Hasan Kikić - Provincija u pozadini

Književno djelo Hasana Kikića neodvojivo je od njegovog revolucionarnog puta i djelovanja: ljepota njegove književne rijeći nije nikad bila sama sebi svrha, nego je vazda bila izraz njegovih revolucionarnih i humanističkih ideja i opredjeljenja. Sva su Kikićeva djela tematski vezana za njegovu zavičajnu Bosnu i tegobnu sudbinu njenih ljudi u mračnom nevremenu prvog svjetskog rata i surovoj stvarnosti stare Jugoslavije. U brojnim pripovijetkama i romanima Hasan Kikić nam otkriva čitav jedan svijet seoske sirotinje, obespravljenih pilanskih radnika i seljaka bezemljaša, svijet "poniženih i uvrijeđenih" ljudi koji počinju da shvataju da žive u nepravednom društvu koje treba mijenjati.

Zbirka novela Provincija li pozadini najznačajnije je književno djelo Hasana Kikića objavljeno prvi put 1933. godine. U osam novela povezanih u jedinstvenu cjelinu Kikić prati put mucnog osvješćenja bosanskog seljaka koji u početku svu nepravdu kojoj je izložen doživljava kao neminovnost koja se ne može izmijeniti, da bi napokon postao svjestan svoje snage i prava na sretniji i ljudski ji život. Radnja ovih novela smještena je u mračno doba prvog svjetskog rata i prve poslijeratne godine u staroj Jugoslaviji. Zanimljivo je, medutim, da Kikić ne prati zbivanja na frontu, nego slika ratnu pozadinu u Bosni, prisjećcajući se ratnog djetinjstva svojih vršnjaka u maloj bosanskoj varošici.

Sjećanje na djetinjstvo obično je obašnjeno  vedrinom i srećom roditeljske ljubavi, nestašluka, sanjarenja i djećijih igara. Ali postoje i vremena kada se nad tim svijetom djećije bezbrižnosti nadvijaju oblaci nesreće, postoje i djetinjstva u kojima su djeca surovo prekinuta u igri, učenju i sreći. U ovoj knjizi Hasan Kikić piše upravo o takvom djetinjstvu koje su on i njegovi vršnjaci proživjeli u teškim godinama prvog svjetskog rata. Njihovi očevi su morali da ratuju i ginu u tuđinskoj austrijskoj vojsci, dok su u bosanskim selima i gradovima ostale samo žene, djeca i starci, gladni, bosi i progonjeni.

U noveli Carska noć, prvoj od dvije koje su štampane u ovoj knjizi, Hasan Kikić nas uvodi u atmosferu bosanske kasabe pred sam početak rata. Dok po batnjavim ulicama prolazi kolona ljudi i djece i pod policijskom prisilom proslavlja austrijski državni praznik, u zatvorima žandarmi muče naše ljude koji se bune protiv tuđinske vlasti. Samo u prvi mah se čini da iz te mračne situacije nema izlaza, ali u završnoj slici jutarnjeg buđenja simbolički je nagoviješteno i buđenje bosanske kasabe iz vjekovnog letargičnog sna i predavanja zlosrećnoj sudbini.

U drugoj pripovijetki, K. und K. goveda (Carska i kraljevska goveda), radnja se zbiva u malom bosanskom gradicu u trenucima kada rat već uveliko traje. U toj "provinciji u pozadini" sirotinjska djeca su prisiljena da stotine kilometara gone goveda koja su vojne vlasti oduzele od naroda. A za taj ogroman trud, za oduzetu bezbrižnost, igru i sreću biće nagrađeni tek toliko da mogu kupiti malo brašna kojim će se makar nekoliko dana prehraniti njihove porodice u tim mračnim i gladnim ratnim godinama. Prikazujući tu surovu stvarnost svoga djetinjstva, Hasan Kikić je dao snažnu osudu rata u kojem su naši ljudi ginuli pod tuđim zastavama i za tuđinske interese, a njihova djeca izgubila radost djetinjstva. Zato je ta slika djetinjstva u ovim novelama tako često naslikana mračnim bojama, s mnogo potresnih detalja koji svjedoče o siromaštvu i gladi, progonima i zlostavljanjima, ali i o neuništivoj snazi našeg čovjeka. Na prašnjavim bosanskim putevima, gladni i bosi, Kikićevi dječaci rano sazrijevaju i saznaju da žive u svijetu nepravde, ali da taj svijet mogu i moraju sami mijenjati.

Provincija u pozadini, za koju je u uvodnoj napomeni sam Kikić napisao da je "dokumenat o djetinjstvu mojih vršnjaka", nije napisana, naravno, samo za djecu. Ona je i opomena za starije, a istovremeno je upecatljiva slika jednog historijskog vremena kada je sloboda još uvijek bila daleko. Sloboda koju je Hasan Kikić u svojim djelima tako snažno naslućivao, za koju je poput mnogih svojih vršnjaka žrtvovao i svoj život.

RAZGOVOR O NOVELI K. UND K. GOVEDA

Novela (pripovijetka) pod nazivom K. und K. goveda  zauzima centralno mjesto u Kikićevom djelu Provincija u pozadini. Po tematici koju obrađuje, po načinu pripovijedanja i svojoj umjetničkoj snazi ova novela pruža svojevrstan doživljaj. Mi ćemo, zato, upravo na nju usredsrediti predstojeći razgovor, analizu. Za početak, iskaži u dvije-tri rečenice vlastiti doživljaj novele, zabilježi razmišljanja koja su ti se nametnula dok si je čitao. (Na kraju knjige pronađi tumačenje nepoznatih riječi, pa i njih zabilježi.)

Naredni zadatak ti je utvrđivanje predmeta Kikićevog pripovijedanja. Za koji su period prošlosti naroda Bosne i Hercegovine vezani dogadaji o kojima Kikić govori? (Obrati pažnju na godine koje pominje - to će ti pomoći da nađeš odgovor.)

Šta je uzrok ekonomske bijede i društvene obespravljenosti bosanskog čovjeka, koje pisac tako slikovito predočava? Na koji način je Kikić date životne pojave uobličio, ostvario? Vjerovatno si primijetio da Kikićeva pripovijetka o kojoj govorimo nema fabule u onom smislu kakvu smo uočavali u drugim pripovijetkama. Da bi otkrio sadržajne elemente, potrebno je da idući od cjeline do cjeline, a njih ima više, zapažaš i bilježiš sve što ti se učini bitnim I karakterističnim. Ovdje nema ni jasno naznačene radnje karakteristične za epska djela - sve je nekako podređeno slikanju, stvaranju određene atmosfere. Jedan te isti događaj - gonjenja goveda do vojnog logora - ponavlja se više puta. Pa ipak, u svakom ponavljanju zbiva se nešto novo, otkriva drukčije. Uvijek nam pisac ponudi neku novu informaciju o životu ljudi, o nepravdama koje im se nanoše, o njihovim nezapamćenim patnjama.Narocito mnogo saznajemo o dječacima - gončinima, koji su glavni likovi novele Kk. und K. goveda. Otkrivaju se njihovi doživljaji, njihova psiho - fizička zrenja, njihova bolna iskustva I spoznaje.

Šta si sve saznao o glavnim likovima ove pripovijetke? Iz kakve socijalne sredine potiču? Kakvim životom žive i o čemu sanjaju? Kakav je odnos austrijskih vlasti prema njima? Kako dječaci sazrijevaju, stiču životna iskustva? (Svoje odgovore na prethodna pitanja potkrijepi primjerima, obrazloži ih.)

Na kakve te zaključke i razmišljanja navodi spoznaja da mali goniči čiji su očevi na ratištima, moraju preuzeti  brigu za sebe, svoje majke, mlađu braću i sestre? Kako Kikić prikazuje predstavnike austrijske vojne vlasti. Kako bi ih ti okarakterisao? (Sigurno si zapazio da je piščev stav prema pojavama i likovima koje prikazuje jako naglašen.) Koga I šta pisac optužuje? Kakva osjećanja gaji prema svojoj "ravnoj I plodnoj domovini" bosanskoj Posavini? (Pronađi u tekstu mjesta na kojima je to došlo do izražaja.)

Kaži osnovnu misao - ideju pripovijetke i šire je obrazloži. Zaključke zapiši.

U tekstu pronađi karakteristične opise likova (dječaka i vojnika), naselja, pejzaža i prirodnih pojava. Kakav je osnovni ton datih slika i sa čime se te slike podudaraju?

Kikićev način izražavanja, odlikuje se, između ostaloga, neobičnom zvukovnošću. U tekstu pronađi mjesta koja izazivaju naročite auditivne (slušne) predstave i utvrdi njihove funkcije. Kojim se oblicima kazivanja i stilskim sredstvima služi Kikić u prikazivanju određenih životnih pojava? U kolikoj mjeri pojedini elementi doprinose ostvarenju piščeve zamisli? Kakva bi se ocjena mogla dati noveli K. und K. goveda  kao cjelovitom književnom ostvarenju? Prema razgovoru koji smo obavili, odnosno prema analizi koju smo izvršili, napiši prikaz K. und K. goveda  Hasana Kikića.

O djelu - Ova knjiga he dokument o djetinjstvu mojih vršnjaka i mome, o godištu devetsto četvrtom i petom i devetsto šestom, o našoj dragoj prostranoj ravnoj i plodnoj domovini, o majkama i očevima našim i o tome kako se u carsko beha-doba u toj nedavnoj historijskoj beha-prošlosti, rađalo i živjelo i umiralo, o tome kako su prolazile jeseni i proljeća i u njima se pjevalo i plakalo, i gladovalo i mrzilo i ljubilo, o tome kako se odrastalo i začinjalo i kako su kiše padale i magle se vukle i sunca, topla i svilena sunca sjala. Posvećujem je uspomeni mojih dobrih vršnjaka – oni su kiridžije, poslužitelji, pismonoše i stanični nosači i tucači kamena, oni i sada nose bijele i čadorbežne gaće, sa velikim obašvama, i teško i naporno otimaju od života ono najnužnije.

Bolje je da mu ti to rekneš - kaže Sejno - jer on tebe uvijek prije posluša nego mene. Reci mu, dok se ja nisam umiješo, jer će biti zlo. Baka ti ćorava posla kud je momak ujolio! E ne mere to tako! Neću ja! Znaš?! Što će ona meni? Prava gospojica - samo se zna prošetati do luga i nabrati cvijeća, pa hajde otkud je i došla. A ide cura ko bajagi svaki dan u Podobrijez. Iš, ne praši! Već ti reci sinu, dok mu ja nisam reko. Neću ja kako on hoće. Neću ja gospojicu za snahu, ja hoću radnika! Znate li vi to?! Rad-ni-ka-a! A što se on duri za njom i benavi ko luda, to meni nije stalo. Reci ti njemu! Znaš?! Šta fali Fati Mula-Jusufovoj? I lijepa, i kućanica i, što je glavno, radina cura ko mrav. Kad si ti vidjela kopače kod Mula-Jusufa da su bez nje? Kad, pitam ja tebe? A kad si vidjela gospojicu Hanifu da je uzela za motiku? He-he, neću ja šeprtljanja, ne, otvoreno vam kažem. Čast Omeru i cijeloj njegovoj kući, čestiti su i bogati, a Boga mi su i rzli i obrazli, ali ne znam ja na koga se metnu ta curetina. Eh, da je ona ko Fata Mula-Jusufova, ne bih ja reko ništa. Ama ja ne trpim gospoštije, ne trpim, ja hoću da se u mene radi, reci ti to njemu odmah kad se vrati! Jesi li čula? Hah?!

Tema - Preživljavanje žena i djece tokom rata

Vrsta književnog djela - Roman u pričama

Mjesto radnje - posavsko selo

Vrijeme radnje - Prvi svjetski rat

Likovi - žene, djeca, mještani

Ideja - Rat se ne odigrava samo na bojnom polju Čovjekov karakter može stvoriti ljepotu življenja

U romanu se opisuje život djece, djece koja odrastaju hladna i promrzla čuvajući stoku. Djeca koja su odrastala bez očeva, već u mladoj životnoj dobi su postajali glave svojih porodica. Odrastali su sjedeći uz vatru sa prijateljima uz druženje i međusobno provociranje. Iako su odrastali bez očeva i bez normalnog života, dječaci su pokazali da čovjekov karakter može pružiti ljepotu.

_________________________________

Hasan Kikić, književnik i revolucionar, rođen je 1905. godine u Gradačcu. Kikićev život bio je ispunjen velikim stvaralačkim naporom, produktivnog književnog stvaraoca na strani socijalno obespravljenih i potlaćenih.

Učiteljsku školu je pohađao u Derventi i Zagrebu, radio kao učitelj u Pašinom Konaku (Hajdarevići) u okolini Zavidovića, Rogatici, Gornjem Sjeničaku u okolini Vrginmosta (Gvozd) i Pisarovini u Hrvatskoj. Pravni fakultet završio je u Beogradu. 1937. godine je sa Skenderom Kulenovićem i Safetom Krupićem pokrenuo u Zagrebu muslimanski časopis Putokaz. Sa početkom Drugog svjetskog rata odlazi u partizane u februaru 1942. i kao komesar bataljona gine tri mjeseca kasnije. Četnici su ga mučki ubili u zasjedi, na Čemernici 6. maja 1942. godine.

Svoje književno djelo, kao i život u cjelini posvetio je siromašnom i napaćenom bosanskom čovjeku, iz čijih je redova i sam ponikao. Rijetko je ko na ovom našem tlu s takvim poznavanjem ljudi i njihovog života i s takvom ljubavlju, ulazio u svijet proleterizirane bosanske sirotinje, u svijet obespravljenih. Iz Kikićevog pera progovorio je narod, ojađen i pritisnut nevoljama, izmučen i napaćen.

Najbolja Kikićeva djela su Provincija u pozadini (1935), Ho-ruk (1936) i Bukve (1938).

"Provincija u pozadini", balestritički ciklus iz rata, čini tematsku cjelinu i predstavlja dokument o djetinjstvu pisca i njegovih vršnjaka, o teškim godinama Prvog svjetskog rata. O Kikiću je mnogo rečeno, napisano i objavljeno. Njegovom djelu će se uvijek iznova vraćati buduće generacije. Hasanu Kikiću je "mjesto u elitnoj pripovjedačkoj reprezentaciji BiH između dva rata pa i šire u jugoslovenskim okvirima".