Husein Dervišević - Prodavac osmijeha lektira

Husein Dervišević - Prodavac osmijeha

Husein Dervišević - Prodavac osmijeha

 

Vrsta djela - roman za djecu

Mjesto radnje - Put Sreće

Vrijeme radnje - dječakovo djetinjstvo

 

Prodavač osmijeha roman je za djecu Huseina Derviševića, objavljen 1983. godine. Ovaj roman je 1984. godine dobio nagradu za knjigu godine u Bosni i Hercegovini. Doživio je više izdanja te prijevode na više jezika.

 

Glavnik lik u djelu dječak je neobična imena – Ha-ha-ha. Dječak je živio sa svojom porodicom lijepim životom, u jednom tihom gradiću. No, dječaku je uvijek smetao svijet odraslih, svijet kojeg nije mogao razumjeti. Smatrao je da se odrasli ni međusobno dovoljno ne razumiju te da su previše ozbiljni i ljuti. Ono što mu je najviše smetalo bio je međusobni prezir koji su odrasli osjećali.

 

Dječak se družio samo sa Fler, djevojčicom istog uzrasta i razmišljanja. Ha-ha-ha je zato odlučio pronaći Zemlju vječnog djetinjstva. Želio je povesti i Fler sa sobom. U toj zemlji napravio bi kuću iz snova, gdje bi njih dvoje vječno ostali djeca. Zamislio je da bi u toj zemlji mogao raditi kao prodavač osmijeha djeci, ali svoj osmijeh ne bi prodavao za novac, već za lijepu riječ, razgovor ili neku pjesmu.

 

Znam da će to zvučati neskromno, ali ja ovu knjigu želim da posvetim sebi, kad sam bio mali, jer za to imam stvarno ozbiljnih razloga. A jedan od njih je i taj, što smatram da bi u najmanju ruku bilo smiješno kad bih je posvetio nekom drugom čije djetinjstvo ne poznajem. Vjerujem da će to moj čitalac razumjeti, pogotovo ako je dijete, ili odrasla osoba koja ne poriče da je bila dijete, i uvažiti ovu posvetu upravo onako kao da je baš njemu napisana.

 

Bilo bi sasvim normalno da priču započnem ovako: bio jedan dječak po imenu Ha-ha-ha, koji je volio da mašta kao i sva druga djeca na svijetu.

 

Međutim, ja mislim da moj čitalac nije osoba kojoj treba sve doslovno "nacrtati", pa bih mu radije ponudio ovakav početak: Ha-ha-ha nije bio jedan od onih dječaka koji bi, kad kažete "kuća", vidjeli samo prozore ili krov, ili u najgorem slučaju razmišljali o tome da li da zamisle novu ili staru kuću. Njegova kuća imala je i prozore, i vrata, i dimnjak, i vrt, i bila je u potpunosti onakva kakvu je svi mi u djetinjstvu zamišljamo, vjerujući da je upravo to kuća našega života. Naravno, ona se nalazila u nekom drugom svijetu, sasvim drugačijem od ovog – u Zemlji vječnoga djetinjstva, što ne znači da je bila i negdje i nigdje. Pretpostavljam da je moj čitalac dijete, ili odrasla osoba koja je bar svjesna da je to bila, pa mislim da dalja objašnjenja u vezi s kućom nisu potrebna.

 

Ako se čitaocu nije dopao ni drugi način na koji sam započeo priču, počet ću je onda iznova, i to ovim riječima: kad sam sreo dječaka Ha-ha-ha bilo je to kao gledanje unazad kroz neko magično ogledalo u kom se čovjek može vidjeti koju deceniju mlađi. Mislim da će moj čitalac razumjeti ovo poređenje. A ako ne bude razumio – nikom ništa. Ja lično ne volim osobe, kakvih naročito ima među odraslima, koje čitajući knjigu stalno zapitkuju: "Šta je pisac htio da kaže"?, mada bi i same morale da znaju da je pisac, to što je htio da kaže, rekao. Zbog takvih i neću ništa da objašnjavam. Inače bih morao još da ih ubjeđujem da je Ha-ha-ha stvarno postojao.

 

Bilo je to onda kad sam lutao svijetom u namjeri da nađem neko još nepoznato zrnce istine. U jedno po svemu obično predvečerje dovukao sam se do nekog sjenika i htio da legnem, ali kako je u sjeniku već ležao netko, a taj netko bio je plavokosi dječak koji je spavao onako kako spavaju oni koj i dolaze iz daleka, odustao sam. U tom trenutku sjetim se istog takvog mališana koji je na požutjelim fotografijama predstavljao mene, i odmah po svemu obično predvečerje postaje neobično. Netremice sam posmatrao dječaka ne vjerujući u ono što vidim, jer mi se učinilo da ispred mene leži lik koji je bio doista moj, mada nekad davno. Poželio sam da ga pomilujem po kosi, ali sam odustao i od toga, bojeći se valjda da mu ne ometem snove ili da ga ne uplašim.

 

Dugo me je te noći proganjala jedna pjesma koju sam već bio zaboravio, pa kako sam uspio da se sjetim tek dva stiha, ponavljao sam ih u sebi gotovo u beskraj:

 

Zamisli zvijezdu koja pada i ti ćeš je vidjeti ako si dijete.

 

Sjedio sam, u stvari, do dječaka i tiho zviždukao tu nekad dragu melodiju. A zvijezde su naokolo sjale i nijedna nije padala. Činilo mi se da ih ponovo gledam onim istim djetinjim očima, da opet, kao nekad, zurim kroz večernji vazduh u zagonetku.

 

Analiza likova

 

Dječak Ha-ha-ha – bio je to dječak koji je imao mamu, tatu, brata i dvije sestre. Živio je s njima lijep život u jednom tihom gradiću. Međutim, dječak nikada nije mogao razumjeti odrasle, njihovu ozbiljnost, nerazumijevanje, a pogotovo nije mogao shvatiti zašto se međusobno toliko preziru. Ha-ha-ha je bio jako hrabar i snalažljiv dječak zato što se sam uputio u potragu za Zemljom vječnog djetinjstva. Na tom putu je upoznao mnoge ljude, biljke i životinje.

 

Ha-ha-ha je imao dobro srce i bio je jako naivan, ali je ostao čvrst u svojim uvjerenjima da postoji mjesto na svijetu u kojem nema loših osoba ni nesreća. Čvrsto je vjerovao u ljubav i sreću. Sve je učinio da pronađe tu zemlju kako bi tamo doveo Fler i s njom ostao živjeti na mjestu gdje bi mogli vječno ostati djeca. Samo tamo bi zauvijek mogli biti sretni i spokojni.

 

Husein Dervišević - Prodavac osmijeha - verzija 2

Husein Dervišević - Prodavac osmijeha - verzija 2 pdf

___________________________________

 

Husein Dervišević rođen je 1948. godine u Bihaću. Kao dijete nikada nije ni slutio da će postati pisac, tim više jer je kao mali dječak bio nepismen. Imao je mnogo želja o tome što će biti kada poraste, od slikara do glumca.

 

Završio je gimnaziju jer je vjerovao da će mu ona omogućiti lakši upis na studij glume. No, nije uspio završiti gimnaziju pa se okrenuo pisanju i čitanju knjiga. Svi su ismijavali njegovo pisanje, od prijatelja do profesora. Čak su mu dali i pogrdan nadimak Poeta. Ali, on nije odustajao.

 

U početku je pisao novinske članke, ali je prije svega bio je redakcijski "potrčko" i obavljao je poslove koje nitko drugi nije želio obavljati. Tadašnji urednik nagovorio ga je da umjesto članaka počne pisati priče. Iako je uredniku svaki dan dostavljao novu priču, nijedna nije završila u listu, već u smeću. No, Dervišević je imao je sreću pa je sreo jednog pjesnika koji je prepoznao njegov talent i od tada je njegova karijera krenula uzlaznom putanjom.

 

Počeo je surađivati s mnogim listovima i časopisima za djecu, gdje je objavljivao poeziju i prozu. Pjesme su mu prevođene na više jezika, među kojima su bili i engleski, talijanski, mađarski i turski., te je višestruko je nagrađivan za svoje radove.

 

Za roman Prodavač osmijeha Dervišević je 1984. godine primio nagradu za knjigu godine u BiH. Roman je doživio više izdanja i prijevoda na više jezika.

 

Knjige koje je Dervišević objavio su: Praznik, Nigdina, Kad me uzme luda rima, Napasne basne, Medvjed ima dječje srce, Verlen u autobusu GSP, Prodavač osmijeha, Grob - mladoženja i druge priče, Trojanska jabuka, Ćuti i plivaj, Nezgodne zgode Malca i Bleska, Samo jednom se ljubi i Zebra u gradu nije životinja.

loading...
10 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Husein Dervišević - Prodavac osmijeha

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u