Hrvoje Hitrec - Eko Eko

U jaruzi na Hrčkovom brdu živi djevojčica Vesna i njezini susjedi. U mirnoj jaruzi jednog podneva, život remeti pojava neobičnog čovječuljka Eka Eka. Eko je došao s namjerom da očisti Zemlju od otpada. Kad mu je ponestalo energije Vesna mu je pomogla obnoviti je. Eko Vesna i blizanci su se izvrsno sprijateljili. U priči se spominje planet Zmaz. Na njemu je zarobljena Ekova sestra Eka Eka. Vesna, Eko i blizanci krenuli su na planet Zmaz. Tamo se susreću s kraljem smeća i gomilom otpadaka. Kralja i vojsku trebalo je porazit da bi mogli oslobodit Ekovu sestru. Porazili su ih uz pomoć dobroćudnih bića s planeta Zmaz. Oslobodili su Eku i vratili djecu na Zemlju. Zemlja je očišćena, a Eko se sa sestrom vratio na planet Bon.

Kratki sadržaj - Roman počinje pripovjedačevim naputkom čitatelju: Ova je priča čudna i strašna. Ako vas je strah, nemojte je ni čitati. Djevojčica Vesna, blizanci Voki i Toki, Vesnin brat Mljacko i mentalno zaostali Krčko stanovnici su Hrčkova Brda, predgrađa velikog grada. Nekad je ovo naselje bilo čisto i nezagađeno, ali odnedavna ljudi tu bacaju svakojako smeće. Otpaci iz rudnika uništili su ribe u potoku. Od životinja je ostala samo Vesnina vjeverica Perjanica.

Djeca se obično igraju u olupini starog opela. Vesna se ne slaže s blizancima. Osobito su ljuti kada ih zove duplićima, a oni se njoj rugaju zbog pretjerane samouvjerenosti. Na jednom branju gljiva kod takozvane Anine pećine Vesna prestraši blizance preobukavši se u izvanzemaljca, ali je i djevojčica nasjela njihovoj šali kada su je dječaci u svojoj drvenoj raketi lansirali dva metra uvis. Uskoro je majka ponovno poslala Vesnu da donese ukusnih vrganja koji rastu kod obližnje Anine pećine. Priroda je bila svečano mirna i nagovještavala je nešto neobično. I, zaista, pred Vesnom se pojavi čovječuljak neobična izgleda. Najprije se djevojčica strašno prepala, a onda je shvatila da je strašni izvanzemaljac miroljubiv i sam preplašen. Sve je ponavljao dva puta jer mu se pokvario pretvarač riječi. Zove se Eko Eko (i svoje ime mora ponoviti dva puta), stigao je s planeta Bona, a na Zemlju se spustio jer su bonski neprijatelji, smrdljivi Zmazi, oteli sestru Eku i ostale članove patrole, a njega ranili. Bonci su inače svemirski smetlari i uz pomoć robota žderija čiste svemir.

Vesni se mali došljak svidio i odluči mu pomoći. Najprije je smislila lukav plan i do Vokijeve i Tokijeve rakete dovesti policiju i pijanog Martina Pička, koji je jedini vidio Ekovu raketu ali mu nitko nije vjerovao. Eko je ranjen i izgubio je mnogo krvi, a njegova letjelica nema goriva koje Bonci zovu gama. Djevojčica sve ispriča blizancima koji saznaju daje gama zapravo zemaljski molibden, a njega je pun rudnik iznad Hrčkova Brda. Tako aktiviraju Ekovu letjelicu i stroj za transfuziju krvi te Eko ozdravi. Pomoću maminog zlatnog prstena popravi se svemirčev pretvarač jezika te on počne normalno govoriti. Iako nerado, Eko pristane da mu zemaljska djeca pomognu osloboditi zarobljene Bonce. Naime, Eko ne može sletjeti na Zmaz, a Zemljani su otporniji na nečistoću u kojoj žive Zmazi i njihov vladar Smeć.

Prije odlaska pošalju dva žderija da počiste jarugu smeća. U svemir kreće i Krčko, Vesnin vjerni pratilac. Kako ne bi ostarjeli u svemiru, moraju biti zaleđeni. Kad su stigli do Zmaza, Eko im je dao korisne naputke i djeca s jednim žderijem odlaze osloboditi Ekove prijatelje. Smeć je okrutni vladar Zmaza, planeta na kojem vlada nečistoća. Smeć se zaljubio u zarobljenicu Eku i želi je priviknuti na prljavštinu.

Na Zmazu žive i prastanovnici Vazi - čudna bića s cvijećem navrh glave. Oni su miroljubivi i ne bore se protiv Zmaza koji su im oduzeli planet. Očekuju pojavu svoga božanstva Doli, djevojčice s ružama. Vesna, uz pomoć Vaza Mola, u dobroj namjeri prihvati ulogu Doli i napravi na glavi umjetne ruže. Vazi prihvate njezino vodstvo u ratu protiv Zmaza. Počele su pripreme za rat u kojem će oružje biti sapun i kolonjska voda. Bitka počinje nakon deset dvodana (jer Zmaz ima dva sunca Ola  Trola). Opsada je trajala sedam dvodana, no i Zmazi su se borili. Vesna se dosjetila da Krčko bude deblo za razbijanje vrata. Krčko je uništio preostale Zmaze te su došli do Smećeve palače gdje su zarobili Veliko Đubre Smeća i oslobodili zarobljenike s Bona.

Nakon slavlja s Vazima vraćaju se u raketu, gdje ih čeka Eko. Bonci vode djecu na svoj planet koji se jako svidi malim Zemljanima. Požele takav način života prenijeti na Zemlju. Za nagradu Bonci im daju žderije da očiste zemlju, a prava bonska patrola doći će na Zemlju za tridesetak godina. Tada će Vesna već biti odrasla pa će pripremiti Zemljane za dolazak svemiraca. Na Ekinu molbu liječnici s Bona izvrše neku vrstu laserske operacije na Krčkovu mozgu nakon koje Krčko postaje sasvim razuman. Na Zemlji je u međuvremenu prošlo više od godinu dana i svi su već mislili da su djeca mrtva. Možete samo zamisliti oduševljenje roditelja kad su se djeca vratila. No ipak, najviše su bili iznenađeni Krckovi roditelji.

Vrsta djela - Eko Eko dječji je roman, po tonu i načinu pripovijedanja humorističan, a po temi znanstveno - fantastičan. Dakle najtočnije određenje književene vrste bilo bi da je Eko Eko humoristični znanstveno - fantastični roman. No tko je ikada u životu pročitao barem jedan znanstveno-fantastičan roman, primijetit će da u Hitrecovu romanu prevladavaju fantastični elementi (nestvarni, čudesni) nad onima koji bi bili utemeljeni na nekakvom pretpostavljenom budućem razvitku znanosti.

Pisac ne opterećuje ni sebe ni čitatelje znanstvenim činjenicama koje bi djeci mogle biti nerazumljive, tek tu i tamo nastoji neobično putovanje u svemir učiniti koliko - toliko znanstveno opravdanim i uvjerljivim (putnici su u Ekovom svemirskom brodu zaleđeni kako ne bi ostarjeli, Eku Eku je potreban molibden kao gorivo za letjelicu, putovanje, za koje djeca vjeruju da je trajalo tek nekoliko dana, trajalo je duže od jedne zemaljske godine itd.).

Kompozicija - Roman je duhovito podijeljen na petnaest, kako ih pisac naziva, strašnih poglavlja, od kojih su završna poglavlja manje strašna jer se napeti događaji bliže sretnom završetku. U uvodu pisac smješta priču u prostor i vrijeme, upoznaje nas s glavnim likovima i naznačuje ekološku podlogu čitave priče. Zaplet počinje pojavom malog svemirca Eka Eka, a nastavlja se odlaskom zemaljske djece na planet Zmaz. Vrhunac je pobjeda djece i poniženih Vaza nad odurnim Smećem i njegovim podanicima Zmazima. Slijedi rasplet: slavlje nakon pobjede i susret Eka Eka s Boncima. Nakon posjeta Bonu djeca se vraćaju na Zemlju svojim obiteljima sa žderijem koji će očistiti i naš planet.

Tematsko - idejni sloj - Pripovijedajući o neobičnim zgodama djece s Hrčkova Brda, koja sa svojim prijateljem izvanzemaljcem Ekom putuju u svemir na planet Zmaz i spašavaju njegovu sestru Eku i ostale Bonce od zločestih i prljavih Zmaza, pisac na duhovit i djeci prihvatljiv način progovara o aktualnom problemu zagađenja čovjekova okoliša. Eko Eko roman je s tezom, ili bolje rečeno jasnom poukom; osim što nas želi zabaviti i do suza nasmijati, pisac nas želi i poučiti kako da se nosimo s problemom općeg zagađenja čovjekova okoliša. Njegova je poruka: problem je velik, planetaran, i za njegovo potpuno rješenje bilo bi potrebno neko čuda (poput žderižderija), ali osviještena djeca mogu biti nositelji nove svijesti i pokretači konkretnih akcija - barem toliko da svatko "pomete pred svojim vratima". Ekološka potka djela uočljiva je već i u imenu neobičnog svemirca Eka Eka {ekologija - znanost koja se bavi problemima nastalim zagađenjem okoliša).

Prostor i vrijeme - Radnja romana počinje na Hrčkovom Brdu, predgrađu velikoga grada, koje je nekad bilo čisto, a sada je zbog nemara stanovnika i izletnika onečišćeno. Određujući na početku mjesto radnje pisac nas uvodi u ekološki problem kao aktualni problem današnjice. Zatim radnju proširuje na čitav svemir, točnije na izmišljeni planet Zmaz, naziv kojega je također ekološki indikativan. Na kraju djeca posjećuju planet Bon i susreću se s uzorno uređenom bonskom civilizacijom. Naravno, u romanu ima premalo konkretnih podataka, a previše fantastičnih elemenata da bismo uopće mogli govoriti o nekom konkretnom gradu, čije je predgrađe Hrčkovo Brdo, ili o precizno određenom vremenu radnje, ali zato jako dobro razumijemo da su problemi Hrčkova Brda isto tako problemi naših gradova i našega vremena.

Likovi - Dvije su skupine likova: djeca i svemirci. Djeca i Bonci su na istoj strani - strani dobra, a slični su i po tome što su ekološki osvješteni (za razliku od prljavih Zmaza i odraslih Zemljana). Dakle, likove bismo mogli podijeliti i po njihovu odnosu prema očuvanju okoliša kao vrijednosnoj razdjelnici. 

Vesna i blizanci Voki i Toki susjedi su na Hrčkovu Brdu. Provode dane u igri i stalnom međusobnom zadirkivanju. Blizancima smeta što ih Vesna zadirkuje pa joj nastoje vratiti istom mjerom, ali su njihove svađe kratkotrajne. Domišljati su u izmišljanju podvala, ali i kasnije u borbi sa Zmazima i okrutnim Smećem. Međutim, u odnosu prema Eku Eku pokazuju iskreno prijateljstvo.

Vesnin je vjeran prijatelj mentalno zaostali sedamnaestogodišnji Krčko koji je odigrao začajnu ulogu u ratu protiv Zmaza. Na sreću, Eka mu je, u znak zahvale, izmolila da mu Bonci operacijom poprave grešku u mozgu.

Lik malog Bonca Eka (ili Eka Eka, kako ga djeca do kraja zovu) vrlo je slikovit i zanimljiv, a podsjeća nas na one, već toliko puta viđene, naivne predodžbe o patuljastim, pitomim izvanzemaljcima, koji iz svojih letećih tanjura s iskrenom zabrinutošću promatraju sve čovjekove zemaljske ludosti:

- ... i Vesna vidje, vidje čovječuljka, možda metar visoka. Snježnobijelo, svjetlucavo odijelo pripijalo mu se uz malo, čvrsto tijelo, stisnuto oko struka širokim srebrnim opasačem, za koji su bili zadjenuti neki čudni predmeti, kao vilice s kuglicama na vršcima šiljaka. Koža lica i prstiju bijaše plavičasta, nosnice poširoke, a oči srebrne.

Njegovi su ciljevi dobronamjerni i plemeniti kao i ciljevi svih Bonaca - očistiti svemir od smeća:
- Dakle - bića s Bona bila su svemirski smetlari! Aha, baš smetlari. Ali bez metla i smetlarskih kolica. Njihova su kolica bile sjajne letjelice kojima su putovali od planeta do planeta, a metle su bili znate tko? Zderi - žderi.

Iako se zbližio s Vesnom i blizancima, Eko ne može shvatiti narav Zemljana:
- Eko uključi upijač znanja, kutijicu koja je kao bugačica upila sve što su ljudi na Zemlji znali. Sate i sate je slušao: čas se smijao ljudskim glupostima, čas se divio njihovoj smjelosti, čas bi se stresao nad strašnom mržnjom za koju su bili sposobni, čas bi ga zapanjilo veliko i dobro ljudsko srce. Plakao je kad bi upijač pričao o bjesomučnim ratovima i osupnuo se kad bi čuo kako su ti isti krvožedni ratnici pisali prelijepe pjesme.

Na kraju je, sasvim zbunjen i umoran, prošaptao:
- Tko bi to shvatio.

I narod Vaza je dobar i miroljubiv. Ime im je u skladu s izgledom jer: Na sasvim kratke, gotovo nevidljive noge, nabili se okrugli, mesnati trbusi, iz trbuha im rasla uska glava, a umjesto kose nisko cvijeće. Da, cvijeće. Dobronamjernom prijevarom Vesna postaje njihovo božanstvo Doli i tako ih povede u rat protiv Zmaza. Kad razotkriju prijevaru, oproste svojoj spasiteljici jer je njezina nakana bila prijateljska.

Osim dobrih svemiraca, postoje i oni zli. To su prljavi Zmazi i njihov vođa Smeć kojem se obraćaju titulom Veliko Đubre. Naravno, i njihova imena otkrivaju kakvi su. Smeć je portretiran zanimljivim opisom:

- On upravo sjedi na svom prljavom tronu. Nije visok, jedva mu je metar i dvadeset od prljavog nokta na otečenom nožnom palcu do smrdljivog čuperka na vrh jajolike glave. Iznad usta ima široke nosnice i jedno, da - jedno jedino oko, kao kiklopi u starim grčkim pričama. Rutave mu grudi gole i znojne, široke hlače pune mrlja i ostataka doručka, a ramena i leda mu prekriva plašt koji nikada nije vidio ni vode ni sapuna.

Zmazi i Smeć vole prljavštinu i boje se čistoće, a najviše sapuna i kolonjske vode. Smeć, koji je najviše mrzio sapun i vodu, na kraju je za kaznu okupan.

Jezik i stil - Osnovna obilježja Hitrecova stila u ovome romanu su duhovitost i maštovitost pripovijedanja. Već duhoviti uvodni pripovjedačev komentar najavljuje humorističan ton romana:
- Ova je priča čudna i strašna. Ako vas je strah, nemojte je ni čitati. Kad sam je ja prvi put čuo, kosa mi se digla na glavi kao pšenica u srpnju, a srce mi je lupalo kao afrički tam - tam.

Hitrečev humor blizak je djeci, a ostvaruje se podjednako u duhovitim opisima: Sto tu svega nije bilo! Isluženi hladnjaci, strojevi za pranje rublja koji su sada na prvom programu prali štakore, a na drugom žohare... kao i u šaljivim dijalozima: - Jel' istina - počne ona polako - da je vaš tata doživio nesreću?

- Da - progovori oprezno Voki. - Prije deset godina.
- A kad ste se vi rodili ?
- Pa prije deset godina.
- Aha. Onda je to ta nesreća! - slavodobitno vikne Vesna. Humorističku funkciju u Hitrecovu romanu imaju i slikoviti žargonizmi (riječi iz šatrovačkog govora) i novoskovane riječi koje Hitrec po potrebi sam stvara: - pušketiri (policajci s puškama), duplići (blizanci), podbonje (bonsko podzemlje), prizmaziti (sletjeti na Zmaz), glupača (glava), babura (nos), tabati (tući).

U jezični književni standard uklopljen je pokoji dijalog na kajkavskom narječju (tako govore pijanac Martin Pičko i njegova žena) što pojačava neposrednost čitateljeva doživljaja.

________________________________

Hrvoje Hitrec rođen je u Zagrebu 1943. Piše romane, pripovijetke, drame, filmske i TV-scenarije, bavi se novinarstvom i politikom. Jedan je od najznačajnijih hrvatskih humorističkih pisaca, a najveću je popularnost stekao kao dječji pisac i TV - scenarist. Po njegovu romanu Smogovcisnimljena je TV serija koja je doživjela velik uspjeh, a po romanu Kanjon opasnih igara snimljen je i film i TV - serija.

Znameniti ep Osman Ivana Gundulića pretočio je u prozu na suvremeni jezik da bi ovo značajno djelo približio današnjim mladim čitateljima. Napisao je i četiri knjige o doživljajima Petrice Kerempuha.

Veliku je popularnost stekao romanima za djecu i mladež: Ur, Eko Eko, Smogovci, Smogovci i strašni Bongo, Zbogom, Smogovci, Smogovci i biće iz svemira, Smogovci u ratu, Kanjon opasnih igara, Matko na štakama. Ostala djela: Pustinjakov pupak, Manijak, Ljubav na crnom baršunu, Hrvatska Bogorodica (romani); Hrvatska povjesnica (knjiga s povijesnom tematikom); Tomislav i Adriana, Dan kad se rodio Isus (pripovijesti); Zagrebačke legende, Naš dragi Zagreb.

Hrvoje Hitrec - Humandel

Hrvoje Hitrec - Matko na štakama

Hrvoje Hitrec - Smogovci

Hrvoje Hitrec - Smogovci u ratu

Hrvoje Hitrec - Zbogom Smogovci