemo zaključiti iz petog prizora drugog čina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i ističe da se do ljepote i ljubavi ide čistim srcem, a ne punom vrećicom.

Dubravka - Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovačku republiku.

Grdan - Ružan, nepošten, bogat starac. Piščev stav već se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmićuje Vijeće. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doći na vlast.

Starac ribar - Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.

Divjak i Gorštak - Oni su satiri (mitološka bića). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.

Ljubdrag - Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjećati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.

Stih i kompozicija - Dubravka je napisana u različitim stihovima i u različitim strofama. Najveći dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim započinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šestaračka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta mletačko - starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego često i semantički.

Socijalni problemi u tadašnjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija - Priča o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjenčanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulićevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovačke Republike. Povjesničari književnosti slažu se u mišljenju da je pričom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulić aludirao na nejednake ženidbe, protiveći se i kritizirajući ženidbe među različitim društvenim klasama. U Dubrovačkoj Republici od starine je bio zakon da se plemići mogu vjenčavati samo međusobno. Pojava Grdana u drami očito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu među različitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulić nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno - etičku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se očitati i želja dubrovačkog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulić smatra suprotno božjim zakonima.

Prekidajući priču o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulić slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomaćene u Italiji i neobično obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundullić je proširio fabulom čiji smisao i alegorijsko zmačenje jasno ističe misao o veličini i dostojanstvu Dubrovačke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogaćenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogućoj sreći u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gundulićeva Dubravka nudi i koncept za sreću u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreći u takvoj političkoj tvorevini u kojoj, kao i u antičkom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve već uređeno po zakonima božanske pravednosti. Gundulićeva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj političkoj hijerarhiji i etičkim vrijednostima podvrgnuta državno - politička tvorba.

Gundulićeva Dubravka mjesto je na kojem vlada antički ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjeđujući zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platoničkim koncepcijama idealne države i utopističkim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za uobličavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a općeprihvatljiv u stoljeću koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika čitala isto onako rado kako se danas čitaju "ljubići". No postupkom alegorizacije mitološko-pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politički svijet Dubrovnika te širi konvencijom određene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim političkim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uređenju, hvalospjev najboljoj od svih mogućih država u kojoj vjadaju božanska načela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote.

Oblačeći pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vječne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulić je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-etičko i političko znanje. Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na činove i skazanja - Dubravka ima tri čina, a svaki je čin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, sceničnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom različitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke očituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu češće prepričava nego što se prikazuje, pa se ključna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopće ne pokazuje na sceni, nego je prepričava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska priča iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, sreće i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himničkim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na početku otkriva naglašeno lirska intonacija cijelog djela:

Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
Čuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Pršat su počeli po listju zelenu
Zovući dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdraži od neba uresu,
Ukaži se, ukaži! Raskoše tve gdje su?
Žuđena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oči gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan svečani,
I žuđen i čekan u ovoj svoj strani.

Isto tako u Dubravci se prepleću različiti tonovi: češće oni uzvišeni, himnički, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komično miješa sa smješnim, lakrdijsko sa šaljivim, duhovito s parodičkim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:

Tko je taj ko sad rijet neće
Cjeć uresa draga i mila
Da ja satir nijesam veće
Neg najljepša do svijeh vila.

Dubje se ovo, ptice i zvjeri
Mom ljepotom snebdivaju,
I gorani i pastijeri
I slijede me i gledaju.

Od kladijeh bistrijeh predam
Cić naprava ke me rese,
Da, ako se gdi ogledam
Ma slika me ne zanese.

Pristavio sam tuđe kose
I opeo u cklo prame
I obuko ruho na me
Ko najljepše vile nose.

Put snježana neka je meni,
Vas se izmazah klakom bijelim,
A da se obraz moj rumeni,
Namazah se murvam zrelim.

Za ucrljenit usne moje
Kriješam sam ih oblijepio,
I haljinom svijetlom što je
Kože u meni sve sam skrio.

Samo branduse i prhala
Niz čelo injem vilam vise,
A uz glavu s čela ozdala
Roščići se moji vise.

Nu pod kose ako mnozi
Lasno roge skriti umiju,
Zašto i ovi moji rozi
Kosami se ne pokriju?

Osim prepletanja svih triju književnih rodova i različitih tonova, od onih komičnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antitetičnost je temeljno načelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena ružnoća, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski običaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.

Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjenčanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmoničan kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipičan primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulić proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-političkog i moralno - etičkog ustrojstva Dubrovačke Republike. No za razliku od Držića, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnošću seljačkog svijeta, Gundulićev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoričnosti, s druge strane, harmoničan: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao književno djelo, i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac učitelj vrline i društvene pravednosti. Tako je Gundulić u Dubravci počeo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - počeo je razmišljati o čovjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.

Dojam o djelu - Djelo mi se svidjelo jer govori o tome kako neki ljudi mogu biti podmukli te će sve napraviti samo da dođu do svoga cilja koji su si zamislili. Na žalost toga danas ima puno više nego tada. Isto tako danas kao što se u ovom djelu opisuje novac i dalje znači sve te si bez novca nitko i ništa. Začuđujuće je koliko pravilo koje je prije vrijedilo u Dubrovniku - pravilo da se ne smiju vjenčati ljudi iz građanstva podsjeća na kaste u Indiji. Premda je ovo nešto ublažena verzija kasti ipak vrijede slična pravila za različite staleže. I dan danas novac vlada svijetom, te što je čovjek bogatiji to je moćniji.

__________________________________

Ivan Gundulić - Dubravka

Vrsta djela - drama mitološko-pastoralnog sadržaja i alegorijskog značenja

Djelo Dubravka spada u pastoralno idiličnu igru. Za vrijeme renesanse i baroka bila je vrlo popularna i često korištena književna vrsta. Pastoralno idilična igra nastala je još u 16. stoljeću u Italiji kao suprotnost mondenom dvorskom životu. Stih joj je pisan dužinom različitog metra. Radnja se odvija u arkadijskom ambijentu, a likovi oko kojih se vrti cijela radnja su pastirice i pastiri. Oni su se smatrali nositeljima jedinih pravih vrijednosti i života po pravilima. Tema radnje je istinska ljubav koja može promijeniti i preokrenuti svijet. Dubravka je alegorijski tekst sastavljen od tri čina. Činovi su slične dužine pa se tako prvi čin sastoji od 654, drugi od 466 i treći od 576 stihova. Što se tiče prizora, prvi se sastoji njih deset, a zadnja dva čina od devet prizora.

Monolog i dijalog se pravilno izmjenjuju, isto kao i smiješni prizor. Svaki od likova ima svoga para. Cijelo djelo sastavljeno je u polimetriji, što znači da se sastoji od stihova različita metra. Dubravka je napisana u osmercima i dvanaestercima. Što se tiče izmjene stihova, oni su funkcionalni. Autor nam osmercem želi predočiti emocije i pomalo nestvarnost, odnosno odmaknutost od svakodnevnog govora. Njime nam naglašava nešto što je drukčije od uobičajenog i izrazite važnosti. Iz tog razloga, autor ga najviše koristi kod statičkih prizora. Dvanaestercem autor upotpunjuje svakodnevni razgovor, odnosno većinu dijaloga u djelu. On označava važnost i ozbiljnost. Himna slobodi također je iz istog razloga pisana u dvanaestercu. Ako ćemo promotriti alegorijski djelo, možemo zaključiti da je pastirska igra smještena u Dubrovnik koji je njezino središte i glavno mjesto radnje.

Djelo je prvi puta prikazano za vrijeme ženidbe Gundulića 1628. godine, a prikazivalo se dalje svake godine prilikom svetkovine sv. Vlaha koji je označavao zaštitnika Dubrovačke slobode.

Sadržaj - Glavna okosnica radnje bavi se pričom o ljubavi dvoje mladih. Ona se odvija u vrijeme sreće i blagostanja, u Dubravi. Djelo opisuje jednu staru priču Dubrovačke tradicije koja glasi da se na dan svetkovine Sv. Vlaha vjenčaju najbolji i najljepši par pastira i pastirice. Tako je ove godine stigao red na Dubravku i Miljenka. Miljenko želi zaprositi ruku lijepe vile Dubravke, no izrazito je nesiguran. Sve što ga tišti ispriča pastiru Ljubmiru koji sluša njegovo žaljenje i pokušava ga stišati. S druge strane, puni samopouzdanja, stari Gorštak i Divjak, smatraju da bi prelijepa Dubravka mogla odabrati upravo njih za svoje buduće supružnike. Njih dvojica svojom neobjektivnošću i nespretnošću izazivaju svojim nadanjima smijeh okoline. Idiličnost priče, smijeh i radost, kvari starac Ljubdrag.

On svojom pričom o starim vremenima govori kako se u Dubravi prije živjelo dobro, pošteno i veselo. U sadašnje, njihovo vrijeme, smatra satiri se brinu samo kako će dobro jesti i piti te koje će srce vile osvojiti. U toj namjeri su toliko ustrajni da se ne susprezaju i od krađe.

Pastirica Sonja našla se oči u oči obračunati s kradljivcima, a radnje se smiruje u trećem činu kada se satiri preruše i takvi odlaze na pir. O tome kome će pripasti lijepa vila Dubravka odlučit će suci. Ubrzo, pastir Ljubdrag dolazi s viješću kako su suci podmićeni i kako je njezina ruka obećana starom i ružnom Grdanu. Miljenko osjeća golemo razočaranje i odluči se osvetiti. No, u posljednji trenutak pravda je zadovoljena. Kada je Grdan stupio u crkvu prilikom vjenčanja s Dubravkom, bogovi su izrazili svoje nezadovoljstvom sklapanjem ovog braka. U tom trenutku oni tresu tlo i gase vatru u žrtveniku. Dubravka je vraćena Miljenku, a cijelom Dubravom nastupi opće veselje i pjesma uz slavlje.

Glavna pouka djela je da uz Božju pomoć mogu pobijediti ljubav, sloboda i pravda. Lik Dubravke označuje slobodu, dok Miljenko označava dubrovačko plemstvo. Grdan, koji je opisan kao star i ružan, označava građanstvo Dubrovnika. On ženidbom plemkinja pokušava steći vlast, moć i financijsku bezbrižnost. Autor je radnjom u "Dubravki" pokušao kroz pastirsku priču objasniti važnost slobodne države, a smatrao je da se ona zasniva na obitelji i zdravom braku, a sve to spaja istinska ljubav. Isto tako, država kojoj je bitnije bogatstvo od poštenja u vrlo kratko vrijeme će propasti. Autor je oštro osudio suvremeni život. Dubrovčane je simbolički prikazao kao pastire i satire, Dubrovčanke kao vile i pastirice.

Likovi - Dubravka, Miljenko, Grdan, Ljubdrag...

Miljenko – dobrodušan, vjerovao je u Boga i bio je jako pobožan. Imao je stado o kojem se jako dobro brinuo. Bio je zaljubljen u Dubravku. Osjećajan, pošten i plemenit. Nije htio da ga Dubravka zapazi zbog poklona koji bi joj darivao već zbog njegovih vrlina, čistog srca i ljubavi koju je osjećao prema njoj.

Dubravka – lijepa pastirica koja je vodila sve ostale vile. Prirodno je bila lijepa, a zbog svoje dobrote bila je svima i veliki uzor. Njezin lik možemo gledati kao simbol Dubrovačke Republike.

Grdan – negativan je lik u djelu. Bogat je i izrazito nepošten starac. Autor mu je dao i neugledno ime pa po tome možemo vidjeti i njegov stav prema njemu. Njegova zloba i nepravednost najviše dolaze u prvi plan kada želi podmititi Vijeće. On je simbol svih onih koji žele doći prevarom na vlast.

Ljubdrag – stari pastir. On je likove podsjećao kako se nekad živjelo i smatrao je da se tada živjelo u veselju i poštenju.

________________________________

Ivan Gundulić rođen je 1589. godine u Dubrovniku. On je najznačajnije pjesničko ime starije hrvatske književnosti. Cijeli svoj život Gundulić je proveo u Dubrovniku živeći mirnim i tihim životom. Gundulić je počeo pisati već u mladosti, a u tridesetoj godini života on je već poznati pjesnik.

Rukopisi njegovih ranih ljubavnih pjesama su izgubljeni. Gundulić se proslavio kao i dramski pisac, pišući melodrame Dijana, Arijana, Armida i Prozerpina ugrabljena. U Rimu je, 1621. godine, tiskana prva Gundulićeva knjiga Pjesni pokorne kralja Davida, u kojoj se nalazi sedam prepjeva biblijskih psalama. U to vrijeme jača utjecaj Katoličke crkve koja oštro nastupa protiv probuđenoga renesansnog čovjeka ističući potrebu preziranja svega zemaljskog i naglašavajući važnost molitve i trpljenja. Godinu dana nakon toga izlazi u Anconi druga Gundulićeva knjiga.

Bila je to refleksivno - religiozna poema Suze sina razmetnoga komponirana u tri pjevanja predstavlja obradu biblijske priče o razbludnom sinu koji se, napustivši očev dom, odaje grešnom životu. U zrelim godinama Gundulić se opet vraća dramskom stvaralaštvu i 1628. objavljuje pastoralu Dubravka. Djelo je tiskano tek 1837. godine, a od 1888. godine neko se vrijeme redovito prikazivala u HNK - u kao svečana predstava prilikom narodnih praznika. Najsloženije Gundulićevo djelo i vrhunac njegova stvaranja je ep u dvadeset pjevanja, Osman. Tema Osmana je pobjeda Poljaka u borbi protiv Turaka kod Hoćima 1621. godine, kao i pobuna janjičara protiv mladog sultana Osmana 1622. Osman je najbolji hrvatski barokni ep, koji se tematski nastavlja na Marolićev ep "Judita", po uzoru na Mažuranićev ep "Smrt Smail-age Čengića". Ep je stvaran od 1621. pa sve do Gundulićeve smrti 1638. godine.

Ivan Gundulić - Arijadna 

Ivan Gundulić - Osman

Ivan Gundulić - Suze sina razmetnoga