Ivan Aralica - Psi u trgovištu

Psi u trgovištu trodjelno je zamišljen roman, čiji su odijeljeni fabularni tokovi samo vremenski i donekle prostorno povezani. Cjelokupna radnja smještena je u 16. stoljeće.

Roman je trodijelni, s vremenski odijeljenim i donekle prostorno povezanim fabularnim tokovima. Radnja je smještena u 16. st. Prvi dio triptiha, NEKAMO MORAŠ, usmjeren je na privatni život i diplomatsku karijeru strica Fausta Vrančića, Antuna.

Nakon Antunova djetinjstva i obrazovanja te povijesti njihove obitelji, prelazi se na pojedine epizode iz erotskog života, premda je Vrančić bio crkveni dostojanstvenik. U rodnom gradu on ima aferu s Mandaljenom Lukačić, a ostavivši glasine za sobom, zauvijek odlazi iz Šibenika.

Tu su i veze s hirovitom Magdalenom Milaversi, plemkinjom iz Padove; s priprostom ali lukavom Uršulom, koja je u toj vezi zatrudnjela, a Vrančić morao priznati dijete i platiti poveći novčani iznos te platonski odnos s kraljicom Izabelom, mladom udovicom Ivana Zapolje, koji se ne može realizirati iz političkih razloga.

U Carigradu se Vrančić treba sresti s Mehmed-pašom Sokolovićem, ali na putu se događa režirani incident u kojem jedan od poslanika strada. Premda u nepovoljnoj poziciji, Vrančić ipak uspijeva ishoditi djelomično povoljne uvjete za mir među carevinama.

U nastavku se Antun Vrančić više ne pojavljuje, nego se fabula koncentrira na likove koji diktiraju politička zbivanja u vrhu Osmanskog Carstva. Središnji lik drugog dijela, MAČ SAMOSIJEK je Sulejman II, poznat i kao Sulejman Veličanstveni.

U prvih pet poglavlja portretirani su najmoćniji ljudi carstva oko Sulejmana: Mehmed, Rustem Opuković (koji svoju moć duguje braku sa Sulejmanvom kćeri Mirimah), Ahmed (koji obožava lijepe knjige i lijepe žene), obrazovani Šemsudin Ahmetović, eunuh Ibrahim (zadužen za sultanove prljave poslove).

Zatim slijede pripovijesti o Sulejmanovim ženama: o Nurbanu, zapravo Venecijanki Domeniki i Rokselani iz Galicije. Javljaju se spletke oko u vezi sa sultanovim nasljednikom Mustafom, kojega je Sulejman imao s Nurbanom. Sulejman sumnja na urotu pa poziva Mustafu u svoj logor, gdje ga smaknu njegovi stražari.

Treći dio, KOŽA ZA BUBANJ, započinje obiteljskom idilom Nurbanine obitelji, koju čine majka, svestrano nadareni Mustafa u braku s Esmom te osjetljivi i depresivni mlađi Mustafin brat, Džihangir. Majčinom srmću započinje krah sretne obitelji: Džihangir duševno obolijeva, a nakon Mustafina smaknuća ubiju i Esmu i njihovu djevojčicu.

Džihangira šalju u zloglasni zatvor gdje on zatiče neke od sudionika u pobuni protiv Sulejmana. Pobunu u Solunu pokrenuo je Sulejmanov pisar, predstavljajući se kao Mustafa. Roman završava bilješkama ljetopisca Šadmana o posljednjim Džihangirovim danima u Alipoturkovoj tamnici.

Pse u trgovištu karakterizira pomalo neobičan spoj tradicionalnog načina pripovijedanja iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, dok je kompozicija modernije zamišljena: krajnje epizodična i fragmentarna, bez čvrste fabulrane niti (to je prepušteno čitatelju).

Ta obilježja odvajaju ovaj roman od tradicionalnog modela povijesnog romana, iako Araličini romani u osnovi dijele tu tradiciju. Najuočljivija težnja Araličina stila je težnja da se zbivanja prokomentiraju, često u formi poente, doskočice ili narodne izreke.

Redovito se iznosi detaljan opis, podrijetlo, karakter i životna putanja, svih imalo značajnih aktera u priči, što je dobar pokazatelj autorova epskog tradicionalizma, iako okosnicu svih likova čine tri glavna lika svakog pojedinog dijela triptiha: Antun Vrančić, Sulejman i Džihangir.

Naslov Psi u trgovištu ključna je metafora za svijet moći, politike, intriga i borbe za opstanak. Žrtve vlasti nisu samo podanici: kruta pravila jednako melju i one na vrhu, pa i samog Sulejmana; zato su svi stalno na oprezu i sve se pomno važe.

Nedvojbene su i aluzije na moderni totalitarizam; pritisci silnika, kad imaju neograničenu vlast, mogu biti otvoreno grubi ili sofisticirani, ali im se ne može umaći, a oni koji im se žele ukloniti (Nurbanu, Džihangir, Esma), neizbježno postaju žrtvama svemoćne vlasti.

_________________

Ivan Aralica - Psi u trgovištu

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - 16. stoljeće

Psi u trgovištu predstavlja roman od tri dijela čije su radnje samo djelomično povezane. Radnja sva tri dijela je smještena u 16. stoljeće, a prvi dio "Nekamo moraš" koncentriran je na privatni život Antuna Vrančića.

Poznati roman Ivana Aralice predstavlja kombinaciju moderno smišljenje radnje i tradicionalnog načina pripovijedanja iz perspektive pripovijedača koji zna sve o svemu. Povezivanje dijelova u cjelinu prepušteno je svakom čitatelju.

Likovi iz prvog dijela osim vezira Mehmeda ne pojavljuju se u drugim dijelovima romana, a radnja se pomiče unazad pola stoljeća. Spomenuta obilježja iz romana udaljila su ga od oblika kakav je unio August Šenoa tijekom druge polovice 19. stoljeća.

Središnja radnja romana koja govori o pobuni u Solunu je oskudna dok je prostor namijenjen pripovijedaču napunjen određenim epizodama iz prošlog života te likovima.

Tri važna lika čine osnovicu romana. Antun Vrančić je glavni lik prvog dijela romana čija je uloga u romanu dvojaka. S jedne strane prikazana je povijesna ličnost iz krajeva te Vrančićevo poslanstvo u Carigrad.

Kratak sadržaj - Nakon prikaza povijesti ugledne obitelji iz Šibenika, radnja prelazi na erotske epizode, iako je Vrančić u romanu prikazan kao crkveni dostojanstvenik koji se treba obvezati na celibat. Na kratkom proputovanju Antun svraća jednom u rodni grad i tamo ima kratku aferu s Mandaljenom Lukačić, koja je bila udana za pomorca. Ne obazirući se na glasine odlazi zauvijek iz Šibenika.

Pripovijedač pritom spominje još tri Vrančićeve ljubavi, a osim plemkinje iz Padove koju Vrančić upoznaje s mondenim krugovima i koja ga nakon toga ostavlja, govori o lukavoj Uršuli koja je tijekom afere s Vrančićem uspjela zanijeti. Vrančić je sina morao priznati i podariti njegovoj majci veću svotu novaca. Pripovijedač se nadovezuje i na platonski odnos s kraljicom Izabelom, udovicom Ivana Zapolje, koji se iz političkih razloga nije mogao realizirati.

Završni dio prvog dijela posvećen je diplomatskoj misiji u Carigradu gdje se Vrančić kao naijskusniji diplomat u cijelom Carstvu trebao susresti s vezirom Mehmed-pašom Sokolovićem. Na putu prema Carigradu dogodi se iscenirana nesreća u kojoj strada jedan od poslanika. Iako se nije nalazio u dobrom položaju, Vrančić je zahvaljujući mudrosti uspio ispregovarati povoljne uvjete za mir carevina.

Carigradski dio priče smatra se jedinom poveznicom s drugim dijelom romana jer više nema Antuna Vrančića, umjesto toga se radnja usredotočava na likove koji utječu na političke događaje u samom vrhu Osmanlijskog Carstva.

Glavnim likom drugog dijela "Mač Samosijek" smatra se Sulejman II ili Sulejman Veličanstveni. Prvih pet poglavlja odvija se u ljetnikovcu. Pripovijedač opisuje tada najmoćnije ljude carstva kojima je Sulejman bio okružen.

Među njima je Mehmed, tada još mladić koji je u to vrijeme pokazao znakove političkog uspona. Rustem Okupović bio je grub vezir sklon nasilnom ponašanju, koji svoj utjecaj duguje braku sa Mihrimah, Sulejmanovom kćeri.

Ahmed je iz arbanske obitelji stočara koji je osim u lijepe žene zaljubljen i u knjige. Šemsudin Ahmetović pripada staroj plemićkoj obitelji. Ibrahim je eunuh, desna ruka sultana zadužena za sve prljave poslove. Nakon upoznavanja s najvažnijim ljudima carstva, slijede priče o Sulatnovim ženama. Nurban je bila pastorka mletačkog namjesnika iz Kandije, koju je oteo gusar Alipoturk. Rokselana je djevojka iz Galicije koja je nakon zarobljenja predana u harem.

Ubrzo se u haremu počinju događati razne spletke i to najviše povezane s nasljednikom Mustafom kojeg je Slujeman dobio s Nurbanom. Iako ne postoje jasni dokazi da Mustafa ima veze s urotom, Sulejman počinje sve više sumnjati i odlučuje ga pozvati u logor. Čim je stigao (iako omiljen u narodu i vojsci), prilikom audijencije kod oca biva smaknut.

"Koža za bubanj" je treći dio romana koji počinje opisom Nurbanine obiteljske situacije. Osim Mustafe obitelj čine njegova žena Esma i depresivni Džihangir, mlađi brat od Mustafe. Idilična obiteljska situacija završava majčinom smrću. Nakon Mustafinog smaknuća, ubiju njegovu ženu Esmu i kćer, a Džihangir mentalno oboli.

Džihangira su u početku držali u kućnom pritvoru nakon čega su ga poslali u jedan od nastrašnijih zatvora iz tog vremena. Tamo se sprijateljio sa sudionikom koji je sudjelovao u pobuni protiv Sulejmana, koju je pokrenuo njegov pisar predstavljajući se kao Slujemanov sin Mustafa. Roman na kraju završava posljednjim danima Džihangira u Alipoturkovoj tamnici.

Likovi - Antun Vrančić, Sulejman II (Sulejman Veličanstveni), Džihangir, Mustafa i njegova obitelj.

Antun Vrančić – crkveni dostojanstvenik koji se obvezao na celibat, ali je ipak imao ljubavne afere sa ženama te je iz jedne čak dobio i sina. Diplomat koji je u poslu pragmatik i racionalist, a u ljubavi hedonist.

Sulejman II – opisan je cijeli njegov život pa možemo dobiti analizu njegove cijele ličnosti koja se najviše bazira na njega kao na vođu. Opisan je kroz vladarske ambicije i želju da zadrži titulu vladara. Teži moći i gazi sve pred sobom ako osjeti i najmanji strah da bi mu je ta osoba mogla oduzeti. Tako čak izriče smrtnu presudu svom najboljem prijatelju iz djetinjstva.

Džihangir – osjetljiv i depresivan, melankoličan i introvertan. Mlađi brat Mustafe. Jako je vezan uz obitelj i obiteljsku zaštitu koju je imao za života njegove majke i oca. Pjesnički je nadaren i do kraja priče nije bilo jasno je li glumio da je lud da bi izbjegao bratovu sudbinu pošto je na kraju točno odgovorio na sva pitanja.

___________________________________

Ivan Aralica - Psi u trgovištu - odlomak

Slušam: režanje, lavež, protrkivanje. Po ulici, po vrtovima oko kuća, po cijelom trgovištu. U pokretu je znamenitost ovoga gradića. Izlaze iz štenara, podruma, staja, brvnara, zemunica, ispod ploča, olupina, šupljih debala, iz svakojakih rupa nad zemljom i ispod zemlje. Kao stjenice, u mraku se rastrče po cijelom gradu, zagospodare svom prostorima koje ne brani ključ, kračun i mandala. Sve što nađu živo, deru i pojedu, ako ne nađu druge, žderu jednog po jednog između sebe.

- Otkuda baš u ovom pazarištu ovoliki psi? – pitam ženu. – Paščadi ima po cijelom svijetu. Dobro, u Turskoj ih ima više nego igdje, jer ovdašnji ljudi imaju bolesnu naklonost prema toj životinji. Sve ja to shvaćam, ali ovo ovdje ne shvaćam: hrpe zubatih psina svake noći opustoše grad.

Ali žena nikad neće reći: pitaš me, odgovorit ću ono što znam i što mislim. Nego ovako postupi: pitao si me i ja ću ti odgovoriti kao što ti misliš da ću ti odgovoriti. Tako poslije njezinih odgovora, ako ih je bilo, znam točno onoliko koliko sam znao kad sam pitao.

- Psi mora da su nečiji. Tvoji, gradski, Božji? Ili su ničiji. Čiji god bili, a pogotovu ako su ničiji, mogli bi se potamaniti. Na svjetlu dana niti što vide niti što čuju, pa bi ih danju trebalo istjerati iz rupa i vidjeti jesu li od živa tijela ili su samo sjene davno umrlih bića.

- Griješiš, Vrančiću! Možda ih nešto na danjem svjetlu istopiš, ali sve ne možeš. Njih je mnogo, a dan kratko traje. Preko noći se izlegu drugi. Tvoja ne nesreća, moj Vrančiću, u tome što je izmjena dana i noći tako česta i tako strašno redovita. I prije i poslije milosrđa , udijeljena štitonoši Ivanu Schilterbergeru iz Monakova, vremenski tokovi svjetla i tame bili su i ostaju trajanjem izjednačeni.

A sad, dragi Mihovile, kad ih učisto prepisane šaljem u Šibenik, mogu ti sasvim pouzdano reći da su moje priče o Sulejmanovim sinovima nikle iz mojih snova. Ona o princu Mustafi iz sna o „karavani", ona o bratu mu Džihangiru iz sna o „psima u trgovištu". Ti ćeš reći da sam to i na početku pisanja znao, da sam ih iz tijesta tlapnje i umijesio. Bijelog dana više ne vidio ako sam znao. Pripovijesti sam pisao služeći se memoarima i kronikama desetka turskih pisaca i hrpom svakojakih dokumenata. Tek kad sam ih dovršio, vidim: pa ja sam, pišući, isto onako kao što sam i snivao, djelić po djelić, odgonetavao i „karavanu" i „pse u trgovištu." Bio sam uzbuđen. Bože, rekoh, zar čovjek ne može ništa kazivati a da sebe ne odaje!

___________________________________

Ivan Aralica rođen je 1930. godine u Promini u Zagori. Nakon školovanja na Učiteljskoj školi u Kninu 1953. godine, radio je kao učitelj u selima Dalmatinske zagore. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru 1961. godine te je radio kao upravitelj, ravnatelj i od 1971. godine kao profesor srednjih kola u Zadru. Bio je politički angažiran potkraj 60 – ih i početkom 70 - ih godina prošlog stoljeća. Bio je, naime, sudionik hrvatskog proljeća. Nakon potiskivanja istog pokreta, i sam je bio potisnut na društvenu marginu od strane vladajućih struktura. Početkom 90 - ih godina ponovno se politički angažira te postaje član Hrvatske demokratske zajednice. 1993. godine postaje potpredsjednik Županijskog doma Sabora. Član je Društva hrvatskih književnika. U romanu Konjanik (1971) i zbirci pripovjedaka Opsjene paklenih crteža (1977) Aralica pokazuje zanimanje za teme iz hrvatske povijesti. Napisao je i romane Psi u trgovištu (1979), Put bez sna (1982), Duše robova (1984) te Graditelji svratišta (1986). Potkraj 80 - ih nastali su rodoljubivi romani Majka Marija (1992), Zadah ocvalog imperija (1991) i Sokak triju ruža (1992). Napisao je još i Spletanje i raspletanje čvorova (1993), Što sam rekao o Bosni (1995) i I tu je kraj (1999). Aralica je napisao i više suvremenih romana od kojih i Okvir za mržnju (1987) i Četverored (1997). Veliki uspjeh postigao je njegov satirički roman s ključem Ambra (2001), a dobro su prošla i druga  dva romana iz ciklusa Sebastijanovih priča: Fukara (2002), Svetinka (2003), kao i roman Puž (2004).

Ono što Aralicu i njegov roman Konjanik razlikuje od većine ostalih je to da Aralica unatoč kompleksnoj problematici ne nameče svoja razmišljanja i ne daje svoje zaključke. Tako je priča o plaćeniku Petru Revaču, koji je bez sumnje čovjek nemoralnog karaktera  i šesnaestogodišnjoj kćeri turskog bega, Lejli otvorena različitim tumačenjima. Upravo u tome je i ljepota ovakvih romana, da nam ukaže da je najlakše osuđivati bez da se dublje uživimo u priču. Jer priznat ćete, kad bi se malo bolje udubili u priču, bilo bi teško odlučiti se na neku oštru osudu.

Ivan Aralica - Duše robova 

Ivan Aralica - Konjanik 

Ivan Aralica - Okvir za mržnju

Ivan Aralica - Okvir za mržnju - seminarski

Ivan Aralica - Put bez sna