Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu lektira

Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu

Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu

 

Sienkiewicz je i vrlo poznat po svom pustolovnom romanu za mladež Kroz pustinju i prašumu, koji je preveden na brojne jezike u svijetu. U romanu, koji se čita zaustavljena daha, opisana je otmica dvoje djece, Engleskinje Nelle i Poljaka Stasia, njihovo zarobljeništvo, oslobađanje iz ropstva i opasno putovanje po divljim afričkim pustinjama i prašumama. Lijepa i bespomoćna djevojčica i hrabri i poduzetni dječak, pravi mali vitez, izrasli su i uvrstili se među najpoznatije likove u svjetskoj književnosti za djecu i mladež. A tu su još Kali i Mea, dvoje malih domorodaca, dobroćudni slon King i vjerni pas Saba.

 

Kroz pustinju i prašumu je roman za mlade koji je napisao poljski autor i nobelovac Henryk Sienkiewicz, koji je rođen 1846. godine. Kao plemenitaš, mogao je proputovati dobar dio tada poznatog svijeta, Europu, Afriku i Ameriku pri tome pišući putopise. Isprva piše povijesne romane. U romanu Kroz pustinju i prašumu piše o fantastičnom pustolovnom putu dvoje mladih kroz Afričke zemlje. Njegov lik nalazio se na staroj novčanici od 500 000 zlota. Kroz pustinju i prašumu, Sienkiewicz opisuje na neki način, proročanski, situaciju koja se tada zbivala u Africi, opisuje mentalitet te sredine, no isto tako roman obiluje mnogim opisima predivnog i opasnog Afričkog krajolika. Sama tema priče je bazirana na istinitom događaju u kojem je u to vrijeme otet poljski dječak kojeg nikada nisu pronašli.

 

Fabula - Zaplet počinje hapšenjem Smajina, njegove žene Fatime i njihove dece zbog toga što je Fatima rođaka Muhamed-Ahmeda Mahdija, vođe ustanka u Sudanu. On, naime drži veći broj Evropljana u zatočeništvu i nehumano s njima postupa. Egipatska vlast pod snažnim uticajem Engleske došla je na ideju da Smajina i njegovu porodicu menja za zarobljene Evropljane. Smajin ubedi vlasti da će on uspeti da nagovori Mahdija da pusti zarobljenike. Međutim, izneveri obećanje i pređe da se bori na strani ustanika. Fatima i deca ostaju u kućnom pritvoru. Ona, zatim, odlazi kod gospodina Raulisona, Nelinog oca, koji je kao jedan od direktora društva Sueckog kanala imao izvesnog uticaja na vlast, i moli ga da se kod vlasti zauzme za njeno oslobađanje. Istovremeno, pak, tajno šalje pismo Hamisu da otme Nelu, osmogodišnju Engleskinju, i Stašu, četranestogodišnjeg Poljaka, i odvede ih Smajinu kao taoce do njenog oslobođenja. Pošto su gospodin Raulison i Vladislav Tarkovski, Stašin otac i glavni inženjer istog društva, morali otići van Port Saida  da nadgledaju radove, bilo je dogovoreno da Hamis povremeno k njima dovodi decu. On koristi tu priliku da uz pomoć Idrisa i Gebra otme decu. Tri dana njihovi roditelji uzalud su čekali na dogovorenom mestu, a onda shvate da su deca oteta, pa organizuju poteru. Karavan sa otetom decom skreće sa dogovorenog puta i prelazi u galop. Kad Staša vidi da kamile ne "lete" samovoljno, već da ih beduini šibaju, shvati da su oteti, i tu neprijatnu vest saopštava Neli. Predloži joj da bace rukavice kako bi ih potera mogla lakše pratiti. Međutim, rukavice pronađe Gebr i bičem udara Nelu, a Staša skoči da je odbrani, ali posle neravnopravne borbe, bude bičevan. Ko zna kako bi se to završilo da Idris ne zaustavi svog brata, nazvavši ga ludakom, reče da deca moraju Smajinu stići živa. Na putu kroz pustinju karavan nailazi na niz prepreka od kojih su, pre svega bile vremenske nepogode izazvane silnim olujama, žegom i kišom. Staša sve vreme razmišlja o begu. U jednoj prilici, dok su ostali spavali, dočepa se puške i municije, ali ga oda radosni Sabin lavež. Otmičari pobesneše i brzo ga savladaju. Gebr mu čak htede odseći desnu ruku, ali ga opet zaustavi Idris. U međuvremenu Mahdi je zauzeo Kartum, pa se broj njegovih pristalica stalno uvećavao. Čak i Sudanci iz potere pređoše na stranu otmičara. Staša poče da gubi nadu za spas. Računao je jedino s tim da će ih Smajin poštedeti radi razmene. Kad su posle niz dogodovština stigli kod "proroka" Mahdija, on od dečaka zatraži da pređe u islamsku veru. Pošto to Staša odbi, Mahdi ih pošalje na dalek i težak put uveren da će na tom putu umreti. Tako će on u očima sveta ostati milosrdan, a i osveta neće izostati. Otmičari su bili razočarani slabom nagradom za veliki trud i nerado su pristali na novo putovanje, pa su bili ljuti na decu. Pred sam put umre Nelina dadilja Dina. Da bi mladu Engleskinju utešili, dodele joj novu sluškinju crnkinju Meu. Kako je u mestima kroz koja su prolazili bilo malo hrane, deca su skoro gladovala. Kad je Staša za novac, što im je dao jedan dobroćudni Grk, kupio malo urmi i pirinča, Gebr mu otme hranu. Staša je morao da radi teške poslove, pa čak i da prosi da bi prehranio malu Nelu, a on je jeo samo kukuruz ukraden od kamila. Istovremeno, davao joj je i kinin (lek protiv groznice), a sam ga nije uzimao.

 

Vrhunac radnje je kad otmičari na putu ka Smajinu kroz klanac naiđu na lava. Kako ga nisu mogli zaobići, Gebru pade na um da zakolje svog roba, mladog crnca Kalija. Staša ga odvrati od zle namere, i zatraži pušku da ubije lava. Gebr i ostali se složiše. Staša zgrabi pune šake metaka i pušku. Ubije lava, a onda i Gebra i Hamisa. Beduini umesto da beže, potrče k Saši da ga zakolju, ali nisu prešli ni desetak koraka i oni padoše pogođeni mecima. Deca su konačno bila slobodna. Sad ih je bilo četvoro: Nela, Staša, Mea i Kali. Nela je bila strašno potresena jučerašnjim užasnim prizorom i nije mogla spavati. Budan je bio i Staša, koji je i sebe i Nelu ubeđivao da je morao ubiti otmičare, jer je bilo: "oni, ili mi". Jedno vreme deca su išla kroz klanac, a potom pređoše u džunglu. Tamo jedne noći umalo da nastradaju od lavova. Spas su našli na obližnjem drvetu. Lavovi, pak, rastrgnu tri konja, pa su deca sutradan jedva pronašli dva konja i magarca sa opremom. Ponovo se vraćaju u klanac, ali tu naiđu na stenovitu prepreku, koja je u zarobljeništvu držala i jednog slona. Staša je hteo da mu prekrati muke, jer je bio na umoru od gladovanja. Nela to nije dopustila, pa su slona morali da hrane. Onda je za Stašu došao najteži trenutak. Nela se razbolela od groznice, a kinina nije više bilo. Preživela je prvi napad, ali kad je posle desetak dana stigao i drugi, bila je tako iscrpljena da je buncala i nije mogla da hoda. Staša je mislio da je to kraj za devojčicu.

 

Obrt (peripetija): Međutim, Kali spazi u daljni dim, i Staša bez oklevana, bez obzira na opasnost, pešice kroz prašumu, još te noći pođe da traži lek. Imao je sreće jer kraj vatre spazi belog čoveka u krevetu. Bio je to izvesni Švajcarac Linde, koga je ranio divlji vepar. Linde mu da ne samo kinina, već i konja da se može brže vratiti. Nela se počela oporavljati, a Staša u znak zahvalnosti, obilazio je ranjenika. Međutim, posle tri dana Linde umre, pa Tarkovski u svoj logor povede njegovog slugu, crnca Nasibu. Staša je iz švajcarčevog logora preneo dosta pušaka i municije. Sad više nije brinuo da li će imati dosta baruta. Napravio je improvizovanu minu i razneo stenovitu prepreku. Put je bio slobodan. U međuvremenu Nela je pripitomila slona i dala mu ime King. Po Lindeovom savetu otišli su na obližnju planinu gde je na visoravni bilo prazno crnačko selo. Tu su se oporavljali, jer je bilo hrane i pitke vode u  izobilju. Deca su od ribljih mehurova i hartije pravila zmajeve na kojima je bila ispisana poruka za spas. Bilo je i drugih zanimljivih zbivanja. Ogromna gorila bila je ugrabila Nasibu. Nelin pas Saba je pritekao u pomoć, ali majmun ga umalo ne ubi. Problem je rešio King tako što je zver uhvatio surlom, bacio je i kljovom dotukao.

 

Nakon izvesnog vremena, morali su na put. Nerado napustiše planinu. Išli su džunglom i s vremena na vreme nailazili na crnačka sela. U jednom od njih meštanima Kali predstavi Nelu kao dobrog duha Mzimu. Ta priča se ponavljala. U drugom selu poglavica se pohvali neobičnim fetišem koji je stigao s Meseca, a Staša prepozna u njemu jednog od onih zmajeva, pa odluči da ih i dalje pravi i šalje.

 

Posle niz peripetija naša družina stiže u selo Va-Hima, plemena gde je vladao Kalijev otac Fumba. Međutim, baš tad je vođen rat sa susednim plemenom. Va-Hima odnese pobedu, ali u borbi pogine stari Fumba. Tako Kali postane novi kralj. Karavan se ovde zadržao tri nedelje dok nisu kako-tako obučili crnce da rukuju puškama. Pred polazak Kali saopšti Staši da će ih on pratiti do velike vode. Tarkovski se u početku protivio, jer je Kali mogao ostati bez prestola, ali na kraju pristane.

 

Posle nekoliko dana putovanja, planinski predeo zameni ravnica. Ovde ih zadesi velika nevolja, jer su vračevi iz Kalijevog plemena ubili stražara i odneli sa sobom mešine sa pijaćom vodom. Ali su i sami nastradali od nekih Međutim, karavan osta bez vode. Jaka žega pojačavala je žeđ, i družina je bila na kraju snaga.

 

Preokret nastaje kad Saba pronađe paket sa signalnim raketama. Staša je brzo ispalio jednu, pa drugu, a onda je s druge strane stigao odgovor u vidu signalne rakete. Ljudi iz oba tabora pohitaše u susret jedni drugima. Bili su to stari Stašini prijatelji kapetan Glen i doktor Klari, koji nisu imali za cilj da traže otetu decu.

 

Epilog - Kapetan Glen i doktor Klari našli su jedan od onih zmajeva i odluče da traže decu. Pošto su naši junaci dobili hranu i vodu, radost zavlada u kapetanovom logoru. Put natrag poče trećeg dana. To je istovremeno bio i dan rastanka sa Kalijem. Pri rastanku prolilo se mnogo suza. Deca i kapetan usput su pričali o doživljajima. Staša sazna da Mahdi više nije među živim, jer je umro od infarkta. Odmah po povratku u Port Said, gospodin Raulison odvede Nelu u Englesku. Stašu otac dade u školu u Aleksandriji. Deca su pisala jedno drugom skoro svaki dan, ali se nisu videli deset godina. Onda su se venčali. Mladi bračni par živeo je u Engleskoj do smrti Nelinog oca. Zatim odluče da pođu na putovanje po mestima gde su kao deca bili. Na kraju nastane se u Poljskoj gde su živeli sa osedelim Stašinim tatom.

 

Vrsta djela - Kroz pustinju i prašumu pustolovni je roman namijenjen djeci i mladeži. Obiluje akcijama u kojima se glavni junaci suočavaju sa smrtnim opasnostima, putuju opasnim, slabo istraženim krajevima, prašumama i pustinjama, dolaze u gradove opustošene ratom, glađu i bolestima, jašu na divljem slonu, stanuju u golemom stablu, raskrinkavaju podle čarobnjake. To je roman u kojem djeca kroz uzbudljive događaje prerastaju u ljude sposobne da se održe u životu i u najtežim situacijama.

 

Kompozicija - Roman se sastoji od 46 poglavlja i posebnog završnog poglavlja - epiloga. U uvodu upoznajemo se s glavnim junacima, njihovim izgledom, uzrastom i obiteljskim prilikama. Zaplet započinje otmicom dvoje djece i nastavlja se uzbudljivim događajima koji do vrhunca dolaze kada dječak Stasio ubija otmičare i sam se počne brinuti za svoj i Nellin život. Rasplet počinje odlaskom iz Kalijeva sela i nastavlja se mukotrpnim putovanjem kroz puste krajeve, sve do pojave engleskih časnika koji spašavaju iscrpljenu djecu. Epilog ili završetak obavijest je o daljnjoj sudbini glavnih junaka, o tome što se s njima dogodilo nakon deset godina, kad su već postali odrasli mladić i djevojka.

 

Tema i ideja - Tema romana otmica je dvoje djece i povijest njihova mukotrpna puta kroz daleke i nepoznate krajeve pune opasnosti. Osnovna namjera pisca bila je pružiti europskoj djeci i mladeži uzbudljivo štivo o dalekim, egzotičnim, Europi slabo poznatim krajevima gdje žive ljudi drugih rasa, vjerovanja, običaja i životnih navika. Priča je to također o upornosti, hrabrosti, privrženosti, prijateljstvu i prerastanju dječaka (Stasio) u čovjeka.

 

Promatrajući odnose između likova bijelaca sjedne i Arapa i crnaca s druge strane, danas nam pomalo čudnim izgleda isticanje poštenja, hrabrosti, kulturne i tehničke nadmoći Europljana, dok su Arapi uglavnom prikazani u negativnom svjetlu. Crnce pisac slika sa simpatijama, ali i oni su samo simpatično primitivni, strahovito praznovjerni i neuki, a sva im se aktivnost, kao Kaliju, svodi na to kako da se dobro najedu pa da poslije uživaju u ljenčarenju.

 

Vrijeme u kojem je nastao roman bilo je razdoblje europske (u ovom slučaju engleske) kolonijalne vlasti u Africi, pa je i Siekievvicz, kao tipičan Europljanin svoga doba, na strani Engleza prikazujući ih kao savršeno poštene, dobre, kulturne i hrabre ljude, gotovo bez mana. U romanu se kroz lik mladog Stasia naglašava također i ponositost i hrabrost poljskog naroda.

 

Mjesto i vrijeme - Radnja romana najvećim dijelom se odvija u Egiptu i Sudanu te nekadašnjem Zanzibaru. Put koji su djeca prošla od otmice do konačnog oslobođenja dug je oko 700 kilometara. Krajolici su tipični afrički: pustinje, bezvodno kamenito tlo ispresijecano isušenim koritima rijeka i potoka, ravnice s visokom sasušenom travom, prašume, planine. Biljni svijet je raznolik, a posebno je zanimljivo spominjanje golemog baobaba u kojem su djeca stanovala. Radnja se zbiva 1885. u vrijeme kada je Mahdi zauzeo Kartum i Omdurman.

 

Likovi - U radnji romana sudjeluje mnogo likova djece i odraslih. Djeca su uglavnom prikazana u pozitivnom svjetlu. I likovi odraslih Europljana su pozitivni: očevi Rovvlison i Tarkowski, gospođa Oliver, dvojica engleskih časnika, grčki trgovac u Kartumu, Švicarac Linde dok su likovi Arapa prikazani kao loši, opaki, nasilni, lažljivi. Najopakiji od svih je Gebhr, no za njim ne zaostaje ni Kamis, dok Idris ima nešto više pozitivnih ljudskih osobina. Piščev odnos prema Arapima i crncima je u skladu s ondašnjim engleskim pogledima na taj svijet. Oni su pod izgovorom da civiliziraju njihove zemlje pokorili goleme prostore i iskorištavali prirodna bogatstva.

 

Glavni likovi - U galeriji likova romana Kroz pustinju i prašumu centralno mesto pripada Staši i Neli.

 

Staša, Stanislav Tarkovski, je četrnaestogodišnji dječak. Poljak po nacionalnosti, rođen je u Port Saidu u Egiptu gdje mu otac radi kao inženjer. Majka mu je rano umrla pa se o njemu brine otac koji ga odgaja tako da voli svoju domovinu Poljsku, da se lijepo ponaša, štiti slabije od sebe, da se viteški odnosi prema damama te da iznad svega cijeni hrabrost i poštenje. Odličan je učenik, dobar sportaš, ali je umišljen pa se čini da se ne ponaša u skladu sa svojim godinama, tj. kao njegovi vršnjaci. Pred odraslima se pravi isuviše pametan i važan te svi odmah primjećuju da je umišljen i to im djeluje pomalo smiješno. Tijekom dugog putovanja pokazalo se da je dječak iznimnih sposobnosti. Ubio je okrutne otmičare, savladao lava, pred moćnim vođom pobunjenika drži se hrabrije od svih odraslih. U najtežim trenutcima pronalazi najbolja rješenja. Posebno je pažljiv prema maloj Nelli. Smatra da je odgovoran za nju i da mu je dužnost spasiti je i vratiti ocu. Zahvaljujući njegovoj hrabrosti i mudrosti djevojčica je spašena od sigurne smrti. Ni u najtežim trenutcima ne zaboravlja da je Poljak, da pripada hrabrom i ponosnom poljskom narodu.

 

Nela - je nježna, plavokosa, osmogodišnja djevojčica, lijepa poput anđela. Tipična je curica koja još ne može shvatiti što je u životu dobro a što zlo. Voli cvijeće i životinje i svojom dobrotom pripitomljuje divljeg slona. Golemi pas Saba potpuno joj se pokorava. Zbog iznimne ljepote i nježnosti među crnačkim plemenima izaziva divljenje i štuju je kao božanstvo. Cesto dolazi u situacije opasne za život, boležljiva je i neotporna. Ostaje na životu zahvaljujući Stašiovoj snažnoj volji i žrtvovanju.

 

Sporedni likovi - Likovi Arabljana slikani su sa naglašenom notom verskog fanatizma. Među njima po tome se, ali i po okrutnošću, ističe Gebr (vidi kako bičuje Nelu i Stašu), ili kad hoće Staši, za kaznu da odseče desnu ruku. Sujeveran je i bogobojažljiv. Njegov brat Idris, takođe, bogobojažljiv, ali je human ( spasava Stašu od ludačkog bičevanja, sprečava Gebra da Staši odseče ruku). Razuman je, ali gramziv i slavoljubiv (Sanjao je da će ga zbog otmice dece Mahdi obasuti zlatom i da će ga učiniti bar emirom).

 

Hamis - glavni organizator otmice, takođe sujeveran, ali civilizovan. U dubini duše zao, ali to prikriva. Kad pomisli da je došla potera, kleči pred Stašom i moli za oproštaj, ali čim se situacija promeni, na sceni je njegovo pravo lice, lice verskog fanatika.

 

Mahdije - je povijesna ličnost. Pravo mu je ime Mohamed Ahmed, rođen 1840. u Sudanu u plemenu Dangala. Bio je derviš (muslimanski svećenik-prosjak), proglasio se prorokom - Mahdijem i pod tim imenom je poznat u svijetu. Podigao je ustanak protiv engleskih kolonijalnih osvajača i oslobodio velika područja u Sudanu. Imao je mnogo pristaša i Egipćani su ga smatrali opasnim protivnikom svoje države. Potukao je engleskog guvernera Gordona te izvjesno vrijeme vladao golemim prostorom oslobođenim od stranih vlasti. Umro je krajem veljače 1885. Afrički narodi, osobito Sudanci i Kenijci, slave ga kao veliku povijesnu ličnost koja je slabim oružjem pobijedila dobro naoružane Engleze.

 

U romanu je prikazan kao strahovito ružan i debeo čovjek, divljak koji je sebi umislio da je božanstvo i da svojim postupcima usrećuje ljude. Okrutni je ubojica koji bez imalo dvoumljenja naređuje da se ubijaju "nevjernici" (kršćani) i svi oni koji mu se ne klanjaju ili slučajno kažu da nije sveti čovjek i prorok. I smrt mu je prikazana kao smrt pohlepna čovjeka: udavio se u vlastitom salu.


Kali - je simpatični crni dječak koji brzo zaboravlja nevolje. Neuk je i praznovjeran, njegov svijet se sastoji od dobrih i zlih duhova. Pravo je dijete prirode, naivni, dobrodušni divljak. Vrijedan je i puno radi, no najveće mu je zadovoljstvo dobro se najesti i ljenčariti. Tipičan je predstavnik afričkih plemena, upravo onakav kako su ih prikazivali Europljani onoga vremena ne poznavajući afričku kulturu i civilizaciju. Govori »tarzanskim« jezikom, naivan je, jede sirovo meso, bijelce smatra nadmoćnima i vjeruje sve što kažu. Voli se kititi. Plašljiv je, ali kad zatreba pokazuje izuzetnu hrabrost i veliku strpljivost.

 

Mea - mlada crnkinja dugih i tankih nogu, Nelina služavka, pošto je umrla dadilja Dina.


Gospodin Raulison - Nelin otac, jedan od direktora društva Sueckog kanala, mnogo voli svoju kćerkicu, pažljiv je i osećajan, tim više što je Nela ostala bez majke. Za Božić poklanja joj ogromnog psa Sabu (na arapskom lav).

 

Gospodin Vladislav Tarkovski - stariji inženjer istog društva, Stašin otac, ima epizodnu ulogu na početku romana. Voli svog sina, ponosan je što je Staša uspešan u svim oblastima, ali kritikuje sinovljevu sklonost ka samohvalivosti. Za gospodina Raulisona vezala ga je, pored posla i zla sudbina - da su obojica ostali bez supruga. To je bio i razlog što su se družili van posla.


Fatima - Smajinova žena, mlada Sudanka, Mahdijeva rođaka, išla je potpuno otkrivenog lica; mrke kože i prekrasnih, ali divljih i donekle opakih očiju. Javlja se u uvodnom delu romana. Vidi se da je lukava i prepredena. Moli gospodina Raulisona za pomoć, a tajno planira otmicu njegove kćerkice.
Dina, Nelina dadilja, stara crnkinja, slabovida, poslušna i odana do smrti.


Gospođa Olivije - Nelina učiteljica, javlja se samo u uvodnom delu. Na put s decom nije pošla jer ju je ujela škorpija, a nije ni bila voljna da udobnu vilu u Port Saidu zameni za boravak pod šatorom.

 

Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu - verzija 2

Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu - verzija 2 pdf

________________________________

 

Henryk Sienkiewicz poljski je pisac, rođen 1846. godine u siromašnoj plemićkoj obitelji. Zbog siromaštva je imao problema s financiranjem školovanja. Nakon srednje škole počeo je studirati medicinu, a nakon toga je prešao na studij filologije u Varšavi.

 

Ubrzo nakon završenog studija putovao je po Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj, a pritom pisao putopise i slao ih poljskim novinama, potpisujući se pseudonimom Litwos. Putovao je i po Americi, a godine 1891. bio je na putovanju kroz Afriku, pa je tamo stečena iskustva prenio u djelo Kroz pustinju i prašumu. Svoju veliku slavu među djecom i mladima, Sienkiewicz je stekao upravo ovim romanom, prema kojem je snimljen istoimen film. To je bilo i njegovo jedino djelo napisano za djecu i mladež.

 

Kada se nakon svojih putovanja vratio u Poljsku, Sienkiewicz se posvetio proučavanjem povijesti. Svoju strast usmjerio je na pisanje, pa napisao veliku trilogiju o Poljskoj iz sredine 17. stoljeća. Knjige iz te trilogije su Ognjem i mačem, Potop i Gospodin Wolodyjowski.

 

1895. godine izdan je njegov roman Quo Vadis, njegovo zasigurno najpoznatije i najbolje djelo, nakon kojeg je nagrađen Nobelovom nagradom za književnost 1905. godine. Sienkiewicz je tada bio jako popularan književnik u Poljskoj, toliko da je od donacija svojih sugrađana uspio kupiti obiteljski dvorac u kojem su nekada živjeli njegovi preci.

 

Sienkiewicz je, osim spomenutih, napisao i roman Križari, te pripovijetke Tatarsko ropstvo, Stari sluga, Vrtlog i druge. Umro je u Švicarskoj 1916. godine.

 

Henryk Sienkiewicz - Potop

loading...
50 glasova
Koristilo vam je ovo prepričavanje? Kliknite like
ili podelite sa prijateljima

Postavite ovu prepričanu lektiru na Vaš sajt ili forum

Link
Za web stranicu
Za forum
Nazad Henryk Sienkiewicz - Kroz pustinju i prašumu

Najpopularnije lektire RSS

William Shakespeare - Hamlet

William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet   Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >

Ivo Andrić - Prokleta avlija

Ivo Andrić - Prokleta avlija   Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera   Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >

Meša Selimović - Derviš i smrt

Meša Selimović - Derviš i smrt   Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >

Dobrica Ćosić - Koreni

Dobrica Ćosić - Koreni   Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >

Lektire na društvenim mrežama

Lajkuj Lektire.me na Facebook-u